PRILOG BIOGRAFIJI PREDSJEDNIKA GRADSKOG ODBORA HDZ-a POŽEGA

KILO MOZGA – DVIJE MARKE

Slika nasmiješenog Ante Šolića, gradonačelnika Nove Gra­diške, ovih se dana pojavila u simulaciji sastava zastupnika budućeg Hrvatskog sabora.

Na osnovi ispitivanja javnog mišljenja o poli­tičkim izgledima pojedinih strana­ka, a nakon što su objavljene stranačke liste, postalo je posve iz­gledno da i Ante Šolić, šesti na lis­ti HDZ-a u V. izbornoj jedinici, postane osoba koju će budući pred­sjednik Sabora, kad mu bude davao riječ, najavljivati kao uvaženog zastupnika. Slika Ante Šolića kao vjerojatnog budućeg zastupnika, ta­ko je na drastičan način potakla pi­tanje tko sve ulazi u Hrvatski državni sabor i znaju li glasači ne­ke bitne činjenice iz života ljudi za koje glasaju.

Krešimir Alerić, tajnik Hrvats­koga državnog sabora,na izričito pitanje Feralova novinara moraju li saborski zastupnici, odluče li zas­novati radni odnos u parlamentu, donijeti liječničku potvrdu o svojim zdravstvenim sposobnostima, kao što su to, na osnovi član­ka 19. Zakona o radu dužni i svi os­tali građani, kaže da je to uobičaje­na praksa.

Spomenuti članak tog zakona kaže da je prilikom sklapa­nja ugovora o radu "zaposlenik du­žan obavijestiti poslodavca o boles­ti ili drugoj okolnosti koja ga one­mogućuje ili bitno ometa u izvršavanju obveza" ili koja "ugro­žava život ili zdravlje osoba s koji­ma zaposlenik u izvršenju ugovora u radu dolazi u dodir".

SLOBODNI GLUMAC l SOBOSLIKAR

Je li dijagnoza "definitivnog oš­tećenja mozga nakon traume" i "depresija nejasne etiologije", s ko­jom je aktualni novograđiški gra­donačelnik Ante Šolić nakon 14 mjeseci bolovanja potkraj 1987., u 41. godini života, otpremljen u in­validsku mirovinu, zapreka za oba­vljanje zastupničkih saborskih duž­nosti.

To prije: što u opisu njegove bolesti, s potpisom tako uvaženoga stručnjaka kao što je dr. Vladimir Gruden iz zagrebačkog Centra za psihološku medicinu, stoji kako kod Šolića vladaju "česte promjene raspoloženja, koje variraju od ag­resivnosti do povlačenja u sebe, otežana komunikacija s okolinom, te sklonost plaču".

Slučaj Ante Šolića, vjerojatnog saborskog zastupnika u novom sa­zivu, tako na dramatičan način ot­vara ono isto pitanje koje se posta­vljalo za sve vrijeme bolesti pred­sjednika Tuđmana - ima li javnost pravo znati kakvo je zdravstveno stanje političara čije odluke utječu na sudbinu golemog broja ljudi, ili je to njihova osobna stvar, zaštiće­na nedodirljivim pravom na privat­nost. Je li “agresivnost" koja se spominje u Šolićevu slučaju u bilo kakvoj vezi s odredbom Zakona u radu u kojem se spominje "ugroža­vanje života ili zdravlja osoba" s kojima "zaposlenik dolazi u dodir", vidjet ćemo nešto kasnije.

Pozaba­vimo se međutim drugim Šolićevim odlikama, koje također nisu bez značenja kad je riječ o izboru na tako važno, odgovorno i dobro plaćeno mjesto, koje uz niz drugih privilegija donosi i zastupnički imunitet

Milan Krpan, dopredsjednik Gradskog vijeća Nove Gradiške, u prošlotjednom je razgovoru s Feralovim novinarom potvrdio ono o čemu je ovaj list i prije pisao, ali je i iznio neke nove detalje. Primjeri­ce, da se Šolić, kada se prije tridesetak godina pojavio u Novoj Gradiški, predstavljao kao "slobod­ni filmski glumac", premda se ub­rzo počeo baviti neprijavljenom so­boslikarskom djelatnošću, ličeći stanove i živeći od toga.

Postaje članom SK, pa se zapošljava kao vozač u Modnoj konfekciji Zlata, a potom i u novogradiškoj Veterinar­skoj stanici. Iako je i ondje radio kao vozač, seljacima se ubrzo po­čeo predstavljati kao veterinar, a neki tvrde kako je po seoskim do­maćinstvima cijepio piliće obič­nom vodom.

Iz tog razdoblja nje­gova života potječe i priča da je u izvještajima putnih naloga koje je sastavljao, riječi "konj" ili "krava" redovito pisao velikim početnim slovom, dok je "guske", "patke" ih "kokoši", s obzirom da su manje -pisao malim početnim slovom

Da te priče nisu bez osnova svjedoči i podatak iz Šolićeve biografije, koju brižljivo čuva od javnosti, da je os­novnu školu završio u 26 godini života.

Neobrazovanost svako malo proviri iz njegovih mnogobrojnih političkih nastupa, pa će tako na sjednicama gradske vlade zahvaliti vijećnicima što su "aklimatizacijom" podržali njegov prijedlog, a jednog će prima­riusa, uručujući mu prizna­nje, nazvati "primatom".

Na službenim dokumentima grada Nove Gradiške Šolić se potpisuje samo svojim ime­nom Ante, što je vjerojatno jedinstven slučaj u cijeloj Hrvatskoj.

Šokantne detalje iz Šolićeve biografije iznijela je u svojoj knjizi „Zmija u njedrima“ novogradiška novinarka Zlata Pazman--Petrić. Junak njezine knjige, sta­noviti lokalni moćnik Vinko, u kojem se Šolić prepoznao - pa je protiv autorice podigao, ali ubrzo i povukao tužbu za klevetu -označen je kao bigamist. Priča o Šolićevoj bigamiji opće je mjesto svih novogradiških šaputanja, a činjenica da je odustao od već podnesene tužbe protiv autorice spomenutog roma­na, govori da mu je bilo jasno kako spor ne može dobiti. No, silom svoje moći, uspio je zabraniti pro­daju knjige u svojoj općini.

NALOG ZA LIKVIDACIJU

Svoj marginalni položaj sobosli­kara i vozača u bivšem sustavu pokušao je nadoknaditi političkim an­gažmanom u Savezu komunista, te se kao revnosni partijac angažirao u popisivanju građana koji nedjeljom odlaze u crkvu.

Iz razdoblja Šolićeva partijskog rada potječe i podatak o incidentu koji se 1971. godine dogodio u Novoj Gradiški prilikom boravka dr. Franje Tuđmana. Budući hrvatski predsjed­nik tom je prigodom održao preda­vanje o neprirodnim avnojevskim granicama, a Šolić je sa zdravim komitetskim snagama - kako je Feralovu novinaru potvrdilo nekoli­ko izvora - predvodio kamenova­nje Tuđmanova automobila. Pero Jurišić,novogradiški obrtnik, tada je popravio oš­tećenja i promijenio vjetrob ran, pa se Tuđman sljede­ćeg dana vratio u Zagreb.

Mato Borić, jedan od osnivača HDZ-a u Novoj Gradiški, koji je iz Domovinskog rata izašao s činom pukov­nika Hrvatske vojske, kaže kako je Šolić brzo promijenio dres, ali je ipak kalkulirao i vagao koje će snage pobijediti u nemirnom vre­menu neposredno pred rat.

U HDZ Šolić ulazi u rujnu 1990., no oružje koje je dobio ubrzo vraća, ne želeći se petljati u rat koji je kucao na vrata. U to je vrijeme razvio biznis proizvodnje najlon-vrećica za ne­kog mesara iz Prijedora, a kako mu je taj čovjek često dolazio u kuću, Šolić je rekao da se ne želi petljati u rat.

Borić se sjeća slike s početka rata kada se s nekoliko pripadnika Tigrova, pod zapovjedništvom ge­nerala Gotovine, vraćao iz jedne akcije u Okučanima, a Šolić ih je dočekao u bermudama i rekao: "Sram vas bilo, vi idete rušiti Ju­goslaviju!"

Borić tvrdi da se Šolić u Domo­vinski rat uključio tek 17. listopada 1991 kad je mobiliziran u HV. Ka­že da nije bio loš borac, ali da je već tada uočena njegova sklonost hvalisanju i lažnom prikazivanju događaja. Premda je bio sarno lak­še ranjen metkom koji ga je okrz­nuo u Širincima, u njegovom ra­njeničkom kartonu - tvrdi Borić -pojavilo se teško ranjavanje, s po­datkom da mu nedostaje trećina desnog plućnog krila. No Šolić je svoj ranjenički karton zamijenio onim svojega sina, koji je doista ranjen u pluća 23. ožujka 1992.

Kad je rat završio, Šolić postaje zapovjednik Vojne policije. Borić iz tog vremena pamti neugodan de­talj koji priču o Šoliću vraća na po­datak o "agresivnosti" iz njegove liječničke dijagnoze.

Početkom ruj­na 1992. dao je nalog za likvidaci­ju četiri čovjeka, među kojima je bio i Mato Borić. Sve je međutim provaljeno, slučaj je prijavljen Stipi Mesiću i Josipu Manoliću, pa je sljedećih dana došla komisija VONS-a da ispita cijeli slučaj. No, tvrdi Mate Borić, sve je tada zataš­kao Vladimir Šeks, s kojim je Šo­lić tada bio u raznoraznim spregama.

Za vrijeme svojega gradonačelnikovanja, koje je započelo 1993. i traje do danas, Šolić je vrlo vješto, na razne načine, uz sebe vezao hrvatski politički vrh. Krajem prošloga mjeseca, u povodu Dana Nove Gradiške, najveće nagrade podije­lio je ministrima Bozi Biškiipiću, Marku Šircu, Juri Radiću i Nenadu Porgesu, a Grb grada dodije­lio je i Predsjednikovu savjetniku Ivicu Pašaliću. Prijašnjih godina slična priznanja dobili su Gojko Šušak, Vladimir Šeks, Ljilja Vokić, Zvonimir Červenko, Minis­tarstva obrane i pravosuđa, a nag­radu za životno djelo Šolić nije propustio dodijeliti ni sebi.

Ljilju Vokić, koja je položila kamen-temeljac za izgradnju megalo­manski zamišljene sportske dvora­ne, odmah je nagradio Nagradom grada, da bi potom za iste zasluge "odlikovao-' i tadašnjeg ministra Božidara Pugelnika, a ove godine i pomoćnicu ministrice prosvjete i kulture Mariju Došen. Za dvoranu koja je danas poplavljena oborinskim vodama, a za koju uz već ut­rošenih osam treba još 11 milijuna kuna, Šolić neprekidno odlikuje ministre za koje misli da mu mogu pomoći završetak njegova megalo­manskog projekta.

U predizbornoj kampanji koju je žestoko poveo kako bi se dokopao saborskog mjesta koje mu se smije­ši, Šolić tvrdi kako je za njegove vladavine u Novu Gradišku ulože­no više nego u "50 godina komu­nizma". Hvali se kako je zahvalju­jući njemu i HDZ-u, na čijem je če­lu u Novoj Gradiški, u grad ulože­no više od 170 milijuna DEM. No, u istoj propagandnoj knjižici koju je u pet tisuća primjeraka tiskao pred izbore, tvrdi da su ratne štete u Novoj Gradiški iznosile 310 miliju­na DEM. Te kontradiktorne brojke neodoljivo podsjećaju na poslijeratnu komunističku jadikovku kako "prije rata 1941. nismo imali ništa, a onda su' došli Nijemci i sve nam uništili".

No, za razliku od Šolićevih hvalisanja i nabrajanja uspjeha, Nova Gradiška pruža otužnu sliku zapuštene palanke u kojoj je zbog blata i neodržavanih cesta bez čiza­ma nemoguće hodati samo nekoli­ko metara od najstrožeg središta grada.

Privreda je na koljenima, a nekadašnja poduzeća, poput TANG-a, koja su zapošljavala na stotine radnika, upropaštena su i opljačkana pretvorbom. Iako je Šo­lić tvrdio kako je iz TANG-a op­ljačkano 18 milijuna DEM, nikada nije razotkrio imena pljačkaša, premda se sam stavio na čelo lokalnog povjerenstva za pomoć držav­nim organima na otkrivanju ratnog profiterstva.

GRUDENOV POUČAK

Za vrijeme svojega šestogodiš­njeg mandata Šolić je pokazao iz­nimnu štedljivost.

Kupovina služ­benog automobila audi 6, (u vrije­me kad ga je kupio vrijednog 291.791 kunu), objašnjena je kao značajna ušteda, jer kako šest godi­na svog mandata Šolić sam vozi au­tomobil, ostalo je oko 300.000 kuna nepotrošenih za šestogodišnju plaću službenog vozača!

Ante Šolić, jednako kao i velika si­rena raskošnih grudi istetovirana na podlaktici njegove desnice, već se smiješi saborskoj klupi, koja ga, po svim istraživanjima javnog mišljenja, od siječnja čeka na Markovu trgu.

Bit će zanimljivo vidjeti kakvu će liječničku potvrdu donijeti kad u Saboru bude zasnivao radni odnos.

To prije što danas, 22 godine nakon što je Šoliću uspostavio spomenutu dijagnozu, dr. Vladimir Gruden, sada istaknuti član HDZ-a, poduča­va kako "novinari po tom slučaju ne bi trebali čačkati", a ako Šolić ima teškoća, neka se javi njemu.

Gruden Feralovu novinaru nije htio odgovoriti može li dijagnoza o "definitivnom oštećenju mozga" biti povučena nakon eventualnog liječenja.

Tako ostaje nejasno može li liječnička potvrda biti jača od is­kazane volje naroda koji je izabrao svog zastupnika, jer u Zakonu o ra­du o tome na žalost nema ni slova. Na to pitanje praksa je međutim već odgovorila poznatom tvrdnjom Ivana Milasa kako "kilo mozga vrijedi dvije marke".

Drago Hedl - nagrada zbog pisanja o zločinu

Hrvatski novinar Drago Hedl dobitnik je novinarske nagrade koju za vanredna dostignuća u istraživačkom novinarstvu za ovu godinu dodjeljuju Srednjeeuropska inicijativa (SEI) i Medijska organizacija jugoistočne Europe (SEEMO).

Hrvatski novinar je nagradu dobio u konkurenciji 23 kolege iz 10 zemalja članica SEI. Odluka o dobitniku donijeta je jednoglasno, a nagrada će Hedlu biti uručena na forumu novinara SEI u Varšavi, 2 i 3. lipnja.
Drago Hedl urednik je i novinar nedeljnika "Feral Tribune" iz Splita, a radio je i u dnevnicima "Novi list" iz Rijeke, "Slobodna Dalmacija" iz Splita i "Glas Slavonije" iz Osijeka, kao i u književnom časopisu "Revija" iz Osijeka.
Mnogi njegovi tekstovi objavljeni su u vodećim tiskanim medijima Velike Britanije, Njemačke, Švicarske, SAD i Češke.
SEI tradicionalno prati stanje u medijima i podstiče nezavisne medije u zemljama članicama.

S obzirom na često teške uslove pod kojima se novinari bave svojom profesijom, SEI je ove godine, u saradnji sa SEEMO, odlučio da dodjeli nagradu za vanredna dostignuća u novinarstvu s posebnim naglaskom na istraživačkom novinarstvu, uz novčanu nagradu od pet tisuća eura.