PLAĆENI OGLAS
Na sam dan proslave Gospe od suza u Večernjem listu osvanuo je članak o gradu na dvije rijeke, koji „ doživljava svekoliku ekspanziju“ pod vodstvom HDZ-ova saborskog zastupnika Franje Lucića. Upozoravamo čitatelje da je riječ o PLAĆENOM OGLASU što se lako može vidjeti iz priloženoga teksta koji je potpisan oznakom: VL. PROMO, što znači VLASTITA PROMOCIJA iz džepa građana Pleternice. Nije potrebno objašnjavati da u takvim tekstovima možete objaviti svoju fotografiju te se ispod nje pohvaliti da imate najvećeg pišu u Hrvatskoj, ili da će te na jesen promijeniti spol, ili da imate nadnaravne sposobnosti itd.,itd. U posljednje vrijeme dvojac Lucić-Aladrović zatrpavaju nas ovakvim plaćenim oglasima koji su prepuni samohvale a onda i sumnjivih informacija zakukuljenih u poluistine s namjerom manipuliranja javnog mijenja. Bilo je i nekoliko sličnih autorskih radova različitih novinara pisanih po diktatu ove dvojice, ipak oni su mnogo rijeđi jer su mnogo skuplji od plaćenih oglasa, a po pričanju Franje Lucića navodno traže čak dvije kune po slovu što je mnogo skuplje od Aladrovićevih hrastovih trupaca za tvrtku „Tofrado“. Zato je PLAĆENI OGLAS „mila majka“! - „Većina seljaka ne zna kako to ide, a uz to se još i promoviraš njihovim novcem!
“ „DOLASKOM NOVOG ŽUPANA PROBLEMI SU RIJEŠENI“
Ovaj plaćeni oglas odmah započinje pljuvanjem po bivšem županu Zdravku Ronku koji je navodno „onemogućavao razvoj Pleternice“, za što ne postoji nijedan dokaz osim silne želje da se nađe krivac za vlastitu nesposobnost. Naposljetku, one iste stručne službe koje nisu dale dozvolu za investicije izdale su je nakon što su zadovoljeni uvijeti, a to što je Luciću trebalo nekoliko godina da ispoštuje uvijete struke govori o njemu samome. No, ono što nas ovdje mnogo više zabrinjava je način shvaćanja vođenja Županije od strane saborskog zastupnika Lucića koji misli da Župan treba po političkim naputcima određivati tko je zaslužio lokacijsku ili uporabnu dozvolu? Takav mentalni sklop „ po babi i stričevima“ ili po zaslugama vuče Hrvatsku u još veću zaostalost ismijavajući zakone i propise, i sad bi se mi nakon svega trebali diviti županu Aladroviću što je on „sredio“ stvari. Moram priznati da je čovjek toliko pametan da je naprosto šteta što nema više djece. Evo, ovih dana smo čak saznali da je njegova kćerka Katarina postala član Upravnog vijeća Veleučilišta u Požegi. Dr. Budić u nedostatku inteligencije morao je čak posegnuti do Zagreba!?? Ispada, da je dovoljno da neki član njegove obitelji samo negdje dođe pa da sve bude ljepše i bolje!
„GRAD UČINILI LJEPŠIM I SIGURNIJIM“
Grad koji je ostao bez prepoznatljivog starog mlina i romantičnog Orljavskog kanala, grad u čijem se središtu nalazi velika i ružna trgovina građevinskog materijala, grad koji je uspio devastirati pleternički park izgradnjom ružne trafostanice, grad koji još uvijek nema svoj trg i pješačku zonu, grad u kojem građani u gotovo svakom selu ispuštaju fekalije u jarke ispred kuća, zasigurno ne možemo nazvati ljepšim gradom. Sigurniji nije postao niti izgradnjom trgovačkog centra „Bille“ čiji kupci s kolicima ometaju promet i izazivaju sudare, a sigurnosti nikako neće pomoći kružni tok s fontanom oko koje se okupljaju djeca pretrčavajući kružni tok, niti 50-ak policajaca u maloj policijskoj stanici spremnih da te na mig gradonačelnika izlupaju do besvijesti, niti bjesnomučna vožnja ulicama grada agenta 007 FL, a ona dva ležeća policajca ispred kuće braće Lucić kao da imaju zadatak da čuvaju samo njih.
„SURADNJA S DRŽAVOM JEDINI PRAVI PUT USPJEHA I RAZVOJA“
Obzirom da Franjo Lucić pod suradnjom s državom podrazumijeva suradnju sa strankom HDZ-a, i obzirom da je u veoma lošim odnosima s oporbenim saborskim zastupnicima čiji dolazak na vlast nije nimalo neizvjestan, pitamo se neće li s njim kao svadljivim i politički ograničenim gradonačelnikom Pleternica doživjeti još veću zaostalost kad su svi projekti financirani zahvaljujući Vladinim intervencijama. Nije li glupo zagovarati centralizaciju države u vremenima opće borbe za decentralizacijom? Jasno da Lucić nije iskren, već je riječ o običnom ulagivanju i dodvoravanju Vladi zbog kojega je Pleternica ostala prometno izolirana ukidanjem željezničkog pravca do Osijeka. Nažalost, zbog takvih uskogrudnih i ulizivačkih saborskih zastupnika ostat ćemo i bez Županijskog suda i tko zna čega sve još! Jasno je da će promjenom vlasti Luciću ostati samo onih 7 milijuna kuna gradskoga novca koja on neće ulagati u Pleternicu već u svoje tvrtke i trgovine kako je naučio i kako to već neometano radi svih ovih godina. Dakle, prijeti nam još veća zaostalost i izolacija u gradu sa „svekolikom ekspanzijom“. Možemo li ipak nekako zadržati 5 mjesto odozada po razvijenosti među 130 gradova u Hrvatskoj jer ako budemo posljednji ondak nećemo moći reći da smo peti skrivajući pravi redoslijed …ha,ha,ha.
„KAD SVE ZBROJIM I IZRAČUNAM U PLETERNICU ĆE OVE GODINE BITI ULOŽENO 60 MILIJUNA KUNA“ – FRANJO LUCIĆ
Dva kružna toka, i to jedan s vodoskokom i fontanom, izgrađena za „samo“ 5 milijuna kuna, par kratkih ulica „svega“ 25 milijuna kuna, knjižnica i vrtić ( još nisu izgrađeni ali će sigurno biti ove godine???) samo 15 milijuna kuna i 15 milijuna kuna u razne radove po mjesnim odborima poziv su USKOKU da Lucića privedu za krađu od najmanje 50 milijuna kuna samo u ovoj godini ili ako se samo hvalio da se ispriča – može i u plaćenom oglasu građanima Pleternice. Zanimljivo je da na nedavno uređenim ulicama godinama nisu mogle hodati ni koze a da od silnih rupa ne ozlijede papke a kamo li ljudi, i sada bi mi trebali stajati u čudu i diviti se novom asfaltu kao da gradonačelnik ne bi trebao ništa raditi ili najmanje kao da je to napravio vlastitim sredstvima. Gradonačelnikovo računanje govori najviše o njemu samome, ali je ujedno i omalovažavajuća poruka biračkom tijelu.
( Gledajući ovu sliku ministra financija pitam se je li se u Pleternicu došao moliti Gospi od suza ili je možda došao po višak novca koji su ostali Luciću prilikom silnog investiranja. Bit će da je ovo drugo: -„ Malo za Šukija, malo za Šeksa, malo za Čobija, a malo za mene i Marijana! Naravno, dat ćemo nešto biskupu i župniku, trebat će nam za izbore…uf,uf…koliko nas je…“) Da je tako, svjedoči i ovaj transkript kojega imamo zahvaljujući našem novom prisluškivaču DX330FM s velikom frekvencijom očitavanja zvukova, donosimo vam najzanimljiviji dio:
„DOŠAPTAVANJE MINISTRA ČOBANKOVIĆA I ŠUKERA ZA VRIJEME PROSLAVE DEVETNICE GOSPI OD SUZA“
Čobanković: „He,he,he…nisu mi nigdje ovoliko pljeskali…kad bi znali da Bog žmiri kad nas vidi…“
Šuker: „Malo tiše Čobi, nisu ovdje svi naši!“
Čobanković: „ Brrrr…krulj-krulj…prrrr…“
Šuker: „Šta si reko?“
Čobanković: „ Ništa nisam reko, samo mi krče crijeva i gladan sam, a ovaj crvenokapavac se raspričo, ne znam hoću li izdržati!“
Šuker: „ Neka priča, samo nek ne priča o nama! I jeboga Čobi, stalno ti govorim da držiš ruke na pregibu između prvog i drugog trbuha!“
Čobanković: „ Dobro, ali mi nije nikada bilo jasno zašto?“ Naposljetku, i dalje mi se prdi!“
Šuker: „ Kako ne razumiješ da smo u tom položaju vitkiji, a osim toga na taj način ne daš hrani da se brzo prebaci iz prvog u drugi trbuh, i onda ti se za tren stvori u trećem trbuhu, a čim ti hrana dođe u treći trbuh želudac ostane prazan i moraš ga ponovo napuniti!“
Čobanković: „ U jebote i taj treći trbuh, dao bi umjesto njega ministarsku fotelju samo da mi zbog njega jaja ne stoje na koljenima!“
Šuker: „Hi,hi,hi…moja na sreću stoje odpozadi tako da mi je lakše držat ravnotežu nego tebi, a što se tiče ministarske fotelje mislim da nam više nitko normalan neće dati glas. Pogledaj samo ovoga do tebe, baja se uživio …prrr…prrr…hi,hi,hi…“
Čobanković: „Uf, što grize za oči! Ej, Šuki, pazi, smrdi,iza tebe je Lucić i nekako čudno trza glavom mogo bi skužit!“
Šuker: „ On ne zna di mu je glava, a di dupe…ha, ha, ha … pokazivo mi je danas večernjak…ha,ha,ha…taj baja zna udeseterostručit proračun sa 6 na 60 milijuna…mogo bi na moje mjesto pa da i naših 100 milijardi udeseterostruči …hi,hi,hi“
Čobanković: „Steko sam dojam da ga ne voliš:::?“
Šuker: „ Ma ne volim to njegovo ulizičarsko ponašanje, evo danas za ručkom kod župnika pokušo mi je stavit prst u šupak!“
Čobanković: „ Stvarno!? Nije valjda da je peder?“
Šuker: „ Ma nije, htio mi je samo izvući iz guzice komad hlača dok sam držo govor ali je nezgodno ispalo. Te ulizice su spremne sve učiniti! Onaj njihov župnik mi je sumnjiv, koristi one pederske umanjenice- uzmite kolačić, hoćete pićence i slično, a nekako me je čudno i gledao.“
Čobanković: „ Sad mi je jasno zašto me cijelo vrijeme dok smo pričali gladio po koljenima. Pustio sam mu misleći da ne zna da su mi to jaja. Pička mu materina…“
Šuker: „ He,he,he.,.. e moj Čobi reko sam ti davno da ćeš zbog para morati i jaja riziku izložiti…
“ Dleng,dleng: ( Nakon što su dali milostinju Šuker se počeo tiho hihotati. Iz ruke mu je virila novčanica od 10 kuna!“)
Čobanković: „Što je smiješno, zapela među prstima pa je nisi uspio ispustiti?“ Šuker:“Hi,hi,hi…(sa suzama u očima)…nije zapela, već ja tako od djetinjstva stavim duboko ruku u vrećicu i maznem nekoliko novčanica a vjernici oko mene misle da sam dao milostinju, i brže bolje se prekrižim! I zato sam dobar ministar financija, kad ljudi misle da dajem ja u stvari uzimam…hi,hi,hi…“
Čobanković: „ Uf, jebote, pa ti si ko mađioničar! A ja osto bez 10 kuna!“ Šuker:“Evo ti ovih 10 mojih da ne kukaš!“
Ćobanković:“ Hvala, baš si velikodušan!“
Šuker: „ Ali nemoj sad kad te budem trebo za poticaj jednom mom rođaku da odugovlačiš…!“
Čobanković: „ Ali daj da barem ima jutro zemlje da možemo nešto smislit…prrr…prrr…“
Šuker: „ Čobi, ovo je bilo žestoko! Eno, Lucić briše suze…hi,hi,hi…“
Čobanković: „ Može mi biti zahvalan! Izgledat će kao da ga je ganula biskupova propovijed ili kao da žali za učinjenim propustima u životu!“
Šuker: „Hi,hi,hi…žali on što nije mogo još maznuti…!“ itd. Priču o ekspanziji grada na dvije rijeke završavamo činjenicom da je u Lucićevom plaćenom oglasu propuštena najava osnivanja turističke agencije u Pleternici jer je u posljednje vrijeme zapažena česta posjeta ljudi s neobičnim naglaskom koji svako malo građanima odašilju poruke preko tzv. TRUBE –RAZGLASA sa slijedećim sadržajem: „ Skupljamo staro željezo, stare akumulatore, stare šporete…!“ O smiješnoj i svekolikoj ekspanziji Pleternice zasigurno će biti još govora i komentara, ali je stvarnost takva da svake godine iz nje odseli jedan razred učenika valjda zbog SVEKOLIKE EKSPANZIJE koja na nevjerojatan način ne osigurava ni minimum življenja na ovom području.
Nema komentara:
Objavi komentar