...vrijeme je

...vrijeme je

nedjelja, 30. svibnja 2010.

O OVOM NA SLICI USKORO OPŠIRNIJE

MUTNE RADNJE OKO PLETERNIČKE PODUZETNIČKE ZONE

Unatoč upornim nastojanjima oporbe u Pleternici još uvijek nemamo preciznije podatke o ulaganjima u ovu „perspektivnu“ poduzetničku zonu. Sama činjenica da je više od 20 ha zemljišta prodano sumnjivim „poduzetnicima“ koji od 2003. godine do danas ne sagradiše ništa upućuje nas na kontinuirane malverzacije organizirane sa strane pleterničkog gradonačelnika Franje Lucića, poduzetnika koji je uništavanjem Oropleta uspio stvoriti još jednu novu poduzetničku zonu od 10- tak ha. Svojim „prijateljima“ podijelio je atraktivna zemljišta po nevjerojatnim niskim cijenama. Možda bi smo mu mogli i oprostiti ovu „velikodušnost“ na uštrb građana Pleternice kada bi ti isti „poduzetnici „ sazidali barem malu kolibicu i zaposlili sami sebe. Međutim, ako izuzmemo Conturu, Metal-plast i Microplet, koji ukupno zapošljavaju svega 30- tak ljudi, opravdano se nameće pitanje ulaganja u poduzetničku zonu koja gotovo jedno desetljeće stoji prazna, a tzv. poduzetnici - vlasnici zemljišta, ćuće u ambroziji s namjerom da ucjenjuju potencijalne investitore sada već skupim zemljištem. Sumnje u mutne poslove oko poduzetničke zone potkrepljuje i činjenica što je zemljište prodavano po povoljnijim cijenama tzv. poduzetnicima, koji su tako predstavljeni samo zbog povoljnije cijene, premda se znalo da takvi neće graditi ništa izuzev pokušaja preprodaje i zarade na račun Grada Pleternice. Dakle, vlasnici zemljišta u pleterničkoj zoni postali su velika prepreka razvoja ovoga kraja, a njezin najveći kočničar gradonačelnik Franjo Lucić uspijeva potjerati sve ozbiljnije investitore iz straha da se ne bi pojavio neki novi gazda u Pleternici koji bi prema radnicima pokazao malo više samilosti, barem što se plaća tiče. Ovako je najsigurnije jer ga se nema s kime uspoređivati.

U zemljama gdje vlada zakon i red, kao i u nekim sjevernijim krajevima naše zemlje ne možete kupiti zemljište u poduzetničkoj zoni a da se ne obvežete na investiciju u kratkom roku, u protivnom zemljište morate vratiti nazad kako bi moglo biti prodano sposobnim investitorima. Zašto gradonačelnik Pleternice nije predvidio ovu mogućnost ne treba komentirati, kao ni činjenicu da građani Pleternice ne mogu doći do informacija o ulaganjima u poduzetničku zonu. Stavke poput; cijena kupljenih zemljišta, cijena prodanih zemljišta, preprodane parcele, imena vlasnika, vrijednost sveukupnih ulaganja, opravdanost investicije, odgovornost investitora za nastalu štetu itd. morat će istraživati neka nova vlast jer ova takve informacije krije kao zmija noge. Franjo Lucić u svojim nastupima često poseže za podlim političkim izjavama u kojima okrivljuje požešku vlast za kočenje pleterničkih projekata, no, upravo je on najveći kočničar ovoga kraja, ne samo da nije uspio dovesti ni jednog ozbiljnijeg investitora nego je svjesno sudjelovao u onemogućavanju takvih projekata, a poduzetničku zonu podredio privatnim interesima kao i svu gradsku imovinu kojom samovoljno upravlja.

Kada uzmemo u obzir da je u Pleternici stopa nezaposlenosti veća od 30% onda ovakve radnje , gdje se novac svjesno usmjeravao onima koji nisu u stanju osigurati veći broj radnih mjesta, s pravom možemo nazvati zločinom protiv egzistencije ljudi pleterničkog kraja koji imaju pravo na rad i pravo na pravednu plaću. Ono što je Lucićima najbitnije da su gotovo svi predsjednici MO 36 pleterničkih sela članovi HDZ-a koji imaju zadatak da za nešto građevinske šute uvjeravaju seljane o Franjinoj borbi protiv aveti komunizma i bezbožaca koji će im jednoga dana doći i odnijeti ono malo kokoški u posjedu. Očigledno da ovakav način kokošarenja još uvijek u 80% ruralnom stanovništvu uspijeva zahvaljujući zaostalosti u svim vidovima komunikacije. Zato zatvaranje pruge na relacije Pleternica- Našice predvodnici HDZ-a vide kao politički zgoditak, jer su rezultati izbora pokazali da je izoliranost jedna od glavnih uvijeta prosperiteta ove stranke koja pod krinkom „Zemlje znanja“ propagira neznanje, zatucanost i lopovluk.

Zanimljivo je, da je Lucić unatoč nikakvim rezultatima u poduzetničkoj zoni, smatrao rentabilnim da je proširi sa 20 ha na današnjih 160 ha, što je još jedan dokaz da on nema ozbiljne namjere oko zapošljavanja novih ljudi već mu je samo stalo do trgovanja s parcelama.

Donosimo vam i fotografiju ove „perspektivne“ poslovne zone:

Da se s istočne strane poduzetničke zone nije ispriječilo veliko brdo tko zna gdje bi joj bio kraj? Ovako ograničena je na svega 160 ha najplodnijeg poljoprivrednog zemljišta.

U samo desnom kutu slike je tih nekoliko tvrtki s 30 –tak radnika, a samo malo dalje je kolibica gospodina Đure Pejnovića s nekoliko stabala višanja, i to je u ovom atraktivnom dijelu poduzetničke zone jedina slobodna parcela ( kao što je vidljivo iz tablice preuzete sa stranica grada Pleternice!)

Parcele:

Parcela

Površina (m2)

Posjednik

Slobodno

2.769

8.628

Microplet Pleternica

ne

2.768

5.035

ELEKTRO-SGA Pleternica

ne

2767\3

2.502

KOVINOTOKARIJA vl. M. Kristić

ne

2767\2

72

Elektra Požega - trafostanica

ne

2767\1

5.043

METAL-PLAST Pleternica

ne

2771

3.805

CONTURA Pleternica

ne

2772

8.749

CONTURA Pleternica

ne

2766

7.290

ALCA Zagreb

ne

2765

17.310

ALCA Zagreb

ne

2764

5.797

Stjepan Katranček

ne

2763

5.643

Stjepan Katranček

ne

2762

5.805

Stjepan Katranček

ne

2761

10.525

AS d.o.o. Pleternica

ne

2759

5.745

Pejnović Đuro Pleternica

da

2758

11.077

ALCA Zagreb

ne

Potencijalnim ulagačima na ovom lijepom slavonskom polju poručujemo da će ih prilikom pokušaja investiranja dočekati lice pleterničkog gradonačelnika i oči usmjerene na ispruženu ruku spremnu uzeti proviziju za propusnicu. Mišljenja smo da bi u ovom slučaju iskusna i pohabana ruka našega gradonačelnika mogla zatražiti iznos veći od same tvornice, jer ne možemo vjerovati da bi uzeo novac koji bi ugrozio njegovu poduzetničku suverenost.

subota, 29. svibnja 2010.

LUDI RADOVAN NA RAPORTU KOD BISKUPA

ŽUPAN ALADROVIĆ NA RAPORTU KOD BISKUPA

Razlozi čestih susreta u biskupskom domu???

Ako je vjerovati županijskim web stranicama, županu Aladroviću je ovo već četvrti posjet biskupu Škvorčeviću, dok Biskup za vrijeme njegova mandata još nijednom nije posjetio Župana. U izjavama za javnost, o ovim susretima, ne mogu se iščitati pravi razlozi tih sastanaka, niti o kakvoj suradnji je riječ. Priopćenje za javnost s njihova posljednjega sastanka potpuno je zbunilo građane. Izjave poput: „ Tom su prigodom razmotrene mogućnosti da Požeška biskupija da još veći doprinos u služenju društvenoj zajednici …“ Ili „ Župan je prikazao biskupu programe i projekte…bilo razgovora i o pitanjima gospodarskoga života…“, govore o podređenoj ulozi župana Aladrovića naspram biskupa koji se iz nekog razloga drži , kao da je u najmanju ruku, nadležan visokim partijskim funkcionerima vladajuće stranke HDZ-a u Županiji. Obzirom da od biskupovih najbližih suradnika nismo mogli dobiti potrebne informacije, zamolili smo poznatoga slavonskog vidovnjaka Matu Škvorca – Baju da nam pokuša svojim umijećem povratka u prošlost pomoći, na što je ovaj pristao samo iz razloga što je glavni akter priče Škvorčević čiju je majku vrsnu vezilju poznavao od malih nogu, kao i malog slabunjavog Antuna, koji je bio poznat po tome što kao pastirčić nikada nije uspio dotjerati sva goveda kući, pa ga danas zaista čudi što je ovaj uspio postati pastir vjernika. Njegov izbor za biskupa posljedica je velike duhovne i moralne krize neautentične Crkve – rekao je Baja, a Škvorčevićev utjecaj na vjernike usporedio je s elementarnom nepogodom i uništenim usjevima.
Mato Škvorc – Baja ( snimljen za vrijeme mistične seanse )

Rođen je 1927. godine u Davoru, umirovljeni strojobravar, postao je poznat široj hrvatskoj javnosti svojim neobičnim sposobnostima mističnog prisluškivanja razgovora. Tako je prisluškivajući razgovor između Sanadera i Jace, čuo i ovo: „ Postavit ću te za Premijerku, ako mi obećaš zaštitu od Uskoka! – „Nema problema!“ – odgovorila je Jaca!“. Čuo je i što je Šeks jednom prilikom rekao Glavašu:“ Bolje ti, nego ja!“, a čuo je i saborskog zastupnika Franju Lucića kako šapuće Mravku: „ Zašto da ja plaćam struju kad si tud ti?“, čuo je i Kalmetu kako govori svom vozaču: „ Jebeš moju ženu, voziš moj auto, a sad hoćeš i sve novce koje sam strpljivo krao!“, čuo je i Polančeca kako zapomaže razgovarajući sa Sanaderom: „ Ne mogu više! Previše je to novca, naposljetku će me otkriti…!“, čuo je on mnogo toga, ipak, priznaje da mu je najgore iskustvo bilo dok je slušao kako ispod Pahora uzdiše hrvatska premijerka Jaca dahtući: „ Borute…ajde…uzmi sve…od Um..ag..aaaa…do kraja..još…još…još…“.

Baju je ovo izdajstvo toliko uznemirilo da je jedno vrijeme bio potpuno nesposoban za posao, ali optimistički najavljuje da kučka neće dugo.
Sve što je Baji za viđenje potrebno je čaša crnog vina, datum i mjesto sastanka. Na papirić smo mu napisali – „ 17. svibnja 2010 godine – biskupski dom!“ Baja je zažmirio i otplovio, te nakon nekog vremena prozborio: „ Al, se ovdje dobro jede!“. Nešto je mrmljao s biskupovim kuharom, da bi uzviknuo: „Sramota, s toliko hrane mogli bi nahraniti sve svinje u Davoru!“ - Morali smo brzo zapisivati Bajine riječi koji je iznenađujuće dobro imitirao Škvorčevića i Aladrovića. Rezultate ove seanse donosimo u cijelosti:

Razgovor biskupa Škvorčevića i župana Aladrovića

Aladrović: Presvijetli, imamo velikih problema s Lucićem i Šolićem, suviše ih razvlače po medijima iznoseći njihove negativnosti, pa su ljudi počeli zazirati od njih. Trebalo bi ih se nekako riješiti…

Škvorčević: Kad za to dođe vrijeme riješit ćemo ih se povlačenjem veza na Sudu, ali to nije tvoja briga, budući si i ti brljo s vikendicama, trupcima i Gaurom. Nego, jesi riješio one novce???

Aladrović: Presvijetli, još nisam, ali mogu vam urediti izgradnju vikendice u šumi, samo recite gdje želite!

Škvorčević:Vikendica me ne zanima, hoću novac i to što prije! Pronađite način, ne zanima me kako i od koga! Osim toga, moji su svećenici mukotrpno pomagali vašu kampanju, a vi ste jedva pobijedili. Jasno vam je da ste bez mene nitko i ništa. Možda bi ste sada opravdano dijelili čeliju sa Zecom, ili u najboljem slučaju brali jabuke.

Aladrović: Preuzvišeni, što velite, hoće li papa ukinuti celibat? – ( Aladroviću je nestao vrat, jer ga je na nekakav čudan način uvukao u tijelo. To mu se u posljednje vrijeme događa pri osjećaju krivnje!)

Škvorčević: To neće doživjeti naša djeca. Uostalom, što se tebe tiču crkvene stvari?

Aladrović: Franjo me zamolio, vjerojatno svjestan skoroga progona bi li mu mogli dati svećenički red? Platit će dobro!

Škvorčević: Koji će mu kurac svećenički red?

Aladrović: Pa, kad ga počne proganjat civilni sud, da ga kao svećenika preuzmete na crkvenom sudu. Mnogo bolje bi prošao!

Škvorčević: A, zašto bi ga okrivili?

Aladrović: Pa, recimo za pedofiliju! U tom bi slučaju dobio samo premještaj u drugu župu, a to mu je bolje nego desetak godina zatvora!

Škvorčević: Razmislit ćemo!

Aladrović: Preuzvišeni, htio sam vas još priupitati dokle ćete držati Ćorkovića u Pleternici???

Škvorčević: Ćorkovića ne dirajte! On je moj najbolji financijer! Primjedbe na njegov rad me ne zanimaju, niti učestale optužbe da želi biti žena. Osim toga, on je moj drug iz dana dok sam bio običan čovjek!

Nakon seanse

Nakon nekog vremena vidovnjak Baja se probudio, popio čašu vina i ustvrdio: „ Nisam se trebao ni truditi za ovakva sranja. Znao sam da je riječ o kokošarenju. Ipak, ono što me poprilično iznenadilo je neobično ponašanje maestra orguljaša koji se u susjednoj sobi lagodno vrpoljio na krevetu dok ga je mladi kancelar u gaćama posluživao vinom.“
Na naše pitanje, o šutnji prisutnog ravnatelja Bucića i vlč. Devčića, Baja je odgovorio da su se oni samo slikali te odmah otišli kako bi zavarali javnost da je riječ o nekakvom ozbiljnijem sastanku.

Baja je pri odlasku dao vrlo optimističnu izjavu kako će uskoro s političke scene, nekako u isto vrijeme, nestati i biskup i Lucić i Aladrović kao i utjecaj stranke koja je opljačkala Hrvatsku uz podršku crkvenih velikodostojanstvenika nezasitnih novca, moći i časti.

Aleluja!

KAKO ŽUPAN ALADROVIĆ PLAĆA VLASTITU PROMIDŽBU NAŠIM NOVCEM

Župan Marijan Aladrović obmanuo je javnost plaćenim oglasom u Večernjem listu od 28. svibnja 2010. godine u kojem je naveo niz neistina s željom da promovira svoj jednogodišnji (ne)rad. Nastavak je to potkupljivačkog i licemjernog stila čovjeka koji je na izborima tijesno pobijedio svog protukandidata Marijana Cesarika, uz pomoć sumnjivoga novca i lobiranja svećenstva. Prema onome što možemo pročitati u županovom plaćenom oglasu, sigurno je samo jedno: „neće stati na dosad učinjenom!“. Pa da vidimo što je sve učinio u ovih 365 dana!

1. Netočna je informacija da je potpuno opravdao ukazano povjerenje birača, kao i informacija o takvim anketama, kad se župan nije ni potrudio da plati takvu anketu
koja će veličati njegov rad. Očigledno je da računa na zaboravnost onih koji prate takve informacije!

2. Netočna je informacija da je prva županova odluka vezana uz cestogradnju, kada smo svjedoci da je prva odluka bila vraćanje oduzetih povoljnih kamata braniteljskih kredita Franji Luciću, saborskom zastupniku kojemu je Aladrović kao upravitelj šuma omogućavao besplatne trupce koje ovaj ni dan danas nije platio,te ustupanje službenih automobila sebi i svojim dorepnicima na 24 sata. Nažalost, imamo župana koji mora svjesno kršiti zakone da bi uzvratio zahvalnost za položaj kontroverznom Luciću.

3. Netočna je informacija da je ŽUC radio samo u Požegi! Župan svjesno brka radove HC i ŽUC-a kako bi obmanuo biračko tijelo.

4. Županov najjači adut je pozivanje na suradnju s državom i njezinim ministarstvima, svjestan da je županijski proračun previše opterećen. Međutim, namjerno je propustio reći da je HDZ pod vodstvom Bagarića odgovoran za današnje breme dugoročnog kreditnog zaduženja za investicije koje nisu otvarale radna mjesta. Osim toga, kako župan može očekivati izdašnu pomoć od državnih institucija kada se vrlo vjerojatno očekuje promjena vlasti s kojom on neće biti u stanju surađivati.

5. Netočna je informacija da su Lucić, Bajt i Huška osigurali sredstva za dovršetak gimnazije i adaptaciju područnih škola u Pleternici. To su bila redovita sredstva zajma svjetske banke i MZOS-a koji su osigurani projektima dotičnih škola uz zalaganje ravnatelja Bucića i Pavkovića. Prisvajanje ovih investicija stranci HDZ-a potpuno je neosnovano i politički tendeciozno. Župan je zaboravio reći da je naša županija iz tog programa na posljednjem mjestu po projektima i vrijednostima radova, kao i to da su gore navedeni zastupnici uspjeli samo lobirati za ukidanje sudova i pruga.

6. Netočna je informacija da je zaslužan za izgradnju četiri sportske dvorane, jer su te kapitalne investicije započete još 2004. Godine, i jer je u njima sudjelovala i bivša SDP-ova vlast ispravljajući silne lopovluke oko samih izgradnji. Župan je zaboravio reći da će anuiteti i kamate za te investicije stizati do 2015. godine, kao i to da pleternička dvorana čeka na otvorenje već godinu dana i da je njegov mentor Franjo Lucić uspio protupravno dogovoriti više od 3 milijuna dodatnih radova, te da je vrijednost od početnih 10 mil. kuna dostigla nevjerojatnih 20 mil.kuna, te da župan ne želi potražiti krivca za nastalu štetu budući je u mutnim radnjama do grla umiješan njegov pretpostavljeni drug Lucić.

7. U nedostatku investicija župan se čak hvali i obnovom kotlovnice, već izgrađenim vinskim cestama i slično, te navodi projekte u svojih 365 dana „napornoga“ rada koji će se možda događati u budućnosti što je potpuno paradoksalno.

8. Koliko je važna Razvojna agencija svjedoči i podatak da je župan u godinu dana pokrenuo ovu inicijativu, ali je nije osnovao! Smiješno za čuti!

9. Poduzetnička zona u Pleternici od 160 potpuno praznih hektara zemljišta nagnula je župana da pokrene inicijativu o pokretanju poduzetničkih zona u Jakšiću i Čaglinu. Ova apsurdna inicijativa govori o dezorijentiranosti županovih vizija, a u plaćenom oglasu u 80% ruralnoj županiji ni riječi nema o seljacima i poljoprivredi kao najvažnijoj gospodarskoj grani našega kraja, osim što je šogoru Matijeviću, ravnatelju Zavoda za javno zdravstvo, prodao jabuke iz svog voćnjaka a ovaj ih velikodušno poklanjao požežanima prilikom nedavne Akcije protiv pušenja.

10. Netočan je podatak da je prvi župan koji je uveo posjete gradovima i općinama u županiji jer nije uspio uspostaviti kontakt s gradonačelnicima Požege i Kutjeva. Dakle, riječ je prvotno o stranačkom druženju HDZ-ovih upravitelja pod krinkom brige za opće dobro.

11. O ulaganju u turizam i zaštitu okoliša imate na našim stranicama program HDZ-a koji je iznio uvaženi predsjednik ŽO HDZ-a Požege drug Tunja Šolić, o kojem možete nešto više pročitati.

12. Želim vjerovati da je točna informacija da je župan Aladrović odobrio 0,5 mil kuna za najugroženije, i to je najveći dokaz županova rada, koji umjesto da svojim velikim gospodarskim iskustvom ( kako se prije izbora hvalio i predstavljao) potiče razvoj uz stvaranje novih radnih mjesta, on glumi Samaritanca državnim novcem. I tako dok imamo sve bogatijeg i uspješnijeg župana bivamo sve siromašniji i izoliraniji, a nezaposlenost prelazi već sada nevjerojatnih 30%. Izgleda da smo postali županija prepoznatljiva po proizvodnji nezaposlenih.

13. Naslov u Večernjaku bi zapravo trebao samo glasiti: 500.000,oo kuna socijalno ugroženima ili Županija pred raspadanjem ili Županija bez budućnosti i sl.

14. Ono što je nasmijalo čitatelje je naslov na web stranicama Požeško-slavonske županije koji glasi: DRUGI O NAMA … a zapravo je riječ o tekstu vlastite promocije kojega je župan sam sročio i platio našim novcem Večernjem listu. Ovu podlost začinio je rečenicom; „ …večernji list na preko pola stranice…“ – a nema pola, i još ako izuzmemo sliku na kojoj župan sa užitkom škarama reže trobojnicu koja mu 90-ih godina i nije bila draga onda je riječ o veoma malenom tekstu, no, dovoljnom da u njemu stanu sve županove sadašnje i buduće investicije.

15. Županov tekst u Večernjem listu potpisao je VL. PROMO, čitaj: VLASTITA PROMOCIJA uz državni poticaj! Ha,ha,ha…

utorak, 25. svibnja 2010.

ZAHVALJUJUĆI SABORSKOM ZASTUPNIKU FRANJI LUCIĆU UKINUTA PRUGA OD PLETERNICE DO NAŠICA

Trebamo li biti ljutiti na HŽ, ili smo postali taoci Lucićeve prošlosti!??

Ministar prometa Božidar Kalmeta na užem radnom sastanku s vodstvom HŽ-a, donio je odluku o privremenoj obustavi prometa na svega tri nerentabilna pružna pravca, s tendencijom da to potraje unedogled. Među njima je, na žalost, i pravac PLETERNICA – NAŠICE, pruga koja je spasila Slavoniju za vrijeme okupacije u Domovinskom ratu, pruga koja je bila jedina veza s ostatkom Hrvatske u to vrijeme, pruga od velike važnosti. Kako je moguće da u moru nerentabilnih pruga i dotrajalih pružnih kolnika bude izabrana baš ova? I dok gradonačelnici Daruvara, Knina, Dugog polja i sindikati izražavaju svoju zabrinutost, javno izražavajući nezadovoljstvo ovim Kalmetinim mjerama, gradonačelnik Pleternice za medije izjavljuje slijedeće: „Istina je da će se pogoršati naša veza prema Našicama i Osijeku, ali u vrijeme krize mora se štedjeti!“ - Riječi su to gradonačelnika koji je vlasnik mnogih nekretnina milijunskih vrijednosti, i koji i u ovim događanjima, između ostaloga, vidi svoju nezasitnu potrebu stjecanja sumnjivoga bogatstva. Ova njegova izjava nimalo ne iznenađuje poznavaoce lika i djela pleterničkog paše KARAZGRABIBEGA, koji je još početkom školske godine ( 14. rujna 2009. – web stranice Županije) na Kordinaciji gradonačelnika i načelnika izjavio pred prisutnima da je dogovorio sastanak s čelnicima HŽ-a kako bi se pronašlo pravo rješenje u željezničkom prijevozu učenika s našega područja. Rezultat Lucićeva lobiranja bio je izmjenjeni vozni red zbog kojega je jedan dio učenika bio prisiljen putovati u školu trostruko skupljim autobusima. Međutim, većina roditelja je vozila djecu automobilima u školu, pa kad se vidjelo da ni Lucićevo slabašno sufinanciranje autobusnih karti ne može natjerati veći broj učenika na autobusni prijevoz odustaje se od ove ideje sumnjivoga poticanja lokalne uprave na autobusni prijevoz, pa tek krajem mjeseca siječnja HŽ donosi novi vozni red prilagođen učeničkim potrebama. Ipak, sreća onih koji su vezani uz promet pruge Pleternica – Našice kratko je trajala. Prometovanje prugom je ovih dana obustavljeno do „daljnjega“, a Lucić već nudi 4 nova autobusa
s kojima će prometovati netko iz njegove „velike obitelji“ prevozeći nesretnike uz sufinanciranje građana grada Pleternice. Dobra ideja! Međutim, u pozadini Lucićeva mišljenja ne stoji samo beskrupulozna želja za zaradom nego prvotno njegov veoma loš politički položaj unutar same stranke.
Veoma je jasno da su ove mjere predizbornog karaktera, s ciljem da građanima zamažu oči, poglavito kada se zna da tri pružna pravca neće riješiti ni 0,013% problema u HŽ-u. Uvijek kada se donose slične političke odluke traži se mišljenje vodećih ljudi pojedinih lokalnih zajednica, te tada nastanu lobiranja unutar vladajuće stranke jer nitko od lokalnih moćnika ne želi biti politički izjalovljen, pa se traže žrtveni jarci koji će opravdati političke odluke. Imamo informacije da je predsjednik ŽO HDZ-a Požeško-slavonske županije Franjo Lucić žrtvovao ovu trasu u zamjenu zaštite stranke od pravosudnih tijela, budući je protiv ovog kontraverznog HDZ-ovog zastupnika podnijeto više od 35 kaznenih prijava zbog raznih malverzacija i nezakonitih radnji: od krađe do zloupotrebe položaja i sl. Gospodin Franjo Lucić uočavajući činjenicu da zbog svojih radnji postaje vlastitoj stranci sve veći teret lobira za ukidanje pruge u vlastitom mjestu kako bi se dodvorio nadležnima i pokazao potpunu spremnost na obavljanje i najprljavijih poslova u ime stranke, a sve s ciljem otklanjanja svoga progona.
Opravdano možemo postaviti pitanje, koji su slijedeći Lucićevi ustupci Vladi u pokušaju rješavanja uzhuktale krize? Ili bolje reći, što je sve spreman ponuditi Franjo Lucić u zamjenu za svoju slobodu? Koju ćemo cijenu zbog osobnih Lucićevih interesa i dugova još morati platiti? Umjesto brzih cesta, tunela i novih radnih mjesta, kako je obećavao na prijašnjim lokalnim izborima „veliki stručnjak za gospodarstvo“ - sadašnji župan KARAALADINBEG, ukida se pruga siromašnih umirovljenika, bolesnika i studenata pod krinkom obnove pruge. Umjesto silnog kapitala, sve bogatiji Lucić i Aladrović dovukoše nam siromaštvo i izoliranost koje se ne pamti od turskih dana.
O lažljivoj hadezeovoj vlasti i ovoj bezočnoj prevari na sjednici gradskoga vijeća Požege govori i gradonačelnik Zdravko Ronko: - „Pruga koja 150 godina povezuje Požegu i Osijek preživjela je jednog cara i dva kralja, preživjela je i Poglavnika, i Firera i Maršala, no, pod HDZ-om nije izdržala…danas sam na marginama sjednice Nadzornog odbora APP-a dobio informaciju kako načelnik općine Pleternica podržava odluku Vlade RH o ukidanju pruge…Ono što mogu je jamčiti da kad tu bagru, koja je uništila Hrvatsku, pometemo, da će pruga profunkcionirati. – Na prigovor Tunje Šolića da je Pleternica grad – odgovorio je; - Ona naselja koja dobivaju gradske atribute postaju gradovi, a ona koja gube gradske atribute postaju kasabe i sela…“
Franjo Lucić je svjesno žrtvovao 2000 ljudi najnerazvijenijeg dijela Županije, a što Pleternica postaje selo i nije toliko bitno budući iz godine u godinu sve više nekretnina i zemljišta prelazi u njegovo obiteljsko vlasništvo. Zanimljiva je i Lucićeva najaktualnija bahatost,kao „stručnjaka“ za prometnice, gdje je pri adaptaciji kružnoga toka u Pleternici samoinicijativno odlučio asfaltirati dio ceste do trgovine svoje kćerke. Šteta je samo što se trgovina ne nalazi u Čaglinu, jer bi u tom slučaju do Našica išao nagibni vlak.
Ova Lucićeva inicijativa oko ukidanja pruge: PLETERNICA –NAŠICE, uistinu je rijedak prizor lokalnog moćnika u novijoj političkoj povijesti što govori o potpunoj bezobzirnosti prema problemima šire društvene zajednice i koji možemo usporediti još samo s Lucićevim sramotnim govorom u Saboru o ELEKTRIČNOJ POŠTI I ELEKTRIČNOJ TRGOVINI. Kao istureni predstavnik naše zajednice Lucić nas ovime nije samo ponizio u intelektualnom smislu već je većinu nas okarakterizirao kao nemoralnu i bezglavu rulju spremnu na dodvoravanje i poniženja svake vrste. O tome svjedoči svega desetak ljudi zatečenih na željezničkoj stanici u Čaglinu koji su hrabro iznijeli svoja negodovanja i sumnju oko iskrenosti ukidanja pruge, unatoč tome što će popis njihovih imena stići paši KARAZGRABIBEGU tj. na stvarni biro za zapošljavanje u ovoj županiji.
Uvjeravanje da je prometovanje prekinuto zbog ugrožene sigurnosti putnika, te pokušaji da se autobusima stiša trenutno nezadovoljstvo stanovnika toga kraja, samo je još jedna u nizu prevara vladajuće stranke koja štiti krupni kapital, a od sirotinje očekuje glasove s kojima će krenuti u novu pljačku pod krinkom ljubavi prema Bogu, Domovini i Hrvatskom narodu.
Nadam se, da će oni koji ne budu imali novca za autobusnu kartu napokon imati malo više vremena da razmisle o političkoj budućnosti KARAZGRABIBEGA I KARAALADINA koji su im naplatili mjesto u kompoziciji bez lokomotive. Dobili su i putnu kartu na kojoj samo piše: IDEMO DALJE.Nema odredišta, niti vremena polaska, osim povika mnogobrojnih konduktera: „ČUVAJTE PRTLJAGUUUU, PRTLJAGU ČU-VAJ-TEEE, mrak se bliži….“, a lažni sjaj KARAALADINOVE svjetiljke nikada nije ni mogao osvijetliti put široj društvenoj zajednici, osim do vlastitog voćnjaka.

subota, 22. svibnja 2010.

NAPOKON OTKRIVEN KRIVAC MILIJUNSKE ŠTETE NA NEDOVRŠENOJ ŠKOLSKOJ DVORANI U PLETERNICI

Školska dvorana u Pleternici gradi se već više od 5. godina. Vrijednost radova izgradnje s početnih 10,5 milijuna kuna dosegnuli su gotovo dvostruku cifru od 20. mil. kuna. Ovaj životni projekt glavnoga hadezeovca u županiji Franje Lucića pretvorio se u noćnu moru, što zbog skrivanja činjenica o enormnom povećanju vrijednosti ukupnih radova, što zbog skrivanja činjenica da dvorana još uvijek nije gotova, a što i zbog novonastale milijunske štete zbog posve uništenog parketa dvorane uslijed velike poplave. U početku je Franjo htio optužiti SDP-ovce za diverziju, da bi se naposljetku ipak opredijelio na sigurniju varijantu optuživši kuma majstora Rudeža za muljanje s kineskim cijevima. Budući nitko nije povjerovao u tu priču, umjesto Rudeža optužili su nilskoga konja i to sasvim slučajno. Možda će čitaocima ovih redaka ovakva izjava zvučati neozbiljno, ipak, ona je za uvažene članove HDZ-a mnogo realnija i prihvatljivija od ideje da u svojim redovima imaju seronju.

Naš specijalni dopisnik dobio je ekskluzivne informacije od jedne spremačice iz pleterničke škole čije ime nećemo navoditi zbog opravdane bojazni da bi mogla ostati bez posla budući je ona vidjela da je isključivi krivac, ne nilski konj, nego glavom i bradom sam gradonačelnik Franjo Lucić.


PRIČA PRVA ( Prema kazivanju spremačice škole!)


Dotična spremačica je u večernjim satima čistila novu školsku dvoranu jer su joj rekli da će u narednu subotu doći premijerka Kosor otvoriti istu. I tako, dok je čistila. čula je glasove braće Lucić. Franjo je s nekakvog papira vježbao govor, ali mu nikako nije išlo, te ga je Drago uzrujano grdio… Onda su mene pozvali da glumim premijerku, te sam stala na mjesto obilježeno kredom i smiješila se. Nije bilo teško, iako nisam razumjela brojke koje je Franjo svaki čas mijenjao, osjećala sam se vrlo udobno u ovoj ulozi, a tada je Franjo bezobrazno na mene povikao: „ Ajde, skloni tu metlu iz ruke! Strašno me živcira!“. Moram priznati da sam se rasplakala i otišla u hodnik odbivši da glumim premijerku na koju će vikati jedan gradonačelnik, a mislim da bi se i premijerka složila s time. I tako dok sam šćućurena brisala suze u kutu hodnika, ugledah Dragu kako je otišao u zahod, i pomislih, hoće li na veliku ili malu nuždu, znajući da u zahodima nema papira. Međutim, Drago je brzo izašao i rekao bratu Franji da u zahodu nema papira, i da se na to prilikom otvaranja treba strogo paziti, jer će se obrukati cijela Pleternica ako premijerku potjera na veliku nuždu, a ono tamo nema papira. Na to je Franjo mene pozvao i rekao da mu je nužda, te da mu pokažem zahod u kojem ima papira. Odgovorila sam mu, da ni u jednom zahodu nema papira zato što je ravnateljica uvela u školi dežurstva učenika ispred WC-a, koji čuvaju papir te onim učenicima koji se prijave na ulazu za veliku nuždu otkidaju s role nekoliko listića WC papira. Držeći se za trbuh Franjo je opet povikao: „ Odakle im takva budalasta ideja?“ Na to je Drago odgovorio: „ To smo mi u školskom odboru izglasali jer na taj način osim papira čuvamo i zahode od devastacije! Već tada vidno oznojeni Franjo utrčao je u WC povikavši: „ Dosta s glupostima, moram srat! Odmah hoću papir! I ljutito zalupio zahodskim vratima! Uplašena i ponižena, našla sam se u dilemi, otići u školu po papir – pa možda zakasniti, ili mu ponuditi nekoliko nekorištenih čarobnih krpa za brisanje stakla koje sam imala pri ruci. Brzo sam se odlučila za ovo drugo, te sam pokucala na zahodska vrata iza kojih se širio nevjerojatan smrad. Odmah sam pomislila da se snaga i moć čovjeka očituje i po jačini mirisa, a naš gradonačelnik je zaista moćan čovjek, jer miris koji se širio dvoranom bio je smrdljiviji od najpokvarenijih jaja, ne samo da su mi suze frcale na oči već mi se na moment zavrtilo u glavi. Iz nesvjestice probudio me snažni glas našega gradonačelnika i velika i snažna ruka što je provirila iza vrata, te mi se učinilo i da je ruka progovorila: „DAJ! DAJ! Brzo!“ Odgovorila sam brzo i u strahu: „ Gospodine gradonačelniče, evo za vas poseban papir kojim se služi samo ravnateljica, zapravo, riječ je o nečemu poput uljnih maramica!“ – Nadajući se da me neće ukoriti…Nakon nekog vremena ponovo je provirila snažna ruka našega gradonačelnika i sada sam gotovo uvjerena da je ona rekla: „ Odlično! DAJ JOŠ!“ – sada nešto smirenijim tonom. Zbog svega toga i ja sam bila mnogo smirenija, te me nije uznemirilo ni gradonačelnikovo bijesno lupanje po vodokotliću. Nakon toga izašao je, i što me je posebno ganulo, tako nježno objasnio svoj problem, a to je, da od silnih obveza nema vremena redovito se olakšat, pa mu se u zadnje vrijeme događa ovo što se i sad dogodilo. Otvorio je zahodska vrata i pokazao mi potpuno začepljenu školjku i vodu koja se prelijevala preko nje. Rekao mi je sinovski: „ Teto, molim vas uredite to! I nemojte, o tome nikome pričat! Nakupilo mi se svega…!“. Odgovorila sam mu da nema problema, i odmah pomislila da će mi snahu zaposliti u novoj dvorani. Međutim, grdno sam se prevarila, poslije me glatko odbio kao da nikada ništa za njega nisam učinila. I za to vam pričam sve ovo.

Nakon što je Franjo otišao škripeći gumama, pokušala sam zatvoriti vodu koja je curila zbog razbijenog kotlića ali nisam uspjela, kao ni odčepiti školjku, obzirom da mi je smjena završila otišla sam kući, ne sluteći da će zbog gradonačelnikova sranje nastati opći potop. Ono što vam u povjerenju mogu reći, da nisam u životu vidjela veće govno. Ali to neka ostane među nama!


PRIČA DRUGA ( Nalaz krim.policije i spletke oko dokaza!)

Sutradan je nastala velika strka. Glavni inspektor kriminalističke policije u specijalnim čizmama, posebno napravljenim za ovakve i slične slučajeve, probijao se kroz vodu da bi došao do vidljivoga dokaza koji je plutao sredinom poplavljene dvorane. Lucić, prepoznavši vlastito govno, te vidjevši da ga je inspektor stavio u najlonsku vrećicu za dokaze ( na kojoj je pri dnu pisalo bijelim slovima: VAŽNI DOKAZI) brzo se udaljio i nestao u nepoznatom smjeru.

Nakon toga, dogodilo se nešto neobično. Naš uvaženi župan Marijan Aladrović pokazao je veliki interes za pronađeni dokaz za koji se opravdano sumnjalo da bi mogao biti uzrok štete, što se odmah vidjelo na iskusnom licu policijskog inspektora koji je pohranjujući dokaz u vrećicu mudro suzio oči, te prozborio: „ Sada je potrebno još samo naći tvorca ovoga predmeta i slučaj je riješen!“ No, ubrzo je stigao podžupan za društvene instalacije Ferdinand Troha koji je po županovom nalogu preuzeo dokaz,uz negodovanje inspektora, i odnio ga ravnatelju Zavoda za javno zdravstvo gospodinu Matijeviću, uvaženom veterinaru i šogoru našega župana. Obzirom da je riječ o veoma važnim stvarima u istragu su uključeni samo ljudi od iznimnog povjerenja! Ravnatelj Matijević dugo je motrio dokaz kojega je Troha oprezno držao u rukama, i koliko se god trudio da otkrije tvorca dokaznog predmeta iznova su mu se javljale nove sumnje, te je odlučio pozvati dvojicu najpoznatijih požeških veterinara, samoukog Šolića kojeg je krasili dugogodišnji rad s životinjama i dr. Devčića koji je imao istančan nos za takvo što. Nakon višesatnog promatranja gospodin Šolić je sazvao tiskovnu konferenciju i obznanio javnosti da je riječ o govnetu nilskoga konja. Na pitanje novinara kako je moguća pojava nilskoga konja u Pleternici, Šolić je efektno odgovorio da je riječ o prirodnom fenomenu poput padanja riba ili žaba s neba. A na pitanje, radi li se ipak možda o čovjeku, mudro je odgovorio da to ni jedna ljudska stražnjica ne može proizvesti.


PRIČA TREĆA ( Konzultacije s dr. Grudenom )

Nakon dobro obavljenog posla, Šolić, Devčić, Troha, Lucić i Aladrović, u županovom su uredu proslavljali još jednu u nizu laži koju su vješto plasirali u javnost. Čak i sam Lucić je bio oduševljen vanrednim Šolićevim sposobnostima. Ugodni razgovor prekinuo je zvuk telefona na županovom stolu. Obzirom da se Franjo klatio na županovoj stolici, pomalo bezobrazno javio se na slušalicu, te nakon određene stanke odgovorio: „ Ja sam ovdje i župan, i podžupan i predsjednik Suda i ravnatelj zatvora, i biskup …Zatim će opet nakon kratke stanke: „ Evo, čekamo te, baš te Šolić ima nešto pitat!...Ha,ha,ha…

Franjo je izvijestio prisutne da će ih svakoga časa posjetiti dr. Gruden koji je ovdje u prolazu. Na to su se Devčić i Troha brzo ispričali obvezama i napustili prostoriju.

Htio je pobjeći i Šolić, ali mu Franja nije dao, što mu je ovaj jako zamjerio.

Ubrzo se pojavio i dr. Gruden u svom znamenitom šeširu i obrvama ispod kojih su se nalazile hipnotičke oči. Pri rukovanju Šolića je uhvatila drhtavica i došlo mu je da zaplače…

***

Dr. GRUDEN: Dakle, dečki, sve ovo što ste mi ispričali neumoljivo me podsjeća na vezu između sublimacije i analnosti. Psihoanaliza je zauzela stav da kategorija vlasništva potiče iz infantilnog baratanja izmetom. Posjedovanje i gomilanje vlasništva i novca su u biti ekskrementalni. Posjedovanje prema psihoanalizi koncentrirano je u analnoj fazi, i stoga je Franjo uspio proizvesti toliko veliko govno zbog narcističke težnje da sam sebi postane otac.

TUNJA ŠOLIĆ: Ček, ček, sad sam te uhvatio…kako Franja sam sebi može postat otac kad nije majka??

Dr. GRUDEN: Ha,ha,ha…Nisi se nimalo promijenio. Ali odgovorit ću ti ozbiljno. Evo vidiš, Marijan i Franja su knjiški primjeri pogrešnoga shvaćanja novca kao sredstva za osiguranje životnih radosti i užitaka, a zapravo je riječ o ogavnoj boleštini, koja je djelom kriminalna , a dijelom patološka i koju bi trebalo prepustiti brizi stručnjaka za mentalne bolesti… ( Dr. Gruden je hipnotizirao ovu dvojicu da bi mogao biti iskren! Šolića nije dirao jer je on već duže vremena hipnotiziran…)

TUNJA ŠOLIĆ: Nemoj mislit Grudenu, da ja ne razumijem što pričaš! Vidiš, kad je riječ o nilskim konjima, oni nemaju potrebe da se tuku za teritorij s vršnjacima, nego samo plivaju i kad ugledaju veću hrpu govana onda uhvate štrafu jer znaju da se tu nalazi veći gazda. Dakle, tko više nasere taj je jači. E, vidiš, tako je i kod ljudi!

FRANJO LUCIĆ: Slažem se s Šolićem! Ja, moj braco, Marijan i župnik u Pleternici jedini imamo velike kante za smeće, što je znak da smo najjači!

Dr. GRUDEN: Dečki, niste me razumjeli! Vi neizlječivo želite izraziti sve količinski ili shvatiti matematički. Paradoks vašeg intelektualnog napora pokušat ću vam objasnit jednom pjesmicom: Nema u aritmetici ni trag

Pitanju takvu, sve do danas, bome

Tko može dokaz pružiti o tome

Da svatko može dobit jednak dio

Zvuka i smrada prdca, znat bih htio…


ZAVRŠETAK:

Dr. Gruden ispraćen je kao veliki um, ne zato što on to je, već zato što ga nisu mogli razumjeti oni koji su sebe smatrali najmudrijima u županiji. Na kraju im je dr. Gruden sugerirao da promjene samo dio parketa i da prikažu malenu štetu, te da nikome ne govore da je potrebno mijenjati sav parket, već da to poslije učine kad bude povoljna prilika. Recimo, kad SDP dođe na vlast, onda će trebati izađi u medije s tezom da ono što je HDZ krvavo stvarao - to je SDP uništio. Nije mudrost protivniku podmetat dok si u opoziciji već se pripreme moraju odraditi dok si na vlasti. A nilski konj će otići u zaborav!

Glavni krivac i ovaj je put izbjegao odgovornost. Samozadovoljno je krenuo kući, a u glavi mu je odzvanjala ideja fantastična ideja o tome kako da sam sebi postane otac!!?