PRILOG SA FORUMA NG
Poštovani Forumaši,
Nije pametno nadmetati se u mišljenjima, a ne podastirati makar kakove dokaze o bilo kojoj temi, a osobito ne o nekoj osobi. Zato dozvolite nekoliko glasina i činjenica.
Ante Šolić u socijalizmu je radio u veterinarskoj stanici kao šofer i radnik na cijepljenju kokoši. Ne rugam se, radio je svoj posao. No, bio je i politički aktivan pa je dogurao dosta visoko (mislim vrlo visoko u lokalnom SSRN). Vidio sam fotografiju pred Domom kulture s nekog političkog skupa, dok je imao samo brkove.
U mirovinu je otišao zbog „psihičkih“ teškoća. Kako je sam izjavio, nije mu bilo ništa, ali „nije htio raditi za neperspektivnu državu - Jugoslaviju“.
Za vrijeme rata bio je čelnik vojne policije, koja nije dovoljno dobro odradila svoj posao, jer:
- povezuje ga se s likvidacijom ljudi koji su se protivili pljački i otimačini , kao A. P., J. F., M. F. i njegov zet Š., T., itd.
- omogućio je protjerivanje ljudi srpske nacionalnosti, čak i likvidaciju. Navodno je sam likvidirao dva čovjeka po prezimenu Dabić. Osobno mi je to pričao čovjek koji je bio spreman svjedočti, ali je na žalost pokojni.
- Izletište Strmac bilo je puno vikendica – sve je devastirano od strane HV. Kao čelnika vojne policije, držim ga odgovornim „po zapovjednoj odgovornosti“.
- U vrijeme kampanje za II. „demokratske“ izbore, vojni policajci raznosili su pozive na skupove. A ti ne dođi:
- U subotu prije izbora dijelile su se spomenice domovinskog rata. To je bilo eklatantno kršenje izborne šutnje (nisam mu išao iz principijelnih razloga).
- Kao političar nije imao šansi kod nekih stranaka, ali su pojedinci ubrzo promijenili mišljenje i kvalificirali ga lukavim, te mu iz HKDU-a prišli (kao napr. Dr. Glavaš).
- Išao je u Australiju zajedno s Glavašem i donio 10 000 dolara (teško je vjerovati da su naši Australci samo zbog toga tražili delegaciju). Međutim, neke informacije govore o 1.500,000 dolara pomoći od naših iseljenika (doznajemo od iseljenika iz jednog posavskog sela, koji su se 1992. vratili u selo- K. i N. M). O tome je znala i K.P. čijeg je sina zaposlio na INI (bez potrebne škole), a isti je bio protjeran iz HV zbog nedoličnog ponašanja. No, ulog je šutnja K.P. čiji je to bio sin.
- Strojevi iz MK Zlata završili su u radnji njegove žene, ali bez serijskih brojeva, koje je brusio jedan ugledni novogradiški majstor i samo u povjerenju to pričao. Na žalost, pokojni je.
- Sređivao je vojne mirovine ljudima koji nisu imali blistave vojne karijere kao Z.P. koji se sam ranio u ruku kako ne bi išao u Domovinski rat.
- Ne može se reći da nije činio i nešto za Gradišku, jer ne bismo bili objektivni. No, kao ni danas, pojedinci nisu svemogući. Činjenica je da se radilo na vodovodu (već je navedeno kako), grad je „fasadiran“, popravljan i td. Započele su neke gradnje: tržnica i stanovi za branitelje (kod Doma kulture), ali je sve zastalo jer se forsiralo bez prikupljene dokumentacije. Zvuzlalo se i s Panonom pa je 3 godine koalicijska vlast to raspetljavala.
- Volio je biti popularan pa je hodao u šokačkoj nošnji, predvodio crkvene procesije, vozio se u kočiji i javno istupao, s čuvenim izrazima: lanterni (umjesto lateralni) kanal, Siniša Leopard (Leopold), prvi novogradiški primat (umjesto primarijus), strmoglavi rast, isl. Osjećao je manjak obrazovanja pa je navodno pribavio i neku diplomu – no, diploma i obrazovanje nisu nužno kompatibilni.
- Ljubovanje s „časnom“ sestrom trajalo je godinama (i prije smrti njegove žene), ali kao muškarac, ne zamjeram. Nitko nije imun na „kemiju“. No, časna nije trebala izigravati sveticu ako joj se to dogodilo.
- Šolić je u svom zadnjem mandatu srušen neizglasavanjem povjerenja. Bilo je u njegovim redovima „krtica“ koji su u dogovoru s rušiteljima izostali sa sjednice Gradskog vijeća. Kasnije je smijenjen i s čela HDZ-a, što samo pokazuje da su i oni osjetili kako im postaje teret.
Da ne nabrajamo sve, Šolić je bio nadaleko poznat, na žalost, neuvijek po najboljim osobinama. Njegov "came back" u politiku ipak govori više o onima koji ga slijede nego o njemu samom. Mada, normalan čovjek mora znati kada se treba povući. Očito, Šolić to nije osjetio, pa bi mu Ronko mogao naći bolna mjesta, budući se okomio na njega. Trebao se koristiti Rojsovom formulom: „Tko je jamio, jamio?“
Nema komentara:
Objavi komentar