...vrijeme je

...vrijeme je

nedjelja, 20. lipnja 2010.

ŽUPAN KOJI OBOŽAVA ELEMENTARNE NEPOGODE

Početkom mjeseca lipnja veoma smireni i staloženi župan Marijan Aladrović ( kako se sam po medijima predstavlja u mnoštvu plaćenih oglasa ), s tajanstvenim smiješkom na licu, proglasio je elementarnu nepogodu. Nakon rata i kuge, to je najveće zlo za osiromašenog slavonskog seljaka. Ministar Čobanković poziva na realnu prosudbu štete upozoravajući da se ona neće moći svima isplatiti! To je isti onaj ministar koji je prilikom jednog domjenka galantno i na zaprepaštenje prisutnih uz sendvič progutao i kuhinjsku krpu, ili koji se prilikom obilaska poljoprivrednog zemljišta izgubio u kukuruzištu te ga je vatrogasna postrojba tek sutradan uspjela naći zaglavljenog u zašikarenom kanalu Hrvatskih voda. Ministar „Čobi“ je odgovorio: „Išo sam pišat, a onda mi se zavrtilo u glavi…!“
Teško je vjerovati u pravednu raspodjelu dezorjentiranog i sklonog krađi HDZ-ovog kadra u financijskoj dotrajaloj zemlji, kad istinite i realne procjene i raspodjele nije bilo ni u izdašnijim vremenima korumpirane i kradljive vlasti na čelu sa Sanaderom.
Ipak, vratimo se mi u našu malu županiju, koja je prije neki dan na HRT-ovom udarnom „Dnevniku“ proglašena uz Vukovarsku, najsiromašnijom županijom ili preciznije - županijom u kojoj je najteže naći radno mjesto. Zanimljiv je paradoks da unatoč silnim novcima koje dovlači dvojac Lucić-Aladrović ( barem tako se hvale!) nikako ne možemo stati na noge. Očigledno je da karizmatični djelitelji ne vrše pravednu raspodjelu, pa sredstva završavaju uvijek u istim džepovima.
Da bi današnji župan mogao omastiti brke i zloupotrijebiti elementarnu nepogodu svjedoče i mnogi pleterničani koji su za vrijeme županovog gradonačelnikovanja u Pleternici mogli vidjeti kako su Lucić i Aladrović, i nekolicina podobnih HDZ-ovaca podijelili među sobom novac sirotinje. Ubrzo nakon toga kupljeno je zemljište u Srimi, a Aladrović je obilazio Zadar, Sv. Filip i Jakov, Biograd i druga primorska mjesta tražeći od pleterničana koji su se tu nastanili da mu pronađu primjerenu vikendicu. Možda se župan promijenio!? Evo, ovih dana odjeknula je vijest da je Aladrović prilikom akcije „Kupujmo hrvatsko“ kupio košulju požeške tvrtke „Orljava“, te na taj način ne samo da je sudjelovao u mogućnosti otvaranja novoga radnoga mjesta nego i pokazao svim požežanima da uz „kompezaciju“ ponekad nešto i kupi.
Možemo li vjerovati u pravednu nadoknadu štete onima koji po medijima uporno pokušavaju prodati vlastite laži uz pomoć novca poreznih obveznika? Možemo li vjerovati dvojcu koji je zloupotrijebio ovlasti nad slavonskom šumom? Možemo li vjerovati onima koji „ubrzavaju“ ili „usporavaju“ sudske postupke? Možemo li vjerovati onima koji zatvaraju prugu pod krinkom naše sigurnosti? Ili bolje reći, kako vjerovati onima koji više zbog svoje pohlepe i oholosti nisu u stanju raspoznati istinu od laži? Najsvježiji primjer ove okorjele nevjerodstojnosti i licemjerja je napad HDZ-ovih predvodnika na načelnika Čaglina gospodina Đurinu zbog vožnje u pijanom stanju. Nevjerojatno je da njegovu smjenu žele oni koji su zatvorili oči nad vožnjom pijanog predvodnika HDZ-a samog Franje Lucića, koja je završena s dalekosežnijim posljedicama, i nakon koje je dotični politički napredovao u samoj stranci. Nije bilo teško ne primjetiti silni angažman policije oko raskrinkavanja slučaja Đurine, nasuprot svojedobnom silnom prikrivanju i zataškavanju od strane istih policijskih djelatnika oko pijanoga Franje Lucića.
Ovaj dugoročno nepodnošljivi način ophođenja prema hrvatskim građanima, teroru HDZ-ovih interesnih skupina, zasigurno će kulminirati i u „pravednoj“ isplati štete od elementarnih nepogoda na području Slavonije. Krajnji rezultat „Božjega bijesa“ nad siromašnim slavoncima bit će još veće osiromašenje seljaka, i naravno, ponovno istraživanje nekretnina župana Aladrovića s torbom punog lako „zarađenog“ novca.
Teško možemo očekivati da će nas akcije pod nazivom: „Kupujmo hrvatsko“ izvući iz gliba, kada još uvijek traje HDZ-ova akcija širom hrvatske: „Kradimo hrvatsko“, a jedna kupljena županova košulja ne može nadoknaditi sve ukradeno!
Župan Marijan Aladrović je zasigurno čovjek koji se najviše raduje elementarnim nepogodama, ali i pisac ovih redaka, koji u poplavama, tuči i suši vidi „Božji bijes“ nad onima koji svojim upornim glasovanjem za ovu kriminalnu stranku sudjeluju u pljački Hrvatske, a što je najgore i vlastite djece. Tko ima oči neka vidi!

Nema komentara: