„SIROTINJO I BOGU SI TEŠKA!“

KAKO JE POŽEŠKI BISKUP NA POLNOĆKI OTKRIO ZAŠTO PREZIRE SIROTINJU!!?

U požeškoj katedrali, na polnoćku, biskup Škvorčević je na omalovažavajući način govorio o siromaštvu Slavonaca, pa je tako jedan „nezahvalni“ korisnik Caritasovih usluga, ni kriv, ni dužan, postao predmet biskupova propovjedačkog cinizma.

1. „Ispričao je događaj koji se zbio minulih dana, kada Biskupija u predbožićnom

pomaganju siromašnijih građana nije mogla jednom od njih dati ono što je on očekivao te je dotični, ne obazirući se na ono što mu je do tada Caritas u više navrata učinio, govorio na ponižavajući i uvredljiv način protiv Crkve i svećenika.“ – Portal požeške biskupije.

Prozivati nevoljnika za neprimjereno ponašanje na polnoćki sakriva prave uzroke trajnog sukoba s poštivanjem ljudskih prava unutar crkve. Jasno je i samom biskupu da ne smije polaziti od onoga što je dotični nevoljnik mislio i govorio već od onoga što siromašak uistinu čini u procesu stvarnog života. Jasno mu je i to da je svetost osobe važnija od svetosti prostora i posvećenih predmeta, kao i to da živi Bog nije Bog molitava i tamjana, te da ono što Bogu godi nisu žrtve ni molitve nego: „ pravdi težite, ugnjetenom pritecite u pomoć, siroti pomozite do pravde!“ (Mt 23,23). Zna biskup da se nevoljnicima pomaže ne zato što su pobožni i dobri nego zbog puke i jednostavne činjenice što su žrtve tlačenja koje ih je osiromašilo, ali zbog nemogućnosti prokazivanja nepravednih situacija nije se Škvorčević okomio na uzročnike siromaštva nego na očajnog čovjeka i možebitne prostote i psovke koje je uputio predstavnicima Caritasa i Crkve. Svatko je od nas dužan dignuti glas protiv biskupa koji zbog prijateljstva s tlačiteljima zloupotrebljava kršćanskog Boga i krivotvori evanđelje. Ako biskupova propovijed nije u stanju obuhvatiti pravdu i raskrinkati konkretna nasilja, onda je takav govor ništa drugo nego šurovanje s postojećom vlasti. Ako je biskup htio govoriti o nezahvalnosti onda je trebao navesti i slučaj vjeroučitelja koji je služio Crkvi 15 godina, a usput je i požeškom Caritasu darovao 37 000 kuna, da bi ga biskup izbacio na ulicu oduzevši mu nemilosrdno bez ikakvog istinskog razloga mandat za poučavanje vjeronauka te ga izložio ogovaranju i klevetama. Rezultat biskupova frakcionaškog djelovanja i šurovanja s postojećim režimom je nadziranje crkvenih , pa i javnih glasila, zatajivanje sličnih sukoba, prikrivanje vijesti koje mu ne odgovaraju te ružičasto lakiranje tragične stvarnosti. Zato je spominjanje „nezahvalnog“ siromaška uoči rođenja Malog Božića u najmanju ruku neprimjeren govor i svjesno podmetanje.

2. “Biskup se zapitao o kakvom je tu siromaštvu riječ? Rekao je kako je iznenađujuće

da Sin Božji u svom ljudskom rođenju nije izabrao put materijalnog bogatstva niti

svjetske moći, nego siromaštva i odbačenosti betlehemske štalice!“ – Portal požeške

biskupije.

Nekima može biti nevjerojatna ova izjava biskupove začuđenosti s odabirom Sina Božjeg između siromaštva i bogatstva. Ipak, biskup je opravdano začuđen jer sve što je on izabrao u suprotnosti je s izborom Isusa Krista. Ta suprotnost je doista velikih razmjera, od štalice do palače, od siromaštva do neizmjerne raskoši i bogatstva, od odbačenosti i izoliranosti do svjetske moći ili barem u razmjerima požeške biskupije. Ova začuđenost izraz je onih koji već duže vrijeme nisu uspjeli ostvariti istinski susret s Bogom pa posežu za pismima iz 1970. godine, godine kada su napravili svoje posljednje dobro djelo. 40. godina života u izobilju i bogatstvu okamenilo bi i najokamenjenijeg krokodila, a kamo li slabašno ljudsko biće u tijelu biskupa Škvorčevića. Sin Božji isključio je bilo kakvo zajedništvo Boga i bogatstva. Govoriti o duhovnom bogatstvu bogataša potpuno je bespredmetno jer je takvo izopačeno stanje samo po sebi grijeh, i zato biskupa bole učestala predbacivanja vjernika o raskalašenom životu u palači, i zato sam sebi postavlja pitanje: „Što je siromaštvo?“, na koji ne daje odgovor ni sebi ni drugima, jer nije spreman približiti se Kristovu izboru, i zato napada nezahvalnog nevoljnika, ne zbog njega samoga, već što prezire takve stvorove koji ga neprestalno podsjećaju na njegovo neprimjereno uživanje u bogatstvu. A on još vjerojatno misli da je dovoljno i mlad i lijep i siguran u svoju dugovječnost da bi mu tu idilu kvarili stvorovi zbog kojih je i sam Krist imao problema i zbog kojih su ga moćnici zakovali na križ i proboli priprijetivši svima takvima sličnima sigurnu smrt.

  

3. „Protumačio je kako mi siromaštvo gotovo redovito smatramo manjkom materijalnih dobara… Biskup je zamolio siromašnog Isusa, rođenog u štalici da pomogne kako se trenutačno hrvatsko siromaštvo ne bi pretvorilo u isključivu okrenutost k materijalnom – Portal požeške biskupije

Siromaštvo je posljedica društvene i strukturalne nepravde! Siromašni građani nikada i nisu stavljali nedostatak materijalnih dobara u prvi plan, već nepravedne situacije, neosjetljivost društva na njihovu potlačenost prilikom nepravedne raspodjele dobara. Onečovječenje mnogih u potpunom je proturječju s govorom Crkve o ljudskom dostojanstvu.Samo bogataši koji nisu okusili siromaštvo mogu misliti da sirotinju pati nedostatak materijalnih dobara. Govor o nedostatku materijalnih dobara i drugim nedostacima je problem bogatih koji bez Boga žele osigurati sigurnu budućnost što izaziva nesigurnost i stalnu neizvjesnost. Siromaštvo u Hrvatskoj je dodatno opterećeno postavljanjem pravosudni, policijski i politički organa vlasti protiv radnika i obespravljenih. Crkva nije otvorila sveti prostor svojih hramova i jasno poput starozavjetnih proroka i Isusa raskrinkavala nepravdu i tlačitelje, nego je stala uz vladajuće klase s željom da ih kontrolira i participira u nepravednoj podjeli koja proizvodi sirotinju. Ako je sirotinja zato produhovljenija i bliža Bogu zašto onda biskup Škvorčević ne dijeli sudbinu prosječnoga vjernika? Zašto ne želi biti bliži Bogu??? Sirotinja ne želi pučke kuhinje, i milost Caritasa, ona želi riješavanje nepravednih situacija koje su je dovele do rasčovječenja, a kako će se to dogoditi kad Crkva i njezini predstavnici ne žele o uzročnicima takvog stanja ni pričati jer su u koaliciji izdajnika hrvatske sirotinje. Nakon ovoga psovka prokazanog nevoljnika od strane biskupa: „Odite u tri pičke materine!, i ne zvuči toliko bogohulno, koliko nepravedno odzvanjaju riječi biskupa Škvorčevića.

Nedavno su objavljeni podaci da Slavonija zaostaje u svim pogledima 30% u odnosu na ostale dijelove Hrvatske, ali i to da se za njen razvoj izdvaja 30% manje sredstava u odnosu na ostalu Hrvatsku. No, o ovoj posvemašnjoj zaostalosti slavonski saborski zastupnici vladajuće stranke ne samo da šute, nego uz pomoć požeškog biskupa govore čak o nekakvom napretku. Ipak, o Slavoncima u posljednje vrijeme ima više viceva nego o Muji i Hasi, a kakva je slika u medijima svjedoči i današnja vijest na RTL-u: „Pijani Slavonac vozio autocestom u krivom smjeru!“ Iako, u posljednje vrijeme imamo sve više ovakvih slučajeva, ne spominju se pijani Dalmatinac, ili pijani Istrijanin ili pijani Međumurec, već vlasnik dotičnog vozila, ali eto, očigledno je da smo sami sebi u očima drugih neizmjerno minorni pa i ne primjećujemo ovo lokalno podcjenjivanje.

SRETAN BOŽIĆ SIROTINJO, JER ĆE VAM TREBATI PUNO SREĆE I BLAGOSLOVA BOŽJEG KAKO BI PREŽIVJELI IDUĆU GODINU!

Biskupu Škvorčeviću nećemo zaželjeti sretan Božić jer je dovoljno bogat i zaokupljen materijalnim pa mu Bog ionako nije potreban za ispunjavanje želja.

( Nekima budućnost i nije tako neizvjesna! Dovoljno je samo pokazati prstom na mjesto gdje ima niknuti nova palača pa da se to dogodi. Naravno, pri tome im nije potrebna Božja pomoć, niti im je žao novih osiromašenih obitelji prouzročenih takvim sebičnim ponašanjem!)