ZAŠTO JE NAŠA CRKVA UPORNO NA STRANI HDZ-a???

Posljednji istup hrvatskih biskupa, kojim se osvrću na stanje u Zemlji izražavajući zabrinutost medijima i svima onima koji iznose jednu ružnu sliku o Hrvatskoj, izazvao je burnu reakciju javnosti. Između mnogih komentara, iz kojih se da iščitati kako je Crkva opet stala na stranu vladajuće stranke te time potvrdila tezu da je institucija koja vodi brigu samo o vlastitom opstanku, izdvojili bismo komentar don Ivana Grubišića:“ "Kola idu nizbrdo, stanje u državi je jako teško, i očito Crkva ne želi biti sukrivac sunovrata u koji Hrvatska ide. Crkva tuče po magarcu koji je već (odavno) krepao, po komunizmu, umjesto po ljudima koji su odgovorni za to."

 Crkva je za vrijeme komunizma bila udaljena iz društvenog i javnog života tadašnje Jugoslavije, a svi oni koji imalo poznaju povijest Crkve znaju koliko je biskupima važna palača, čašćenje i slava. Od cara Konstantina započela je agonija kršćanske Crkve u kojoj je trijumfiralo sve ono protiv čega se Isus borio u pustinji! Kler koji je u 4. stoljeću napustio one zbog kojih se Isus pojavio na Zemlji te prihvatio časti, titule, položaje i sve svjetovne privilegije i danas razmišlja na isti način. Nije se ništa promijenilo, ta Crkva je uvijek bila na strani bogatih ugnjetavača i opravdavala progone slabih, zapravo svih onih koji bi se usudili narušiti poredak „koji je i Bog htio“ i u kojem su crkveni službenici stajali uz bok svjetovne vlasti. To, što je naša Crkva od 2004. godine do danas od HDZ-a dobila gotovo 2 milijarde kuna ne predstavlja transakciju koja bi bila presudna u uzajamnoj ljubavi naših biskupa i vladajuće stranke. Ruku na srce, te novce bi im dao i SDP da je kojim slučajem bio na vlasti. Međutim, SDP ih ne bi častio i veličao na način na koji to rade hadezeovci, i zato biskupima nije nimalo teško gledati u prvim redovima političare lopove koji se naopako križaju i koji ne znaju kad se treba ustati, a kad sjesti na svetoj misi. Nadalje, crkveni vrh nikada nije želio biti jednak običnim ljudima, a iz toga proizlazi gotovo bolesna netrepeljivost prema bilo kakvoj kritici, i zato mediji danas ne valjaju jer se usude pisati o biskupima pedofilima, biskupima lihvarima, biskupima koji varaju poduzetnike, biskupi koji bez kruha ostavljaju vjeroučitelje,biskupi koji prave kopilad i slično.
  Crkveni vrh i danas sebe doživljava kao savršeno društvo koji u papinoj nepogrešivosti vidi nadnaravnost svoje službe, premda znaju da su mnogi od njih birani ljudskom lukavošću i lobiranjem koje često nadmašuje u iskvarenosti namještenja svjetovnih moćnika.

Upravo ovih dana bili smo svjedoci velike radosti biskupa i kardinala Puljića zbog lijepo uređene monografije pod naslovom „Kardinal od Vrhbosne“. Puljiću se tom prigodom poklonila hadezeovska politička elita – Šuker, Bandić, Jandroković, Karamarko, Tolj i drugi. Bilo je i srceparajućih govora koje obožavaju ljudi na vlasti. Evo ga jedan od njih, dodvorački i pomalo idiotski kao i svi slični takvi govori:“ Vi ste zagovornik mira i svjedok vremena. U vašem srcu ima mjesta za sve. Za Bošnjake, Hrvate, Hercegovce... Za Sarajevo, Mostar i Zagreb. Hvala vam što kročite ispred svog naroda. Vaš je glas potreban da nemoguće pretvori u moguće – rekao je Ivan Tolj.“  I da proslava ne bi ostala samo na frazama veličanje je svršilo malim uobičajnim poklonom za biskupa:“ Potom je domaćinu Pavi Zubaku i krugu njegovih prijatelja zahvalio na daru. Zubak i nekolicina donatora darovali su kardinalu automobil.“ – Večernji list!

( Sliku svoju ljubim, ljubim, ljubim svakog dana!)

Međutim, ubrzo nakon toga osvane vijest da je biskup izgubio sud oko dijela vlasništva palače u Sarajevu te će iz tih nekoliko kvadrata morati hitno iseliti. I najedanput u njegovom srcu nema više mjesta za Bošnjake, i najedanput ne može više pretvarati nemoguće u moguće, i najedanput kad mu se treba nešto uzeti kardinal gubi osmijeh i daje izjavu poput malog rasplakanog djeteta: „Samo preko mene mrtvog!“, i najedanput kvadratni metri biskupove palače bivaju povezani sa stanjem katolika i Hrvata u BIH. Licemjerno! Puljić je trebao imati hrabrosti reći:“ Samo preko mene mrtvog!“ prilikom istjerivanja hrvata iz svojih domova ,za vrijeme rata, a ovako ispada da je digao glas u obranu hrvatske imovine samo kad se radilo o njegovoj osobnoj imovini… Biskup bi trebao znati i to da svaki moćnik pred zakonom i sudovima mora biti izjednačen s običnim građanima, a ako nije zadovoljan zakonima BIH neka se obrati hadezeovcu Čoviću kojega je Puljić doveo na to mjesto i koji je glasao za takve zakone. Ovakvih priča s našim biskupima, na žalost ima više, nevjerojatno je da se zalažu za „državu za biskupa“ ili Orwellovu „Životinjsku farmu“ i prava da neke životinje budu „jednakije“ od drugih.

Izjavu biskupa za medije kao da je pisao don Vinko Sanader, brat bivšega Premijera! Jer kako objasniti želju biskupa da je za sadašnju korupciju odgovoran Josip Broz Tito, ili kako objasniti izjednačavanje galopirajuće hrvatske korupcije s minornom korupcijom u EU, ili kako objasniti zaštitu „žrtvenih jaraca“ i njihovih obitelji, podmetanje medijima da presuđuju, da se ne ide u tom nedemokratskom smjeru. Biskupi su odaslali poruku da su svi isti, upravo na način kako u Saboru HDZ želi iznivelirati korupciju i kriminal unutar stranke s drugim oporbenim strankama. Poruka biskupa je da „ treba otmjeno nastupati u javnosti“ skrivajući hadezenjarska korupcijska sranja i čepiti nos nad nepodnošljivim smradom koji se širi i izvan hrvatskih granica te uvjeravati susjede u savršeno društvo. Na kraju ispada da su mediji i oni koji se usude pisati o tome glavni krivci loše situacije u Hrvatskoj, a to je opet na tragu izjava vrha vladajuće stranke:

 Izjava naših biskupa nedvosmisleno staje u stranu HDZ-a i krupnog kapitala i  liberalnog kapitalizma, i stoga prvenstveno vodi brigu oko prava pljačkaške bogataške klijentele osumnjičene za teška koruptivna djela. U izjavi se očituje i briga oko ucviljenosti  bogataških obitelji dok se s druge strane nijednom riječju ne spominje ucviljenost onih obitelji 

 koje su zbog takvih ostali bez posla i krova nad glavom. Koliko se god Crkva trudila oprati ruke od organizirane pljačke onih koji su zahvaljujući biskupima došli na vlast, neće uspjeti, upravo zbog toga jer nisu svi isti, isto kao što ni svi svećenici nisu pedofili, jedino su biskupi možda malo „jednakiji“ po uzoru na Orvellovu farmu. O odgovornosti biskupa i Crkve nema također ni slovca, a kako uopće možemo očekivati tako nešto od onih čija su lica još od 4 stoljeća prestala odražavati Kristov lik običnim vjernicima i prihvatili služiti političkim ciljevima moćnicima ovoga svijeta . Za očekivati je onda da nakon toliko vremena njihova lica odražavaju sliku koja se stvarala stoljećima s koljena na koljeno, na istovjetan način kako su biskupi rastumačili nasljeđe korupcije.

 

Biskupi nikada neće zaboraviti poniženje i izoliranost koju su doživjeli u komunizmu. Bio je to najduži komad crkvene povijesti bez časti, slave i bogatstva, ali u vjerskom smislu komad povijesti koji se gotovo mogao usporediti s prva tri stoljeća kršćanske Crkve. Bila su to stoljeća biskupa koji su ginuli svjedočeći vjeru, stoljeća u kojima su bili birani aklamacijom vjernika i stoljeća iz čijih lica je isijavao sam Krist kojega su navještali. A danas imamo kolone vjernika ateista rimokatoličke vjere koji se odriču Crkve zbog svećenika čija lica podsjećaju na onu stvar i djeluju po principima one stvari.