U posljednje vrijeme Hrvati imaju sreću s premijerima koji imaju potrebu svoje kolekcionarske strasti podijeliti s nacijom. Tek što se sa scene misteriozno povukao Ivo Sanader sa svojim svjetlucavim satovima zbog kojih je njegov osobni krojač krojio odijela čiji su lijevi rukavi bili kraći i po nekoliko centimetara, pojavila se ubrzo premijerka Jadranka Kosor čiji su nevjerojatni broševi zasjenili čak i njezino uvijek nasmiješeno lice. Stručnjaci za mimiku su primijetili da ova neobična nasmiješenost, primijećena i u neprimjerenim situacijama, nema nikakve veze s izgovorenim riječima nego je u izravnoj vezi s broševima koji iz dana u dan postaju sve veći, i još malo od njih nećemo moći vidjeti ni premijerkino lijepo lice. Sada je već svima jasno da naša premijerka voli govor metafora i poput Luke Bebića haiku poeziju. Naizgled vrlo jednostavno, a u stvarnosti razumljivo samo malom broju ljudi.
Svjedoci smo da je premijerka za susret s Borutom Pahorom nosila broš s likom dva goluba na grani, u susretu sa svetim ocem, osim pokorničke crne marame, ponosno je svjetlucao broš s likom Marije Magdalene, a posebno je iznenadila i zadivila američkog predsjednika Obamu ( samo da nije bilo one nesretne skupocjene torbice koju baš nije morao vidjeti cijeli svijet ) brošem na kojem je bio prekrižen pripadnik pokreta Ku –Klux-Klana. Premijerkin čovjek za izradu broševa Radivoje Joksanović – Kobajage otkrio nam je da premijerka ne želi ni jedan broš nositi dva dana, te da još uvijek nije otišla u Požešku županiju dati podršku vodećim ljudima ne zbog njihovih kriminalnih aktivnosti već zbog toga što još nije uspio izradio broš koji bi se premijerki za tu priliku svidio. Premijerka traži nekakav tunel na čijem izlazu blješti velika žarulja iza koje se nadzire moderan voćnjak – što je po pričanju gospodina Kobajageja veoma teško izvesti.
Premijerka je postala sve zahtjevnija i sve odlučnija. Sjetimo se da je prije gotovo godinu dana počela s krumpir- salatom, i da se poslije nisu gulili krumpiri nego hrvatski građani, niti su ljudima od luka za salatu išle suze već od izgubljenih radnih mjesta, a ulja je bilo samo malo i to na željezničkim tračnicama. Ta krumpir salata, zgotovljena po receptu naše premijerke, zastala je mnogima u grlu, a njen loš okus nije mogla isprati ni siromašna juha u kojoj su se kuhale nogice od crvenkastog Polančeca i Rončevića. Pitanje je, bi li ga mogla isprati juha od kompletne HDZ-ove Vlade na čelu s 15 glupih ministara - kako se svojedobno izrazio Čačić.
Premijerka nam je u posljednji čas priznala da je nakon 6 godina služenja građanima napokon pohvatala konce, što je kontinuitet njezina rada budući joj je trebalo 10. godina da završi fakultet. Obzirom da nam ništa nije rekla o svom umijeću pletenja ili heklanja, bojim se da hrvatski građani neće imati ništa od njezina hvatanja konaca, kao i od njezina penjanja na konja koji bi je lako mogao zbaciti iz sedla unatoč tome što nas uvjerava da čvrsto drži uzda u rukama. Premijerka je zaboravila da između konja i jahača postoji međusoban sklad i nadnaravna harmonija ispunjena uzajamnom ljubavlju i povjerenjem, tako da svaki njegovan konj zna kamo želi ići njegov gazda te ga nije potrebno čvrsto zatezati uzdama, niti podbadati mamuzama. Očigledno je, da premijerka koja se tek popela na konja misli da ga može usmjeriti u pravom smjeru čvrstim držanjem uzdi i jakim stiskom premijerkinih snažnih nogu. Ako je tako, onda jao si ga nama, budući u ovoj metafori hrvatski građani predstavljaju konja, zato bi se mnogima moglo zamračiti u premijerkinom međunožju, čak i više nego Islanđanima ispod eruptivnih oblaka vulkanske prašine.
Bojim se, da bi se lako moglo dogoditi, što se u praksi često događa, da takav jahač unatoč čvrstom držanju uzda i upornim podbadanjem konja, ne uspije ga pomaknuti s mjesta.
Najbolje bi bilo za sve nas i budućnost naše djece da gospođa premijerka Kosor naruči kočiju s 12 konja, te zajedno s 15 glupih ministara i profesionalnim kočijašem u galopu napuste ovu političku scenu i na taj način prekinu agoniju ove zemlje.
I na kraju ekskluzivna vijest za one koji bi željeli znati kakav je broš premijerka nosila u Rovinju prilikom izricanja ovoga povijesnoga govora. – Vrlo jednostavan broš; indijanski poglavica s kopljem na pastuhu čije zadnje noge su čvrsto naslonjene na zemlju, a prednje mašu visoko u zraku. Između zadnjih nogu nazire se čvrsto spolovilo uzbuđenog konja. Konju se čak vide i bijeli zubi, te bijela pjena na tijelu, a oko očiju kapa okrvavljena sluz. Ili jednostavnijim riječima premijerkinog brošista Radivoja Joksanovića Kobajage: „ Reč je o kljusetu koje jako liči na plastične figurice kauboja i indijanaca kojima su se igrala bogata deca 60-ih godina prošloga veka!“
Nema komentara:
Objavi komentar