Ivo Josipović prisegnuo za novoga hrvatskog predsjednika

Josipović prisegnuo: Počitajte inauguracijski govor trećeg predsjednika RH
'U izbore za predsjednika Republike krenuo sam s vizijom europske, prosperitetne Hrvatske, a ključni izvor moje motivacije bila je PRAVDA, moralna i pravna podloga za novo i bolje društvo. Ostvarili smo državu, ali su pravda i pravednost vrijednosti koje tek trebamo pronaći u njihovoj punini'
Poštovani gospodine Mesiću, predsjedniče Republike Hrvatske, poštovani gospodine Bebiću, predsjedniče Hrvatskoga sabora, poštovana gospođo Kosor, predsjednice Vlade Republike Hrvatske, cijenjeni uzvanici iz zemlje i inozemstva, Vaše Ekscelencije - predstavnici prijateljskih država, dragi sugrađani, sugrađanke i svi građani Republike Hrvatske, dragi gosti i prijatelji, dame i gospodo,

Pozdravljam sve naše građane i cijenjene goste iz Europe i svijeta, naše susjede. Vaš dolazak smatram gestom povjerenja, prijateljstva i partnerstva.

Stojim pred vama s osjećajem iznimne obveze i odgovornosti prema dužnosti koju su mi na izborima povjerili hrvatski građani. Osjećam zahvalnost i veliku čast. Prisegnuo sam da ću savjesno i marljivo obavljati dužnost koja mi je povjerena. Uložit ću svu svoju snagu, znanje i sposobnost da moj rad u potpunosti opravda povjerenje koje mi je iskazano. Kvalitetna suradnja s Vladom Republike Hrvatske nužna je za uspješnost i mog i Vladinog mandata. Svoju novu dužnost obavljat ću savjesno i odgovorno na dobrobit Hrvatske i svih njezinih građana. Služit ću Hrvatskoj, služit ću našoj prelijepoj domovini. Želim biti predsjednik svih hrvatskih građana, ali i beskompromisno afirmirati vrijednosti demokratskoga društva, pravednosti i društvene solidarnosti.
Sjećanje na branitelje
U ovom svečanom trenutku, prije svega, sjećam se svih časnih ljudi koji su se borili, a mnogi i poginuli, za slobodnu i pravednu Hrvatsku. Njima dugujemo našu vječnu zahvalnost.

S poštovanjem zahvaljujem svom prethodniku, gospodinu Stjepanu Mesiću, čijih je deset godina predsjedničkog mandata dalo izniman doprinos razvoju hrvatske demokracije i jačanju našeg položaja u međunarodnoj zajednici. Sjećam se i prvog hrvatskog predsjednika, dr. Franje Tuđmana, pod čijim je vodstvom Hrvatska izborila svoju neovisnost. Domovinski rat i hrvatski antifašizam, oživotvoren u partizanskoj borbi iz II. svjetskog rata, dva su stupa hrvatske državnosti čije ću nasljeđe uvijek isticati i poštovati. Stečevine antifašizma i Domovinskog rata danas znače domoljublje, zalaganje za demokraciju, ljudska prava, socijalnu osjetljivost i društvenu solidarnost.

U izbore za predsjednika Republike krenuo sam s vizijom europske, prosperitetne Hrvatske, a ključni izvor moje motivacije bila je PRAVDA, moralna i pravna podloga za novo i bolje društvo. Ostvarili smo državu, ali su pravda i pravednost vrijednosti koje tek trebamo pronaći u njihovoj punini.

Snaga, odgovornost i odlučnost često su ostajale skrivene. Danas ih ponovno pronalazimo jer su one nužne da bismo mogli slijediti istinsku pravednost i domoljublje. Pravednost koja ne čini iznimke i domoljublje koje ne počiva na osobnom interesu, koje ne ostaje samo na riječima, nego domoljublje koje se potvrđuje djelima i ogleda u rezultatima. Došlo je vrijeme da se Hrvatska preispita i odlučno promijeni ono što je pogrešno, ono što ljude čini nejednakima, što ih dijeli i ponižava. Nije samo riječ o tome da moramo mijenjati zakone i donositi nove ili bolje. Riječ je o tome da svatko od nas počne mijenjati sebe. Jer temelj pravde uvijek smo mi sami, jer je svatko od nas taj koji svojim ponašanjem stvara ili negira pravednost. Zato, ne smijemo se bojati, ne smijemo šutjeti, ne smijemo okretati glavu! Hrabrost je ta koja pobjeđuje nepravdu, koja ostvaruje bolje, pravednije društvo, društvo u kojem svaki građanin ima jednaka prava i jednaku šansu da se školuje, zaposli, zarađuje toliko da od toga njegova ili njezina cijela obitelj može pristojno živjeti, pravo da ima državu koja poštuje i štiti ljudska i druga prava svih svojih građana. U borbi za pravednost ja ću kao predsjednik Republike Hrvatske i kao njezin građanin biti prvi i nikada se neću umoriti. To vam obećajem!
Hrvatska mora biti dom demokracije
Hrvatska mora biti dom demokracije i ljudskih prava. Nositelji državne vlasti svoju dužnost moraju obnašati sukladno najvišim standardima političke i stručne odgovornosti i otkloniti svaki mogući sukob interesa koji bi mogao izazvati sumnju u njihovu nepristranost ili koristoljublje. Demokratski procesi moraju se nastaviti i uključiti ne samo pravo većine da donosi političke odluke, nego i političku kulturu koja će štititi i legitimne interese manjine. Jačanje pravne države i institucija s jedne, ali i uključivanje što većeg broja građana u demokratske procese odlučivanja i nadzor vlasti, s druge strane, važne su smjernice razvoja naše demokracije. Jednako su važna i ljudska prava, ne samo temeljna, nego i prava viših generacija, poput prava na zdravlje, prava na obrazovanje i prava na rad. Demokracija i doktrina ljudskih prava obuhvaćaju i vjerska i manjinska prava. Hrvatska je zemlja vjerskih sloboda. Vjerovanje ili nevjerovanje - pravo je svakoga građanina. Sve vjerske zajednice imaju pravo na slobodu izražavanja vjere i potrebnu državnu potporu za ispunjenje svojih vjerskih potreba sukladno ekonomskim mogućnostima zemlje i načelu pravednosti. Svaka diskriminacija, nacionalna, vjerska, spolna, prema seksualnoj orijentaciji, socijalnom ili regionalnom podrijetlu, ili iz bilo koje druge osnove, nedopustiva je i osobno ću joj, kao predsjednik Republike Hrvatske, biti zapreka.

Nacionalne manjine i njihova kultura bogatstvo su Hrvatske i sastavni dio ukupne hrvatske baštine. Nacionalne manjine sjajna su poveznica Hrvatske sa svojim matičnim državama, kao što je hrvatska dijaspora most koji Hrvatsku spaja s drugim zemljama.

Prošao sam cijelu Hrvatsku, posjetio stotine sela i gradova, susreo tisuće ljudi od kojih mnogi naporno rade - i ne mogu živjeti od svoga rada. Mnogi uopće nemaju zaposlenje. Mnogi su na rubu egzistencije. To se mora promijeniti!

Imamo zemlju čija su prirodna bogatstva, poštenje i marljivost ljudi dovoljni da svi njezini građani mogu dobro živjeti. Moramo te resurse upotrijebiti na pravi način da stvorimo društvo koje počiva na radu, znanju i kreativnosti. Poduzetništvo je temelj gospodarskog napretka. Napokon, poduzetništvo moramo odlučno potaknuti jačajući motivaciju za domaća i inozemna ulaganja. Potrebno je definirati najefikasnije mjere poticaja u gospodarstvu i napokon stvoriti najpovoljnije uvjete za proizvodnju i izvoz.
Nema naprednoga gospodarstva ako svi koji sudjeluju u procesu rada nisu motivirani. Zato su prava radnika i prava svih zaposlenika, kao i socijalni dijalog, sastavni dio napretka. Poštene plaće za pošten rad, pristojne mirovine za doprinos koji su starije generacije dale našem društvu, sastavni su dio pravednosti za koju se zalažem.

Hrvatsku je danas okovala gospodarska kriza. Moramo se suočiti s činjenicom da smo je kasno prepoznali i tako dopustili da se razmaše do razine koja ugrožava temeljne vrijednosti hrvatskoga društva. Svoje korijene ona dijelom ima u svjetskoj krizi, ali važne uzročnike ima u Hrvatskoj. Dugoročne negativne posljedice nepravedne i dijelom kriminalne pretvorbe i privatizacije, koje su dovele do urušavanja gospodarskih resursa i gubitka radnih mjesta, valja istaknuti kao bitne generatore krize, ove gospodarske, ali i moralne. Korupcija i organizirani kriminal, posebno onaj gospodarski, drugi je važan razlog krize u kojoj se nalazimo. Usto, nedostatak odgovarajuće gospodarske politike koja nije prepoznala kako valja više proizvoditi i izvoziti, kako treba prepoznati svoje komparativne prednosti, ravnomjerno poticati turizam, poljoprivredu i industriju, malo poduzetništvo i obrt, doveo je do žalosne činjenice da Hrvatska danas proizvodi manje nego što je proizvodila prije rata. Broj nezaposlenih iz dana u dan raste, kao i broj nelikvidnih tvrtki i tvrtki u stečaju.
Spreman predano raditi
To se mora promijeniti! Zajedno s Vladom, u čije ovlasti spada gospodarstvo, uz pomoć gospodarske diplomacije - zagovarajući optimalna rješenja, spreman sam predano raditi na gospodarskim reformama. Ali uspjeh je nužno vezan uz optimizam, vjeru u vlastite snage i spremnost da se pravednom raspodjelom tereta krize svim građanima pošalje poruka solidarnosti, ali i predanosti u provedbi reformi. Socijalna osjetljivost, zaštita najsiromašnijih, nezaposlenih, bolesnih, djece i obitelji naša su ljudska i građanska obveza. Borba protiv siromaštva i socijalne isključenosti dio su onih vrijednosti na kojima počiva hrvatsko društvo i kultura. Svaki građanin ima pravo na zdravlje i primjerenu zdravstvenu zaštitu te mirovinski sustav koji omogućava pristojan život ljudima koji su završili svoj radni vijek. Financiranje zdravstva i mirovinski sustav to moraju omogućiti. Ekologija i održivi razvoj nuždan su dio razvojne filozofije razvoja hrvatskog društva. Ali, nema napretka za društvo koje ne ulaže u znanje. Znanost i obrazovanje dostupno pod jednakim uvjetima svakom mladom čovjeku, cjeloživotno obrazovanje te integracija u europski obrazovni i znanstveni prostor, nužna su pretpostavka cjelokupnog razvoja. Mladi su ljudi naše najveće bogatstvo. Ulaganje u njihovo obrazovanje najbolja je investicija.

Vjerujem u našu sposobnost da svladamo teškoće i da znanjem, odlučnošću i vizijom svoju domovinu učinimo razvijenom europskom zemljom. Hrvatska će pobijediti krizu i postupno postati zemljom rada i blagostanja!

Hrvatska je pri kraju puta u Europsku uniju. Zbog rata, ali i zbog naše donedavne nespremnosti za važne reforme, kao što je odlučnija borba protiv korupcije, taj je put potrajao dulje od očekivanog. Ipak, sve dosadašnje Vlade i sazivi Hrvatskoga sabora, uključujući i pregovarački tim, uvijek su iskreno željeli europsku Hrvatsku i zato im zahvaljujem na velikim naporima koje su učinili da se ostvari naš europski san. Zajedno s Vladom, pokrenut ću odlučne poteze i reforme potrebne da Hrvatska što prije postane članicom Europske unije. Članstvo u Europskoj uniji velik je izazov u kojem moramo pokazati svoju sposobnost da uspijemo na velikom i zahtjevnom europskom tržištu i da do kraja prihvatimo sve demokratske vrijednosti ujedinjene Europe.
Mi zbližavamo ljude
Tu zadaću možemo ostvariti dobrom pripremom svoga gospodarstva, jačanjem znanja, znanosti i usvajanjem novih tehnologija, poštujući postulate održivog razvoja. Ali, EU je i izazov da se očuva vlastiti nacionalni identitet, da mali narod u velikoj multinacionalnoj zajednici ostane prepoznatljiv prema svom hrvatskom identitetu i identitetu svojih nacionalnih manjina. A to možemo ponajprije kulturom, poštovanjem svoje tradicije, ali i poticanjem kreativnosti i suvremenog umjetničkog i kulturnog stvaralaštva te jačanjem nacionalnih kulturnih institucija. No vlastita se kultura ne čuva izolacijom. Uspješno njegovanje i afirmacija vlastite kulture podrazumijeva i otvorenost prema drugim kulturama, poštovanje kulturne raznolikosti i kulturnu suradnju s drugim državama. Jean Monet, jedan od pokretača ideje europejstva, rekao je: »Mi ne ujedinjujemo države, mi u prvom redu zbližavamo ljude.«

Hrvatska je već članica NATO saveza. To nije samo vojni, već je i politički savez koji promiče demokraciju i vrijednosti zapadne civilizacije. Prilagodba vojnim standardima NATO-a važna je zadaća koju otežava ekonomska kriza. Hrvatska inkorporacija u strukturu NATO saveza važna je i vojna i politička zadaća.

Hrvatska je i odgovorna članica UN-a, svjetske organizacije kao mjesta na kojemu se susreću države najrazličitijih političkih sustava, civilizacija, ekonomske razvijenosti i svjetonazora. Hrvatska se mora maksimalno koristiti mehanizmima koje za uspostavu političkih i gospodarskih kontakata nudi ta organizacija.

Razvoj dobrih odnosa sa susjednim zemljama i cjelokupnom regijom, od strateškog je značenja za Hrvatsku. Dobri odnosi sa susjedima jamče mir, sigurnost i stabilnost, otvaranje trgovinskih odnosa, investicije, rast turizma, kulturnu, sportsku i svaku drugu suradnju s državama u regiji. Razvoj dobrih odnosa sa zemljama u regiji od strateškog je značaja i jedan je od prioriteta vanjske politike za koju ću se zalagati. Ističem da je sa susjedima potrebno razriješiti sva otvorena pitanja, od onih graničnih do onih koji su ostali kao posljedice rata. Otkrivanje sudbine nestalih osoba, inzistiranje na odgovornosti za ratne zločine, povrat otetog kulturnog blaga, izgradnja porušenih objekata, povrat izbjeglica i jamstvo njihove sigurnosti te povrat imovine i rješavanje svih otvorenih pitanja, najvažnije su zadaće političara u svim državama. Miroljubiva politika nema alternativu, a sadašnja generacija političara jednostavno nema pravo probleme ostavljati generacijama koje dolaze.
Uvjeren sam da će partnerstvo u regiji, u kojoj će predvodničku ulogu imati gospodarski i politički najuspješnije zemlje, rezultirati prosperitetom svih zemalja koje će kulminirati ulaskom svih država regije u EU. Fokus hrvatske vanjske politike na Europu i regiju podrazumijeva i svijest o tome da Hrvatska treba prijatelje u cijelome svijetu. Globalno mirotvorstvo i želja da se uspostave prijateljske, političke, gospodarske i kulturne veze širom svijeta, također su odrednica politike koju zagovaram. Velike zemlje, poput Rusije, Kine ili Indije, južnoameričke zemlje, Afrika, Azija i Australija, važni su partneri, osobito u gospodarskim odnosima. Prihvaćanje različitosti, političke, vjerske, kulturne, gospodarske, temelj je međusobnog razumijevanja i izgradnje dobrih odnosa. Zemlje u kojima živi hrvatska dijaspora smatram osobito važnima, kao i njegovanje gospodarske i kulturne suradnje s dijasporom. Već je mnogo puta dokazano i strateško partnerstvo sa Sjedinjenim Američkim Državama, ne samo kroz NATO, već i u bilateralnim odnosima, što nam je također osobito važno.

Zadaće koje su pred Hrvatskom, a time i pred nama koji smo dobili mandat da je vodimo, velike su. Inzistirat ću na razvoju države utemeljenom na vrijednostima odgovornosti, poštenja, povjerenja, poštovanja i načelima jednakih mogućnosti, nediskriminacije i vrednovanja kroz znanje i rad, jednom riječju - na pravednosti. Inzistirat ću na razvijanju sustava koji će potaknuti građane da prihvate i žive ove vrijednosti i načela, a ne da se osjećaju gubitnicima ako to čine. Drugim riječima, inzistirat ću na sustavu u kojem će biti kristalno jasno da se korupcija i kriminal ne isplate. Imovina i društveni status stečeni na ovaj način neće biti dugoga vijeka. Vratit ćemo ljudima dostojanstvo i vjeru u to da se poštenje i odgovornost isplate.
Malodušje i nemoć iza nas
Velika je odgovornost svih nas u ostvarivanju takve države i društva. Ja tu odgovornost prepoznajem i spreman sam svojim primjerom i radom potaknuti institucije, a time i građane, da krenu tim putem. Ali vidim da danas svi težimo biti na tome putu. Vidim spremnost da se krene tim putem i novu snagu koja se rađa, snagu koja je spremna iznijeti dubinske reforme koje će Hrvatsku učiniti boljom i pravednijom. Malodušje i nemoć ostavljamo prošlim vremenima, a u novo vrijeme unosimo i novu odlučnost. Zato vas molim, ni u jednom trenutku ne zaboravite da je ovo Vaša zemlja, u Vašim rukama i da nema drugoga gospodara osim Vas!

U XXI. stoljeću ujedinit ćemo se u borbi protiv korupcije i kriminala, tog karcinoma zdravog, pravednog i naprednog društva. Nije nam svejedno i nećemo više nijemo i nemoćno stajati dok prljavi novac kupuje hrvatsku imovinu i osvaja gospodarske resurse, omogućava lažne diplome, privilegije i nezasluženo bogatstvo. Kao predsjednik Republike obećajem da nikada neću odustati u borbi za pravedno društvo. Neću posustati u beskompromisnom obračunu s korupcijom, gdje god se pojavi. Svaki dan svoga mandata vodit ću se ovom istinom: Vaša dobrobit - moja je dužnost i cilj moga djelovanja!
U XXI. stoljeću izgrađivat ćemo državu utemeljenu na znanju, novim tehnologijama i konceptu održivog razvoja. Moderna država stasala u XIX. stoljeću u zapadnim demokracijama, koja danas uglavnom dobro zadovoljava potrebe svojih građana, već sutra neće biti dovoljna. Nova, postmoderna država, morat će prihvatiti klimatske promjene, stroge ekološke standarde, ostvariti globalnu informatiziranost, spoznati novo poimanje ljudskih prava te znanost, obrazovanje i kulturu afirmirati kao poluge napretka i očuvanja vlastitog identiteta u globalnom i multikulturnom društvu. Takva će država biti i učinkovit servis građanima i gospodarstvu. Bit će to država novoartikulirane suverenosti koja nije u sukobu, već u sinergiji s drugim državama, asocijacijama i međunarodnim organizacijama. U takvoj će se zemlji građani Hrvatske uistinu osjećati građanima Europe i Svijeta.
Josipović na čelu promjena

Kao predsjednik Hrvatske, spreman sam biti na čelu promjena koje očekuju našu domovinu. Znam da ne mogu sam. Trebam Vladu, Sabor, političke stranke, ali prije svega Vas - dragi građani ove lijepe zemlje. Zajedno ćemo ispisati novu stranicu naše povijesti. Krećemo na jedan novi put, put stabilnije, sigurnije i gospodarski razvijenije zemlje, na put demokratskog i kulturnog napretka i socijalnog blagostanja. Bit ćemo snaga koja mijenja izgled ove zemlje, ruši temelje nepravdi i stvara novu Hrvatsku.

Bit će to napokon zemlja kakvu zaslužujemo, bit će to lijep, poželjan dom svih poštenih ljudi.

Građani Republike Hrvatske, hvala Vam, i još jedanput obećajem: „Služit ću Vam, služit ću našoj zemlji!"

Živjeli i živjela nam naša Hrvatska!

Što se krije iza smrti hrvatskog branitelja Mate Nerovčića ???

ŠTO SE KRIJE IZA SMRTI HRVATSKOG BRANITELJA MATE NEROVČIĆA???

Danas sam u Brodskom Drenovcu ispratio na počinak Matu Nerovčića, 49 godina staroga hrvatskoga branitelja. Bilo je mnogo ljudi i neuobičajeno tiho. U sprovodnoj povorci izostali su komentari tradicionalnih seoskih brbljavaca. Nije se komentirao ni plač Matine supruge. Buka nekoliko počasnih metaka u zrak rastjerala je izgladnjele golubove s krova srednjovjekovne crkve sv. Dimitrija. Iako nije bilo hladno svećenik je održao sprovodni obred bez propovijedi. Sv. Misa zadušnica, također bez propovijedi, završila je veoma brzo uz prisustvo malog broja vjernika. Ubrzo sam se našao kod kuće i odlučio pregledati vijesti na Internetu. Na RVA i Radio Požegi mogli su se pročitati vijesti poput: „Žena ukrala novčanik“, „ Automobilom skliznuo u kanal“, „Rukometaši Požege pripremaju se za novu sezonu“, „Zvečevo ispeklo veliku čokoladu“ i niz drugih trivijalnih tekstova koji vas ne motiviraju da pročitate išta više od naslova. O suicidu Mate Nerovčića ni slovca!
Pitao sam se, zar je moguće da u ovoj našoj maloj zatucanoj i jebenoj sredini jedan primitivni lokalni šerif može utjecati na naša lokalna novinarska piskarala do te mjere da se ne usude u spomen na čovjeka, koji je izložio svoj život krvareći po blatnim rovovima i koji je iza sebe ostavio udovicu s četvero djece, napisati nekoliko redaka o njegovoj smrti??
Zar netko misli da se mogu zataškati činjenice oko Matine smrti?? Upravo ta nepodnošljiva tišina što odzvanja požeškom kotlinom je najglasniji krik. Osjećam dužnost da melodiju toga krika pretočim u nekoliko redaka te raskrinkam podlu igru onih čiji zmajevski zadah već duže vrijeme mnogim slavoncima mrači pogled na ovu kotlinu.
Priča koju ću vam ispričati je klasični vestern s Divljeg Zapada gdje u mladom gradu lokalni bogataš s tajanstvenom prošlošću ugnjetava građane otimajući im živote i imetke uz pomoć korumpiranog suca, korumpiranog bankara, korumpiranog svećenika i korumpiranog šerifa i njegovih pomoćnika.


++++

Mato Nerovčić je godinama radio u tvrtki Oroplet, u Pleternici. Njegova životna sreća proizlazila je iz jednostavnosti i skromnih životnih prohtjeva. Tvrdio je da nije sretan onaj tko puno ima nego tko malo treba. Početkom rata Mato je među prvima otišao na front, posao vojnika odradio je ponizno i skromno bez hvalisanja. Nakon rata Mato se ponovno vratio u dragu mu tvrtku. Mogućnost prijevremene vojne mirovine nije iskoristio. Bio je poštenjačina, naposljetku, mora netko i raditi, riječi su Matine, a u očima mu je iskrila radost što se vraća nazad na svoj stari posao.
Mato, poput nekih, nije bio ljubomoran na novoga vlasnika Oropleta Franju Lucića koji je tvrtku preimenovao u TOFRADO, što su kratice imena njegovih sinova, niti su ga zanimale priče o sitnom trgovcu čavala koji je preko noći „jamio“ sve vrednije nekretnine u malom gradiću Pleternici. Čak štoviše, Mate je gajio simpatije prema dečkima iz susjednoga sela koje je poznavao još od djetinjstva prisjećajući se njihove neimaštine. Tko bi zaboravio dobroćudnog i plavokosog Franju koji je bio prepoznatljiv po svojim širokim ustima s kojih je neprestano tjerao muhe koje su slijetale na tragove domaćeg pekmeza oko njegovih usana. Braća Lucić su preživljavali zahvaljujući namazanim šnitama kruha koja su im donosili njihovi vršnjaci s kojima su se igrali. Tko može zaboraviti maloga crnoga, mršavoga i izgladnjeloga Franjina brata Dragu koji je oskudno obučen neprestalno ratovao s maslinastozelenim slinama te vječno šmrkao i jezikom dodirivao skorene ostatke.

Mato je promatrajući ovu dvojicu braće Lucić kao odrasle ljude, sada pune samopouzdanja, dobro uhranjene i lijepo obučene, gledao u njima HDZ-ovu predizbornu parolu:“ TO JE NAŠA ZEMLJA, TU SAGRADIMO DOM!“ , vjerojatno ne znajući kao i većina njegovih prijatelja da će ta parola biti privilegij samo nekolicine. Mato se nije bavio špekulacijama o privatizaciji i nepravedno stečenim bogatstvima, nego je sa simpatijama gledao na uspjeh siromašnih dječaka i bio sretan s minimalnom plaćom i svojim statusom u društvu.
Nažalost, kako je vrijeme prolazilo slika o braći Lucić postajala je sve iskrivljenija. Uz mnoge afere što se vežu za ovu dvojicu Matu je najviše pogodila činjenica što Lucići nisu iskoristili braniteljske kredite za razvoj tvrtke nego su pohlepno gradili apartmane duž Jadrana te na taj način svjesno ugrozili opstanak tvrtke. Posljedica takvoga nezasitnoga stjecanja je činjenica da se Mato našao na ulici, a njegova obitelj bez ikakvih primanja. Nakon otkaza, bezuspješno je pokušao naći bilo kakvo zaposlenje. Postao je potišten shvativši da je žrtva pohlepe braće Lucić. Dodatno ga je uzdrmala činjenica izračunavši da je ovoj obitelji svojim radom u njihovoj tvrtci stekao jedan od mnogih stanova čiji su bili vlasnici. Čak i Crkva, koju je Mato duboko u srcu ljubio, davala je podršku Lucićima, aplaudirajući njihovu bogatstvu, stavljajući ih u prve redove kao perjanice ove zajednice. Lucićeva hodočašća u Rim, Lourds i Izrael s uvaženom crkvenom elitom samo su alibi koji bi trebao stvoriti sliku o njima među narodom kao poštenim i vrijednim ljudima. Na ovo koketiranje Crkve s izrabljivačima sirotinje Mato je gledao s gnušanjem.
Nakon neuspjelog pokušaja suicida Mato se još uvijek nadao „ samilosnoj šniti namazanog kruha“, ali od nekadašnjih siromašnih dječačića više nije bilo moguće očekivati ikakvu samilost jer njihova kamena srca više nisu bila u mogućnosti prepoznati smisao življenja.
Mato je u biti kao jedinka izguran s pozornice života bez stvarne osobne želje da je napusti.
Izguran je od onih koji su nezasitni stjecanja materijalnih bogatstava, i od onih koji su zaboravili naviještati Radosnu vijest, i od onih koji su spremni za mrvice ispod stola staviti se u službu laži i nepravde, kao i od onih koji uporno šute nad lopovlukom gledajući samo neku svoju malu ovozemaljsku korist. Ne možemo prihvatiti činjenicu da je Mato sam sebi presudio, već da se nije mogao osloboditi omče nemilosrdnoga društva bez istinskih vrijednosti. Omča licemjerja, dodvoravanja, pohlepe, podmićivanja i nepravde čvrsto ga je stezala oko grla. Vijest o njegovoj smrti nije iznenadila bešćutnu elitu našega kraja. Franjo Lucić, čovjek koji nije propuštao gotovo ni jedan sprovod člana neke veće obitelji koristeći ga za reklamu vlastite dobrote ovaj se put nije pojavio. Nije se pojavio niti sadašnji župan Marijan Aladrović, Matin suseljanin, koji je donedavno uoči lokalnih izbora obilazio Drenovčane moleći da mu dadnu svoj glas. Doduše, dan ranije pojavio se na vratima kuće Nerovčića s plavom kuvertom, valjda misleći da će moći otkupiti Matinu smrt s nekoliko tanašnih novčanica. Nije isključeno da ga je poslao sam Franjo da ispita situaciju hoće li biti zgodno da se pojavi na sprovodu!
Očigledno je Marijan Aladrović zmaj Brodsko Drenovački procijenio da je najbolje da se primire te pokušaju medijskom šutnjom ignorirati slučaj, kao što su uspjeli spriječiti da se na Radio Požegi u emisiji o braniteljima ne pročita pismo Matine žene nakon njegova pokušaja suicida, a sve zbog jednog jedinog razloga jer se u pismu spominjao Franjo Lucić kao negativac. Nadalje, hadezeova Radna skupina za obmanu i dezinformacije sa sjedištem u MUP-u Požeško-slavonske županije zaplijenila je Matino pismo te onemogućila mogućnost da se Matina posljednja volja pročita na sprovodu. Ne bi me ni malo čudilo, da ista ta ekipa krivotvori Matine posljednje riječi.

Ovim putem pozivam suprugu Drage Lucića da supruzi pokojnoga Mate vrati stan koji je on zaradio primajući nepravedno malenu plaću, te ovim putem objavljujemo vlasničke listove 7 (sedam) stanova čiji su vlasnici bračni par Drago i Stela Lucić i čija vrijednost iznosi gotovo 1 mil. eura.









Ovim putem pozivam i njezina oca Tomu Jelića koji je ovih dana objavio religioznu zbirku pjesama o Gospinim suzama, da u ime suza naše Nebeske majke pokuša kćerci objasniti da joj za vječni život neće trebati toliki stanovi.
Pozivam također i braću Lucić da vrate sve ono što su stekli zakidajući od usta sirotinje koja ih je služila i da ne čekaju trenutak kada će oni to morati vraćati na silu. Pozivam na pravednost, obraćenje i pomirenje, dok ne bude kasno.
Na kraju ovoga teksta možete pogledati sliku čovjeka koji je postao zmaj Drenovački. Vjernicima je poznato da se protiv zmaja borio i anđeo te da je zmaj sinonim životinje koja ugnjetava slabije, riga vatru i zadahom okužuje sve oko sebe. U filmovima ga obično prikazuju kao staru životinju koja nemilosrdno proždire glave podanicima. Pitam se po kojim kriterijima je Aladrović ušao u Družbu braće hrvatskoga zmaja, i kakvim djelima je zadužio hrvatsku kulturu i baštinu. Očigledno je da je ova stara masonska družba pomno odabrala ljude koji će pod krinkom rodoljublja i očuvanja hrvatske baštine jedni drugima namještati utjecajna mjesta u društvu.
Mati neka je pokoj vječni, a vama Drenovčani postavljam samo jedno pitanje: Dokle ćete hraniti zmaja i prinositi mu žrtve???

O problemima branitelja na pleterničkom području pisala je i požeška KRONIKA još u veljači 2009.godine

DRAMATIČNO PISMO SUPRUGE HRVATSKOG BRANITELJA UPUĆENO ŽUPANIJSKOM RADIJU POŽEGA ,A KOJEGA JE ZABRANIO OBJAVITI TADAŠNJI GLAVNI UREDNIK SLAVKO DIDOVIĆ

Sjetimo se poštovani čitatelji afere oko braniteljskih kredita koje je dobio Gradonačelnik Pleternice i vlasnik tvrtke Tofrado Franjo Lucić za zapošljavanje Hrvatskih branitelja.Sjetimo se svih onih subvencija koje je dobio od Ministarstva branitelja koje su mu jedno vrijeme suspendirane kada je na vidjelo izašla informacija o nenamjenskom trošenju i izgradnji apartmana u Srimi.Sjetimo se kako su mu subvencije ponovno odobrene pa isplačene.Sjetimo se Lucićevih hvalospjeva, licemjerne brige i dizanja branitelja u nebesa.I onda nam se događaju ovakve tužne sudbine koje možete vidjeti iz dramatičnog pisma supruge hrvatskog branitelja upučenog još u ljeto
2009.godine Županijskom radiju POŽEGA, koje je zabranio objaviti glavni urednik tog radija Slavko Didović.
Pismo objavljujemo u cijelosti:


Na žalost, danas Franjo Lucić, saborski zastupnik, Gradonačelnik Pleternice, visoki dužnosnik HDZ-a i vlasnik tvrtke "Tofrado" i dalje uživa u svojim apartmanima , a naš branitelj je danas 03.02 , 2010. godine u jutarnjim satima skončao svoj život vješanjem.Pokojnik je iza sebe ostavio oproštajno pismo ponovno se osvrčući na Franju Lucića.

Neka mu je laka hrvatska zemlja!


... a u Pleternici če i dalje među mještanima kružiti priča kako Lucić gradi groblja za branitelje.

Zbog nečitkosti gore navedenog pisma objavljujem prijepis Istog:



Jela Nerovčić
Brodski Drenovac 163
DRENOVAC
ŽUPANIJSKI RADIO POŽEGA
EMISIJA O BRANITELJIMA I ZA BRANITELJE
n/r brigadiru Pavelić Krešimiru

Predmet:Molba za pomoć

Ja sam supruga od Mate Nerovčića koji je bio hrvatski branitelj od 15.03.1991.godine do 31.10.1991.godine u MUP-u,a od 01.11.1991.g do 30.07.1992.godine i od 02.08.1995.g do 23.09.1995.godine u HV-u.
Bio je zaposlenik firme Tofrado,ali na žalost dobio je otkaz i na taj način ugrožena je naša egzistencija.Prije par dana je pokušao suicid i nalazi se u bolnici.
Ovih dana čitamo i slušamo hvalospjeve gradonačelnika F.Lucića o njegovim pomoćima braniteljima te polako gubim kontrolu jer je moj suprug zbog otkaza i bahatosti gradonačelnika završio na ulici i pokušao skončati svoj život.
Gospodin F.Lucić se naježi kada čuje riječ hrvatski,a kosa mu se diže na glavi kada čuje branitelj.
U Pleternici i Tofradu i Oropletu prvo dobivaju otkaze hrvatski branitelji oni koji su došli prvi u rat,a izišli zadnji ,kada je privatizirano sve i nastali tajkuni.
Gospodine F.Luciću da li se ikad zapitaš da je netko zbog tvoga ponašanja pokušao suicid ili da ga je počinio.
Gospodine brigadiru Paveliću molim Vas da objavite ovo pismo i tražim od Vas bilo kakvu pomoć jer nemamo financijskih sredstava za život a suprug je odvežen u bolnicu.

H V A L A !!
Nerovčić Jela