Jan 08, 2010 at 12:30 PM
U ekskluzivnom razgovoru za Necenzurirano.com Violeta Janjik otkriva detalje o tajnom sastanku u zagrebačkom Gradskom poglavarstvu, 2004. godine, na kojem je Milan Bandić preko nje pokušao naručiti ubojstvo civilnog aktivista i predsjednika udruge Partnerstvo za društveni razvoj Munira Podumljaka. „Shvatila sam da se boje Podumljakovog postupanja i da oni ne završe iza rešetaka. To sam itekako shvatila. I da su spremni na sve. Ali shvatila sam iz tog razgovora i da su lopovi i da su zaista to počinili. Iz tog se ponašanja također vidjelo, jer ne bi pokazali toliki strahg i bojazan kroz ta silna vrijeđanja, da to nisu napravili. Bandić je bjesnio, pjenio se, kao što to često čini, u jednom se trenutku naslonio na stol, okrenuo prema meni i rekao „Imate li vi koga da riješi tog gada? Novac nije u pitanju!“. Ja vam sada ne mogu opisati taj osjećaj kako sam se ja tada osjećala kad je on to rekao, svakom normalnom to bi bio šok“, opisuje Janjik u razgovoru za Necenzurirano.com.
Gospođo Janjik bili ste nazočni na sastanku na kojem je, prema Vašem svjedočenju Milan Bandić pokušao, preko Vas, u nazočnosti gospodina Šostara naručiti ubojstvo Munira Podumljaka. Možete li kratko opisati pod kojim okolnostima, kako je uopće došlo do tog sastanka, kako to da ste nazočili tom sastanku i što se točno događalo, kada je Bandić došao na taj sastanak?
To je bilo 2004. godine, tada sam se družila sa gospodinom Šostarom, tada smo bili prijatelji, družili smo se, znali smo razmjenjivati iskustva i savjete.
Jedan dan je došao i molio me da li bi došla u Poglavarstvo, Bandić je tada bio dogradonačelnik Grada Zagreba, i da imaju nekih problema, da je tim razgovarao međusobno, Šostar tada meni nije imenovao gospodina Podumljaka, ali je rekao da imaju nekakvih problema, da im cure informacije iz Poglavarstva, da je to za njih dosta strašno, da to za njih nije dobro, da su shvatili, govorio je u množini, da su shvatili d aim unutar kuće treba osoba od povjerenja, osoba koja zna s medijima, osoba koja će blokirati takve informacije, i takvu dokumentaciju koja ih prikazuje u takvom kontekstu, tako reći pljačkaša i lopova.
Ja sam na to rekla da moram vidjeti ponudu, što mi nude, koji bi bili moji uvjeti, jer ja sam tada imala zaštitarsku tvrtku i tvrtku za marketing, imali smo svoj privatni posao, koji je u to vrijeme i tada dobro radio i bili smo zadovoljni.
Gospodin Šostar je znao da mi imamo zaštitarsku tvrtku, te je između ostalog rekao: “Sve o tebi znam, imaš i licencu, provjerena si, znaš zaštititi ne samo osobe nego i neke podatke“.
Ja sam na to rekla, dobro, moram vidjeti uvjete, moram vidjeti što to je, jer ja ne želim stalni radni odnos, to ne dolazi u obzir, ali bi se možda mogli dogovoriti i vidjeti da ti pomognem (Šostaru).
Ja druge nisam znala uopće, ja sam sve ostale koji su bili prisutni upoznala toga dana. Do tada ja njih nikada vidjela nisam.
ja sam došla na dan kada je bilo dogovoreno, to je bilo odmah sljedeći dan nakon ovog razgovora sa Šostarom, on mi je javio mogu li doći sutradan oko devet ili deset sati k njemu u ured, pa ćemo otići do Bandića, odnosno kako ga on zove do Milana, da sjednemo.
Došla sam u dogovoreno vrijeme kod Šostara, sjeli smo se, nakon čega je on rekao „Ajmo odmah, jer čekaju nas“. Ja sam ga pitala tko će sve biti na sastanku, na što mi je Šostar rekao „Ma vidjeti ćeš, mi smo ti ekipa, divni ljudi, vidjeti ćeš, čekaju nas pa idemo da ne kasnimo“.
Tako da smo odmah otišli u sobu kod Bandića, u njegov tadašnji ured dogradonačelnika. Kada smo ušli, onda su oni mene posjeli, unutra je bilo četvero ili petero osoba, Bio je Kojić, zadužen za financije, njega se sjećam, njega sam zapamtila baš zato što je bio najglasniji u vrijeđanju gospodina Podumljaka.
Bio je i gospodin Prežigalo, koji mi je tom prilikom dao i pozivnicu za promociju njegove prve zbirke pjesama, imam sve to sačuvano, i kasnije smo se vidjeli. S Prežigalom sam najviše razgovarala dok smo čekali Bandića.
Nakon što su me posjeli na čelo stola, Šostar me predstavio prisutnima i oni su me vrlo ugodno i lijepo primili, on je njima o meni govorio sve najbolje, i primjetila sam da je istaknuo da imamo zaštitarsku tvrtku i da smo suprug i ja vlasnici zaštitarske tvrtke.
Dok smo čekali Bandića oni su međusobno razgovarali, ja nisam slušala pažljivo taj razgovor, a ja sam razgovarala s gospodinom Prežigalom o poeziji, jer osim što je rekao da je gospodarstvenik predstavio se i kao pjesnik, pa smo malo pričali o poeziji.
U tom trenutku na vrata ulazi Bandić, to je inače moj prvi susret s gospodinom Bandićem. Ja ću biti iskrena, tog čovjeka nikad prije nisam doživljavala, niti mi je kao osoba bio bitan, niti sam o njemu na bilo koji način razmišljala, niti o onom njegovom pijanstvu, jednostavno nije bilo potrebe u mojem životu o jednoj takvoj osobi voditi bilo kakav razgovor, temu, ili bilo što drugo.
Znači, on je meni bio osoba kao bilo koja druga, i zato mi je ovaj susret s njim bio jedan šok, jer je normalno u takvom uredu da ćete na mjestu dogradonačelnika zateći jednu barem donekle pristojnu osobu.
Ali ja moram priznati da je on zaista glup. A to vam mogu reći i čak i tvrditi da je glup, njegovim smo glupostima svi svjedoci, a ja sam to vidjela na samom početku.
Dok je tada ulazio u sobu bio je nervozan, uzrujan, napet, i gledao me, i onda mu je Šostar kad se sa svima njima pozdravio rekao „To je Violeta, moja prijateljica o kojoj sam govorio, koju sam predložio da je ona najbolja za naš tim i može nam pomoći“.
Nakon toga Bandić je odmah pružio srdačno ruku, ali se vidjelo da je jako nervozan, i uopće nije sjeo s nama za stol, nego je cijelo vrijeme nervozno hodao između stolova i povremeno se naslanjao na svoj radni stol, kada je članovima tima izdavao zapovijedi.
Netko od prisutnih tada ga je pitao „Što je bilo, što se dogodilo“, jer nisu mogli dočekati što će čuti, jer je on prije vjerojatno bio na nekom sastanku.
Tada sam shvatila da je on bio na nekom sastanku u vezi gospodina Podumljaka, mada su njegovo ime u tom trenutku spomenuli samo jednom, pa sam shvatila o kome se radi.
Nakon što ga je jedan od prisutnih ponovno pitao što je bilo na tom sastanku Bandić je počeo odmah psovati, ali toliko odvratno i prostački.
Psovao je da „jebo pas mater tom baliji“, vikao je da je Podumljak strani plaćenik, da će on to riješiti, da je njemu već dosta njega, da s kojim će pravom njega prozivati netko tko je došao iz Bosne, zbog nekakvih pljački i ne znam čega.
Govorio je tolike gadosti, nema što nije rekao, i onda sam shvatila nakon što su mu se Kojić i ostali pridružili u vrijeđanju, te je Kojić rekao da će ga on osobno riješiti, da je dosta njima toga, ja tada gospodina Podumljaka nisam znala, shvatila sam da je njima taj predsjednik udruge, nisam tada niti znala točan naziv udruge, ali shvatila sam da im je Podumljak zagorčao život i da ga se jako boje.
Shvatila sam da se boje Podumljakovog postupanja i da oni ne završe iza rešetaka. To sam itekako shvatila. I da su spremni na sve. Ali shvatila sam iz tog razgovora i da su lopovi i da su zaista to počinili. Iz tog se ponašanja također vidjelo, jer ne bi pokazali toliki strahg i bojazan kroz ta silna vrijeđanja, da to nisu napravili.
Bandić je bjesnio, pjenio se, kao što to često čini, u jednom se trenutku naslonio na stol, okrenuo prema meni i rekao „Imate li vi koga da riješi tog gada? Novac nije u pitanju!“. Ja vam sada ne mogu opisati taj osjećaj kako sam se ja tada osjećala kad je on to rekao, svakom normalnom to bi bio šok.
Naći se na jednom sastanku gdje vi mislite da se radi o finim ljudima, civiliziranim, pristojnim i kulturnim, i onda čujete tako nešto.
Tada sam se počela osjećati nelagodno i osjećala sam odbojnost prema tim ljudima, dok sam slušala ta vrijeđanja po nacionalnoj osnovi i te strašne prijetnje. Kada mi se tako obrati, tim riječima, to me silno povrijedilo, jer ja sam tada imala zaštitarsku tvrtku, licencu smo dobili i ja kao fizička osoba, i tvrtka, po novom zakonu morali smo proći itekakve provjere, jer otvorili smo tvrtku za zaštitu osoba, a ne za takve radnje, kao što to rade neke tvrtke, tako da me taj Bandićev postupak posebno uvrijedio da mi netko ovako kaže da imam li ja koga, da novac nije u pitanju i da riješim tog gada. To je strašno.
U tom trenutku sam ustala, jer me Bandić tada takvim pitanjem svrstao na dno, baš na dno, ja sam se tada našla uvrijeđena. I izigranom, jer sam tako dovedena u ured, nepripremljena. Isti trenutak sam ustala i rekla sam im da ću ih sve do jednoga prijaviti, rekla sam im da to nije način stvari tako riješavati, da je ovo pravna država, da imaju pravni sustav.
Niti ne znam što sam im sve u bijesu i ljutnji rekla. U tom šoku. Rekla sam im da ukoliko se bilo što tom čovjeku dogodi da ću ih sve odreda prijaviti. Oni su za mene zločinci i ja to mogu reći nakon svega što sam prošla.
Kako je Šostar reagirao kada ste Vi ustali i napustili taj sastanak?
On je odmah izjurio za mnom van.
Dakle, vi apsolutno smatrate da je Milan Bandić u tom trenutku ozbiljno imao namjeru naručiti ubojstvo Munira Podumljaka?
Točno. Iz cijelog tog razgovora koji se tamo odvio, koji za mene nije razgovor, iz njihovog ponašanja, postupanja, te nakon što mi je rekao što je rekao, to je bilo potpuno jasno, i ja tamo više nisam imala što tražiti.
Šostar je odmah izašao za mnom i rekao za Bandića da se on tako ponaša i molio da se ne ljutim na njega.
Meni je žao da je Šostar takva kukavica i da se boji to javno priznati, jer se boji Milana Bandića, jer zna što ovaj radi, ali se Šostar boji jer zna da bi ga ovaj dao ubiti kad bi bilo što progovorio. Ali ja mislim da bi trebao progovoriti.
Što sad. Ako je činio to što je čino, Šostar neka prizna, bit će mu lakše u životu nego ovasko se nositi s tim.
Kako je Šostar reagirao kada je izašao za Vama nakon što ste Vi napustili taj sastanak?
Govorio je kako on osobno ništa nije kriv, kako on nema veze s tom pljačkom Crvenog križa. Rekla sam mu da mi ovo nije smio napraviti, ovako me dovesti, da ja nisam otvorila zaštitarsku tvrtku da bi radila ovakve radnje.
Šostar mi je odgovorio kako on to nije znao, kako nije znaš da će ovako ispasti na sastanku, molio me da mu oprostim jer nije znao da će Bandić tako odreagirati, da je to i inače njegov stil i nejgov način, da i inače tako reagira, ali je ponavljao kako on (Šostar) nema ništa s tim, da je njega Podumljak optužio za tu pljačku, a da on stvarno s tim nema ništa, da mu pomognem što da napravi, jer da mu je teško, da pustim ovu budalu što on melje (misleći na Bandića, op.a.), da je Bandić takav, da tako rješava stvari, da je to njegov način, ali da on tako ne želi rješavati.
Tada me kroz te moble i isprike Šostar privremeno uvjerio da nema ništa s tim, Šostar je jedini na tom sastanku bio pametan i šutio je, sjeli smo i razgovarali, te kada me pitao što da napravi, rekla sam mu „Gledaj, najbolje bi bilo, moj ti je savjet, otiđi do gospodina Podumljaka, razgovaraj s njim, reci mu što imaš, iznesi mu svoje stajalište, reci mu istinu, neka izvuče onda tebe a neka goni njih, ali mu to obrazloži, daj mu nekakve argumente, daj mu činjenice ako tebe nema nigdje. To ti je najbolje“.
Na to mi je Šostar odgovorio „Ma ja sam čuo da ti on nije dobar ni sa kim, on ni sa kim ne razgovara“.
Rekao mi je kako ja znam puno ljudi da probam naći nekoga tko zna gospodina Podumljaka, pa da on dođe nekako do njega i da razgovara s njim.
Rekla sam mu da mu je to najbolje, ako ga neće tužiti. A ako ga hoćeš tužiti, rekla sam Šostaru, mogu te povezati s odvjetnikom, iako i ti sigurno imaš odvjetnika, mogu te povezati sa svojim odvjetnikom.
Kada je Šostar s Vama razgovarao o Domu Crvenog križa na zagrebačkom Jarunu, on nikada nije nijekao da je do pljačke došlo, nego je samo tvrdio kako on nije umiješan?
Točno. Samo je vadio sebe. Iz svega što sam ja čula vezano za tu pljačku, kako to kažemo, Crvenog križa, po onom čemu sam ja svjedočila je nesporno da je taj Crveni križ opljačkan. Jer su dignuli toliku prašinu oko toga da su čak bili kadri i ubiti čovjeka. To je stvarno nešto što je van pameti i teško za povjerovati. I ja si stalno vrtim taj film o svemu tome što se dogodilo, jer je to zaista teško povjerovati. A pogotovo to da će netko biti toliko glup, zato kažem da je Bandić glup, da će to reći pred prisutnima.
Nakon nekog vremena Vi ste ipak cijeli ovaj slučaj, točnije pokušaj Milana Bandića da na tom sastanku naruči ubojstvo Munira Podumljaka prijavili nadležnim institucijama?
Jesam, sve sam prijavila, krajem 2006. i početkom 2007. godine. Nema gdje nisam podnijela prijave i na USKOK i policiji.
Prema Vašim saznanjima, što su oni poduzeli po Vašim prijavama?
Po mojim sam prijavama dobila samo jednu obavijest gospodina Bajića kako su prijave koje sam ja podnijela proslijeđene USKOK-u, i ja sad već dvije godine člekam na informaciju o tomu što su oni napravili, a Bajić m,i je tada odgovorio da su oni sve proslijedili USKOK-u i da je to u tijeku, te da ću o svemu dalje biti obaviještena.
Ali Vas USKOK nikada nije pozvao niti na saslušanje ni na davanje dodatnog iskaza?
Ne. Ni USKOK, niti policija, ni bilo tko drugi.
Ali Bandić i ekipa su doznali da ste Vi podnijeli prijavu?
Jesu, doznali su.
Jer, nakon prijave ste imali određenih problema zbog ovog slučaja, posebno nakon davanja iskaza na Općinskom sudu u Zagrebu?
Da, imali smo teških problema.
Možete li kratko opisati što Vam se događalo nakon što ste podnijeli prijavu o Bandićevom naručivanju ubojstva Munira Podumljaka?
Toga je toliko bilo, zaista previše toga, da kada bi ja to sve nabrojala, bilo bi to izuzetno puno materijala.
Dogodio se i napad na Vašu majku?
Točno, napad koji ja povezujem s prijetnjama koje sam tada primala.
Mama nije hodala ulicom, odnosno cestom, nego je pješačila širokim nogostupom, širokim skoro četiri metra.
Ljudi koji su to vidjeli rekli su da je sve bilo prazno i da je taj čovjek išao direktno na mamu, da ga je ona upozoravala da pazi da će je srušiti, on uopće nije išao od jednog kioska, nego je išao direktno prema mami s očitom namjerom da je sruši. I utvrđeno je da su joj nanešene teške tjelesne povrede.
Vi to povezujete s činjenicom da ste podnijeli prijavu protiv Bandića?
Točno. Do tada sam ja imala lijep, miran i normalan život.
Bojite li se u ovom trenutku za svoju i sigurnost svoje obitelji? Mislite li da su se oni spremni osvetiti Vama i Vašoj obitelji zbog Vašeg svjedočenja o njima?
Naravno da se bojim. Znam da su se spremni osvetiti, to sam vidjela i u ovom slučaju.
Razgovarao: Domagoj Margetić
Nema komentara:
Objavi komentar