KOMENTAR BOŽIĆNE PORUKE POŽEŠKOG BISKUPA 2010.

„UZMI DIJETE I MAJKU NJEGOVU TE BJEŽI U EGIPAT „ - (Mt 2,13)

Naslov biskupove božićne poruke veoma je znakovit! Matej nas izviješćuje o progonu Isusove obitelji, o diskretnom zaštitničkom Božjem šaputanju što Josipa upućuje na odlazak iz domovine. Ako bi smo aktualizirali ove riječi Svetoga pisma vjernicima naše biskupije, onda bi to značilo samo jedno: „UZMI DIJETE I MAJKU NJEGOVU TE BJEŽI IZ OVE BISKUPIJE!“ Tako se ponaša dragi Bog kada želi zaštititi svoju djecu, stavljajući dostojanstvo i čovjekovo blagostanje ispred prolazne zemaljske domovine, ali biskup nije tako mislio jer bi time omalovažio autentičnost pastirske brige oko povjerenog mu stada i priznao da je suvremenik mnogo gorega vremena od onoga kojega uporno kritizira i prokazuje u svojim propovijedima, pa i u ovoj božićnoj poruci. Kakvo je to vrijeme koje iznova nagoni mnoge Hrvate u bijeg iz domovine? Kakvo je to vrijeme u kojem Hrvati nemaju budućnosti u državi koja je nakon dugih stoljeća napokon samo njihova? Neko čudno vrijeme s apsurdnim političkim kombinacijama gdje vladajući komunisti propagiraju liberalni kapitalizam a u tim nastojanjima glavnu podršku im daju biskupi Katoličke Crkve. Nevjerojatan spoj komunista gusto koncentriranih u HDZ-u predvođeni Crkvom, opasna je prijetnja uništenju mlade države zbog kompromisa nespojivih stvarnosti iz kojega proizlazi štovanje lažnih vrijednosti i bijeda i siromaštvo obezglavljenog i zbunjenog stanovništva. Koliko je biskup Škvorčević zarobljen prizemnim stvarnostima te koliko je daleko od univerzalnih i transcedentnih vrijednosti Božanske objave svjedoči i njegova poruka vjernicima opterećena zaštitom vladajuće političke opcije prilikom koje je žrtvovana Isusova poruka ljubavi a opasnost bogatstva svedena na priče za malu djecu, preciznije, prvopričesnike.

1.„ISELJENIČKI BOŽIĆ U GODINI GOSPE VOĆINSKE“

„ Poznato vam je da sam na poziv hrvatskih svećenika i vjernika..bio na pastoralnom pohodu australskim Hrvatima…susreo sam se s brojnim vjernicima među kojima i s mnogim podrijetlom iz Požeške biskupije.“ – Antun Škvorčević

Na isti način kako je biskup pozvan u Australiju može obići sve kontinente ili otići bilo kamo! Kako možemo imati blagoslova ako prvi posrednik između Boga i ljudi ne govori istinu. Dobro, nezgodno je priznati da je pozvao sam sebe u goste, ali vjernicima je znano da je biskup otišao prikupljati novce od bogatih Hrvata jer je državna riznica presušila. Vjernicima je znano da se biskup ne voli susretati s njima, jer da voli činio bi to u Požegi, a što se tiče tridesetak požeških Australaca zbog njih nije morao ni dolaziti, jer su oni pobjegli iz države i od vlasti koju on štiti i zastupa. Bilo bi mnogo poštenije iskreno reći vjernicima da je smisao biskupova puta prikupljanje novca za potrebe Crkve, zatim da je skupio toliko i toliko novaca u ime vjernika, a ne svoje, da je put koštao toliko i toliko itd. Ovako ispada da su vjernici obična neuka stoka koja treba pasti ničice i pokloniti se bez ikakva prava i sudjelovanja u izgradnji i vođenju zemaljske Crkve na čelu s biskupom. Zato Voćin nije samo znak stradanja nego i povijesne Božje napuštenosti prouzročene i vlastitim grijesima izabranog naroda. Izgradnja Crkve nije jamstvo Božjega povratka već život po Istini i propovijedanje Istine – „koja neće utržiti tuđu nevolju za svoju korist!“ Stavljanje građevine ispred vjerničke zajednice bogohulno je podilaženje materijalizmu! Iskreni iskaz štovanja Boga je odnos prema bližnjemu, a ne zašiljena katedrala. Starozavjetna Babilonska kula govori kako oholost i divljenje ljudskim djelima omalovažava ljudskost i stvarnost Božjega prisustva među ljudima. Svaki pokušaj izgrađivanja kulta ličnosti unaprijed je osuđen na neuspjeh, jer i oni koji se klanjaju takvome naposljetku bivaju poniženi. Opis biskupova iseljeničkog Božića više nalikuje Herodovoj potrazi za Kraljem djetetom koji će mu doći glave nego poklonom Mudraca. Biskup bi se daleko manje ponizio da je na Trgu svetog Trojstva pjevao prolaznicima božićne pjesme uz pratnju uličnog svirca Nestora. Možda bi dobio i koji aplauz, ovako je jaz koji je stvorio između sebe i naroda postao još veći.

2.„BOŽIĆ I SOCIJALNO STANJE U HRVATSKOJ“

„ Ustani, reče, uzmi dijete i majku njegovu te pođi u zemlju izraelsku jer su umrli oni koji su djetetu radili o glavi.“ (Mt2,20)

Bog poziva svoje na povratak nakon što su umrli tlačitelji i progonitelji! Biskup ne poziva na povratak australske Hrvate nego samo zapaža njihovu nostalgiju i -po njemu- krive stavove koje imaju o domovini. Govorio im je – ali ne kao biskup već pristran političar, a to se najbolje vidi iz ovih njegovih rečenica:

„…nedostaje odgovornost vodećih ljudi da se zajedničkim snagama podupre izlazak iz loše gospodarske situacije.“ – Antun Škvorčević

Donedavno su biskupi apluadirali Sanaderu koji je tvrdio da nema krize i da oporba takvim govorom želi prikazati nesposobnim vladajući HDZ. Sada odjednom imamo govor o lošoj gospodarskoj situaciji i poziv na udruživanje snaga s kako su je nazivali nesposobnom oporbom…Ovakvim govorom biskup pokušava izjednačiti odgovornost svih političara s ciljem da se zamagli krivnja vladajućeg HDZ-a. Poruka je ova: U DOBRU SAMO MI, A U ZLU ZAJEDNO, ili bogatstvo je samo za nas, a kada dođe siromaštvo onda ćemo ga dijeliti.

„…što pojedinci i skupine pokušavaju takvu situaciju iskoristiti za osobnu ili stranačku promidžbu, utržiti tuđu nevolju za svoju korist.“ – Antun Škvorčević

Kao da to nije radio HDZ sve ove godine, kao da nije bilo privatizacije za jednu kunu, kao da nije bilo sumnjivo stečenog bogatstva itd. O tome je Crkva šutjela, o neviđenoj krađi i narušavanja dostojanstva, i ne samo da je šutjela nego je i držala ljestve, a sada ne bi dopustila oporbi ni stjecanje političkih bodova na licemjerju i lopovluku hadezeove strukture vlasti. Poruka je: NAŠI SU KRALI TREBAMO IH ZAŠTITITI, ili krali su oni koji su i nama dali, a to je bolje nego da kradu oni koji nama neće ništa dati!

„…Hrvatsku trebamo voljeti na način da se svim časnim sredstvima borimo protiv onoga što je protivno…protiv korupcije…svi dati doprinos izgradnji…!“ – Antun Škvorčević

Ako se poput biskupa budemo tako ustrajno borili protiv korupcije nikada je nećemo iskorijeniti jer su njegovi najbliskiji suradnici novopečeni bogataši, korumpirani lokalni šerifi koje biskup posjeda u prve redove na svečanim misama zahtijevajući od vjernika bogohulno čašćenje i pljesak. Nije čudno što su odbjeglog premijera Ivu usporedili s Kristom jer gdje se još u crkvenom djelovanju može prepoznati Krista. Po biskupu je protivno sve ono što se protivi Crkvi kao savršenom društvu koja ne trpi kritiku. Zato se trebamo bojati takve ljubavi prema Hrvatskoj te ih pokušati osloboditi tlačitelja od njih samih i od njihove ambicije i moći. To ne možemo licemjerjem i dodvorništvom već hrabrim raskrinkavanjem i ustrajnošću. Iskreno bi smo poručili našim iseljenicima, na temelju stvarne situacije u domovini, aktualizirajući Matejev citat na početku ovog odlomka: SJEDI, PODRAGAJ DIJETE I MAJKU NJEGOVU TE OSTANI U ZEMLJI ISELJENIČKOJ JER JOŠ NISU UMRLI ONI KOJI SU TVOJOJ OBITELJI RADILI O GLAVI!“

3. BOŽIĆ – BLAGDAN SIROMAŠNIH

Biskupov govor o siromaštvu i bogatstvu predstavlja otuđenje od istinske kršćanske prakse te razotkriva biskupa kao suvremenog ateista što sakati evanđelje i krivotvori Isusovu poruku, stoga nije nimalo čudno ako se prosječnom vjerniku učini da biskup i Bog nisu na istoj strani.

„…jer se naša ljudska sudbina ne odlučuje po onome što imamo..nego po onome što je u nama!“- Antun Škvorčević

Biskupov govor o siromaštvu predstavlja njegov pokušaj da opravda vlastito bogatstvo. Biskup poručuje da njegova izdvojenost od smrtnika i život u palači s poslugom te bogatstvo kojim je optočen i okružen u konačnici neće odlučivati o ishodu vječnoga života, već ono što on ima u sebi. Iako je Sin Božji izabrao siromaštvo, biskup nije! Iako je Sin Božji stao na stranu obespravljenih, biskup nije! Iako je Sin Božji stao na stranu slabih i progonjenih, biskup nije! Pitam se što to u konačnici može imati biskup da kao takav ostane neosuđen. Ovakvo mišljenje biskupa vrijeđa Boga.

„…bogataš, koji je stjecao imanje zaboravljajući na Boga i brata čovjeka, ostaje prazan – postaje najvećim siromahom!“ – Antun Škvorčević

Biskupov govor o bogatstvu ne raskrinkava nepravedne situacije u hrvatskom društvu, niti aktualizira način stjecanja 200 bogatih obitelji. Naši bogataši nisu stjecali imanje već ga oteli za jednu kunu u jednom danu i pri tom nisu zaboravili na Boga, svaki je od njih otišao u Crkvu i dio dao župniku, ispovijedio se i pričestio te poput Sanadera, Rončevića, Mravka i drugih ostao strašno ponosan na ono što je učinio, a nisu zaboravili ni na svoje bližnje jer je preostalo da na žiroračune mame, tate, brata, punice, kuma, polože silnu količinu novaca… Slika bogataša o kojoj govori biskup nema nikakve veza sa slikom bogataša iz RH. Je li takav govor slučajan??? 

4. BOŽIĆ – BLAGDAN OBITELJI

Božić bi trebao biti blagdan obitelji, ali on to nažalost nije! Već duže vrijeme Božić predstavlja zabavu i relaksaciju bogatih obitelji koji u vremenima siromaštva znaju čak ponešto i donirati od svoga sumnjivo stečenoga bogatstva, dok je Božić siromašnima postao omalovažavajuća i stresna igra u kojoj se još više osjećaju potlačeno i izigrano. Riječi biskupove poruke u božićnoj noći poprimaju rugalački karakter, poglavito kad čitamo ovo: „ ta svetkovina stavlja pred nas zahtjev da se na svim razinama zauzmemo za dostojanstvo svakog čovjeka i svake obitelji!“ Nije potrebno objašnjavati da biskup koji zastupa jednu političku opciju vrijeđa dostojanstvo ostalih vjernika, ali i razum i slobodnu volju namećući im vrijednosti koje se protive Kristovoj logici. Nije li to tlačenje vjernika i zloporaba Evanđelja? Biskupovo često spominjanje zauzimanja za dostojanstvo čovjeka licemjerno je i promiskuitetno budući apsolutno ništa ne poduzima oko ispravljanja narušenog dostojanstva članova unutar same Crkve. Stavljati zahtjeve i zadaće pred vjernike, a istodobno ih sam svojim svjedočenjem omalovažavati prouzročujući nepravde predstavlja farizejski stil življenja kojega je Krist osudio kao najgori mogući čovjekov karakter. Biskup puno zbori i malo čini, a i ono što čini, ne čini u ozračju ljubavi već poput skladištara koji prebrojava teret. Imamo samo dvije mogućnosti susreta s Božićem. Jedan je onaj Herodov, provesti ga u spletkama kojima bi se uspjela zaštititi priveligirana pozicija po cijenu žrtvovanja drugih obitelji, a druga je u prostodušnosti maloga djeteta čija se sigurnost nalazi u pogledima onih koji te istinski vole, zbog tebe samoga. Herodovo sebično i tlačiteljsko ophođenje prema bližnjima u svakom stvoru izaziva strah, podijele i nesigurnost kojega ne može skriti ni topli dom, ni masna purica, ni svjećice na božićnom drvcu, ni interesna dodvornička božićna čestitanja. Naposljetku, ni očekivani dolazak pape Benedikta XVI. u Hrvatsku neće donijeti nikakvog blagoslova ako se on ne dogodi iznutra, u svakom čovjeku, u milosnom susretu sa Božićem. A ponajprije bih iskreno volio da se taj susret napokon dogodi između našega biskupa i Stvoritelja. Nakon toga sigurno bi se dogodili bolji međuljudski odnosi unutar Crkve i među vjernicima. Pričekajmo, jer, ili će se obratiti biskup, ili će ga Svevišnji zamijeniti pokušavši s nekim drugim svećenikom.