S TIJESNOM POBJEDOM DO TIJESNE ČELIJE!

Župan Marijan Aladrović, zvani Ludi Radovan, na sjednici Županijske skupštine pokazao je svoju pravu ćud prijeteći vijećniku SDP-a koji se usudio posumnjati u županovo poštenje. Dan poslije je izjavio: „Žao mi je što sam na taj način reagirao!“. Međutim, iz pouzdanih izvora saznajemo da je vijećnik Njavro trebao biti dočekan iza ugla nakon sjednice gdje bi ga dvojica držala, a Ludi Radovan bi ga ( naravno s kapuljačom na glavi) dobro izbatinjao i potom mu otuđio lisnicu da se ne bi kojim slučajem pomislilo da su ga istukli pošteni ljudi nego da je riječ o lopovima. ( Naravno da bi pošteni Župan novce iz Njavrine lisnice dao u dobrotvorne svrhe! Možda bi jedino za sebe zadržao uobičajnih 10 ili 20% za trud ili poderano odijelo!) Njavru je od batina upravo spasila prijetnja Ludog Radovana, jer istući vijećnika nakon ovakve opake prijetnje bilo bi potpuno prozirno. I zato kada Ludi Radovan kaže da mu je žao što je tako reagirao zapravo misli kako mu se mogao mnogo mudrije osvetiti…
Nakon ovog događaja nijedan županijski djelatnik ne usudi se više izreći riječ – Remetinec, ili bilo koju srodnu riječ poput Lepoglave, zatvora, ćuze, boksa, čelije, sobićka, pa čak i riječi Požega, jer Ludi Radovan pri tom doslovno popizdi odmah povezujući svoju budućnost – poštenoga i časnoga čovjeka – s mogućnošću boravka u tako tijesnom prostoru.
Čim čuje riječ – Remetinec - neminovno mu se nameću klaustrofobične misli poput:“ On koji je poštenim i časnim načinom izgradio najsuvremeniji voćnjak u Slavoniji, on koji i kao Župan često posjećuje to djelo svojih poštenih ruku motreći siromašne nadničare koji se više ne dive samo voćnjaku nego i njemu kao prvome čovjeku u Županiji, on koji svakodnevno uživa u nepreglednim redovima jabuka čije ljudsko oko ne nazire kraj, prisiljen je razmišljati zbog nekog drskog vijećnika da bi jednoga dana mogao završiti u Remetincu! Oblije ga znoj jer zna da po zatvorima čame i pošteni ljudi poput njega. Što će biti s jabukama? Što će biti s nadničarima? Od koga će dobivati plaću ako on završi u Remetincu??? Što će biti s njegovim bližnjima, kako će moći pošteno živjeti bez njega?“ - Nakon toliko zbrke u glavi Ludi Radovan je izgubio kontrolu te naivno priprijetio umjesto da su svojeglavog vijećnika naknadno isklepušali i opljačkali! Propust je to koji si neće nikada oprostiti!...

Forenzika:

-snimljeno  13.10.2010

-GSM-900/1800

-mobile : NOKIA-6120-Classic

-IMEI-356199003799201

 


„NITKO MI TO NIKADA NIJE REKAO…SVAŠTA MI SE MOŽE REĆI, ALI DA SAM NEPOŠTEN…TO NE DOPUŠTAM!“ – objasnio je župan Aladrović!
Riječi obrane Ludog Radovana još jednom potvrđuju njegovu ludost. Međutim, nije Ludi Radovan baš toliko lud, već osim što krade voli i lagat. Krađu uvijek prati laž, i prvi čovjek nakon krađe jabuka pokušao je slagat Boga. Tako i naš Župan ili ne zna što je poštenje jer mu nitko nikada nije rekao ili je obični lažac! Idemo analizirati poštenje Ludog Radovana. Zašto on misli da je pošten i kakvim djelima je zaslužio ovaj časni naslov POŠTENJAČINE na kojega je ponosan poput Polančeca i Sanadera.

1. KRASI GA ČVRSTO POLITIČKO OPREDJELJENJE???

U Jugoslaviji zastupao Titove komunističke ideje – član tadašnje partije!. Protivio se ideji o neovisnoj Hrvatskoj – zajedno s Premijerkom Jacom bio član Pokreta za Jugoslaviju. Nakon „Bljeska“ i „Oluje“ vidjevši nove političke snage priključuje se HDZ-u te veoma brzo postaje gradonačelnik Pleternice na način kompromitiranja dotadašnjega gradonačelnika Kolarića. Župan Požeško-slavonske županije postaje vrlo tijesno zahvaljujući organiziranoj kupnji indiferentnih glasača prljavim novcem, dakle, potkupljivanjem. Kao Župan poznat po hrpi plaćenih oglasa koji veličaju njegove tzv. sposobnosti. Zbog poznatih kriminalnih radnji, njega i njegovog kuma Lucića, premijerka Jaca još uvijek nije službeno posjetila sjedište Županije u Požegi. Posve je izgledno da će ih se riješiti uz pomoć USKOKA ( koji posjeduje dovoljno materijala da ovu dvojicu pošalje u Remetinec!) kako joj ne bi smetali prilikom parlamentarnih izbora, iako je Lucić Aladroviću obećao mjesto saborskog zastupnika zbog odustajanja Tunje Šolića.

2. UNATOČ MNOGIM SUMNJAMA I DOKAZIMA OSTO POŠTEN!!!

- Prilikom adaptacije pleterničke gradske kuće na račun poreznih obveznika adaptirao vlastiti stan.
- Najveći dio novca od elementarne nepogode kao gradonačelnik Pleternice isplatio osobno sebi.
- Kao šef šumarije Požega potkradao novac poreznih obveznika uz pomoć kuma Franje Lucića, električara Gaure i nižerangiranih šumara koji su s Aladrovićem dijelili plijen.
- Poticao šumare na krivolovstvo! Izgradio pušnicu u centru Pleternice na sumnjivo privatiziranom zemljištu…
- Maznuo 1 milijun eura prilikom izgradnje lovačke kuće na Leštatu…
- Privatno bogatstvo; voćnjaci, zemljišta, vile, vikendice, stanovi, govore u prilog tome da se radi o lopovu i kriminalcu koji ne može dokazati porijeklo imovine…

3. KRASI GA ISTANČAN OSJEĆAJ ZA BLIŽNJE!!!

Zbog njega požeške žene moraju ići veterinaru na pregled grudi! Zbog njega više ljudi dobilo je otkaz i sada na Sudu potražuju odštetu za nepravdu i duševne boli! Zbog njega stipendije dobivaju i studenti čiji roditelji imaju mjesečna primanja viša od 24 000 kuna! Zbog njega i njegovih bližnjih ljudi ne mogu dobiti posao kojeg godinama čekaju! Zbog njega i njegova kuma svećenici moraju lagati…
Pitamo se tko je tu lud? Kako netko za sebe može tvrditi da je poštenjačina unatoč silnom lopovluku i nevjerojatnoj moralnoj bijedi! Ovdje još samo nedostaje ubojstvo da kolekcija svih mogućih grijeha bude upotpunjena. Očigledno je da Ludi Radovan neće dobro završiti, ali što s onima koji ga slijede i slušaju kao da je doista riječ o poštenom čovjeku, premda znaju da to nije tako???
U svakom slučaju gospodinu Njavri svaka čast na iskrenim i hrabrim riječima koje je uputio Županu. On to nije učinio veseleći se Županovoj propasti nego zato što mu to NIKADA NITKO NIJE REKAO, pa čak ni duhovnik HDZ-a vlč. Čorković koji je dužan voditi brigu o zalutalim ovcama. Nakon ovoga Marijan Aladrović više neće moći reći da nije znao, a u Remeticu će se vjerojatno sjetiti da mu je Njavro želio dobro upozorenjem da bi mogao završiti u tijesnoj zatvoreničkoj čeliji pa makar to značilo za siromašne nadničare nemogućnost zarade.