PROBNA VOŽNJA UGLEDNIH SABORSKIH ZASTUPNIKA NA RELACIJI PLETERNICA - NAŠICE

PROBNA VOŽNJA NA RELACIJI PLETERNICA – NAŠICE


Slavno ime „Franja“

Ime „Franja“ je postalo zaštitni znak Pleternice. Osim na nevjerojatnim mjestima ( jedan radnik Tofrada iz Bilica ga je pronašao u rascjepljenom drvetu, a seljak iz Zagrađa na tek ubranom klipu kukuruza…) možemo ga često naći ubilježenog u zemljišnim knjigama kao vlasnika mnogih pleterničkih nekretnina, kao i duž čitavog Jadrana. Isto ime možete naći na nekoliko skupocjenih automobila, ili čak na reklamama u centru Pleternice, pa je tako na jednoj pisala slijedeća poruka: „ Ovu zgradu vratio je u posjed grada Pleternice vaš gradonačelnik Franja!“. Nevjerojatno, čovjek koji je gradu uzeo mnoge zgrade sada vraća jednu. Doduše, nije njegova, ali sada kada je zajednička možda se odluči da je uzme i na tom mjestu osnuje: „Franjinu akademiju za brzo bogaćenje“. Koliko je Lucićevo ime obuzelo Pleternicu svjedoče i nastojanja gradskih vijećnika da se glava krave s grba Pleternice zamijeni Franjinom glavom, ali sam Franjo nije pristao tužno promrmljavši: “ E, da je na grbu bila glava baruna Trenka, ovako nije zgodno da mijenjam glavu bika…“. Franjino prijateljstvo sa stranačkim prijateljem i župnikom Pleternice iznjedrilo je nevjerojatnu ideju. Župnik zadivljen njegovim likom i djelom dao je na hostijama ugravirati ime „Franja“. To ,nažalost, ne mogu vidjeti mnogi vjernici jer iz poniznosti ,pri pričesti u usta ,zatvore oči, ali zato župnik onim malobrojnim vjernicima koji se pričešćuju na ruku s ponosom stavlja hostije na kojoj piše „Franja“. Čak u posljednje vrijeme nagovara vjernike da je ispravnije primiti pričest na ruke, iako je takve nekada nazivao oholicama, osim toga, župnik je dao ,prilikom hodočašća u Fatimu, na desnoj podlaktici istetovirati ime „Franja“! U restoranu „Klas“ možete popiti kavu iz šalica na kojima piše „Franja“, na donjem vešu pleterničkih policajaca žutim slovima izvezeno je ime „Franja“, čak i u veterinarskim stanicama prodaju seljacima one žute štipaljke za stoku na kojima piše „Franja“, radnici pleterničkog komunalca imaju čizme s oznakom „Franja“, u većini javnih ustanova širom Županije mogu se naći kalendari, rokovnici, upaljači na kojima piše - „Franja“. Slavu Franjina imena počeli su pronositi i nevjerojatni prezervativi zapaženi uoči prošlih devetnica itd.itd. Nešto se šuška da izgrađena pleternička dvorana čeka na otvorenje već cijelu jednu godinu jer se mjerodavni ne mogu dogovoriti oko imena dvorane. Veliko je pitanje da li će se zvati „Dvorana Ive Tomića“ ili „Franjina dvorana“! Slijedom toga doći će do preimenovanja nekih ulica, vinograda, riječnih tokova, a da ne govorimo o porastu broja novorođenčadi s imenom „Franja“. Ipak, ono što nas u ovoj priči najviše zanima je pojava autobusa pod nazivom „Brzi Franja“.

Autobus zvani „Brzi Franja“


Kako je „Brzi Vinko“ uslijed pretvorbe postao „Brzi Franja“ ne znamo, ali znamo niz pojedinosti vezanih za ovaj Lucićev projekt inspiriran poznatim srpskim filmom „Tko to tamo peva“. Obzirom da je Lucićeva mama trgala ulaznice u starom pleterničkom kinu, mali Franjo je imao slobodan pristup za razliku od druge siromašne djece. Obožavao je kaubojce, pa je tako legendarni vestern - „Pljačka banke“ gledao 183 puta, „ Krađu goveda“ preko 200 puta, „Veliku prevaru“ više od 300 puta, a „ Kako srušiti Boga na tjeme“ nebrojeno puta. Ovo bogato iskustvo Franjo je uspio osuvremenit i provesti kroz program stranke HDZ-a koja mu je omogućila strelovit uspjeh pod svaku cijenu, stoga je autobus pod imenom „Brzi Franja“ ostvarenje Franjinoga dječačkoga sna, da i on jednoga dana vozi autobus koji će biti jedina alternativa putnicima kao što je bila putnicima i u navedenom kultnom filmu.
Nakon što je Franji Luciću pošlo za rukom zatvoriti dionicu pruge Pleternica- Našice odmah je organizirao probnu vožnju s uglednim stranačkim gostima poput: Vladimira Šeksa, Božidara Kalmete, Polančeca, Rončevića, Mravka, Matušića,Nevena Jurice, carinika Barišića i nevjerojatnog govornika u Saboru gospodina Stjepana Milinkovića zvanog Bata. ( Njega je Franjo pozvao zbog nevjerojatne sličnosti s glavnim glumcem filma „Tko to tamo peva“ – Danilom Batom Stojkovićem.)


( Uistinu je iznenađujuća sličnost ove dvojice! Teško da se može razabrati tko je pravi Bata. Obojica obrazovani, obojica nadareni retoričari, s tim da je Danilo ponosno nosio svoj nadimak cijeli život, dok se Stjepan ovim nadimkom ponosio samo do 90-ih godina. Stjepan je postao cijenjen među saborskim zastupnicima HDZ-a tek kada se saznalo da svi ravnatelji bogatijih javnih ustanova kupuju slike njegove žene po nevjerojatnim cijenama, iako ova ne zna slikati!

Nakon ovakvih vijesti Bata je postao planetarno popularan među stranačkim prijateljima, te je od mirnog saborskog zastupnika postao zastupnik s najviše izrečenih govora, replika i sl.)
Od domaćih gostiju neizostavan je pleternički župnik Ćorković, aktualni župan Aladrović, predsjednik gradskog vijeća Pleternice Franjo Delač, Lucićev brat Drago i bivši šef kolodvora Vid Marić, mudri HDZ-ovac koji je sudjelovao u pljački željeznice zgrabivši popriličnu otpremninu tri minute prije redovite mirovine. Vid Marić je imao zadatak glumiti konduktera, pa je tom prilikom obukao željezničarsko odijelo, da bi se putnici osjećali kao u vlaku. Obzirom da su mogli povesti samo jednu ženu, donešena je teška odluka da od dvije drugarice ravnateljice Dorbić i Petrović ipak ide drugarica Anka Dorbić. Drugarica Petrović iako prirodna plavuša nažalost je otpala zbog kratkih i zdepastih nogu. Autobus su opskrbili, po nagovoru V. Šeksa a na zadovoljstvo Franje Delača, dovoljnim količinama alkohola uredno pohranjenog u Franjine bačve na krovu autobusa. Pripremili su i peć za kotlovinu, a za meso će se pobrinuti župan Aladrović uz put. Drugarica Dorbić je kao dobra domaćica i ženska sa smislom za humor obukla kecelju s tradicionalnom porukom: „Kuharica pile peče, iz pileta voda teče, pile ćemo da jedemo, kuharicu da…“

Kulturno umjetnički program i blagoslov „Franje“ i putnika

Nakon što su uglednim gostima braća Vidakušić izveli prigodan kulturno umjetnički program pod nazivom „Igra medo“, jer , ko za vraga, Lucićev omiljeni bend KUD iz Zagrađa imao je nastup u Vodicama, i nakon što je biskup Škvorčević blagoslovio autobus i putnike riječima: „ Bože, čuvaj ovaj autobus pun nade za obespravljene i siromašne, njegovog vlasnika dobročinitelja Franju, nagradi požrtvovnost naših uvaženih predvodnika Stada koji i u ovoj probnoj vožnji pokazuju običnim ljudima da su s njima i da su spremni podijeliti i podnijeti sve brige i probleme malih ljudi… Živio nam Šeks! „ – svršio je biskup, a prisutni su uzviknuli: „Živio“! Franjo je poljubio biskupa i dao mu neku crnu torbicu, tek toliko da biskup ne bi otišao praznih ruku! Naime, biskup se ispričao što se neće moći zajedno s njima žrtvovati za dobrobit zajednice, budući ima problema s hemoroidima, između ostaloga, čuo je i da je put loš i drndav, a to nije dobro za njegovu istrošenu prostatu! I dok su tisuću okupljenih učenika, s balonima u rukama, skandirali: „Franjo, Franjo, Franjo…“, crkveni zbor pjevao „Odu radosti“ , autobus je krenuo, a volan je ponosno držao glavom i bradom sam Franja.

S „Brzim Franjom“do Čaglina

Nakon nekog vremena, nakon što je glavu uspio smiriti od silnih tikova, Franjo je na iznenađenje prisutnih stavio čarapu na glavu uz neki čudan smijeh. Franjinu crnu čarapu na glavi krivo je razumio Kalmeta, koji je kao ministar prometa sjedio na suvozačevu mjestu, te je i on hitro stavio čarapu na glavu ali s prorezima za oči, a onda su i neki drugi ugledni gosti počeli stavljati čarape na glavu, uozbiljivši do tada opuštena lica. I ovaj put uvaženi predsjednik Sabora Vladimir Šeks morao je intervenirati upozorivši prisutne da se ne ide u pljačku banke nego da im Franjo samo želi pokazati kako i on poput Miška može voziti zatvorenih očiju…
Putem se dogodio mali incident. U Zarilcu je Franjo po nagovoru Šeksa izbacio brbljavoga Vida Marića od čijega ulizivanja i nekog čudnovatog nerazumljivog humora Šeks nije mogao doćo do riječi, a kamo li održati govor. Nakon Franjine veoma grube reakcije – udario ga je nogom u debelu stražnjicu – Šeks je veselo uzviknuo: “Ovoga su trebali umiroviti mnogo prije, pa i po cijenu da mu se da više novaca!“ Potom se prisutnima obratio riječima: „Dragi moji, veoma mi je drago što smo zajedno s Franjom u ovom autobusu kako bi smo kao pučka stranka pokazali narodu da ne idemo iza njega već ispred njih podmećući leđa. Neke od vas sam svojim jakim vezama uspio privremeno izvesti iz zatvora. Znam da vam nije lako, ali zbog naroda i trenutne situacije morate malo otrpjeti, pa znate i sami da vam se neće ništa dogoditi dok sam ja na vlasti. Pokušao sam pridobiti Jacu, ali nakon što se zaglavila u liftu s tjelohraniteljem, u potrazi je za novim stanom, i nečija će majka opet zaplakati…“
Franjo je organizirao da na svakom stajalištu ugledne putnike pozdrave bacanjem cvijeća i pljeskom. U Zarilcu i Knešcima zbog nedostatka školske djece dočekalo ih je nekoliko poznatih županijskih HDZ-ovaca poput podžupana Trohe, načelnika Bobana, uvažene načelnice „Lole“ i predsjednika skupštine dr. Galića. Budući je u autobusu postalo pretijesno ravnateljicu Anku Dorbić i matematičara Delača premjestili su na krov autobusa.
Franjo je imao probleme pri predstavljanju načelnika Bobana Šeksu koji se sada već poprilično pripit nikako nije mogao sjetiti gdje je ta Velika. Boban se hvalio s najvećim kolačem, s najduljim stolom, s najvećim stadionom, s najvećom rupom u brdu i slično, ali tek kada je spomenuo da u Velikoj rastu i najveći Zečevi Šeks je odgovorio: „Pa, kaži brate da ste veći dužnici od države i da ste i grobove roditelja stavili pod hipoteku!“ Odnekud se prišuljao i Troha s kulenovima i srdačno rukovao sa Šeksom, koji je veselo prozborio: „Ooo, evo ga naš povjerenik! Ti si primjerak političara koji je opstao zahvaljujući kulenovima! - Franja! Trohu želim za zastupnika u Saboru. Momak ima potencijala“! - energično će Šeks. Franjo se nasmiješio, pogledavajući Aladrovića koji se ugrizao od muke za usnicu! Dr. Radoslav (Ciprijanov) Galić odbio je rezervirano mjesto na krovu autobusa i povrijeđen otišao u nepoznatom smjeru. „Lola“ je sada bila jedina ženska u autobusu. Hrabro je sjela između Polančeca i Mravka, te joj se na momenat učinilo da ju pomalo neobično gledaju! Franja je između Ciglenika i Latinovca sve veselije društvo vozio jedno vrijeme u rikverc.nažalost, ovu njegovu sposobnost nije nitko zamijetio!
U Latinovcu je društvo ostalo bez ministra Kalmete. On je slučajno dok se išao pomokriti iza obližnjeg drveta ugledao bivšeg sladoledara Jusufa Kaljmetija, i kad se saznali da su rođaci i da se nisu vidjeli zadnjih 300 godina Božidar je odlučio ostati. U Latinovcu ih nije nitko dočekao, a i ono malo prisutnih koji su se ondje slučajno zatekli samo je stajalo i nijemo promatralo, te je Franja srdito prozborio.“Svinje! Na što je Šeks mudro zaključio: „ Uvijek će biti pokvarenih svinja, čudovišta su oni koji stoje i gledaju!“
Franjo je zaključio da je od svih gostiju najmanje društven zastupnik Matušić. Matušić je stalno nešto mjerkao po kartama i zapisivao, dok mu nije prišao Šeks i ohrabrio ga riječima.“ Matušiću, ajde prestani mjerkati kilometre. Napiši da si išao iz Dubrovnika u Podgoricu preko Zagreba, Beograda i Skoplja, te da si se istim putem automobilom vratio nazad, na što je Matušić odahnuo! Zanimljivo je bilo vidjeti podžupana Trohu koji je izvadio smotuljak dječjih slika s natjecanja – „Volim Hrvatsku“ i nagovarao zastupnika Milinkovića Batu da mu ih proda, nudeći mu polovicu zarade. Bato je elegantno odbio uvjeravajući ga da mu supruga u posljednje vrijeme ništa ne radi osim što crta pa se tih ružnih slikuruna nakupilo, a sve ih je teže prodati…
Na željezničkom kolodvoru u Čaglinu dočekao ih je načelnik Đurina, sva školska djeca s ravnateljicom i crkveni zbor na čelu s župnikom. Susret je bio dirljiv, a sada već poprilično zapijeni Šeks obećao je prisutnima da će riješiti njihovu prometnu izoliranost letećim automobilima jer je sigurno jedno: „ prugu nema potrebe ni popravljati, treba strpljivo pričekati jedno vrijeme jer za 50-ak godina na ovim prostorima prometovat će leteći automobili…“ Zabrinuti Franjo se raspitivao za druga Tunju Šolića koji ih je trebao dočekati u Čaglinu ali je dobio ohrabrujuću vijest da je Šolić promijenio plan te će se ukrcati u Ljeskovici. Šeks je bio oduševljen dočekom u Čaglinu, ali ga je Franjo spustio na zemlju riječima: „ Sve su to svinje, hraniš ih kukuruzom pa idu za tobom, a poslije ih pokolješ! Ha,ha,ha…“
U Ljeskovici, u centru sela, dočekao ih je drug Tunja Šolić. Međutim, Franja je primjetio, nakon što se ovaj rukovao sa Šeksom da nešto nije u redu, te mu se približio i sumnjičavo ga pogledao u oči izjavivši: „Pa ti nisi Šolić!“ – „Jesam“ – „Nisi“ – uporno će Franjo! – Jesam! –„Nisi“ – „Jesam“ – uporno će neznanac! – „Kako se zoveš?“ – upita ga Franjo! –„Ivica“ – odgovori neznanac! – „Ha, sad sam te uhvatio u laži! A gdje je drug Šolić?“ – Neznanac nije htio ništa odgovoriti!...Franjo se dosjetio, te su brzo otišli u obližnji Dom za bolesno psihičke odrasle osobe, gdje im se ispričala gđa. Krijanović za zabunu oko identiteta. Odgovorila je: „ Odnekud se pojavio gospodin Šolić i potukao se s našim pacijentom iz čista mira. Nakon intervencije naših službenika, zamijenili smo ga s pacijentom zbog fizičke sličnosti i nevjerojatne agresije i pružanja otpora. Pri tom je histerično i nesuvislo izgovarao rečenice poput: -„Svima ću vam polomiti bubnjiće“, „250 milijuna…“, „Neka da ostavku“, „Neka da ostavku“… i sl. Hospitalizirali smo ga i on je sada nesposoban za bilo kakvo putovanje…“ –„Neće ovo tek tako proći!“ – uzvratio je Franjo, te zviždaljkom pozvao putnike na ukrcaj.

Lov i ručak u Londžici

Nakon već dobrih tri sata vožnje odlučeno je da se jede u Londžici. Franjo je dao gostima kratke naputke: „ Dragi drugovi, poznato vam je da me u mom kraju prijavljuju za svaku sitnicu. E, sada kada bi vas počastio pečenim volom, odmah bi neki zlobnici rekli da se častimo na račun iz državnog proračuna. Zato ćemo mi svoj ručak sami zaslužiti te pokazati vlastitim primjerom narodu da se odgovorno ponašamo prema društvenoj imovini. Pa neka narod vidi da smo sposobni ručak i zaraditi. Stoga će Vam Marijan svima podijeliti lovačke puške pa idemo u lov. Ovdje na ovom području ima svakakvih životinja: fazana, svinja, divljih veprova, a ima i ličkih medvjeda…!“ Aladrović se odnekud pojavio s hrpom lovačkih pasa i 40-šumskih radnika, te je veselo stao dijeliti puške i vojničke čizme za lov. U trenutku kada je došao do Bate Milinkovića ispriječio se Šeks upozorivši Aladrovića da Bata ima poremećaj mahanja ruku i da bi ih vjerojatno posve slučajno sve pobio. Obzirom da ne maše samo kada sjedi bilo bi dobro naći dva seljaka da ga nose u lov pa neka Bata fotografira, trebat će mu slike. Osim Milinkovića pušku nije dobio pijani Delač koji je u potpunom delirijumu otpuzao u šumu u nepoznatom smjeru, kao ni drugarica Anka Dorbić koja je dobila kuhaču i zadatak da naloži vatru. Franji je pomalo bilo žao Anke, jer unatoč reklami na kecelji nije je nitko ozbiljno ni pogledao, svi muški otišli su za atraktivnom „Lolom“, zato joj je Franjo nešto na uho zašaputao a ova je obrisala suze.
Lov je počeo! Uzbuđeni putnici u novoj ulozi i s izvanrednom logistikom za tren nestadoše u gustoj šumi. Jedino im je moglo biti žao što nisu dobili konja za lov poput Franje i Šeksa. Da se kojim slučajem Jaca odazvala, vjerojatno bi samo ona bila na konju!




Nakon nekoliko sati lova vratila se „Lola“, dobro raspoložena, sa svoja dva vjerna pratitelja Polančeca i Mravka i osim nekoliko krpelja i mravi ne uloviše ništa! Zatim se odnekud pojavio župnik Ćorković. E, on je ulovio nevjerojatan ulov bez ijednog ispaljenog metka. Bilo je tu nekoliko prasaca, tele i četiri purana. Iza župnika Aladrovićevi momci vodili su dvojicu svezanih seljaka koji su vikali: „Lopovi jedni!Majku vam jebem!“ i slične prostote, stvarno neprimjereno i seljački, zaslužili su da ih se odvede na policiju! Uskoro se pojavio i Lucićev brat Drago koji nije ništa ulovio, ali je zarobio drskog drvokradicu u nedozvoljenoj sječi kolja za paradajz, te lopova uspio pridružiti onim prostim seljacima koji su se ispred „Marice“ opraštali s ženom i djecom. Carinik Barišić, Rončević i Jurica su ulovili nekoliko fazana, jednu nepoznatu pticu koja je nalikovala na kokoš i neku čudnu životinju. Matušić se ponosno pojavio s divljim veprom, a Boban je ulovio zeca. Šeksa je ponosno doneo konj, a iza njega su Aladrovićevi momci nosili ličkog medvjeda upucanog nevjerojatnom preciznošću ravno iza uha. Ipak, najveće iznenađenje je bio ulov Franje Lucića, na posebno improviziranim kolima dovukli su mrtvog nilskoga konja, veoma traženoga krivca za nastalu štetu u pleterničkoj sportskoj dvorani. Franja ga je ubio jednim nevjerojatnim hicem što je i na obdukciji dokazano, naime, metak mu je prošao kroz oba oka i mozak da bi završio u srcu. Franjo je bio iznimno ponosan, a i potvrdio je svoje teze o tome kako u životu ne treba ići nikada ravno do cilja, već obilaznim putevima. Prije ručka čekalo se još samo na Trohu i Aladrovića, no, Aladrović je javio da ih se ne čeka jer je u potrazi za Trohom, očigledno se negdje izgubio.
Dok je rezala i pripremala meso drugarica Dorbić je među okrvavljenom divljači ugledala Franju Delača kako stenje. Svi su iznenađeno dotrčali, a Jurica se ispričavao prisutnima da je čuo kako nešto šuška u grmlju, a kad je izvirio rog pomislio je da je riječ o jelenu i pucao. „Dobro, dobro Jurice ,nisi ti kriv!“ - uvjeravao ga je Franjo, te nastavio: „ Naš Delač stvarno ima rog na čelu, i ja sam mu već duže vrijeme govorio da će ga doći glave, i da dođe kod mene u pilanu da mu ga odpilimo. Međutim, evo vidite što se dogodilo. Skoro je zbog roga izgubio čitavu glavu!“

Već se polako i smračivalo dok je vesela družina bezazleno pjevala ne misleći zlo nikome i ne misleći ni na nikoga sve dok iz obližnjega šumarka nisu začuli uzdahe i jecaje. Vidjeli su prisutni da su se župnik i drugarica Dorbić prije gotovo jedne ure izdvojili od njih, nakon što je župnik besuspješno tražio dobrovoljca da mu prorekne sudbinu ,samo njemu svojstvenom metodom , gatanjem iz stražnjice. Brzo su svi pohitili stišavajući jedni druge u nadi da će ih zateći „in flagranti“, međutim dogodilo se nešto neviđeno, drugarica Dorbić pokušavala je župniku izvući iz stražnjice odrezanu šapu divljeg vepra, što joj nikako nije uspjevalo. Požežanka „Lola“ kao načelnica za spašavanje ne samo da je s lakoćom oslobodila župnika nesretne šape, nego je detaljnom pretragom župnikove stražnjice uspjela izvaditi WC četku, nekoliko šeflenki i ostale tričarije. Nakon ove mučne scene svi su izgubili volju za pjesmom i druženjem, pa je Šeks naredio da se što prije krene za Našice jer je poprilično kasno i jer su već na putu više od 16 sati.

Kraj probne vožnje i doček u Našicama

Obzirom da su svi učenici škola organizirani za doček „Brzog Franje“ otišli spavati, a župnici nisu više mogli privoliti članove crkvenih zborova na dugotrajno čekanje, mjerodavni su digli na noge sva vatrogasna društva iz okolice da oko ponoći dočekaju „Brzog Franju“ i vladara RH u sjeni, druga Šeksa.
Na platou ispred kolodvora u Našicama ,Šeks je održao veličanstven govor, koji je prisutnim vatrogascima natjerao suze na oči, i pokazao još jednom svima zašto je Šeks toliko omiljen među pukom. Donosimo vam dio govora: „…ovom vožnjom dokazali smo našim protivnicima da pruga ovom kraju neće nimalo nedostajati budući imamo „Brzog Franju“, ovom vožnjom dokazali smo da je moguće iz Pleternice doći u Našice, i da uz dobrog vozača put i nije tako dug…ono što me posebno fasciniralo je složnost i organiziranost naših ljudi na terenu. Uhvatili smo nekoliko nepristojnih seljaka koji nisu htjeli surađivati s župnikom, te ostatke komunističke prošlosti obradit će naša policija, uhvatili smo sasvim slučajno uz put jednoga drvokradicu vrijedne slavonske šume i kaznit ćemo ga… šume su naša bogatstva, a uz brižne čuvare Lucića i Aladrovića ta bogatstva ostat će sačuvana za nas i našu djecu..ovi ljudi koji su danas zajedno sa mnom po ne znam koji put izložili svoja pleća i svoje vrijeme na dobrobit zajednice zaslužuju pljesak! Nakon govora započeo je strahoviti prolom oblaka, i kiša od tada do danas nije stala, uslijedile su poplave po Slavoniji! Nije li to blagoslov; dok drugi muku muče s nestašicom vode, mi Slavonci imamo je u izobilju. Ajde, barem nešto!
A „Brzi Franja“ iako se iz njega dimilo, autobus je to budućnosti ovoga kraja, i još k tome na električni pogon!