EKSKLUZIVNO !!! LUCIĆ I ŠOLIĆ REHABILITIRALI dr.IVU SANADERA

Surfajući tako bespučima internetskog prostora u potrazi za velebnim uspjesima Hrvatske demokratske zajednice,a za potrebe Salzburger Algemajne cajtunga zaustavih se na službenim web stranicama požeškog HDZ-a.Na stranici županijskog odbora HDZ-a požega ,blagotelećim pogledom,držeči se za onu stvar pozdravit če vas predsjednik ŽO Franjo Lucić zaželjevši vam ugodno čitanje njihovih stranica.

Kako nisam našao ništa interesantno osim samohvale Lucića,Šolića,Devčića,Trohe,Neferovića i ostalih narcisoidnih picopjevaca ,klikom na vezu za Gradski odbor otvara nam se stranica sa koje nas gleda predsjednik GO HDZ-a Požega,kontroverzni don Ante Šolić,izbjeglica iz Nove Gradiške koji se eto dekretom našao u ovom inače mirnom gradu.Šolić je tako poznat po čuvenoj dijagnozi dr.Grudena koja se odnosi na”definitivno oštečenje mozga,depresije nepoznate etiologije,slojne neuroze, te sklonosti plaču”.(Zbog takve teške dijagnoze utvrđene od eminentnih stručnjaka kao što su dr.Vladimir Gruden i dr. psihijatar S.Erepčić, gradonačelnik Požege Zdravko Ronko svojedobno ga je  osobno  stavio pod svoju zaštitu.)!?

Pošto i na stranicama GO HDZ-a Požega ne nalazim ništa korisno osim nekih čudnih imena članova kojekakovih odbora i pododbora,komisija i slično ,na desnoj strani stranice na moje veliko iznenađenje nailazim na baner  “IDEMO DALJE”. I gle čuda !!Klikom miša na baner zabljesnu me osmjeh dr Ive Sanadera,velikog vođe i mecene te Lucićevog i Šolićevog mentora.Sve to nagnalo me je da kontaktiram pojedince iz užeg vodstva požeškog HDZ-a te tražeči objašnjenje o gore navedenom  saznajem da  je rukovodstvo ŽO te GO HDZ-a Požege donelo jednoglasnu odluku kako je to samo jedna mala gesta za sve dobro učinjeno ovoj županiji  te podrška nepravedno optuženom i politički progonjenom voljenom dr.Ivi Sanaderu.

Pogledajmo-klikni na video i uvečaj !

EKSKLUZIVNO ! Don Ivan Grubišić:Glas koncila nalikuje komunističkom glasilu

Zadovoljan sam jedino svetim Petrom. Ostao je skroman, bez titula, bio je brat s braćom, bez svečanih oblačenja. To je, dakle, bila prva Crkva. Sve kasnije je imitacija rimskih careva. 

Kako gledate na šopingmaniju koja zahvaća ljude pred Božić i kitite li i sami božićno drvce?
Životni stilovi i navike teško se mijenjaju, posebno tradicijski i religijski običaji. Tako da je teško izbjeći i suvremene trendove tzv. šopingmaniju, koja je jedan od civilizacijskih trendova. Od sadržaja i poruka samih blagdana ne ostaje zapravo ništa. Kad sve prođe ostane pustoš u srcima, veća nego što je bila prije toga. To se događa godinama i iz tog ponavljanja iz šupljeg u prazno ništa nismo naučili.

Jeste li zadovoljni papom Ratzingerom i tko Vam je omiljeniji papa iz povijesti?
Meni se dopadaju prvi pape, recimo sv. Petar, koji nije prihvaćao titule, posebna oslovljavanja i oblačenja, nego je bio brat s braćom u svoj jednostavnosti, kao i učitelj kojemu je povjerovao.

Crkvene titule su poganskog podrijetla, svojstvene Rimu, kao i samo oblačenje do neprepoznatljivosti – mitre, te kape sa zlatnim i srebrnim ornatima, biskupi sa zlatnim štapovima... Isus nam je dao primjer kako trebamo živjeti, a to nije to.

A Ratzinger?
Već sam vam odgovorio – zadovoljan sam jedino svetim Petrom. Ostao je skroman, bez titula, bio je brat s braćom, bez svečanih oblačenja. To je, dakle, bila prva Crkva. Sve kasnije je imitacija rimskih careva i jedan centralizam. Pitanje je koliko je to temeljeno na Bibliji. Nisam htio birati između Ratzingera i Ivana Pavla II., jer je to zapravo ista diplomatska politika Vatikana. Oni su puno međusobno surađivali, gotovo 20 godina mu je Ratzinger bio predsjednik glavne kongregacije. Ivan Pavao II. zakočio je provedbu Koncila i to mu se uzima za najveći propust. Nije djelovao u skladu koncilskih smjernica, nego je reforme bitne za suvremeni rad Crkve propustio učiniti. On je bio popularan kao medijska osoba, puno je putovao, ali nakon tih njegovih putovanja moglo se vidjeti da nije puno toga promijenio. Povodom njegove smrti za BBC sam rekao da mu zamjeram što nije pozvao Crkvu na skromnost i ukinuo titule u Crkvi, jer su one u suprotnosti s evanđeljem. Mi smo svi braća i sestre po Isusu, a titule su poganskog podrijetla, svojstvene Rimu, kao i samo oblačenje do neprepoznatljivosti – mitre, te kape sa zlatnim i srebrnim ornatima, biskupi sa zlatnim štapovima... Isus nam je dao primjer kako trebamo živjeti, a to nije to.

Kako komentirate 'povijesni preokret' pape Benedikta XVI. prema korištenju prezervativa, te kontroverze i nejasnoće koje je izazvao? Pogotovo da Vatikan i dalje tvrdi da to nije odobravanje uporabe kondoma.
I ja sam mišljenja da se ne radi o 'povijesnom preokretu', kako sami kažete, nego o jednoj diplomatskoj izjavi koja se odnosi samo u nekim rizičnim slučajevima upotrebe sredstava za sprečavanje prenošenja bolesti ili začeća novog stvorenja, dok Crkva ostaje, odnosno Vatikan, kako kažemo, čvrsto uz svoje stavove.

S obzirom na njegovo nedavno dopuštenje za korištenje prezervativa u nekim situacijama, kako gledate na prošlogodišnju izjavu da 'kondomi samo povećavaju problem AIDS-a'?
Ovo samo potvrđuje činjenicu da je i papa čovjek koji se s vremenom mijenja, pa kad se radi i o nekim moralnim problemima. Ni papa nema direktnu liniju s Duhom Svetim da mu svako jutro priopći što će i kako nešto reći. Na putu smo traženja, s vrlo problematičnim pomacima prema istinskijim odgovorima na teška pitanja današnjice. 

Molim Vas da nam pojasnite što je točno Crimen solicitationis i na što taj crkveni naputak iz 1962. navodi biskupe?
To je izraz koji smatram da se odnosi na pitanja moralnog tretiranja problema, poput samozadovoljavanja, bluda i pedofilije. To spada u zloporabu spolnosti raznih kategorija. Smatram da je intencija bila zaštititi grešnika od javnog linča, ali po pozitivnim zakonima nekih država, kada se radi o tim stvarima, onda treba reagirati. Crkva je trebala reagirati jer je ona znala, a nije reagirala na pravi način. U tom vidim propust Vatikana. U tom pismu koje je upućeno biskupima – ne znam je li pisao svim biskupima – može se shvatiti da nitko nije kriv dok se ne dokaže, to je sukladno međunarodnom pravu, ali i da u tom smislu treba zaštititi počinitelje nekih djela. Ali, pred javnošću, ne pred sudskim i pravosudnim organima. Vatikan neće priznati neke stvari dok su u procesu. Kao da ne postoje, tek kad izađe u javnost onda će reći. No, današnji svijet zahtijeva trenutnu reakciju u duhu građanskih zakona.

Koja je veza između Ratzingera i tog pisma iz 2001. godine, u kojemu on prijeti ekskomunikacijom u slučaju otkrivanja pedofilije u Crkvi?
Veza je što je on kao tajnik Kongregacije za nauk vjere dobro upoznat sa slučajevima koji su došli do Vatikana, ali je smatrao da je pametnije šutjeti nego izaći u javnost. Kad je javnost reagirala u Americi, onda je reagirao. Sve do tada Vatikan je šutio. Čak je i 2001. godine papa Ivan Pavao II. htio sankcionirati biskupe i ekskomunicirati ako izađu u javnost s tim da se takve stvari događaju u Crkvi. Tu ja vidim razliku u načinu kako Vatikan pristupa problemima: to je dobro za počinitelja, ali nije dobro za žrtve.

Je li Vam poznato da su na isti način instruirani i hrvatski biskupi?
To mi nije poznato, ali ako se papa obraća biskupima, onda se obraća svim biskupima, pa i u Hrvatskoj, osim ako izričito ne upućuje svoju poruku na sasvim određenu adresu, recimo biskupima u Irskoj ili SAD-u.

Sva četiri Ugovora sam pročitao i nisam zapazio samo ja, nego i drugi analitičari crkvenih zbivanja da takve Ugovore koje Vatikan ima s Hrvatskom nema ni s jednom drugom državom u svijetu, pa ni s Katoličkom crkvom u Poljskoj, ni Irskoj. Ti su Ugovori djelo prvenstveno dogovora dvojice ljudi, zagrebačkog nadbiskupa i predsjednika Hrvatske u to vrijeme.

Kako gledate na činjenicu da je Crkva jedna od najzatvorenijih institucija u Hrvatskoj i na njihov neprijateljski stav prema medijima, ponajprije Ivan Miklenić u Glasu koncila?
Kod nas je zaboravljen duh i pomak koji je učinio II. vatikanski sabor, premda je tjednik Glas koncila zamišljen kao glas upravo tog koncila, a on je počesto daleko i od duha i od slova II. vatikanskog. U svojim komentarima više nalikuje duhu nekih komunističkih glasila iz prošlosti nego jednoj utjelovljenosti na kršćanskim principima u sadašnju stvarnost. O glavnom uredniku mnogo toga ovisi u novinama ili o redakciji, a kad se radi o glasilima Crkve, onda treba biti oprezan i domisliti što misle pretpostavljeni. To nije dobro, ali to su činjenice koje bi se mogle i statistički i analizom tekstova i dokazati. Ali, komu i čemu to služi!? Jer: "Psi laju a karavana prolazi."

Što je Vama poznato iz Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske i što bi u njemu trebalo promijeniti?
Sva četiri Ugovora sam pročitao i nisam zapazio samo ja, nego i drugi analitičari crkvenih zbivanja da takve Ugovore koje Vatikan ima s Hrvatskom nema ni s jednom drugom državom u svijetu, pa ni s Katoličkom crkvom u Poljskoj, ni Irskoj. Ti su Ugovori djelo prvenstveno dogovora dvojice ljudi, zagrebačkog nadbiskupa i predsjednika Hrvatske u to vrijeme. Nisu prošli ni saborsku raspravu ni javnu raspravu, a posebno ne referendum. To je učinjeno narodu iza leđa. No, nažalost, skupo to plaćamo, jer sve ima svoju cijenu. Mislim materijalnu, koliko god se govorilo o pastoralnim razlozima.

Koliko plaćamo? Recimo, godišnje.
Samo iznosi iz državnog proračuna kreću se, ovisno o godini, negdje između 300 i 380 milijuna kuna, s tim da svaka županija daje 10 posto prihoda biskupiji, kao i svaka općina. Godišnje Crkva od poreznih obveznika dobije oko pola milijarde kuna, a ne odgovara za to na što troši.

Treba li državna revizija nadzirati kako Crkva u Hrvatskoj troši novac koji dobiva iz proračuna?
Svakako da za novac iz proračuna Crkva treba dati izvješće o svakoj kuni u što je uložila, jer se radi o novcima poreznih obveznika. Nadam se da će ih zakoni uskoro prisiliti na to.

Smatrate li da je pošteno da se Crkva financira na taj način?
Postoje i drugi načini, te bi trebalo poštivati volju građana u koje svrhe oni žele dati svoj dio poreza, a da to ne odlučuje vlast. Tako je, recimo, u Italiji.

Crkva se kod nas nerijetko opredjeljuje prije izbora, primjerice uz HDZ ili Milana Bandića. Zašto se to događa?
Postoji nepisano pravilo da se sve plaća! Tako je i to! Dvije adrese, kao što sami kažete, u tom se posebno ističu. To ne odobravam, zalažem se za slobodnu Crkvu u slobodnoj državi, a ne za privilegiranu Crkvu sa strane bilo koje političke opcije.

Kako mislite da je nepisano pravilo da se sve plaća?
Ivo Sanader je prije zadnjih izbora 2007. godine dao 70 milijuna kuna Crkvi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Nije dao taj novac na lijepe oči, nego da bi svećenici pozivali narod da glasa i govorili mu za koga da glasa.

'Crkva se ponaša kao da posjeduje istinu. Time uništava vlastite temelje'

O poslovnom uspjehu Zlatka Sudca...
Ni o kolegi Sudcu ne želim davati bilo kakav komentar. Žao mi je što proživljava kao čovjek i svećenik jednu marginalizaciju, ali on se sam s tim mora znati nositi, kao i znati granice dokle može ići.

O inicijativi da se marihuana može pušiti u meditativne svrhe i o tome vjeruje li da takvo nešto može proći...
Nažalost, puno se javlja alternativa kao pomoć čovjeku, a radi se o 'kineskoj robi' koja lijepo izgleda, a brzo se istroši. No, naše je duhovno tržište zapušteno, pa se može naći uvijek onih koji će upravo, metaforički rečeno, tu 'kinesku robu' odmah kupiti i isprobati. Što će postići, nije teško pogoditi. Svakako, potrebno je biti mudar i oprezan, te ne nasjedati na trikove 'nevidljivih' ruku u ljudskim sudbinama.

O tome je li Crkva prerigidna u stavovima prema seksualnosti, ali ne samo njoj...
Tu treba poznavati Crkvu iznutra. Ona pokušava činiti pomake, ali stoji na tome da posjeduje istinu i da je jedina ovlaštena i tumačiti istinu. Taj je autoritet prihvatila kao pravilo, a to je uništavanje temelja na kojima počiva. Zato gubi tlo pod nogama kad god nešto mijenja. A svijet ide dalje. Kada bi Crkva shvatila da smo svi na putu prema istini, onda bi bilo lakše, za razliku od sadašnjeg stanja u kojemu misli da istinu posjeduje. Papa, ponavljam, nema telefonsku vezu s Duhom Svetim.

O stavovima bivšeg kastavskog župnika Franje Jurčevića da je policija na Gay Prideu u Beogradu trebala dopustiti nasilnicima da malo 'prodiskutiraju' s homoseksualcima, čime je praktički izrazio stav da su ih trebali prepustiti da ih tuku...
O kolegama ne želim pisati, a što ne znači da se uvijek slažem s njihovim izraženim stavovima.

O stavu Crkve u Hrvata prema homoseksualcima...
Taj bi stav trebao biti transparentniji i humaniji sa strane Crkve, a sa strane homoseksualaca, manje senzacija i javnih istupa, što samo iritira. Tu postoje određeni problemi, a treba ih rješavati u duhu tolerancije iskrenog dijaloga i poštivanja ljudskog dostojanstva.

„SIROTINJO I BOGU SI TEŠKA!“

KAKO JE POŽEŠKI BISKUP NA POLNOĆKI OTKRIO ZAŠTO PREZIRE SIROTINJU!!?

U požeškoj katedrali, na polnoćku, biskup Škvorčević je na omalovažavajući način govorio o siromaštvu Slavonaca, pa je tako jedan „nezahvalni“ korisnik Caritasovih usluga, ni kriv, ni dužan, postao predmet biskupova propovjedačkog cinizma.

1. „Ispričao je događaj koji se zbio minulih dana, kada Biskupija u predbožićnom

pomaganju siromašnijih građana nije mogla jednom od njih dati ono što je on očekivao te je dotični, ne obazirući se na ono što mu je do tada Caritas u više navrata učinio, govorio na ponižavajući i uvredljiv način protiv Crkve i svećenika.“ – Portal požeške biskupije.

Prozivati nevoljnika za neprimjereno ponašanje na polnoćki sakriva prave uzroke trajnog sukoba s poštivanjem ljudskih prava unutar crkve. Jasno je i samom biskupu da ne smije polaziti od onoga što je dotični nevoljnik mislio i govorio već od onoga što siromašak uistinu čini u procesu stvarnog života. Jasno mu je i to da je svetost osobe važnija od svetosti prostora i posvećenih predmeta, kao i to da živi Bog nije Bog molitava i tamjana, te da ono što Bogu godi nisu žrtve ni molitve nego: „ pravdi težite, ugnjetenom pritecite u pomoć, siroti pomozite do pravde!“ (Mt 23,23). Zna biskup da se nevoljnicima pomaže ne zato što su pobožni i dobri nego zbog puke i jednostavne činjenice što su žrtve tlačenja koje ih je osiromašilo, ali zbog nemogućnosti prokazivanja nepravednih situacija nije se Škvorčević okomio na uzročnike siromaštva nego na očajnog čovjeka i možebitne prostote i psovke koje je uputio predstavnicima Caritasa i Crkve. Svatko je od nas dužan dignuti glas protiv biskupa koji zbog prijateljstva s tlačiteljima zloupotrebljava kršćanskog Boga i krivotvori evanđelje. Ako biskupova propovijed nije u stanju obuhvatiti pravdu i raskrinkati konkretna nasilja, onda je takav govor ništa drugo nego šurovanje s postojećom vlasti. Ako je biskup htio govoriti o nezahvalnosti onda je trebao navesti i slučaj vjeroučitelja koji je služio Crkvi 15 godina, a usput je i požeškom Caritasu darovao 37 000 kuna, da bi ga biskup izbacio na ulicu oduzevši mu nemilosrdno bez ikakvog istinskog razloga mandat za poučavanje vjeronauka te ga izložio ogovaranju i klevetama. Rezultat biskupova frakcionaškog djelovanja i šurovanja s postojećim režimom je nadziranje crkvenih , pa i javnih glasila, zatajivanje sličnih sukoba, prikrivanje vijesti koje mu ne odgovaraju te ružičasto lakiranje tragične stvarnosti. Zato je spominjanje „nezahvalnog“ siromaška uoči rođenja Malog Božića u najmanju ruku neprimjeren govor i svjesno podmetanje.

2. “Biskup se zapitao o kakvom je tu siromaštvu riječ? Rekao je kako je iznenađujuće

da Sin Božji u svom ljudskom rođenju nije izabrao put materijalnog bogatstva niti

svjetske moći, nego siromaštva i odbačenosti betlehemske štalice!“ – Portal požeške

biskupije.

Nekima može biti nevjerojatna ova izjava biskupove začuđenosti s odabirom Sina Božjeg između siromaštva i bogatstva. Ipak, biskup je opravdano začuđen jer sve što je on izabrao u suprotnosti je s izborom Isusa Krista. Ta suprotnost je doista velikih razmjera, od štalice do palače, od siromaštva do neizmjerne raskoši i bogatstva, od odbačenosti i izoliranosti do svjetske moći ili barem u razmjerima požeške biskupije. Ova začuđenost izraz je onih koji već duže vrijeme nisu uspjeli ostvariti istinski susret s Bogom pa posežu za pismima iz 1970. godine, godine kada su napravili svoje posljednje dobro djelo. 40. godina života u izobilju i bogatstvu okamenilo bi i najokamenjenijeg krokodila, a kamo li slabašno ljudsko biće u tijelu biskupa Škvorčevića. Sin Božji isključio je bilo kakvo zajedništvo Boga i bogatstva. Govoriti o duhovnom bogatstvu bogataša potpuno je bespredmetno jer je takvo izopačeno stanje samo po sebi grijeh, i zato biskupa bole učestala predbacivanja vjernika o raskalašenom životu u palači, i zato sam sebi postavlja pitanje: „Što je siromaštvo?“, na koji ne daje odgovor ni sebi ni drugima, jer nije spreman približiti se Kristovu izboru, i zato napada nezahvalnog nevoljnika, ne zbog njega samoga, već što prezire takve stvorove koji ga neprestalno podsjećaju na njegovo neprimjereno uživanje u bogatstvu. A on još vjerojatno misli da je dovoljno i mlad i lijep i siguran u svoju dugovječnost da bi mu tu idilu kvarili stvorovi zbog kojih je i sam Krist imao problema i zbog kojih su ga moćnici zakovali na križ i proboli priprijetivši svima takvima sličnima sigurnu smrt.

  

3. „Protumačio je kako mi siromaštvo gotovo redovito smatramo manjkom materijalnih dobara… Biskup je zamolio siromašnog Isusa, rođenog u štalici da pomogne kako se trenutačno hrvatsko siromaštvo ne bi pretvorilo u isključivu okrenutost k materijalnom – Portal požeške biskupije

Siromaštvo je posljedica društvene i strukturalne nepravde! Siromašni građani nikada i nisu stavljali nedostatak materijalnih dobara u prvi plan, već nepravedne situacije, neosjetljivost društva na njihovu potlačenost prilikom nepravedne raspodjele dobara. Onečovječenje mnogih u potpunom je proturječju s govorom Crkve o ljudskom dostojanstvu.Samo bogataši koji nisu okusili siromaštvo mogu misliti da sirotinju pati nedostatak materijalnih dobara. Govor o nedostatku materijalnih dobara i drugim nedostacima je problem bogatih koji bez Boga žele osigurati sigurnu budućnost što izaziva nesigurnost i stalnu neizvjesnost. Siromaštvo u Hrvatskoj je dodatno opterećeno postavljanjem pravosudni, policijski i politički organa vlasti protiv radnika i obespravljenih. Crkva nije otvorila sveti prostor svojih hramova i jasno poput starozavjetnih proroka i Isusa raskrinkavala nepravdu i tlačitelje, nego je stala uz vladajuće klase s željom da ih kontrolira i participira u nepravednoj podjeli koja proizvodi sirotinju. Ako je sirotinja zato produhovljenija i bliža Bogu zašto onda biskup Škvorčević ne dijeli sudbinu prosječnoga vjernika? Zašto ne želi biti bliži Bogu??? Sirotinja ne želi pučke kuhinje, i milost Caritasa, ona želi riješavanje nepravednih situacija koje su je dovele do rasčovječenja, a kako će se to dogoditi kad Crkva i njezini predstavnici ne žele o uzročnicima takvog stanja ni pričati jer su u koaliciji izdajnika hrvatske sirotinje. Nakon ovoga psovka prokazanog nevoljnika od strane biskupa: „Odite u tri pičke materine!, i ne zvuči toliko bogohulno, koliko nepravedno odzvanjaju riječi biskupa Škvorčevića.

Nedavno su objavljeni podaci da Slavonija zaostaje u svim pogledima 30% u odnosu na ostale dijelove Hrvatske, ali i to da se za njen razvoj izdvaja 30% manje sredstava u odnosu na ostalu Hrvatsku. No, o ovoj posvemašnjoj zaostalosti slavonski saborski zastupnici vladajuće stranke ne samo da šute, nego uz pomoć požeškog biskupa govore čak o nekakvom napretku. Ipak, o Slavoncima u posljednje vrijeme ima više viceva nego o Muji i Hasi, a kakva je slika u medijima svjedoči i današnja vijest na RTL-u: „Pijani Slavonac vozio autocestom u krivom smjeru!“ Iako, u posljednje vrijeme imamo sve više ovakvih slučajeva, ne spominju se pijani Dalmatinac, ili pijani Istrijanin ili pijani Međumurec, već vlasnik dotičnog vozila, ali eto, očigledno je da smo sami sebi u očima drugih neizmjerno minorni pa i ne primjećujemo ovo lokalno podcjenjivanje.

SRETAN BOŽIĆ SIROTINJO, JER ĆE VAM TREBATI PUNO SREĆE I BLAGOSLOVA BOŽJEG KAKO BI PREŽIVJELI IDUĆU GODINU!

Biskupu Škvorčeviću nećemo zaželjeti sretan Božić jer je dovoljno bogat i zaokupljen materijalnim pa mu Bog ionako nije potreban za ispunjavanje želja.

( Nekima budućnost i nije tako neizvjesna! Dovoljno je samo pokazati prstom na mjesto gdje ima niknuti nova palača pa da se to dogodi. Naravno, pri tome im nije potrebna Božja pomoć, niti im je žao novih osiromašenih obitelji prouzročenih takvim sebičnim ponašanjem!)