PISMENOST U ŽUPANOVOM UREDU

14.rujna.2011.godine,e-mailom iz ureda župana Požeško-slavonske upućen je dopis svim gradonačelnicima i načelnicima općina poziv za sastanak i dogovor oko sudjelovanja Požeško-slavonske županije na međunarodnom sajmu "Eko Etno Hrvatska Europa Tour".

Poziv je u ime župana poslala,kako kaže Administrativna tajnica župana požeško-slavonske županije gospođica

Martina Crnjac.


Naš istražiteljski tim došao je u posjed tog poziva i došao do šokantnog saznanja da tamo rade polupismeni djelatnici, a zaključili smo da ni potpisnik ovog dole navedenog dopisa nije daleko od toga.Pošto ovaj dole prikazani dokument nema veze sa nekakvom normalnom poslovnom korespodencijom jedan od pozvanih uljudno je na njega i odgovorio onakvom mjerom kako je i zaprimljen.

Pogledajmo remek djelo moderne korespodencije:

Dakle svaki komentar je suvišan !

PISMO HRVATA SA OXFORDA KOSORICI:DOSTA NAM JE TVOG LAGANJA,TVOJIH TRIKOVA,TVOJIH NESPOSOBNOSTI

23-GODIŠNJI hrvatski student na Oxfordu Nikša Spremić odlučio je reagirati na navode Jadranke Kosor o Jeffreyu T. Kuhneru, kolumnistu Washington Timesa, koji je prije nekoliko dana strahovito napao Kosoricu i HDZ. Spremia je zasmetao odgovor Kosorice na Kuhnerov članak koja je kolumnista nazvala lažovom i mrziteljem Hrvatske. Spremić je u Zagrebu diplomirao s najvećom pohvalom, te primio Rektorovu i Dekanovu nagradu za izvrsnost na Sveučilištu u Zagrebu. Njegovo pismo Kosorici prenosimo u cijelosti:
"Poštovana gospođo Kosor,

motiviran Vašom reakcijom na članak gospodina Jeffreya T. Kuhnera u Washington Timesu, kao i službenim priopćenjem za javnost Hrvatske Demokratske Zajednice, osjećam potrebu reagirati. Štoviše, to mi nalaže moja kršćanska savjest, iskrena ljubav prema hrvatskoj domovini te osjećaj pravednosti i poštenja koji su mi svojim predanim radom i brižnom skrbi usadili moji skromni i radini roditelji.

Gospodin Kuhner pogodio je svojim člankom u srž problema i izvrsno okarakterizirao Vašu autoritativnu maniru vladanja, plitke političke aspiracije, neuspjeli ekonomski i gospodarski program (ako se u slučaju HDZ-ove vlade o bilo kakvom zadanom programu uopće može i govoriti), te Vašu neutaživu glad za moći. Kuhnerova analiza struktura vlasti u Hrvatskoj je sjajna, a njegov opis Hrvatske kao "mafijaške države HDZ-a" i više je nego blizu istini. Ta o tome već i vrapci na grani pjevaju. Korisno je ovdje dodati i termin koji je uzoriti kardinal Josip Bozanić upotrijebio u hrvatskom političkom diskursu prije nekoliko godina: Hrvatska Demokratska Zajednica s Vama na čelu jest, cijenjena gospođo Kosor, srž svega "grijeha struktura" koji Lijepu Našu progoni od ranih 1990-ih.
"Vi ste najveći mrzitelj Hrvatske, gospođo Kosor"

Po običaju koji je u praksi još od "zelenih i žutih vragova" Franje Tuđmana, Vi ste, draga premijerko, ovaj članak uglednoga američkoga novinara s lakoćom otpustili, nazivajući J. T. Kuhnera mrziteljem Hrvatske i običnim lažljivcem. Smatrali ste da je to sasvim dovoljno. Paradoksalno je, voljena naša premijerko, to da su upravo Vaša smiješna reakcija i ridikulozno HDZ-ovo priopćenje za javnost najbolji dokazi koji sjajno potkrijepljuju točne tvrdnje gospodina Kuhnera. Vi niste ponudili niti jedan argument kojim biste pobili tvrdnje ovoga respektabilnoga kolumnista. Uhvatili ste se samo plitkoga nacionalizma i jeftinog "hebrangovskog" rječnika o napadima na "ljubljenu nam domovinu Hrvatsku." Trunčica Vam je samo nedostajala da Kuhnera usporedite s Miloševićem, Šešeljem ili nekim drugim agresorom na naš "antemurale Christianitatis."

Tužno je, gospođo Kosor, da ne prepoznajete činjenicu da ste najveći mrzitelj Hrvatske upravo Vi i zlokobna Hrvatska Demokratska Zajednica. Vi ste našu zemlju opustošili, Vi ste Lijepu Našu opljačkali, Vi ste nas ostavili na koljenima! Nije Hrvatska nikada, pa ni u nacrnjim vremenima razapetosti između Pešte i Beča, imala većega neprijatelja nego što ga ima u Vama i u vašoj nakaradnoj stranci. Hrvatska je, zbog Vas i Vaše nesposobnosti, opet "suha kao prut, na uzničkome zidu, zidu srama." Istinu - čistu, cjelovitu, bolnu istinu - je izrekao gospodin Kuhner.
"Nemate pojma o ekonomiji, ne znate niti slovkati EBRD"

Vi ste, poštovana premijerko, nesposobni aparatčik (s jeftinom politološkom diplomom tko zna koje kumrovačke škole) – bijedni smušenjak koji u društvu tolikih gnusnih i pokvarenih ljudi kroji hrvatsku politiku. Vi ste osoba s vrlo malo znanja i vještina: osoba koja znade koristiti samo kružne i isprazne definicije problema koje su Vaš naučili još u partijskim vremenima Engelsa, Lenjina i Marksa. O ekonomiji nemate pojma. Ona je za Vas "terra incognita." Štoviše, kruna Vaše ekonomske spoznaje je zastarjeli samoupravni socijalizam Edvarda Kardelja. Uza sve to, Vi ste, draga moja, smiješna čelnica države koja ne poznaje niti jedan strani jezik. Vi ste slabo izobražena polumeštrica koja Hrvatsku sramoti fotografirajući se na bolno stečenim hrvatskim granicama s mađarskim turistima koji bolje od Vas poznaju engleski jezik. Vi ste ona koja naivno upitkuje američkoga predsjednika da joj se potpiše na jelovnik i ona koja ne zna slovkati EBRD (European Bank for Reconstruction and Development).
Dosta nam je tvoga laganja, tvojih jeftinih trikova, tvoje nesposobnosti!  

Ne treba mi za ove tvrdnje, gospođo Kosor, previše argumenata. Vi ste svojim predanim radom sve ovo već dokazali. Dovoljno je pogledati našu dragu zemlju koju ste Vi doveli na razinu nerazvijenosti Trećega svijeta. Pogledajte samo broj nezaposlenih u Hrvatskoj, pogledajte samo prosječne hrvatske plaće, uprite pogled u rastući broj hrvatskih prosjaka i siromaha. Pogledajte, ako imate imalo srama, statistike o hrvatskoj ekonomiji i nerazvijenosti našega cjelokupnog gospodarstva. Pogledajte naše "rejtinge" o korupciji, neučinkovitoj administraciji, potkupljivom sudstvu i prenagomilanoj državnoj upravi. Udostojte se, za milost Božju, sići s toga jeftinoga trona nedodirljivosti koji ste si u samoobožavanju podigli na Markovome trgu, i siđite među hrvatski puk: tužan, depresivan, gladan. Gladna diktatorice, hrvatski Tarkvinije Oholi, pogledaj na bijedni plebs kojega bacaš na koljena pred oltarom svoga samoobožavanja. Pokloniče neukusnih broševa, idolu svega promašenoga, shvati da nam te je dosta! Dosta nam je tvoga laganja, tvojih jeftinih trikova, tvoje nesposobnosti!   

Dobri moj Bože! Kada se sjetim činjenice da se moj požrtvovni otac godinama borio za Hrvatsku na najtežim hrvatskim bojišnicama, a moja draga majka brižno u dubrovačkim skloništima čuvala mene i mojega brata za vrijeme najgorega granatiranja, onda mi teško, cijenjena gospođo Kosor, pada Vaš jeftini nacionalizam i pozivanje na "obranu domovine." Onda mi teško pada da jednoga američkoga novinara koji Vam je sasuo prašinu u lice nazivate lažljivcem i običnim mrziteljem Hrvatske. Ma s kojim pravom, uvažena damo?
"Jasno nam je da carica gola"

Lijepo je takve poput Vas davne 1775. okarakterizirao Samuel Johnson kada je glasno rekao da je "nacionalizam zadnje pribježište nitkova!" Kada u svome srcu prizovem kršćanske osjećaje i iskrena vjerska čuvstva, onda mi mač probada srce kada Vas, tek recentno obraćena ovco stada Gospodnjega, vidim kako jeftino odlazite u Sinj kupovati glasove birača - moleći se u sinjskom svetištu i nadajući se da će Majka Božja, umjesto Vas, spasiti hrvatsku ekonomiju i pomoći nam da izađemo iz krize. Usudim se, vladarice hrvatskoga puka, suvremena naša Trpimirovićko, reći da to nije zadaća Majke Božje, nego Vaše uvažene vlade.

Usijana šećerna glavo, shvati da nam je jasno da je car(ica) gol(a)! Nije nam samo jasno kako se svoje golotinje ne srami!

Još samo nekoliko rečenica, draga moja premijerko, o tome zbog čega sam Vam odlučio napisati ovo skromno pismo. Ja sam mladi Hrvat (tek 23-ogodišnjak) koji je svojim poniznim radom uspio osigurati punu stipendiju i otići na studij u Ameriku (Duke University, USA), a potom na Sveučilište Oxford (Ujedinjeno Kraljevstvo). Odgojen sam u malom hrvatskom seocetu na samoj granici s voljenim susjedima (Vitaljina) i usađene su mi vrijednosti rada, marljivosti, poniznosti i bogobojaznosti. Usađena mi je i ljubav prema Bogu, domovini i mome hrvatskom narodu. I dok iz te perspektive gledam na Hrvatsku iz daleke Britanije, dolaze mi suze na oči. Teško mi je gledati, cijenjena gospođo,  kako razarate "sva blaga što Višnji nam Bog je d'o!" Teško mi je shvatiti čemu takva samodopadnost, okrutnost, neosjetljivost, gnušajuća nesposobnost? Gdje je izvorište Vaše nesmiljene tiranije?
"Oporba ne postoji, svećenici šute, a vama je samo do novca"

Još je tužnije, gospođo Kosor, što ste Vi prejaki. Oporba (komunisti, kako ih Vi zovete) kao da ne postoji. Crkva u Hrvata šuti. Uzoriti se zatvorio na Kaptolu, biskupi su nijemi, tek pokoji svećenik progovori. Studenti se bune, ali ne marite Vi za njih puno. Vama je samo do novca, stanova na Ravnicama, i moći.

Želio sam, draga moja premijerko, uputiti ovih nekoliko riječi da olakšam svoju savjest. Znam ja da neće one mnogo toga promijeniti. Za promjenu trebaju desetljeća. A voljena moja domovina još nema dovoljno ljudskog potencijala da se bori protiv Scile i Haribde koju je brižljivo dojio pater patriae iz Velikoga Trgovišća. Znajte, gospođo Kosor, da će jednom doći vrijeme kada će Vas suditi povijest. Kamo sreće da tada, kao velikan našega naroda, dobri nadbiskup Alojzije Stepinac, možete pred tim sudom mirno reći: "Moja je savjest čista!" Bojim se da će Vama više pristajati sudbina Doriana Graya: propast u oholosti!  

Poput Matoša u Parizu, ja bih u svojoj oxfordskoj sobici umro kad mi "oči ne bi sanjale budne" i kad ne bih znao da nas još uvijek ima dovoljno koji želimo našoj Hrvatskoj dobro i koji ćemo svoje talente upotrijebiti Bogu na slavu, a bratu čovjeku na korist. S ovom Vas mišlju, cijenjena gospođo Kosor, pozdravljam. Pozdravljam Vas u nadi da će Vaš teror (uskoro) prestati i da će Hrvatska za deset ili dvadesetak godina biti jedna drugačija zemlja – zemlja koja će Vas se sramiti i koja će misao o Vama svesti na šturu natuknicu u Hrvatskom enciklopedijskom rječniku.

EKSKLUZIVNO !!! LUCIĆ I ŠOLIĆ REHABILITIRALI dr.IVU SANADERA

Surfajući tako bespučima internetskog prostora u potrazi za velebnim uspjesima Hrvatske demokratske zajednice,a za potrebe Salzburger Algemajne cajtunga zaustavih se na službenim web stranicama požeškog HDZ-a.Na stranici županijskog odbora HDZ-a požega ,blagotelećim pogledom,držeči se za onu stvar pozdravit če vas predsjednik ŽO Franjo Lucić zaželjevši vam ugodno čitanje njihovih stranica.

Kako nisam našao ništa interesantno osim samohvale Lucića,Šolića,Devčića,Trohe,Neferovića i ostalih narcisoidnih picopjevaca ,klikom na vezu za Gradski odbor otvara nam se stranica sa koje nas gleda predsjednik GO HDZ-a Požega,kontroverzni don Ante Šolić,izbjeglica iz Nove Gradiške koji se eto dekretom našao u ovom inače mirnom gradu.Šolić je tako poznat po čuvenoj dijagnozi dr.Grudena koja se odnosi na”definitivno oštečenje mozga,depresije nepoznate etiologije,slojne neuroze, te sklonosti plaču”.(Zbog takve teške dijagnoze utvrđene od eminentnih stručnjaka kao što su dr.Vladimir Gruden i dr. psihijatar S.Erepčić, gradonačelnik Požege Zdravko Ronko svojedobno ga je  osobno  stavio pod svoju zaštitu.)!?

Pošto i na stranicama GO HDZ-a Požega ne nalazim ništa korisno osim nekih čudnih imena članova kojekakovih odbora i pododbora,komisija i slično ,na desnoj strani stranice na moje veliko iznenađenje nailazim na baner  “IDEMO DALJE”. I gle čuda !!Klikom miša na baner zabljesnu me osmjeh dr Ive Sanadera,velikog vođe i mecene te Lucićevog i Šolićevog mentora.Sve to nagnalo me je da kontaktiram pojedince iz užeg vodstva požeškog HDZ-a te tražeči objašnjenje o gore navedenom  saznajem da  je rukovodstvo ŽO te GO HDZ-a Požege donelo jednoglasnu odluku kako je to samo jedna mala gesta za sve dobro učinjeno ovoj županiji  te podrška nepravedno optuženom i politički progonjenom voljenom dr.Ivi Sanaderu.

Pogledajmo-klikni na video i uvečaj !

EKSKLUZIVNO ! Don Ivan Grubišić:Glas koncila nalikuje komunističkom glasilu

Zadovoljan sam jedino svetim Petrom. Ostao je skroman, bez titula, bio je brat s braćom, bez svečanih oblačenja. To je, dakle, bila prva Crkva. Sve kasnije je imitacija rimskih careva. 

Kako gledate na šopingmaniju koja zahvaća ljude pred Božić i kitite li i sami božićno drvce?
Životni stilovi i navike teško se mijenjaju, posebno tradicijski i religijski običaji. Tako da je teško izbjeći i suvremene trendove tzv. šopingmaniju, koja je jedan od civilizacijskih trendova. Od sadržaja i poruka samih blagdana ne ostaje zapravo ništa. Kad sve prođe ostane pustoš u srcima, veća nego što je bila prije toga. To se događa godinama i iz tog ponavljanja iz šupljeg u prazno ništa nismo naučili.

Jeste li zadovoljni papom Ratzingerom i tko Vam je omiljeniji papa iz povijesti?
Meni se dopadaju prvi pape, recimo sv. Petar, koji nije prihvaćao titule, posebna oslovljavanja i oblačenja, nego je bio brat s braćom u svoj jednostavnosti, kao i učitelj kojemu je povjerovao.

Crkvene titule su poganskog podrijetla, svojstvene Rimu, kao i samo oblačenje do neprepoznatljivosti – mitre, te kape sa zlatnim i srebrnim ornatima, biskupi sa zlatnim štapovima... Isus nam je dao primjer kako trebamo živjeti, a to nije to.

A Ratzinger?
Već sam vam odgovorio – zadovoljan sam jedino svetim Petrom. Ostao je skroman, bez titula, bio je brat s braćom, bez svečanih oblačenja. To je, dakle, bila prva Crkva. Sve kasnije je imitacija rimskih careva i jedan centralizam. Pitanje je koliko je to temeljeno na Bibliji. Nisam htio birati između Ratzingera i Ivana Pavla II., jer je to zapravo ista diplomatska politika Vatikana. Oni su puno međusobno surađivali, gotovo 20 godina mu je Ratzinger bio predsjednik glavne kongregacije. Ivan Pavao II. zakočio je provedbu Koncila i to mu se uzima za najveći propust. Nije djelovao u skladu koncilskih smjernica, nego je reforme bitne za suvremeni rad Crkve propustio učiniti. On je bio popularan kao medijska osoba, puno je putovao, ali nakon tih njegovih putovanja moglo se vidjeti da nije puno toga promijenio. Povodom njegove smrti za BBC sam rekao da mu zamjeram što nije pozvao Crkvu na skromnost i ukinuo titule u Crkvi, jer su one u suprotnosti s evanđeljem. Mi smo svi braća i sestre po Isusu, a titule su poganskog podrijetla, svojstvene Rimu, kao i samo oblačenje do neprepoznatljivosti – mitre, te kape sa zlatnim i srebrnim ornatima, biskupi sa zlatnim štapovima... Isus nam je dao primjer kako trebamo živjeti, a to nije to.

Kako komentirate 'povijesni preokret' pape Benedikta XVI. prema korištenju prezervativa, te kontroverze i nejasnoće koje je izazvao? Pogotovo da Vatikan i dalje tvrdi da to nije odobravanje uporabe kondoma.
I ja sam mišljenja da se ne radi o 'povijesnom preokretu', kako sami kažete, nego o jednoj diplomatskoj izjavi koja se odnosi samo u nekim rizičnim slučajevima upotrebe sredstava za sprečavanje prenošenja bolesti ili začeća novog stvorenja, dok Crkva ostaje, odnosno Vatikan, kako kažemo, čvrsto uz svoje stavove.

S obzirom na njegovo nedavno dopuštenje za korištenje prezervativa u nekim situacijama, kako gledate na prošlogodišnju izjavu da 'kondomi samo povećavaju problem AIDS-a'?
Ovo samo potvrđuje činjenicu da je i papa čovjek koji se s vremenom mijenja, pa kad se radi i o nekim moralnim problemima. Ni papa nema direktnu liniju s Duhom Svetim da mu svako jutro priopći što će i kako nešto reći. Na putu smo traženja, s vrlo problematičnim pomacima prema istinskijim odgovorima na teška pitanja današnjice. 

Molim Vas da nam pojasnite što je točno Crimen solicitationis i na što taj crkveni naputak iz 1962. navodi biskupe?
To je izraz koji smatram da se odnosi na pitanja moralnog tretiranja problema, poput samozadovoljavanja, bluda i pedofilije. To spada u zloporabu spolnosti raznih kategorija. Smatram da je intencija bila zaštititi grešnika od javnog linča, ali po pozitivnim zakonima nekih država, kada se radi o tim stvarima, onda treba reagirati. Crkva je trebala reagirati jer je ona znala, a nije reagirala na pravi način. U tom vidim propust Vatikana. U tom pismu koje je upućeno biskupima – ne znam je li pisao svim biskupima – može se shvatiti da nitko nije kriv dok se ne dokaže, to je sukladno međunarodnom pravu, ali i da u tom smislu treba zaštititi počinitelje nekih djela. Ali, pred javnošću, ne pred sudskim i pravosudnim organima. Vatikan neće priznati neke stvari dok su u procesu. Kao da ne postoje, tek kad izađe u javnost onda će reći. No, današnji svijet zahtijeva trenutnu reakciju u duhu građanskih zakona.

Koja je veza između Ratzingera i tog pisma iz 2001. godine, u kojemu on prijeti ekskomunikacijom u slučaju otkrivanja pedofilije u Crkvi?
Veza je što je on kao tajnik Kongregacije za nauk vjere dobro upoznat sa slučajevima koji su došli do Vatikana, ali je smatrao da je pametnije šutjeti nego izaći u javnost. Kad je javnost reagirala u Americi, onda je reagirao. Sve do tada Vatikan je šutio. Čak je i 2001. godine papa Ivan Pavao II. htio sankcionirati biskupe i ekskomunicirati ako izađu u javnost s tim da se takve stvari događaju u Crkvi. Tu ja vidim razliku u načinu kako Vatikan pristupa problemima: to je dobro za počinitelja, ali nije dobro za žrtve.

Je li Vam poznato da su na isti način instruirani i hrvatski biskupi?
To mi nije poznato, ali ako se papa obraća biskupima, onda se obraća svim biskupima, pa i u Hrvatskoj, osim ako izričito ne upućuje svoju poruku na sasvim određenu adresu, recimo biskupima u Irskoj ili SAD-u.

Sva četiri Ugovora sam pročitao i nisam zapazio samo ja, nego i drugi analitičari crkvenih zbivanja da takve Ugovore koje Vatikan ima s Hrvatskom nema ni s jednom drugom državom u svijetu, pa ni s Katoličkom crkvom u Poljskoj, ni Irskoj. Ti su Ugovori djelo prvenstveno dogovora dvojice ljudi, zagrebačkog nadbiskupa i predsjednika Hrvatske u to vrijeme.

Kako gledate na činjenicu da je Crkva jedna od najzatvorenijih institucija u Hrvatskoj i na njihov neprijateljski stav prema medijima, ponajprije Ivan Miklenić u Glasu koncila?
Kod nas je zaboravljen duh i pomak koji je učinio II. vatikanski sabor, premda je tjednik Glas koncila zamišljen kao glas upravo tog koncila, a on je počesto daleko i od duha i od slova II. vatikanskog. U svojim komentarima više nalikuje duhu nekih komunističkih glasila iz prošlosti nego jednoj utjelovljenosti na kršćanskim principima u sadašnju stvarnost. O glavnom uredniku mnogo toga ovisi u novinama ili o redakciji, a kad se radi o glasilima Crkve, onda treba biti oprezan i domisliti što misle pretpostavljeni. To nije dobro, ali to su činjenice koje bi se mogle i statistički i analizom tekstova i dokazati. Ali, komu i čemu to služi!? Jer: "Psi laju a karavana prolazi."

Što je Vama poznato iz Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske i što bi u njemu trebalo promijeniti?
Sva četiri Ugovora sam pročitao i nisam zapazio samo ja, nego i drugi analitičari crkvenih zbivanja da takve Ugovore koje Vatikan ima s Hrvatskom nema ni s jednom drugom državom u svijetu, pa ni s Katoličkom crkvom u Poljskoj, ni Irskoj. Ti su Ugovori djelo prvenstveno dogovora dvojice ljudi, zagrebačkog nadbiskupa i predsjednika Hrvatske u to vrijeme. Nisu prošli ni saborsku raspravu ni javnu raspravu, a posebno ne referendum. To je učinjeno narodu iza leđa. No, nažalost, skupo to plaćamo, jer sve ima svoju cijenu. Mislim materijalnu, koliko god se govorilo o pastoralnim razlozima.

Koliko plaćamo? Recimo, godišnje.
Samo iznosi iz državnog proračuna kreću se, ovisno o godini, negdje između 300 i 380 milijuna kuna, s tim da svaka županija daje 10 posto prihoda biskupiji, kao i svaka općina. Godišnje Crkva od poreznih obveznika dobije oko pola milijarde kuna, a ne odgovara za to na što troši.

Treba li državna revizija nadzirati kako Crkva u Hrvatskoj troši novac koji dobiva iz proračuna?
Svakako da za novac iz proračuna Crkva treba dati izvješće o svakoj kuni u što je uložila, jer se radi o novcima poreznih obveznika. Nadam se da će ih zakoni uskoro prisiliti na to.

Smatrate li da je pošteno da se Crkva financira na taj način?
Postoje i drugi načini, te bi trebalo poštivati volju građana u koje svrhe oni žele dati svoj dio poreza, a da to ne odlučuje vlast. Tako je, recimo, u Italiji.

Crkva se kod nas nerijetko opredjeljuje prije izbora, primjerice uz HDZ ili Milana Bandića. Zašto se to događa?
Postoji nepisano pravilo da se sve plaća! Tako je i to! Dvije adrese, kao što sami kažete, u tom se posebno ističu. To ne odobravam, zalažem se za slobodnu Crkvu u slobodnoj državi, a ne za privilegiranu Crkvu sa strane bilo koje političke opcije.

Kako mislite da je nepisano pravilo da se sve plaća?
Ivo Sanader je prije zadnjih izbora 2007. godine dao 70 milijuna kuna Crkvi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Nije dao taj novac na lijepe oči, nego da bi svećenici pozivali narod da glasa i govorili mu za koga da glasa.

'Crkva se ponaša kao da posjeduje istinu. Time uništava vlastite temelje'

O poslovnom uspjehu Zlatka Sudca...
Ni o kolegi Sudcu ne želim davati bilo kakav komentar. Žao mi je što proživljava kao čovjek i svećenik jednu marginalizaciju, ali on se sam s tim mora znati nositi, kao i znati granice dokle može ići.

O inicijativi da se marihuana može pušiti u meditativne svrhe i o tome vjeruje li da takvo nešto može proći...
Nažalost, puno se javlja alternativa kao pomoć čovjeku, a radi se o 'kineskoj robi' koja lijepo izgleda, a brzo se istroši. No, naše je duhovno tržište zapušteno, pa se može naći uvijek onih koji će upravo, metaforički rečeno, tu 'kinesku robu' odmah kupiti i isprobati. Što će postići, nije teško pogoditi. Svakako, potrebno je biti mudar i oprezan, te ne nasjedati na trikove 'nevidljivih' ruku u ljudskim sudbinama.

O tome je li Crkva prerigidna u stavovima prema seksualnosti, ali ne samo njoj...
Tu treba poznavati Crkvu iznutra. Ona pokušava činiti pomake, ali stoji na tome da posjeduje istinu i da je jedina ovlaštena i tumačiti istinu. Taj je autoritet prihvatila kao pravilo, a to je uništavanje temelja na kojima počiva. Zato gubi tlo pod nogama kad god nešto mijenja. A svijet ide dalje. Kada bi Crkva shvatila da smo svi na putu prema istini, onda bi bilo lakše, za razliku od sadašnjeg stanja u kojemu misli da istinu posjeduje. Papa, ponavljam, nema telefonsku vezu s Duhom Svetim.

O stavovima bivšeg kastavskog župnika Franje Jurčevića da je policija na Gay Prideu u Beogradu trebala dopustiti nasilnicima da malo 'prodiskutiraju' s homoseksualcima, čime je praktički izrazio stav da su ih trebali prepustiti da ih tuku...
O kolegama ne želim pisati, a što ne znači da se uvijek slažem s njihovim izraženim stavovima.

O stavu Crkve u Hrvata prema homoseksualcima...
Taj bi stav trebao biti transparentniji i humaniji sa strane Crkve, a sa strane homoseksualaca, manje senzacija i javnih istupa, što samo iritira. Tu postoje određeni problemi, a treba ih rješavati u duhu tolerancije iskrenog dijaloga i poštivanja ljudskog dostojanstva.

„SIROTINJO I BOGU SI TEŠKA!“

KAKO JE POŽEŠKI BISKUP NA POLNOĆKI OTKRIO ZAŠTO PREZIRE SIROTINJU!!?

U požeškoj katedrali, na polnoćku, biskup Škvorčević je na omalovažavajući način govorio o siromaštvu Slavonaca, pa je tako jedan „nezahvalni“ korisnik Caritasovih usluga, ni kriv, ni dužan, postao predmet biskupova propovjedačkog cinizma.

1. „Ispričao je događaj koji se zbio minulih dana, kada Biskupija u predbožićnom

pomaganju siromašnijih građana nije mogla jednom od njih dati ono što je on očekivao te je dotični, ne obazirući se na ono što mu je do tada Caritas u više navrata učinio, govorio na ponižavajući i uvredljiv način protiv Crkve i svećenika.“ – Portal požeške biskupije.

Prozivati nevoljnika za neprimjereno ponašanje na polnoćki sakriva prave uzroke trajnog sukoba s poštivanjem ljudskih prava unutar crkve. Jasno je i samom biskupu da ne smije polaziti od onoga što je dotični nevoljnik mislio i govorio već od onoga što siromašak uistinu čini u procesu stvarnog života. Jasno mu je i to da je svetost osobe važnija od svetosti prostora i posvećenih predmeta, kao i to da živi Bog nije Bog molitava i tamjana, te da ono što Bogu godi nisu žrtve ni molitve nego: „ pravdi težite, ugnjetenom pritecite u pomoć, siroti pomozite do pravde!“ (Mt 23,23). Zna biskup da se nevoljnicima pomaže ne zato što su pobožni i dobri nego zbog puke i jednostavne činjenice što su žrtve tlačenja koje ih je osiromašilo, ali zbog nemogućnosti prokazivanja nepravednih situacija nije se Škvorčević okomio na uzročnike siromaštva nego na očajnog čovjeka i možebitne prostote i psovke koje je uputio predstavnicima Caritasa i Crkve. Svatko je od nas dužan dignuti glas protiv biskupa koji zbog prijateljstva s tlačiteljima zloupotrebljava kršćanskog Boga i krivotvori evanđelje. Ako biskupova propovijed nije u stanju obuhvatiti pravdu i raskrinkati konkretna nasilja, onda je takav govor ništa drugo nego šurovanje s postojećom vlasti. Ako je biskup htio govoriti o nezahvalnosti onda je trebao navesti i slučaj vjeroučitelja koji je služio Crkvi 15 godina, a usput je i požeškom Caritasu darovao 37 000 kuna, da bi ga biskup izbacio na ulicu oduzevši mu nemilosrdno bez ikakvog istinskog razloga mandat za poučavanje vjeronauka te ga izložio ogovaranju i klevetama. Rezultat biskupova frakcionaškog djelovanja i šurovanja s postojećim režimom je nadziranje crkvenih , pa i javnih glasila, zatajivanje sličnih sukoba, prikrivanje vijesti koje mu ne odgovaraju te ružičasto lakiranje tragične stvarnosti. Zato je spominjanje „nezahvalnog“ siromaška uoči rođenja Malog Božića u najmanju ruku neprimjeren govor i svjesno podmetanje.

2. “Biskup se zapitao o kakvom je tu siromaštvu riječ? Rekao je kako je iznenađujuće

da Sin Božji u svom ljudskom rođenju nije izabrao put materijalnog bogatstva niti

svjetske moći, nego siromaštva i odbačenosti betlehemske štalice!“ – Portal požeške

biskupije.

Nekima može biti nevjerojatna ova izjava biskupove začuđenosti s odabirom Sina Božjeg između siromaštva i bogatstva. Ipak, biskup je opravdano začuđen jer sve što je on izabrao u suprotnosti je s izborom Isusa Krista. Ta suprotnost je doista velikih razmjera, od štalice do palače, od siromaštva do neizmjerne raskoši i bogatstva, od odbačenosti i izoliranosti do svjetske moći ili barem u razmjerima požeške biskupije. Ova začuđenost izraz je onih koji već duže vrijeme nisu uspjeli ostvariti istinski susret s Bogom pa posežu za pismima iz 1970. godine, godine kada su napravili svoje posljednje dobro djelo. 40. godina života u izobilju i bogatstvu okamenilo bi i najokamenjenijeg krokodila, a kamo li slabašno ljudsko biće u tijelu biskupa Škvorčevića. Sin Božji isključio je bilo kakvo zajedništvo Boga i bogatstva. Govoriti o duhovnom bogatstvu bogataša potpuno je bespredmetno jer je takvo izopačeno stanje samo po sebi grijeh, i zato biskupa bole učestala predbacivanja vjernika o raskalašenom životu u palači, i zato sam sebi postavlja pitanje: „Što je siromaštvo?“, na koji ne daje odgovor ni sebi ni drugima, jer nije spreman približiti se Kristovu izboru, i zato napada nezahvalnog nevoljnika, ne zbog njega samoga, već što prezire takve stvorove koji ga neprestalno podsjećaju na njegovo neprimjereno uživanje u bogatstvu. A on još vjerojatno misli da je dovoljno i mlad i lijep i siguran u svoju dugovječnost da bi mu tu idilu kvarili stvorovi zbog kojih je i sam Krist imao problema i zbog kojih su ga moćnici zakovali na križ i proboli priprijetivši svima takvima sličnima sigurnu smrt.

  

3. „Protumačio je kako mi siromaštvo gotovo redovito smatramo manjkom materijalnih dobara… Biskup je zamolio siromašnog Isusa, rođenog u štalici da pomogne kako se trenutačno hrvatsko siromaštvo ne bi pretvorilo u isključivu okrenutost k materijalnom – Portal požeške biskupije

Siromaštvo je posljedica društvene i strukturalne nepravde! Siromašni građani nikada i nisu stavljali nedostatak materijalnih dobara u prvi plan, već nepravedne situacije, neosjetljivost društva na njihovu potlačenost prilikom nepravedne raspodjele dobara. Onečovječenje mnogih u potpunom je proturječju s govorom Crkve o ljudskom dostojanstvu.Samo bogataši koji nisu okusili siromaštvo mogu misliti da sirotinju pati nedostatak materijalnih dobara. Govor o nedostatku materijalnih dobara i drugim nedostacima je problem bogatih koji bez Boga žele osigurati sigurnu budućnost što izaziva nesigurnost i stalnu neizvjesnost. Siromaštvo u Hrvatskoj je dodatno opterećeno postavljanjem pravosudni, policijski i politički organa vlasti protiv radnika i obespravljenih. Crkva nije otvorila sveti prostor svojih hramova i jasno poput starozavjetnih proroka i Isusa raskrinkavala nepravdu i tlačitelje, nego je stala uz vladajuće klase s željom da ih kontrolira i participira u nepravednoj podjeli koja proizvodi sirotinju. Ako je sirotinja zato produhovljenija i bliža Bogu zašto onda biskup Škvorčević ne dijeli sudbinu prosječnoga vjernika? Zašto ne želi biti bliži Bogu??? Sirotinja ne želi pučke kuhinje, i milost Caritasa, ona želi riješavanje nepravednih situacija koje su je dovele do rasčovječenja, a kako će se to dogoditi kad Crkva i njezini predstavnici ne žele o uzročnicima takvog stanja ni pričati jer su u koaliciji izdajnika hrvatske sirotinje. Nakon ovoga psovka prokazanog nevoljnika od strane biskupa: „Odite u tri pičke materine!, i ne zvuči toliko bogohulno, koliko nepravedno odzvanjaju riječi biskupa Škvorčevića.

Nedavno su objavljeni podaci da Slavonija zaostaje u svim pogledima 30% u odnosu na ostale dijelove Hrvatske, ali i to da se za njen razvoj izdvaja 30% manje sredstava u odnosu na ostalu Hrvatsku. No, o ovoj posvemašnjoj zaostalosti slavonski saborski zastupnici vladajuće stranke ne samo da šute, nego uz pomoć požeškog biskupa govore čak o nekakvom napretku. Ipak, o Slavoncima u posljednje vrijeme ima više viceva nego o Muji i Hasi, a kakva je slika u medijima svjedoči i današnja vijest na RTL-u: „Pijani Slavonac vozio autocestom u krivom smjeru!“ Iako, u posljednje vrijeme imamo sve više ovakvih slučajeva, ne spominju se pijani Dalmatinac, ili pijani Istrijanin ili pijani Međumurec, već vlasnik dotičnog vozila, ali eto, očigledno je da smo sami sebi u očima drugih neizmjerno minorni pa i ne primjećujemo ovo lokalno podcjenjivanje.

SRETAN BOŽIĆ SIROTINJO, JER ĆE VAM TREBATI PUNO SREĆE I BLAGOSLOVA BOŽJEG KAKO BI PREŽIVJELI IDUĆU GODINU!

Biskupu Škvorčeviću nećemo zaželjeti sretan Božić jer je dovoljno bogat i zaokupljen materijalnim pa mu Bog ionako nije potreban za ispunjavanje želja.

( Nekima budućnost i nije tako neizvjesna! Dovoljno je samo pokazati prstom na mjesto gdje ima niknuti nova palača pa da se to dogodi. Naravno, pri tome im nije potrebna Božja pomoć, niti im je žao novih osiromašenih obitelji prouzročenih takvim sebičnim ponašanjem!)

HO, HO, HOOOOO…!

Kako su djeca požeških hadezeovaca umalo ostala bez božićnih darova???

Ovih dana, uoči Božića, dogodila se nesvakidašnja krađa u središtu Požege. U kasnim večernjim satima, nepoznati počinitelj prerušen u Djeda Mraza provalio je u prostorije požeškog HDZ-a i otuđio veći broj dječjih igračaka namijenjenih kao božićni darovi djeci roditelja članova HDZ-a. Nanesena je materijalna šteta u vrijednosti više tisuća kuna. Na lice mjesta je izašao i uvaženi predsjednik ŽO HDZ-a Požeško slavonske županije Franjo Lucić obećavši nabavu nove kolekcije igračaka snažnim lobiranjem u Vladi RH, te je pri tom izrazio zabrinutost zbog učestalosti ovakvih događaja i najavio  - svim časnim sredstvima – do posljednjeg daha - obračun s počiniteljima ovakvih kriminalnih radnji. Objavljena je i fotografija ovog bizarnog kradljivca kako bi građani mogli dojaviti policijskim službenicima svaku sličnost s mogućim počiniteljima. 

 

Organi gonjenja su objavili i druge dragocjene podatke, pa se tako navodi da je prerušeni Djeda Mraz na rukama imao rukavice, a na glavi kapu! Požeškim kriminolozima priskočili su u pomoć novogradiški na čijem teritoriju je svojevremeno ordinirao nikad uhvaćeni prevarant u odori Svetog Nikole koji je u vrijeme božićnih blagdana hadezeovoj djeci otuđivao zvonca s bicikala. Opravdano se sumnja da je riječ o istom kriminalcu! Zanimljiva je i izjava nekoliko nevjerojatno lojalnih građana koji su pokušali zaustaviti počinitelja pri bijegu. Osim što su mu uspjeli strgnuti bradu, ispod koje se pojavila još jedna, jednoglasno su potvrdili da je Djed Mraz na misteriozan način nestao utrčavši u dvorište biskupove palače. Iako su provalnikove stope završavale pred ulaznim vratima biskupske palače koje su se jasno ocrtavale na snijegu, nikome nije palo na pamet, poglavito nakon biskupova uvjerljivog svjedočenja, da bi mu ovaj pružio utočište. Opće je poznato da biskup nikome ne bi pružio utočište, a najmanje Djedu Mrazu kojega je i sa propovjedaonice raskrinkavao kao bezveznjaka i komunističkog oporbenjaka. Jedino što se učinilo čudno policijskim inspektorima je biskupova kapa koja je bila identična Mrazovoj. Prema mišljenju inspektora Broka ipak se radilo o običnoj kapi za spavanje s uobičajnom šiškom. Slijedeći dan, u ranim jutarnjim satima zamijećen je neuobičajen izlazak iz biskupove palače predsjednika GO HDZ-a Požega gospodina Tunje Šolića te se uspoređivanjem tragova njegovih stopala na snijegu došlo do zaključaka da su identične tragovima nepoznatog počinitelja. Nažalost, i od ovog dokaznog materijala neće biti ništa, jer identične čizme ima i župan i svi podžupani i drugi uvaženi hadezeovci. O čemu je riječ? To je zapravo poklon Milorada Pupovca zbog zagarantirana tri saborska mjesta najvećoj srpskoj stranci, tako da su svi imalo značajniji  hadezeovci u RH dobili ove vrlo vrijedne čizme sa sitno ispisanom oznakom na ćiriličnom pismu: "Samo sloga srbina spašava"! Sumnje u građanina koji je Požegu zadužio svojim radom opet je raspršio sam biskup davši Šoliću čvrst alibi. Prema biskupovoj izjavi Šolića je pozvao kao stručnjaka za prikupljanje novca od naših iseljenika u Australiju da mu pomogne oko brojanja i pravedne raspodijele nedavno skupljenoga novca od istih tih australskih iseljenika prilikom biskupova pastoralnog posjeta. Radilo se neumorno i savjesno do sitnih jutarnjih sati.   

 Nakon ovih događanja došlo je do smjene nekih kriminalističkih inspektora zbog omalovažavanja istaknutih građana neopravdanim sumnjama i izlaganja neugodnim situacijama. Kako je netko uopće mogao pomisliti da bi Šolić kao predsjednik županijskog povjerenstva koji odlučuje o dodjeli jednokratnih novčanih pomoći uopće mogao takvo što učiniti, pa čovjek radi samo jedan dan u godini, i svima dijeli poklone. Tako je ove godine uspješno podijelio 130 000 kuna dvjestotinjak ugroženih obitelji, a trebalo je među brojnima odabrati najpotrebnije, za što treba imati velika muda.

Imamo izjavu i podžupana Trohe koji je naglasio da nikakve destrukcije sa strane komunističkih oporbenjaka neće ostaviti pionire HDZ-a bez božićnih darova. U razgovoru s Premijerkom poručeno mu je da se ne plaši te kako Vlada čvrsto stoji iza njih. Na izvanrednom zasjedanju ŽO HDZ-a aklamacijom je odlučeno da osobno podžupan Troha podijeli preostale darove u liku Svetog Nikole, a što se tiče nedostatka darova, predsjednica Foruma HDZ-ovih žena će poslati svoje službenike za spašavanje te će oni samo preostale darove razvrstati u manje vrećice.

SRETAN BOŽIĆ SVIMA, A NE SAMO NJIMA! I NE VJERUJTE ONIMA KOJI SE VOLE PRERUŠAVATI! PREVARIT ĆE VAS I OPLJAČKATI!

KOMENTAR BOŽIĆNE PORUKE POŽEŠKOG BISKUPA 2010.

„UZMI DIJETE I MAJKU NJEGOVU TE BJEŽI U EGIPAT „ - (Mt 2,13)

Naslov biskupove božićne poruke veoma je znakovit! Matej nas izviješćuje o progonu Isusove obitelji, o diskretnom zaštitničkom Božjem šaputanju što Josipa upućuje na odlazak iz domovine. Ako bi smo aktualizirali ove riječi Svetoga pisma vjernicima naše biskupije, onda bi to značilo samo jedno: „UZMI DIJETE I MAJKU NJEGOVU TE BJEŽI IZ OVE BISKUPIJE!“ Tako se ponaša dragi Bog kada želi zaštititi svoju djecu, stavljajući dostojanstvo i čovjekovo blagostanje ispred prolazne zemaljske domovine, ali biskup nije tako mislio jer bi time omalovažio autentičnost pastirske brige oko povjerenog mu stada i priznao da je suvremenik mnogo gorega vremena od onoga kojega uporno kritizira i prokazuje u svojim propovijedima, pa i u ovoj božićnoj poruci. Kakvo je to vrijeme koje iznova nagoni mnoge Hrvate u bijeg iz domovine? Kakvo je to vrijeme u kojem Hrvati nemaju budućnosti u državi koja je nakon dugih stoljeća napokon samo njihova? Neko čudno vrijeme s apsurdnim političkim kombinacijama gdje vladajući komunisti propagiraju liberalni kapitalizam a u tim nastojanjima glavnu podršku im daju biskupi Katoličke Crkve. Nevjerojatan spoj komunista gusto koncentriranih u HDZ-u predvođeni Crkvom, opasna je prijetnja uništenju mlade države zbog kompromisa nespojivih stvarnosti iz kojega proizlazi štovanje lažnih vrijednosti i bijeda i siromaštvo obezglavljenog i zbunjenog stanovništva. Koliko je biskup Škvorčević zarobljen prizemnim stvarnostima te koliko je daleko od univerzalnih i transcedentnih vrijednosti Božanske objave svjedoči i njegova poruka vjernicima opterećena zaštitom vladajuće političke opcije prilikom koje je žrtvovana Isusova poruka ljubavi a opasnost bogatstva svedena na priče za malu djecu, preciznije, prvopričesnike.

1.„ISELJENIČKI BOŽIĆ U GODINI GOSPE VOĆINSKE“

„ Poznato vam je da sam na poziv hrvatskih svećenika i vjernika..bio na pastoralnom pohodu australskim Hrvatima…susreo sam se s brojnim vjernicima među kojima i s mnogim podrijetlom iz Požeške biskupije.“ – Antun Škvorčević

Na isti način kako je biskup pozvan u Australiju može obići sve kontinente ili otići bilo kamo! Kako možemo imati blagoslova ako prvi posrednik između Boga i ljudi ne govori istinu. Dobro, nezgodno je priznati da je pozvao sam sebe u goste, ali vjernicima je znano da je biskup otišao prikupljati novce od bogatih Hrvata jer je državna riznica presušila. Vjernicima je znano da se biskup ne voli susretati s njima, jer da voli činio bi to u Požegi, a što se tiče tridesetak požeških Australaca zbog njih nije morao ni dolaziti, jer su oni pobjegli iz države i od vlasti koju on štiti i zastupa. Bilo bi mnogo poštenije iskreno reći vjernicima da je smisao biskupova puta prikupljanje novca za potrebe Crkve, zatim da je skupio toliko i toliko novaca u ime vjernika, a ne svoje, da je put koštao toliko i toliko itd. Ovako ispada da su vjernici obična neuka stoka koja treba pasti ničice i pokloniti se bez ikakva prava i sudjelovanja u izgradnji i vođenju zemaljske Crkve na čelu s biskupom. Zato Voćin nije samo znak stradanja nego i povijesne Božje napuštenosti prouzročene i vlastitim grijesima izabranog naroda. Izgradnja Crkve nije jamstvo Božjega povratka već život po Istini i propovijedanje Istine – „koja neće utržiti tuđu nevolju za svoju korist!“ Stavljanje građevine ispred vjerničke zajednice bogohulno je podilaženje materijalizmu! Iskreni iskaz štovanja Boga je odnos prema bližnjemu, a ne zašiljena katedrala. Starozavjetna Babilonska kula govori kako oholost i divljenje ljudskim djelima omalovažava ljudskost i stvarnost Božjega prisustva među ljudima. Svaki pokušaj izgrađivanja kulta ličnosti unaprijed je osuđen na neuspjeh, jer i oni koji se klanjaju takvome naposljetku bivaju poniženi. Opis biskupova iseljeničkog Božića više nalikuje Herodovoj potrazi za Kraljem djetetom koji će mu doći glave nego poklonom Mudraca. Biskup bi se daleko manje ponizio da je na Trgu svetog Trojstva pjevao prolaznicima božićne pjesme uz pratnju uličnog svirca Nestora. Možda bi dobio i koji aplauz, ovako je jaz koji je stvorio između sebe i naroda postao još veći.

2.„BOŽIĆ I SOCIJALNO STANJE U HRVATSKOJ“

„ Ustani, reče, uzmi dijete i majku njegovu te pođi u zemlju izraelsku jer su umrli oni koji su djetetu radili o glavi.“ (Mt2,20)

Bog poziva svoje na povratak nakon što su umrli tlačitelji i progonitelji! Biskup ne poziva na povratak australske Hrvate nego samo zapaža njihovu nostalgiju i -po njemu- krive stavove koje imaju o domovini. Govorio im je – ali ne kao biskup već pristran političar, a to se najbolje vidi iz ovih njegovih rečenica:

„…nedostaje odgovornost vodećih ljudi da se zajedničkim snagama podupre izlazak iz loše gospodarske situacije.“ – Antun Škvorčević

Donedavno su biskupi apluadirali Sanaderu koji je tvrdio da nema krize i da oporba takvim govorom želi prikazati nesposobnim vladajući HDZ. Sada odjednom imamo govor o lošoj gospodarskoj situaciji i poziv na udruživanje snaga s kako su je nazivali nesposobnom oporbom…Ovakvim govorom biskup pokušava izjednačiti odgovornost svih političara s ciljem da se zamagli krivnja vladajućeg HDZ-a. Poruka je ova: U DOBRU SAMO MI, A U ZLU ZAJEDNO, ili bogatstvo je samo za nas, a kada dođe siromaštvo onda ćemo ga dijeliti.

„…što pojedinci i skupine pokušavaju takvu situaciju iskoristiti za osobnu ili stranačku promidžbu, utržiti tuđu nevolju za svoju korist.“ – Antun Škvorčević

Kao da to nije radio HDZ sve ove godine, kao da nije bilo privatizacije za jednu kunu, kao da nije bilo sumnjivo stečenog bogatstva itd. O tome je Crkva šutjela, o neviđenoj krađi i narušavanja dostojanstva, i ne samo da je šutjela nego je i držala ljestve, a sada ne bi dopustila oporbi ni stjecanje političkih bodova na licemjerju i lopovluku hadezeove strukture vlasti. Poruka je: NAŠI SU KRALI TREBAMO IH ZAŠTITITI, ili krali su oni koji su i nama dali, a to je bolje nego da kradu oni koji nama neće ništa dati!

„…Hrvatsku trebamo voljeti na način da se svim časnim sredstvima borimo protiv onoga što je protivno…protiv korupcije…svi dati doprinos izgradnji…!“ – Antun Škvorčević

Ako se poput biskupa budemo tako ustrajno borili protiv korupcije nikada je nećemo iskorijeniti jer su njegovi najbliskiji suradnici novopečeni bogataši, korumpirani lokalni šerifi koje biskup posjeda u prve redove na svečanim misama zahtijevajući od vjernika bogohulno čašćenje i pljesak. Nije čudno što su odbjeglog premijera Ivu usporedili s Kristom jer gdje se još u crkvenom djelovanju može prepoznati Krista. Po biskupu je protivno sve ono što se protivi Crkvi kao savršenom društvu koja ne trpi kritiku. Zato se trebamo bojati takve ljubavi prema Hrvatskoj te ih pokušati osloboditi tlačitelja od njih samih i od njihove ambicije i moći. To ne možemo licemjerjem i dodvorništvom već hrabrim raskrinkavanjem i ustrajnošću. Iskreno bi smo poručili našim iseljenicima, na temelju stvarne situacije u domovini, aktualizirajući Matejev citat na početku ovog odlomka: SJEDI, PODRAGAJ DIJETE I MAJKU NJEGOVU TE OSTANI U ZEMLJI ISELJENIČKOJ JER JOŠ NISU UMRLI ONI KOJI SU TVOJOJ OBITELJI RADILI O GLAVI!“

3. BOŽIĆ – BLAGDAN SIROMAŠNIH

Biskupov govor o siromaštvu i bogatstvu predstavlja otuđenje od istinske kršćanske prakse te razotkriva biskupa kao suvremenog ateista što sakati evanđelje i krivotvori Isusovu poruku, stoga nije nimalo čudno ako se prosječnom vjerniku učini da biskup i Bog nisu na istoj strani.

„…jer se naša ljudska sudbina ne odlučuje po onome što imamo..nego po onome što je u nama!“- Antun Škvorčević

Biskupov govor o siromaštvu predstavlja njegov pokušaj da opravda vlastito bogatstvo. Biskup poručuje da njegova izdvojenost od smrtnika i život u palači s poslugom te bogatstvo kojim je optočen i okružen u konačnici neće odlučivati o ishodu vječnoga života, već ono što on ima u sebi. Iako je Sin Božji izabrao siromaštvo, biskup nije! Iako je Sin Božji stao na stranu obespravljenih, biskup nije! Iako je Sin Božji stao na stranu slabih i progonjenih, biskup nije! Pitam se što to u konačnici može imati biskup da kao takav ostane neosuđen. Ovakvo mišljenje biskupa vrijeđa Boga.

„…bogataš, koji je stjecao imanje zaboravljajući na Boga i brata čovjeka, ostaje prazan – postaje najvećim siromahom!“ – Antun Škvorčević

Biskupov govor o bogatstvu ne raskrinkava nepravedne situacije u hrvatskom društvu, niti aktualizira način stjecanja 200 bogatih obitelji. Naši bogataši nisu stjecali imanje već ga oteli za jednu kunu u jednom danu i pri tom nisu zaboravili na Boga, svaki je od njih otišao u Crkvu i dio dao župniku, ispovijedio se i pričestio te poput Sanadera, Rončevića, Mravka i drugih ostao strašno ponosan na ono što je učinio, a nisu zaboravili ni na svoje bližnje jer je preostalo da na žiroračune mame, tate, brata, punice, kuma, polože silnu količinu novaca… Slika bogataša o kojoj govori biskup nema nikakve veza sa slikom bogataša iz RH. Je li takav govor slučajan??? 

4. BOŽIĆ – BLAGDAN OBITELJI

Božić bi trebao biti blagdan obitelji, ali on to nažalost nije! Već duže vrijeme Božić predstavlja zabavu i relaksaciju bogatih obitelji koji u vremenima siromaštva znaju čak ponešto i donirati od svoga sumnjivo stečenoga bogatstva, dok je Božić siromašnima postao omalovažavajuća i stresna igra u kojoj se još više osjećaju potlačeno i izigrano. Riječi biskupove poruke u božićnoj noći poprimaju rugalački karakter, poglavito kad čitamo ovo: „ ta svetkovina stavlja pred nas zahtjev da se na svim razinama zauzmemo za dostojanstvo svakog čovjeka i svake obitelji!“ Nije potrebno objašnjavati da biskup koji zastupa jednu političku opciju vrijeđa dostojanstvo ostalih vjernika, ali i razum i slobodnu volju namećući im vrijednosti koje se protive Kristovoj logici. Nije li to tlačenje vjernika i zloporaba Evanđelja? Biskupovo često spominjanje zauzimanja za dostojanstvo čovjeka licemjerno je i promiskuitetno budući apsolutno ništa ne poduzima oko ispravljanja narušenog dostojanstva članova unutar same Crkve. Stavljati zahtjeve i zadaće pred vjernike, a istodobno ih sam svojim svjedočenjem omalovažavati prouzročujući nepravde predstavlja farizejski stil življenja kojega je Krist osudio kao najgori mogući čovjekov karakter. Biskup puno zbori i malo čini, a i ono što čini, ne čini u ozračju ljubavi već poput skladištara koji prebrojava teret. Imamo samo dvije mogućnosti susreta s Božićem. Jedan je onaj Herodov, provesti ga u spletkama kojima bi se uspjela zaštititi priveligirana pozicija po cijenu žrtvovanja drugih obitelji, a druga je u prostodušnosti maloga djeteta čija se sigurnost nalazi u pogledima onih koji te istinski vole, zbog tebe samoga. Herodovo sebično i tlačiteljsko ophođenje prema bližnjima u svakom stvoru izaziva strah, podijele i nesigurnost kojega ne može skriti ni topli dom, ni masna purica, ni svjećice na božićnom drvcu, ni interesna dodvornička božićna čestitanja. Naposljetku, ni očekivani dolazak pape Benedikta XVI. u Hrvatsku neće donijeti nikakvog blagoslova ako se on ne dogodi iznutra, u svakom čovjeku, u milosnom susretu sa Božićem. A ponajprije bih iskreno volio da se taj susret napokon dogodi između našega biskupa i Stvoritelja. Nakon toga sigurno bi se dogodili bolji međuljudski odnosi unutar Crkve i među vjernicima. Pričekajmo, jer, ili će se obratiti biskup, ili će ga Svevišnji zamijeniti pokušavši s nekim drugim svećenikom.