Merčepov zločinački butikLogor je imao dvojaku funkciju: “vojno-političku”, za zastrašivanje i protjerivanje nepoćudnog stanovništva, te “privatno-poduzetničku”, kao gnijezdo bande kriminalaca koji su ljude otimali radi iznude, pljačke ili nastranog iživljavanja. Etničko čišćenje i reket u pakračkom kraju, odakle je rodom predsjednica hrvatske Vlade, organizirao je, dakle, dužnosnik Tuđmanove vlasti.
No, Tomislav Merčep nije u zatvoru, niti mu se sudi - naprotiv, pojavio se na konferenciji za štampu Milana Bandića pa mu dao političku podršku. Kandidat za predsjednika do kraja se osramotio i razotkrio kad je tu potporu prihvatio.
Merčepov eskadron smrti okupio je među sitnim kriminalcima po Zagorju i Zagrebu podministrov “poručnik” Munib Suljić. Bili su tu Stipe Manđarelo, vlasnik cirkusa i lunaparka, inače stari policijski doušnik, te mladi Siniša Rimac, koji će se poslije pročuti nečuvenim zlodjelima. Suljić ih je doveo u bazu na Zagrebačkom velesajmu, gdje su se tada motali svakovrsni likovi.
“Inženjer” Tomica Merčep, patuljasti zlikovac iz Borova sela, koji je kao šef HDZ-a u Vukovaru u Borovu selu započeo etničke sukobe (pa ga je Manolić dao uhapsiti i dovesti u Zagreb, gdje ga je na slobodu pustio Gojko Šušak), tu je pak osnovao svoj zločinački butik.
U ono vrijeme Zagrebom su kružile priče kako se od Tomice i njegove skupine komančerosa može naručiti svašta, od iznuda ili bilo kakva reketaška usluga, pa i do puno gorih i opasnijih stvari. Merčepova skupina navodno je po narudžbi izvršila ubojstvo mesarskog prekupca Milana Zeca. Zec je bio predratni veletrgovac, Srbin s dobrim vezama u ondašnjoj policiji, a Spajić ga je sad, u novim okolnostima, namjeravao istisnuti. Skupina koju su predvodili Suljić i Rimac upala je noću u Zečevu kuću, pa njega, njegovu ženu i dvanaestogodišnju kćer Aleksandru odvukla na Sljeme, gdje su ih pobili hicima iz automatskog oružja. Djevojčicu je ubio Rimac.
Zločin je imao velik odjek u štampi, čak i u to surovo ratno doba. Policija je ekspeditivno provela istragu te začas otkrila počinitelje. Sve su ih osim Merčepa bacili u haps, a Manđarelo je uredno propjevao i zamjenik državnog javnog odvjetnika, Anto Nobilo, sačinio je debelu optužnicu. No, državni odvjetnik Vladimir Šeks odredio je da se uhićeni puste, jer su iskaz s priznanjem dali bez prisustva advokata.
Globus pokvario klanje
Da se malo sklone, otišli su u Gospić - onamo ih je odveo Miro Laco, oficir SIS-a, pripadnik Šuškove emigrantske organizacije HDP, koji će puno godina kasnije postati Bandićev funkcionar u Poglavarstvu, zamjenik šefa gradske vodoprivrede (koji je u aferi sa zatrovanom vodom pripomenuo jednoj novinarki da bi se, ako nastavi gnjaviti, mogla utopiti u nekom od vodocrpilišta). On će naposljetku Bandiću služiti kao čovjek za vezu s braniteljskim udrugama, koji mu je na konferenciju za štampu i doveo ratnog zločinca Merčepa.
U Gospiću, merčepovci su igrali samo drugorazrednu ulogu, jer je tu stvari vodio drugi hadepeovski tim na čelu s Tihomirom Oreškovićem te Mirkom Norcem (i njega je doveo Laco!). Vidjevši da neće ništa moći gepiti, te da se tu previše puca, merčepovci su se prebacili u Pakračku poljanu, u pozadinu zapadnoslavonske bojišnice, gdje je ostalo dosta Srba koje se mogli unosno podvrgnuti teroru. No, opet im je posao pokvarila štampa - priču o Pakračkoj poljani objavio je Globus, dok je Feral Tribune puno kasnije donio svjedočanstvo jednog od sudionika koji se pokajao. Je li Merčep tada uhapšen i suđen?
Zašto se Merčepu ne sudi
Nije. Suđen je izdavač Globusa koji je Merčepu platio odštetu zbog neutemeljenog navoda u jednom potpisu pod sliku u članku koji je izašao na nekoliko stranica, potkrijepljen obilnom dokumentacijom.
Merčep je kasnije osnovao braniteljsku federaciju pa se mirno bavio braniteljskim reketom. Sve bi bilo u redu da se nije precijenio pa na hadezeovskoj konvenciji istupio protiv Franje Tuđmana. Odmah su ga izbacili iz stranke, a i Gojko Šušak ga se odrekao.
Pokušao je još malo izreketirati nove nezavisne novine koje su bile upravo izašle - Nacional - pa je oteo mene i pokojnog Pukanića, te nam pokušao izvući sto tisuća maraka. Dotle je Rimac postao pukovnik u odredu Šuškove tjelesne straže.
Kad je nova Račanova vlada preuzela vlast, na prvoj konferenciji za štampu koju je novi premijer održao ja sam postavio prvo novinarsko pitanje: “Namjeravate li uhapsiti Merčepa?” Račan se vidno uznemirio, pa odgovorio da to nije posao vlade, nego pravosuđa. Haški istražitelji dugo su sa mnom razgovarali o Merčepu, dok su pripremali slučaj koji naposljetku nije završio u Haagu, nego je dostavljen hrvatskom državnom odvjetništvu, gdje mu se do sada gubi trag.
Merčep je bio pomoćnik ministra Ivana Jarnjaka koji je preko svojih veza na policiji koordinirao “antihaški lobi” još kao opozicijski zastupnik - s idejom da se ne pravi nepotrebna šteta, da se ne otvaraju problemi, ne otkrivaju bokovi. Jer, tko mora u Haag, neka ide, ali nećemo se valjda još između sebe glođati i progoniti…
Skrivanje na neodređeno
Tomica je, u svakom slučaju, vrlo neugodan svjedok. Stvar je potencijalno skandalozna. Kad je postao Sanaderov šef tajne političke operative, Jarnjakovi su resursi bili gotovo neograničeni, pa se stvar mogla zataškati na neodređeno vrijeme. Sad je zagorski politico postao najpouzdaniji suradnik Jadranke Kosor.
A ni Šeks koji kontrolira pravosuđe pa ne dopušta, recimo, da se potpišu sporazumi s Bosnom o uzajamnom izručenju osuđenih za zločine, kako Glavaš ne bi završio u buturi, neće se suglasiti s progonom. Dakle, dok je ove vlade, Merčep će biti na slobodi. A ako predsjednik postane Bandić, možda će još dobiti i kakvog Jelačića ili Trpimira da ga s lentom nosi u svečanim prigodama.
Merčepova pojava na Bandićevoj konferenciji za štampu djelovala je zaista sablasno. Podsjetila je na sablasne likove iz tog hrvatskog thrillera: zeleni patuljasti goblin Tomica Merčep, avetinjski Stipe Manđarelo u lancima, s cirkuskim tigrom, povampireni Munib Suljić i cijela ekipa utvara pakračkog eskadrona smrti...
Nema komentara:
Objavi komentar