ZAŠTO SE PREMIJERKA I MINISTRI SMIJU?

Hrvatski mediji već duže vrijeme pokušavaju odgonetnuti razloge neopisivo paradoksalnog veselja Premijerke i vodećih ljudi u Vladi. Začudno je da širina njihovih osmijeha raste paralelno s padom standarda hrvatskih građana. Premijerkinu nasmiješenost rijetko s čime možemo usporediti, možda je najbolji primjer predočiti si čovjeka u živom pijesku koji neposredno prije neminovnog potonuća i sigurne smrti pronalazi razloge za grohotni smijeh. Rekli bismo da je riječ o idiotu ili čovjeku koji je uslijed stresa prolupao. Smijeh u neprimjerenim situacijama obilježje je Premijerke Jace koja se nije libila osmijehivati i nad kostima pronađenih hrvatskih branitelja: „ Gospođo Marice…hi,hi,hi…drago mi je što smo nakon 18 godina pronašli kosti…he,he,he…vašega sina…ahaha,ahaha…he,he…ovaj, ponosni smo na njegov žrtvovani mladi život…ahahahah..i što je RH napornim zalaganjem uspjela otkriti ovu jamu pokolja nevinih ljudi…hi.hi.hi…može jedna pusica, gospođo Marice – za televiziju… hi,hi,hi“ - Ovakvih gnjusnih i degutantnih sličnih događaja od strane Premijerke Jace bilo je na pretek, odnosno toliko da se s pravom pitamo; tko je tu lud i nije li s pravom svojevremeno Franjo Tuđman hrvatske građane usporedio sa stokom sitnog zuba?! Izgleda da je smijeh koji čovjeka izdiže iznad životinje,zahvaćen zaraznim virusom pod nazivom JACA-VIRUS, mutirao u nešto tako ružno i gnjusno da kad pogledam ovu sliku

dođe mi da se više nikada u preostalom dijelu ovozemaljskoga života ne nasmijem.

Nakon ovakvoga prizora ispada da je Ivo Sanader napustio politiku jer se više nije mogao smijati. Dobro, mogao je se nasmiješiti, ali ne ovako, kao na ovoj slici, da mu se vide zubi. Sada je već posve jasno da se tajna uspjeha HDZ-ovih političara nalazi u osmijehu. Smijeh je ostatak dječje nevinosti i prostodušnosti u odraslom čovjeku i trebao bi svjedočiti vjerodostojnost onoga najelementarnijeg u ljudskom životu, a to je ljudskost koju pokazujemo prema bližnjima. Posve je jasno da iza ovih osmijeha ne stoje nevina dječica već ljudi satkani od laži čiji je jedini interes opskrbljivanje vlastitog „valova“. Nevjerojatna pohlepa tjera ih da zadrže vlast pod svaku cijenu, stoga ih ne brine sve veći broj ljudi koji po kontejnerima traže ostatke hrane, niti ih se tiče velika nezaposlenost i bezizlazna situacija mladih, ne tiče ih se ni korumpiranost sudova , ni sve veći broj lažnih umirovljenika, bezgranični lopovluk u javnoj nabavi, zloupotreba organa reda, manipuliranje potkupljenim medijima bezglavom i dezorjentiranom rajom, kao ni zloupotreba pohlepnih biskupa i svećenika koji za Judine škude izdaju one zbog kojih se Isus utjelovio, a to su siromašni, obespravljeni i nepravedno progonjeni. Ne tiču ih se ni oni koji su svoje živote izložili za domovinu, a sada čame po zatvorima s etiketom ratnih zločinaca. Priča o grotesknom smijehu uspješnoga HDZ-ovog gradonačelnika prilikom vijesti o suicidu hrvatskog branitelja dobiva na smislu jer je osmijeh izgubio temeljnu poruku ljubavi zahvaljujući onima koji su ga svojim prepoznatljivim licima osakatili i izobličili do neprepoznatljivosti. Zanimljiva je priča i o jednom uspješnom HDZ-ovom načelniku jedne zatucane općine koji gotovo 20 godina uspjeva dobiti podršku ljudi iz svoga kraja unatoč silnom lopovluku i nemoralu svake vrste. Tim 99 postotnim kršćanima nije nimalo smetalo što se njihov načelnik sumnjivo obogatio preko noći. Nije im smetalo što je ostavio ženu i djecu, niti što mu je ljubavnica abortirala, pa čak im nije smetala ni njegova homoseksualna veza s lokalnim svećenikom. Sam načelnik bio je iznenađen tolikom vjernošću biračkoga tijela sve dok nije shvatio da je osmijeh glavni adut njegova uspjeha i od tada mu ni obično pišanje u pisoar ne prođe a da se grohotom ne nasmije.

Neće biti nimalo čudno da HDZ za nadolazeće izbore umjesto istrošene i danas neprikladne parole: S HDZ-om DO 300 000 NOVIH RADNIH MJESTA osvane s novom parolom: S HDZ-om SMIJMO SE DO SUZA. S plakata će zasigurno nasmiješena Suzana poručivati: GARANCIJA BOLJE BUDUĆNOSTI NALAZI SE U MOM OSMIJEHU. Ministri će imati zadatak da motre Suzanino lice i kada zapaze da joj se rupice na nosu podižu u zrak, obrazi zaokruže, a ispod crvene crte pojave očnjaci, bit će to znak da i oni uključe svoja smijala za proizvodnju toliko potrebnoga smijeha u društvu u kojem je gotovo izumro i tako ljudima dadnu nadu u bolje sutra.

Osim vesele fotografije naše Suzane i uvaženih ministara ovdje možete vidjeti i vesele fotografije naših lokalnih HDZ-ovaca koji svoj politički uspjeh imaju zahvaliti neodoljivim osmjesima, naravno, na HDZ-ovski način. Mislim, da komentar nije potreban!

IPAK SMO NEŠTO POKRENULI

Poštovani sugrađani, na našu predstavku o remečenju javnog reda i mira u gradu Pleternici odaslanu na Vladu RH danas je pristiglo očitovanje iz ureda Predsjednice Vlade Jadranke Kosor koje prilažem u cijelosti:



Nadam se da je ovo tek mali korak u razrješavanju ove problematike u našem gradu,no ovdje nečemo stati.Svim silama zaustavit čemo bahatost i neodgovornost pojedinaca koji teroriziraju građane ovog inače mirnog grada koji je dolaskom Franje Lucića postao eldorado za nered,kriminal,nemoral i da dalje ne nabrajam.

S poštovanjem-JOHAN.BADEN

KALMETINA SALVETA

Zahvaljujući izvoru koji je želio ostati anoniman u posjedu smo dokumenta, kojeg u HAC-u kako doznajemo nazivaju „Kalmetinom salvetom“, a na kojem su uz nazive tvrtki koje su izvodile građevinske radove za HAC, te uz popis odrađenih poslova, nalaze i rukom ispisane bilješke, sa imenima i postotcima od iznosa navedenih poslova, za koje se, kako navodi naš izvor, sumnja kako bi mogle predstavljati postotak provizije od cijene navedenih poslova, a koja je navodno isplaćivana visokim državnim dužnosnicima, od kojih su na „salveti“ imena Božidara Kalmete i Darka Milinovića, te članovima Uprave i Nadzornog odbora HAC-a.

Prema sadržaju „Kalmetine salvete“, kako u HAC-u nazivaju ovaj dokument, građevinski poslovi na državnoj cesti D-502, od Luke Gaženica u Zadru do autoceste Zagreb – Split (Čvor Zadar2) ugovoreni su s poduzećem Viadukt, pod uvjetom da se dio poslova naknadno podugovorima ugovori sa kooperantima, koji su, navodno, bili paravan za ministra Božidara Kalmetu, zatim ministra Darka Milinovića i članove Uprave i Nadzornog odbora HAC-a, pa je po isplatama ugovorenih poslova upravo preko tih kooperantskih poduzeća, navodno vršena isplata provizija Kalmeti i ostalima iz bilješki sa „salvete“.

Bila je to, kako doznajemo, uobičajena praksa u dodjeljivanju poslova preko HAC-a, pa je gotovo bilo svejedno tko će stvarno dobiti poslove na natječaju, jer se naknadno radila preraspodjela i dogovori oko toga koji će kooperanti i po kojoj cijeni izvoditi radove za izvornog ugovaratelja poslova, u ovom slučaju poduzeće Viadukt.

Dakle, poduzeće koje bi na natječaju dobilo poslove, u dogovoru s Upravom HAC-a i Kalmetinim ljudima, potom bi na dijelovima trasa izgradnje pojedinih cesta ili trasa autocesta, građevinske i druge radove dodjeljivalo kooperantskim poduzećima koja su uglavnom služila kao paravan iza kojeg su se skrivali visoki HDZ-ovi državni dužnosnici ili pak članovi Uprave i Nadzornog odbora HAC-a.

Kooperantske tvrtke bi po naplati poslova bile dužne visokim državnim dužnosnicima u HAC-ovom korupcijskom lancu, isplatiti određene postotke provizije, koji su se kretali od 20 do 50 posto od ukupno naplaćenih iznosa.

Kako doznajemo, radilo se o dobro razrađenoj shemi ugovaranja poslova na izgradnji autocesta i pripadajuće infrastrukture, kroz koje se ugovore prikriveno osiguravao i odljev novca namijenjenog gradnji autocesta, na privatne račune, ili moguće na račune preko kojih je financiran HDZ ili pojedini visoki dužnosnici Vlade i HDZ-a.

Naravno, upravo zbog prirode takvih malverzacija, vrlo je teško dokazati postojanje takvog modela u tvrtkama kao što je HAC, jer kod ovakvih poslova ostaje vrlo malo dokumentiranih tragova koji bi ukazivali na moguću korupciju i isplate provizija visokim državnim dužnosnicima ili pak članovima Uprave i Nadzornog odbora HAC-a.

Zato je „Kalmetina salveta“ bitan dokument, jer predstavlja bilješku o tomu koliko je, samo na jednoj trasi izgradnje jedne sporedne ceste, isplaćivano provizija visokim državnim dužnosnicima, među kojima su navodno, kako to stoji zapisano na „salveti“ HDZ-ovi ministri mora, prometa i infrastrukture Božidar Kalmeta i ministar zdravstva Darko Milinović.

Na popisu tvrtki koje su, navodno, isplaćivale proviziju nalaze se Ivan Commerce d.o.o. i GM Kvarte d.o.o., koje su ako je vjerovati bilješkama upisanima na rubovima ovog dokumenta HDZ-ovom ministru Darku Milinoviću zajedno isplatile 25 posto provizije od ukupno naplaćenih poslova koje su izvodili kao podizvođači za Viadukt, odnosno prema Viaduktovom ugovoru s HAC-om.

Prema istom dokumentu, poduzeća Knežević Coop i Diklo Kop, proviziju su, navodno, isplatili HDZ-ovom ministru mora, prometa i infrastrukture Božidaru Kalmeti, i to u visini od 20 posto od ukupno naplaćenih sredstava od HAC-a, odnosno od Viadukta.

Pokraj radova koje su obavljala poduzeća Gortan i Vodoinstalacija stoji bilješka „LIV. – BOBAN 50%“, a obzirom da prema tumačenju našeg izvora „LIV.“ označava Zdravka Livakovića, bliskog Kalmetinog suradnika, pretpostavlja se da i iza tog postotka zapravo stoji osobno ministar Kalmeta, ukoliko bi se pokazalo kako „Kalmetina salveta“ sadrži točne podatke o isplatama provizija visokim državnim dužnosnicima, za pojedine građevinske poslove na trasama izgradnji autocesta i pripadajuće infrastrukutre.

„Kalmetina salveta“ mogla bi ipak skrivati tajnu modela po kojem su preko HAC-a proračunski milijuni završavali što na HDZ-ovim stranačkim računima, što na računima visokih ili pak nižih HDZ-ovih državnih i stranačkih dužnosnika, i njihovih kadrova po državnim poduzećima.

Državnom odvjetništvu, pak, i USKOK-u ne bi trebalo biti teško provjeriti vjerodostojnost „Kalmetine salvete“. Potrebno je samo provjeriti tijek novca, sa računa HAC-a prema Viaduktu i prema poduzećima podizvođačima, koja se spominju u „salveti“, a potom provjeriti tijek novca iz Viadukta i sa računa navedenih poduzeća prema trećim osobama, čime bi se utvrdilo je li taj novsac u navedenim postotcima uistinu posredno isplaćivan, primjerice, Božidaru Kalmeti i Darku Milinoviću, kako to stoji zabilježeno na „Kalmetinoj salveti“.

„“Kalmetinu salvetu“ u cijelosti možete pročitati na slici ispod teksta:

BEZ RIJEČI

DRAMATIČNI APEL GRAĐANA PLETERNICE

„KOME SMETA BUKA NEKA PRODA STAN“ – FRANJO LUCIĆ
U posljednje vrijeme dobivamo sve više pisama nezadovoljnih građana s područja Pleternice. Učestalo se žale na bahato ponašanje svoga gradonačelnika Franje Lucića. Drago nam je da je šira javnost požeštine prepoznala na našim stranicama želju za boljim i pravednijim društvom. Naša uporna nastojanja oko raskrinkavanja onih koji zloupotrebljavaju vlast, medije, pa čak i samoga Boga kako bi stvorili lažnu sliku o sebi napokon su urodila plodom. Ovom prilikom u cjelosti objavljujemo pismo građana Pleternice, upućeno na našu web stranicu, a koje govori o problemima buke i neučinkovitosti Gradske uprave, kao i mjerodavnih institucija:


Građani Švearove, Gupčeve, Radićeve, Vinogradske i drugih obližnjih ulica Pleternice

Pleternica, 7. kolovoza 2010.

Web-stranica “Johan- Baden”

Predmet: Kršenje građanskih ustavnih prava u Pleternici

Poštovani “Johan-Baden”, obraćamo vam se s molbom da koristeći informacije iz ovoga teksta objavite komentar na vašoj web-stranici te tako upoznate širu javnos s problemima s kojima se zadnjih 7 godina stalno suočavamo, kao stanari središnje i susjednih pleterničke ulica. Naime, zbog neodgovornosti i nebrige gradske (hadezeovske) vlasti, inspekcijskih službi i policije, naša Švearova ulica, ali i druge okolne ulice, postala je u noćnim i sitnim jutarnjim satima, osobito vikendom i tijekom vjerske svečanosti Devetnice Gospi od suza, mjesto prebučne glazbe, divljanja i nasilja, katkada javni nužnik, smetlište, veliki disko-klub i cirkus na otvorenom te za nas prava noćna mora. Unatoč opetovanim peticijama, prosvjedima i apelima gradonačelniku, gradskim vlastima, pojedinim županima, političkim strankama), policiji, nadležnim županijskim inspekcijama(sanitarnoj, gospodarskoj te inspekciji za okoliš) i otvorenim pismima u medijima(više puta u novinama), stanje javnoga reda i mira, ponajprije u glavnoj gradskoj ulici nije se promijenilo, već naprotiv znatno pogoršalo, postalo neizdrživo i nepodnošljivo. Vlast, inspekcijske službe i policija na sve molbe i vapaje za pomoć se oglušuju, a osnovna ljudska prava mirnih građana iz dana u dan se ne poštuju i stalno narušavaju. Krše se ustavni propisi Republike Hrvatske po kojima “svatko ima pravo na zdrav život, a država osigurava uvjete za zdrav okoliš. Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti , osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskoga okoliša”.(Ustav RH, član 69). Ustav jamči i za jedno od temeljnih ljudskih prava-“pravo na miran san” a ono je očito ugroženo i ne poštuje se!. Krši se Zakon o prekršajima protiv javnoga reda i mira, Zakon o zaštiti od buke, Zakon o zaštiti okoliša(ispuštanje plinova iz stotine automobila do oko 3 sata ujutro i duže!). Europska povelja o lokalnoj samoupravi, potvrđena Zakonom o potvrđivanju Europske povelje o lokalnoj samoupravi(Narodne novine 14/1997), naglašava ustavni i zakonski temelj lokalne samouprave. Prema toj povelji(članak 3, stavak 1), pod lokalnom samoupravom podrazumijevaju se pravo i mogućnosti lokalnih jedinica da u okvirima određenim zakonom, uređuju i upravljaju, uz vlastitu odgovornost i u interesu lokalnog pučanstva, bitnim dijelom javnih poslova. Temeljne ovlasti i dužnosti lokalnih jedinica(gradova i općina) određene su Ustavom ili zakonom ! Ulica koja je simbol Pleternice, s gradskom kućom, knjižnicom, bankom, ljekarnom, knjižarom i dr. ima u dužini stotinjak metara osam kafića(s kavanom-slastičarnicom “Promenada”), uglavnom sa statusom disko-kluba ili noćnoga kluba, s radnim vremenom koje nije dopustivo ni u jednom slavonskom gradu, a rijetko i u primorskim i dalmatinskim gradovima. Naime, iako nam je na sastanku s gradonačelnikom, ugostiteljima i policijom još u rujnu 2004. obećano da će radno vrijeme kafića biti skraćeno, to se nije dogodilo već je nekoliko mjeseci kasnije (18. siječnja 2005.)tadašnje Gradsko poglavarstvo donijelo Odluku da ugostiteljski objekti u dane vikenda te blagdanima i praznicima mogu raditi do 2 sata, uz produžetak jednog sata bez nakade te uz zakup jednoga sata ! Ovo radno vrijeme obilato koriste dva ili tri disko-kluba, (noćna kluba) u našoj ulici, a pijani gosti još se dodatno zadržavaju i nakon isteka vremena, izlazeći u valovima, uz ciku i galamu, još najmanje jedan sat. Bučnu glazbu i galamu čuju i građani u ulicama udaljenim i do 800 m zračne udaljenosti ! Nerijetko taj teror moramo budni i neispavani trpjeti i do 4 sata ujutro ! Što je najgore, ne poštuje se ni vikend, jer pojedini ugostiteljski objekti rade i u ponedjeljak do 1 sat poslije ponoći(iako je tada radni dan!), uz dodatnu buku do 2 pa i 3 sata. Građanima koji idu na posao preostaje svega nekoliko sati spavanja i na svome radnome mjestu ne mogu normalno funkcionirati. Ne treba posebno isticati koliko stalni nedostatak sna loše utječe na psihofizičko zderavlje građana(o tome sanitarna inspekcija ne vodi brigu). Na žalost, nemamo mira ni radnim danima jer pojedini kafići do ponoći i duže drže barske stolice na nogostupu ispred objekta, uz viku i galamu pijanih gostiju. Ugostitelji pritom nimalo ne uvažavaju svoje susjede u ulici !. O novome radnom vremenu nitko nas tada nije obavijestio, a također ni o odluci o proglašenju statusa disko-klubova ili noćnih klubova i sl., iako je Poglavarstvo zakonski to trebalo učiniti. Takvi objekti u našoj ulici ne smiju biti, jer su u stambenoj zoni i nisu, prema Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti, udaljeni barem 300 m od nje, a i protiv su naše pismene suglasnosti.
Glavni krivac za sve navedeno je pleternički gradonačelnik Franjo Lucić, uz ondašnje Poglavarstvo i sadašnje Gradsko vijeće, koji nas šokira svojim nebuloznim i neodgovornim tvrdnjama kako nije bitno radno vrijeme kafića, da je to cijena ulice u kojoj stanujemo(?), a policija mora raditi svoj posao. Radno vrijeme itekako je bitno , jer bismo tako riješili znatan dio naših problema, a policiji i nadležnim inspekcijama uvelike olakšali posao. Neka cijenu stanovanja u ulici plaćaju gradonačelnik i gradski čelnici zbog nepromišljene Odluke o radu kafića. Naime, ne plaćaju je ni stanari ulica znatno većih hrvatskih gradova, poput onih u zagrebačkoj Ilici ili na dubrovačkom Stradunu, jer na tim lokacijama poslije ponoći nema divljanja, unatoč znatno većoj frekvenciji ljudi. Njihovi gradonačelnici vode brigu o miru i zdravlju svojih ljudi, a pleternički gradonačelnik je valjda po svojoj nebrizi i neodgovornosti prema svojim građanima i sigurnosti grada jedinstven slučaj u Hrvatskoj, Europi i u svijetu. Njemu su važniji suradnja s nekoliko ugostitelja i ubiranje zanemarivog dijela novca u gradski proračun od mira i zdravlja građana, koji su dijelom i njegovi birači. Iako se stalno remeti javni red i mir, a građani neprestano prosvjeduju, on ništa ne poduzima, premda je to dužan prema donesenoj Odluci o ugostiteljskoj djelatnosti. U ulici Ivana Šveara stanuje stotinjak osoba koje su naprosto žrtvovane, među kojima ima djece , bolesnih staraca, zaposlenih ljudi, razvojačenih branitelja, kojima je potreban noćni mir, a ne da im se zdravlje ugrožava zbog sumanutog kreštanja preglasne narodnjačke(i žive) glazbe do ranih jutarnjih sati, bezobzirnog ponašanja ugostitelja te pijane i raskalašane mladeži. Pri povratku iz disko-klubova u sitnim se i kasnim jutarnjim satima dodatno galami, turiraju automobili i zagađuje okoliš, a sve to u vrijeme kada građani spavaju i nekoliko sati prije njihova odlaska na posao. Mnogobrojni su povodi i uzroci da se intervenira u korist građana, ali gradonačelnik se pravi lud i za to ga nije nimalo briga. Gradonačelnik Lucić , osim što navedenom Odlukom i svojim ignorantskim ponašanjem stalno potiče kršenje zakona Republike Hrvatske i ljudskih prava, ne posjeduje osnovnu kulturu i toleranciju, ne poštuje pravo građana na mir i urbani komoditet. Kultura življenja u gradu podrazumijeva poštovanje svih građana, svojih susjeda, pogotovo starijega uzrasta, te naposljetku briga o središnjoj ulici kojom se svi građani mogu mirno prošetati i u ponoćnim satima. On se ne smije i ne može oglušiti na stalne pritužbe građana, a dužnost mu je pravodobno reagirati i riješti očito gorući problem. Ne smije podržavati samo jednu stranu(ugostitelje i poduzetnike), ucjenjući pritom pojedine obrtnike i druge građane koji su u nekoj ovisnosti o njemu(bilo politički, poslovno ili na drugi način). Smatramo da nam takav gradonačelnik ne treba i da bi trebao odstupiti s tako odgovornoga mjesta, jer nije dorastao funkciji koju obavlja! Prijedlog za raspisivanje referenduma o pitanju razrješenja gradonačelnika ima pravo Gradskom vijeću podnijeti i 20 posto birača upisanih u popis birača Grada Pleternice !(Statut Grada, članak 22.), a nezadovoljnih je sigurno više.
Naglašavamo da smo razočarani i radom pleterničke policije, kod koje smo nebrojeno puta intervenirali, ali uzalud. Rijetko je kada samoinicijativno intervenirala protiv remećenja javnoga reda i mira (prebučna glazba iz kafića, galama, vika, tuča, razbijanje, parkiranje vozila na ulazima stanara), premda joj je to svakodnevna dužnost. Policajci se uvijek pravdaju radnim vremenom, velikim brojem gostiju kafića i dr., a povremene patrole obavljaju vozajući(ali ne i šećući ulicom), obično u svojstvu nijemih promatrača. Žalosno je da se tek intervencijom požeške policije barem nakratko uspostavljao mir. Poštovani “Johan-Baden”, cijeneći vašu dosadašnju hrabrost i odlučnost i odlične tekstove o kriminalnim radnjama i bahatosti Franje Lucića, krajnje je vrijeme da uz pomoć vaše web- stranice i teksta u vašem stilu upoznamo širu javnost putem inerneta, da se osvjedoći o sramotnom ponašanju Lucića i gradske vlasti. Ovome teroru nametnutom bukom mora se napokon stati na kraj, a to izričito tražimo mi, građani Švearove i okolnih ulica, ali i svi građani Pleternice kojima je stalo do svoga grada i njegove prepoznatljivosti! Tražimo ostvarenje svojih legitimnih prava na miran život i san(to nam jamči Ustav RH). Pleternički gradonačelnik i članovi Gradskoga vijeća ne stanuju u našoj ulici i ne mogu spoznati naše muke. Iznimka po mjestu stanovanja je predsjednik Vijeća Franjo Delač, koji sve trpi u stanu okruženom kafićima, dodvoravajući se Luciću i zanemarujući svoje sugrađane. To se događa valjda samo u Pleternici! Naš je prijedlog da se poduzmu sljedeći postupci:

a) Ukinuti kafićima status disko-klubova ili noćnih klubova

b) Ukinuti Odluku Poglavarstva od 18. siječnja 2005.

c) Radno vrijeme podijeliti na zimsko(1.11.-30.4) u kojemu ugostiteljski objekti mogu raditi radnim danom do 22 sata, a vikendom, blagdanima i praznicima do 23 sata. U ljetno radno vrijeme (1.5.-31.10) može se raditi radnim danom do 23 sata, a vikendom, blagdanima i praznicima do 24 sata (vrijedi i za vjersku manifestaciju Gospi od suza).
Dakle, poslije ponoći nitko ne bi smio raditi , iako je za nas i to predugo !

d) Kao alternativno rješenje za ljetnu zabavu mladeži poslije 24 sata, predlažemo gradsku kino-salu i stadion malih sportova, uz koji se nalazi ugostiteljski objekt «Slavija». Ovi su objekti dvjestotinjak metara udaljeni od svih stambenih dijelova Pleternice, što je u skladu sa zakonom

e) Švearovu ulicu pretvoriti u šetališnu zonu i kulturno gradsko mjesto

Ako gradske vlasti i gradonačelnik ne poduzmu odlučne korake, pomoć ćemo zatražiti od predsjednika Republike Hrvatske, Hrvatskoga sabora, Vlade, pučkoga pravobranitelja, Hrvatskoga helsinškog odbora te drugih državnih i nevladinih institucija.

Pozdrav !

Unaprijed vam zahvaljujemo!
Građani Švearove, Gupčeve,Radićeve i drugih obližnjih ulica Pleternice

KRATKI KOMENTAR „JOHAN-BADENA“
Svojedobno smo pisali o tome kako je u pleterničkoj OŠ nakon adaptacije školskih toaleta Franjo Lucić naredio preko Školskog odbora da učenici iste škole moraju dežurati u zahodima čuvajući inventar premda su znali da učenici ne smiju dežurati niti na ulaznim vratima škole. Prosvjetna inspekcija nije željela spriječiti ovo omalovažavanje djece unatoč ogorčenih roditelja i njihovih učestalih prijava nego su tek pod pritiskom dječje pravobraniteljice zabranili dopisom neprimjerena dežurstva. Dakle, mjerodavnim institucijama nisu uopće bila važna prava djece, niti negodovanja roditelja, već su odlučili provoditi Zakone tek pod prijetnjom prokazivanja široj društvenoj javnosti i kad su se uplašili za svoju službu.
I u ovom slučaju – buke i pijanstva u središtu Pleternice – situacija je veoma slična. To što je građanima Pleternice „neizdrživo i nepodnošljivo“ mjerodavne neće učiniti više osjetljivima za njihove probleme. Imamo neukog i primitivnog gradonačelnika koji svojim reakcionarnim i „sebičnim“ odlukama terorizira pučanstvo uz pomoć velike političke moći. Zahvaljujući nepotističkoj politici zapošljavanja aktualne vlasti predstavnici mjerodavnih institucija nisu u službi svih građana. Očekivati u Pleternici od policije i inspekcije zaštitu potpuno je apsurdno budući su oni u potpunosti podređeni Lucićevim hirovima. Tražiti zaštitu od Hrvatskog sabora i Vlade potpuno je uzaludno, poglavito kada se zna da je tajnik HDZ-a Ivan Jarnjak javno na jednom skupu u Požegi rekao: „ Dobro pazite da ravnatelji svih javnih ustanova i drugih važnih institucija budu naši članovi!“ Nakon takve izjave naivno je biti razočaran radom pleterničke policije, a imamo i niz primjera i dokaza da su u službi Lucića a ne građana Pleternice. Sjetimo se samo kako su pleternički policajci izmlatili i priveli nekoliko momaka jer su dirnuli u kćerku Lucićeva prijatelja. Jedan od policajaca je čak uspio izjaviti: „ Nemaš sreće, dirnuo si u krivu osobu!“ Nažalost, situacija je takva da pravdu ne možemo tražiti preko korumpirane aktualne vlasti već treba krenuti od nevladinih institucija, eventualno HHO, i pritiskom preko medija, iako je i u tim krugovima sve teže pronaći novinare koji nisu u službi vladajućih. Za rješavanje ovakvih problema najvažnije je dobiti podršku građana. Bez udruživanja i javnog iskazivanja nezadovoljstva i građanskog neposluha neće biti moguće riješenje problema.
Novac koji povezuje Lucića i pleterničke ugostitelje, nažalost, povezuje i župnika za vrijeme spomenutih devetnica. Njih dvojica složili su se da je za molitvu potreban mir ( pa za vrijeme mise muzike nema!), no, isto tako, za cjelokupan društveni i vjerski život potreban je san. Dobar san je dar od Boga, poruka je to mnogih kršćanskih svetaca jer se čovjek najviše prepušta Bogu upravo kad spava. Uzurpirati ljudskome biću pravo na miran san je zločin…
To što je Pleternica postala centar narodnjačke glazbe, uz koju se veže nasilje, pijanstva droge, tučnjave i slično, dobro je za druge gradove u Županiji ( jer će takvi doći svi u Pleternicu) ali nije dobro za građane Pleternice koji bi svakako trebali potaknuti širu građansku inicijativu oko riješavanja radnog vremena i prevelike buke, osobito kada nam je poznata izjava gradonačelnika: KOME SMETA BUKA, NEKA PRODA STAN! Obzirom kako u centru Pleternice mnoge nekretnine prelaze preko noći u vlasništvo gradonačelnika Lucića nije isključeno da je buka strateški projekt nezasitnih stjecatelja tuđih dobara. A što se tiče „nagluhosti“ predsjednika Gradskog vijeća Pleternice Franje Delača koji je okružen bučnim kafićima i koji ništa ne čuje, stvari su veoma jasne, kada se zna da mu je Grad Pleternica o vlastitu trošku adaptirao „APOTEKU DELAČ“ i ne samo to, već je gotovo jedno desetljeće - nelegalno - raznim gradskim aktima spriječavao apotekarsku konkurenciju i tko zna što još!!?
Nagluhost druga Delača nije usamljen slučaj u Pleternici, ali o tome drugi put!