KAKO LICEMJERNI PLETERNIČKI MAMLAZ FRANJO LUCIĆ OPTUŽUJE DRUGE ZA LICEMJERSTVO, NESPOSOBNOST I BAHATOST

Zanimljivo je slušati i pratiti po medijima kako prvi čovjek HDZ-a Franjo Lucić potpuno neargumentirano napada sve one koji se ne uklapaju u njegov bolesno lažljivi svjetonazor. Franjo Lucić, usavršivši vlastito licemjerje i zloću nije više u stanju svijet i zbivanja oko sebe motriti zdravim očima. Varajući neprestalno druge i nastavljajući glumiti svoju ulogu brižnog gospodara koja je jačala s položajem i činjenicom da se više i slušala njegova riječ postao je slijepac koji želi voditi druge i koji svoje opake namjere nije u stanju skriti niti pod plaštem ulagivanja i pretvaranja. Ovih je dana dezorijentirani i oboljeli od novca i stjecanja Franjo Lucić dobio opravdano novi nadimak pod imenom – „pleternički mamlaz“ iliti u prijevodu po Klaiću, glupan, tikvan, zvekan, blesan, muha bez glave i slično. Ovaj „pleternički mamlaz“ optužio je gradonačelnika Požege za diktatorsko ponašanje jer je svojim radnicima povisio plaću i zaštitio kolektivnim ugovorima. Nevjerojatno je Lucićevo mišljenje da takvo ponašanje vrijeđa druge, dok su njegovi radnici uživali sve ovo vrijeme najmanju moguću plaću i naposljetku dobili otkaz zbog njegove nebrige, gramzljivosti i nesposobnosti. Prema takvim izjavama ispada da je diktator onaj tko štiti radnike, a tko ih šikanira i lišava pravedne plaće, poput njega, zaslužuje naziv pravednika i čovjeka koji se bori za red u društvu…

Ponašanje i govor prvog čovjeka HDZ-a u županiji više nema nikakvoga smisla. Riječ je o slijepcu koji zbog vlastite zloće i intelektualne ograničenosti, ali i velike političke moći, iznosi nesuvisle laži i bedaste konstatacije kojih bi se prosječan čovjek bez obzira na političko opredjeljenje trebao stidjeti. Ovom prilikom donosimo vam kratki pregled laži i prevara tzv. „ pleterničkog mamlaza“ Franje Lucića iz kojih se vidi da postaje nepopravljivo slijep za vlastito stanje te da će naposljetku uspjeti prevariti i samoga sebe.

1. GRADONAČELNIK OSTAO BEZ DIPLOME VŠS – ekonomist

Nenadanim političkim probojom Lucić je osjetio nedostatak obrazovanja, pa se uskoro pojavila diploma o višoj stručnoj spremi. Postavši saborski zastupnik, te vidjevši da glavni tajnik HDZ-a Jarnjak i mnogi drugi imaju također srednju školu, povukao je diplomu iz opticaja i ponovno se javno predstavio kao prodavač. Nije potrebno reći da je ta Lucićeva diploma izazvala podsmijeh i kontraefekt njegovoj ionako ograničenoj inteligenciji, kao i način nabavljanja lažne diplome.

2. GRADONAČELNIK OTUĐIO ŠKOLSKO ZEMLJIŠTE

Iznudio je od Školskog odbora na poklon školsko zemljište pretvarajući se da će na tom mjestu graditi vodospremnik, međutim, to zemljište sada pripada privatnoj osobi, a vodospremnik je sagrađen na posve drugom mjestu.

3. JEDINO PLETERNIČANI PLAĆAJU SKUPLJI PLIN U ŽUPANIJI

Nije potrebno objašnjavati da je Lucić u Pleternicu dovukao tvrtku koja kupuje plin od HEP-a prodavajući ga uz proviziju naivnim pleterničanima. Koliko je Lucić dobio za te zasluge nije poznato, no, sigurno je da svaka pleternička obitelj danas plaćajući plin odvaja nekoliko lipa i za obitelj Lucić. To se zove porez na gradonačelnikovanje Franje Lucića.

4. GRADONAČELNIK KOJI ZAPOŠLJAVA KRIMINALCE

Gospodin M.I. je odmah nakon odslužene kazne zbog privrednog kriminala dobio stalno radno mjesto u gradskoj upravi Pleternice, unatoč tome što na području Pleternice ima desetak nezaposlenih osoba s višom upravnom školom, ali vjerojatno nemaju potrebno kriminalno iskustvo poput M.I. , što im je, po Luciću, veliki nedostatak!

5. GRADONAČELNIK I NJEGOV PRIJATELJ MRAVAK DOGOVORNO KRALI STRUJU

Proslava Dana grada Pleternice nijednom nije prošla bez Lucićeva velikog prijatelja i direktora HEP-a gospodina Mravka koji se sada nalazi tamo gdje će mu se i Lucić priključiti za neko vrijeme. Sada je posve jasno da je rezultat toga prijateljstva besplatna struja za propalu tvrtku Tofrado. Lopovi su našli zajednički jezik tako da je Lucićevo brikovanje struje na Općinskom sudu u Požegi shvaćeno samo kao posuđivanje, a ne krađa, iako je riječ o bezočnom lopovluku.

6. GRAD POSTAO TAOC SKUPOG GRAĐEVINSKOG MATERIJALA IZ LUCIĆEVIH TRGOVINA

Lucić je poznat je i po izrazu „dovlačenja novca“, a bolje bi mu pristajao izraz „izvlačenja novca“iz gradskog proračuna. Obzirom da je državni revizor u Požegi gospodin Čulo notorni HDZ-ovac koji svojim nalazima štiti kriminalna poslovanja Lucića i njemu sličnih teško je doći do prave istine o stanju blagajne u Gradu Pleternici, kad se gradski novac preljeva čas iz Tofrada u Grad i obrnuto. Nisu bezrazložne priče o potkradanom gradskom proračunu. Poznat je i po tome što Grad sav materijal za bilo kakvu gradnju mora otkupljivati u Lucićevim trgovinama po skupljima cijenama. Priča čak ide toliko daleko da gradske usluge umjesto novca plaća svojim građevinskim materijalom uz proviziju i sl.

7. PIJANI GRADONAČELNIK ŽELIO SMIJENITI PIJANOG NAČELNIKA

Lucićeva moć nad policijom očitovala se u posljednje vrijeme u mnogim situacijama zahvaljujući kumu ,načelniku PU PSŽ. Slučaj načelnika Čaglina zanimljiviji je tim više jer ga je želio kompromitirati sam Lucić koji je zaboravio da je sam skrivio saobraćajnu nesreću s mnogo većim posljedicama. To se zove šizofrenija po Luciću. Nije tajna da Lucić ima moć ljude s kriminalnim dosjeima zaposliti u policiji, ili prijetiti otkazima policijskim službenicima koji žele raditi zakonito. Pijani Lucić zamjera pijanstvo nepodobnom načelniku Đurini. Licemjerje bez premca!

8. GRADONAČELNIK LUCIĆ JAVNO SE HVALI DA UPRAVLJA SUDOM U POŽEGI

Lucić se javno po krčmama hvali kako preko svoje prisne prijateljice sutkinje Marije usporava ili ubrzava sudske postupke, odnosno, pritiscima utječe na ishode presuda. Da su njegove tvrdnje istinite svjedoči i podatak da su protiv njega pokrenute 34 kaznene prijave za koje je javno izrekao vrlo samouvjereno poznatu izjavu: „ Možete obrisati guzicu s njima!“ Očigledno Lucić briše guzicu s hrvatskim pravosuđem i sucima na Općinskom sudu u Požegi, dok istodobno poziva da službe rade svoj posao, ali pod njegovim nadzorom.

9. GRADONAČELNIK LUCIĆ NAMJEŠTA BANKARSKE RIZIČNE KREDITE

Svima je poznato da Lucić na nekretninu vrijednosti stotinjak tisuća kuna može dići kredit od desetak milijuna kuna. Pa je tako svojedobno odjeknula vijest da su njegovi siromašni rođaci Lucić Ivo i Zdenka na 4 kupljena stana u Srimi digli kredit u vrijednosti od 24 mil. kuna. Isti način rizičnih kredita evidentiran je i oko sumnjive prodaje zemljišta u pleterničkoj poduzetničkoj zoni itd. Očigledno je da Lucić preko HDZ-a upravlja i bankama, te da ni za što ne odgovara, kao što nitko nije odgovarao za propast Požeške banke koju je HDZ svjesno raskrmčio…

10. FRANJO LUCIĆ UPRAVLJA I S „CROATIA OSIGURANJEM“

Evidentirane su i malverzacije ove osiguravateljske tvrtke koja je „ Presofleksu“ i „Osijek Koteksu“ isplaćivala velike odštete na nepostojeće građevinske pogreške i sl. Nije potrebno reći da je organizator takvoga potkradanja tzv. „pleternički mamlaz“ od roda Lucić.

11. FRANJO LUCIĆ U BUČJU UTROŠIO NA DJEČJE IGRALIŠTE 500 000 KUNA

Malo kamena, asfalta, nekoliko stupova i žice pokušao naplatiti navedenim nevjerojatnim iznosom, kojega je tek pod prijetnjom kaznene prijave povukao jer je javno po medijima bio prokazan.

12. FRANJO LUCIĆ ORGANIZIRAO SMJENU NEPODOBNOG RAVNATELJA ŠKOLE

Ovu nasilnu smjenu učinio je uz pomoć brata Drage Lucića koji je Pavkovića optužio za lošu organizaciju adaptacije 6 Područnih škola i školsko sportske dvorane. Međutim, sada je jasno da je briga oko općega dobra bila obična laž braće Lucić kako bi spriječili završetak izgradnje već dovršene dvorane jer je ona postala nepresušni izvor stjecanja sumnjivih novaca ove dvojice, ( dvorana ni danas nije dovršena!?) osim toga, u adaptaciju 6 PŠ u Pleternici od dogovorenih 3,4 mil. kuna utrošili su samo 2 mil. kuna! Kome je bilo u interesu da se fušari na školama i gdje je nestalo 1,4 mil. kuna nije teško pogoditi…

13. BRAĆA LUCIĆ POTKRADALI BRANITELJE

Braniteljske kredite iskoristili za gradnju apartmana na moru umjesto na razvoj tvrtke i zaštitu postojećih radnih mjesta. Ovu beskrupuloznost Lucića osjetili su mnogi branitelji, a branitelj Mato Nerovčić je na Lucićevu pohlepnost ukazao vlastitim suicidom. Tvrtka Tofrado je propala, radnici dobili otkaze, a korumpirani župan Aladrović , Lucićev potrčko, nagradio ga je povratkom sufinanciranih braniteljskih kamata iz bijednog županijskog proračuna.

14. FRANJO LUCIĆ ZAPOŠLJAVA LJUDE PO ŽUPANIJI

Lucić je načinio popis pripravnika na Općinskom sudu u Požegi! Neka znaju kome trebaju biti zahvalni. Zanimljiva je priča o tome kako šef zatvora u Požegi nije mogao zaposliti svoju sestru, dok mu Franjo nije telefonski javio da može i slične gluposti!

15. FRANJO LUCIĆ ORGANIZIRA HODOČAŠĆE U VOĆIN

Ovo je samo jedan od primjera Franjinog licemjerja prilikom stranačke zloupotrebe prakticiranja vjerničke crkvenosti. Na sendvičima i mineralnoj vodi stoji: Do Svevišnjega pomoću Franje i HDZ-a. Uistinu gnusno!

16. FRANJO LUCIĆ PODRŽAO UKIDANJE PRUGE PLETERNICA – NAŠICE

Najperfidnije u priči je ljutnja na one koji se ne slažu s ukidanjem pruge, te dovođenje predstavnika željeznica gospodina Jeremića koji je ispred HDZ-a sudjelovao u pljački i koji bi trebao biti alibi Lucićevim lažima oko skoroga popravka pruge…

17. MNOŠTVO LAŽNIH OBEĆANJA PLETERNIČKOG MAMLAZA

Obećao je on mnogo toga, od nove knjižnice, nove crkve, novog kolodvora, vrtića, još jedne osnovne škole, pa srednje škole, pa 100 000 kuna pomoći obitelji Karmišević, pa kanalizacije širom grada, pa brze ceste, tunel, a sada čitam da će kupiti i avion za pleternički klub, vjerojatno će narediti Franji Delaču da ga napravi od papira i pusti u pogon kao i minicentralu, šetnice i slično. Lako je lagati i obećavati kada ste u stanju zaboraviti što ste prethodni dan rekli. Ali sigurno je jedno, da bi isti taj Franjo, kada bi dobio naredbu od Vlade spremno digao i ruku protiv pruge Pleternica – Velika, ili bi isto tako spremno digao ruku za ukidanje pleterničke ambulante, pošte i slično.

Priča o projektima „pleterničkog mamlaza“ nema kraja. Optuživati nekoga tko uživa u kazališnim predstavama, ili posjećivanju raznih izložaba ili kulturnih događanja uistinu je licemjerno i nevjerojatno do te mjere da u potpunosti otkriva jad i bilo zaostalog pleterničkog mamlaza Franje Lucića čija ljubomora ide toliko daleko da svoga političkog protivnika prokazuje za povišenje plaće radnicima, dok se on istodobno bori za manje plaće što je političko samoubojstvo, kao i za prozivanje za kriminalne radnje koje Luciću kaplju iz ušiju, očiju, džepova, rukava i cipela.

Pitam se ima li ikakva djelatnost ili ustanova koju ovaj pleternički mamlaz svojim koruptivno nepotističkim djelovanjem nije uneredio i zaprljao. I na kraju bih samo spomenuo da ovaj tekst ne završava s točkom 17. jer se autor ovih redaka umorio od nabrajanja Lucićevih aktivnosti kojima se ne nazire kraj, ipak, završio bih s činjenicom o Luciću pjevaču koji je jednom prilikom zapjevao: USTANI BANE JEBAČIĆU, ( nije zajebancija, Lucić stvarno misli da se Jelačić zove Jebačić, sjetite se samo električne trgovine i pošte…) naravno, naposljetku je dobio pljesak od onih koji su stvorili Luciće širom hrvatske – beskarakterni podrepaši, ulagivači, dodvoraši, pokvarena i moralno zatucana ljudska sitnež bez ikakvih etičkih vrijednosti. To je stvarnost naše hrvatske scene, a sada su na naplatu došli plodovi takvih MAMLAZA.

ŽUPAN KOJI OBOŽAVA ELEMENTARNE NEPOGODE

Početkom mjeseca lipnja veoma smireni i staloženi župan Marijan Aladrović ( kako se sam po medijima predstavlja u mnoštvu plaćenih oglasa ), s tajanstvenim smiješkom na licu, proglasio je elementarnu nepogodu. Nakon rata i kuge, to je najveće zlo za osiromašenog slavonskog seljaka. Ministar Čobanković poziva na realnu prosudbu štete upozoravajući da se ona neće moći svima isplatiti! To je isti onaj ministar koji je prilikom jednog domjenka galantno i na zaprepaštenje prisutnih uz sendvič progutao i kuhinjsku krpu, ili koji se prilikom obilaska poljoprivrednog zemljišta izgubio u kukuruzištu te ga je vatrogasna postrojba tek sutradan uspjela naći zaglavljenog u zašikarenom kanalu Hrvatskih voda. Ministar „Čobi“ je odgovorio: „Išo sam pišat, a onda mi se zavrtilo u glavi…!“
Teško je vjerovati u pravednu raspodjelu dezorjentiranog i sklonog krađi HDZ-ovog kadra u financijskoj dotrajaloj zemlji, kad istinite i realne procjene i raspodjele nije bilo ni u izdašnijim vremenima korumpirane i kradljive vlasti na čelu sa Sanaderom.
Ipak, vratimo se mi u našu malu županiju, koja je prije neki dan na HRT-ovom udarnom „Dnevniku“ proglašena uz Vukovarsku, najsiromašnijom županijom ili preciznije - županijom u kojoj je najteže naći radno mjesto. Zanimljiv je paradoks da unatoč silnim novcima koje dovlači dvojac Lucić-Aladrović ( barem tako se hvale!) nikako ne možemo stati na noge. Očigledno je da karizmatični djelitelji ne vrše pravednu raspodjelu, pa sredstva završavaju uvijek u istim džepovima.
Da bi današnji župan mogao omastiti brke i zloupotrijebiti elementarnu nepogodu svjedoče i mnogi pleterničani koji su za vrijeme županovog gradonačelnikovanja u Pleternici mogli vidjeti kako su Lucić i Aladrović, i nekolicina podobnih HDZ-ovaca podijelili među sobom novac sirotinje. Ubrzo nakon toga kupljeno je zemljište u Srimi, a Aladrović je obilazio Zadar, Sv. Filip i Jakov, Biograd i druga primorska mjesta tražeći od pleterničana koji su se tu nastanili da mu pronađu primjerenu vikendicu. Možda se župan promijenio!? Evo, ovih dana odjeknula je vijest da je Aladrović prilikom akcije „Kupujmo hrvatsko“ kupio košulju požeške tvrtke „Orljava“, te na taj način ne samo da je sudjelovao u mogućnosti otvaranja novoga radnoga mjesta nego i pokazao svim požežanima da uz „kompezaciju“ ponekad nešto i kupi.
Možemo li vjerovati u pravednu nadoknadu štete onima koji po medijima uporno pokušavaju prodati vlastite laži uz pomoć novca poreznih obveznika? Možemo li vjerovati dvojcu koji je zloupotrijebio ovlasti nad slavonskom šumom? Možemo li vjerovati onima koji „ubrzavaju“ ili „usporavaju“ sudske postupke? Možemo li vjerovati onima koji zatvaraju prugu pod krinkom naše sigurnosti? Ili bolje reći, kako vjerovati onima koji više zbog svoje pohlepe i oholosti nisu u stanju raspoznati istinu od laži? Najsvježiji primjer ove okorjele nevjerodstojnosti i licemjerja je napad HDZ-ovih predvodnika na načelnika Čaglina gospodina Đurinu zbog vožnje u pijanom stanju. Nevjerojatno je da njegovu smjenu žele oni koji su zatvorili oči nad vožnjom pijanog predvodnika HDZ-a samog Franje Lucića, koja je završena s dalekosežnijim posljedicama, i nakon koje je dotični politički napredovao u samoj stranci. Nije bilo teško ne primjetiti silni angažman policije oko raskrinkavanja slučaja Đurine, nasuprot svojedobnom silnom prikrivanju i zataškavanju od strane istih policijskih djelatnika oko pijanoga Franje Lucića.
Ovaj dugoročno nepodnošljivi način ophođenja prema hrvatskim građanima, teroru HDZ-ovih interesnih skupina, zasigurno će kulminirati i u „pravednoj“ isplati štete od elementarnih nepogoda na području Slavonije. Krajnji rezultat „Božjega bijesa“ nad siromašnim slavoncima bit će još veće osiromašenje seljaka, i naravno, ponovno istraživanje nekretnina župana Aladrovića s torbom punog lako „zarađenog“ novca.
Teško možemo očekivati da će nas akcije pod nazivom: „Kupujmo hrvatsko“ izvući iz gliba, kada još uvijek traje HDZ-ova akcija širom hrvatske: „Kradimo hrvatsko“, a jedna kupljena županova košulja ne može nadoknaditi sve ukradeno!
Župan Marijan Aladrović je zasigurno čovjek koji se najviše raduje elementarnim nepogodama, ali i pisac ovih redaka, koji u poplavama, tuči i suši vidi „Božji bijes“ nad onima koji svojim upornim glasovanjem za ovu kriminalnu stranku sudjeluju u pljački Hrvatske, a što je najgore i vlastite djece. Tko ima oči neka vidi!

U VELIKOJ OTVORENO 800 „RADNIH MJESTA“

U vrijeme recesije, siromaštva i velike nezaposlenosti u Hrvatskoj, primjećeno je da raste gledanost inače dosadnih kulinarskih emisija. Ovaj voajerski način svakodnevne prehrane siromašnih u državi zamijenjen je velikim projektom vodećih ljudi u Požeško – slavonskoj županiji. Pa je tako širom Hrvatske odjeknula vijest o najdužem stolu prepunom hrane i pića. Učinjeno je to povodom obilježavanja prvog spomena Požeško – slavonske županije u malom mjestu Velika poznatome po najvećem neiskorištenom stadionu i najvećem nesagrađenom hotelu, kao i po apsolutnom gospodaru Vladi Zecu zbog kojega su mnogi svojedobno bili spremni odreći se vlastite kuće i žene, pa čak i grobnoga mjesta svojih roditelja. Vlado Zec je trenutno spriječen u svojim megalomanskim idejama, ali je njegov duh ostao i dalje prisutan, pa Veličani najavljuju da je 800 metara dug stol obična sitnica te da se na godinu spremaju srušiti svjetski rekord i ući u Guinnessovu knjigu. Pokrovitelj najdužega stola je župan s najvećim voćnjakom i s najvećim brojem poklonjenih trupaca, te saborski zastupnik s najvećim brojem kaznenih prijava i rekordnim brojem prigrabljenih nekretnina.
U Velikoj kao da je sve veće nego što jest, pa tako ako niste u nečemu – naj - bez obzira na predznak, nemate šanse da budete s druge strane stola.
Ohrabrujuće vijesti iz Velike s porukom da se ima što jesti u suprotnosti su s činjenicom da je ovo jedna od najnerazvijenijih županija u Hrvatskoj, te da je po najnovijim analizama prešla nevjerojatnih 30% ne računajući djecu, starce, umirovljenike i „turiste“. U samo godinu dana županovanja Marijana Aladrovića preko 1000 ljudi našlo se na ulici, stoga nije čudno što je posjećenost najdužeg stola u Velikoj bila iznimna, a okupljeni oduševljeni. Ako se nastavi u ovom stilu ,takvih i sličnih projekata nosilaca županijske vlasti, nema nimalo sumnje da ćemo na godinu potući sve rekorde, i da neće biti dovoljno dugačak stol od Pleternice do Velike kako bi nahranio mnoga gladna usta.
Naša županija već je sada poznata po tome što na jedan m2 stane najviše besposlenih ljudi u RH, a da o nezaposlenima ni ne govorimo.
Od razvoja gospodarstva i onih koji su pred izbore obećavali nova radna mjesta očigledno nema ništa. Teško da će se s ovom HDZ-ovom ekipom dogoditi rezanje vrpce ispred nove tvornice s 800 novouposlenih radnika. Riječ je o ljudima koji štite samo vlastite interese skrivajući se iza stranke, lažnog rodoljublja i izvanjskog bogoljublja. Najsvježiji primjer takve sebičnosti dogodio se upravo u Pleternici! I opet priča o novom Zecu ili glavnom gazdi u županiji Franji Luciću poznatijem kao paši KARAZGRABIBEGU. Poznato je da Lucić već godinama stoji poput rampe na ulazu pleterničke poduzetničke zone braneći pristup ozbiljnijim investitorima, pa je u nekoliko navrata uspio spriječiti zapošljavanje više stotina ljudi, a sve zbog straha da se ne bi pojavio netko tko bi ugrozio njegovu poduzetničku suverenost i činjenicu da zapošljava najveći broj ljudi u tom kraju. Nevjerojatno je, da Lucić i nakon što je uspio uništiti Oroplet, te broj od 250 zaposlenih sveo na desetak, i dalje razmišlja na isti način. Svjedok Lucićeve bezobzirnosti i sebičnosti je predsjednik uprave „Paulane“ Krešimir Budinski koji je želio u Pleternici realizirati prvu domaću tvornicu automobilskih sjedala i uposliti blizu 800 ljudi. O tome svjedoči i podatak na našoj web stranici od 30. svibnja, iz kojega je vidljivo da je gospodin Budinski ozbiljno računao s Pleternicom, no, iz nekog razloga partnerstvo s Pleternicom je puklo, a prije neki dan smo saznali (Večernji list, od 02.lipnja) da će prva hrvatska tvornica automobilskih sjedala biti izgrađena u Novoj Gradiški. Donosimo vam dio teksta iz Večernjeg lista:
( BaySystems ključni dobavljač prve hrvatske tvornice autosjedala
Partnerstvo sa švicarskim Bayer Internationalom S.A. predstavlja bitan korak za Paulanu u realizaciji prve domaće tvornice inovativnih laganih automobilskih sjedala.

Krešimir Budinski, predsjednik uprave Paulane
Tvornica Paulane u Novoj Gradišci prostirat će se na 21.500 četvornih metara. Vrijednost investicije procijenjena je na oko 100 milijuna kuna, a zapošljavat će oko 750 radnika. Gradnja tvornice automobilskih sjedala bit će velik iskorak automobilske industrije u Hrvatskoj i jedna od najvećih greenfield investicija i ulaganja u domaću proizvodnju zadnjih godina. Proizvodni proces obuhvaćat će proizvodnju metalnih dijelova, hladno lijevanje pjene, krojenje i šivanje presvlaka te sklapanje sjedala…)
Teško ćemo od gradonačelnika Pleternice saznati pravu istinu bijega gospodina Budinskog iz Pleternice, ali motreći njegovu sliku možemo vidjeti veliku radost i zadovoljstvo zbog lišenog Franjina zagrljaja i činjenice da će tvornicu graditi u Novoj Gradiški.
Franjo Lucić je samo kratko odgovorio: „Pa šta, Gradiška nije daleko, radnik iz Pleternice može stići za svega 45 minuta!“
Toliko o 800 „radnih mjesta“ u našoj županiji. Slažem se da ćemo na godinu imati još veći stol, i rekordere čija vrijednost imovine neumoljivo raste unatoč općem siromaštvu.

PS. O tvrtki Paulana,mućkama sa zemljištem u industrijskoj zoni u Pleternici,Budinskom I luciću slijedi opširan prilog uskoro

OTKRIĆE NEOBIČNE KOCKAVICE NA PLETERNIČKOM I POŽEŠKOM PODRUČJU

Na web stranicama Požeške – slavonske županije( http://www.pszupanija.hr/novosti/pracenje-stanja-biljke-kockavice-u-pozeskoj-zupaniji.html)objavljeni su poražavajući rezultati koji upućuju na izumiranje biljke pod nazivom: OBIČNA KOCKAVICA ( Fritillaria meleagris L.). U projekt Državnog zavoda za zaštitu prirode pod nazivom: „Akcija praćenja stanja kockavice“ uključio se i gradonačelnik Pleternice Franjo Lucić, budući je pleternički kraj donedavno imao najveće stanište ove biljke. Gradonačelnik Lucić je energično reagirao na teze županijskog stručnog tima pod vodstvom prof. Mirka Tomaševića, niječući da je na pleterničkom području ostalo svega stotinjak ovih biljki.

Na tiskovnoj konferenciji, gradonačelnik Lucić, pokazao je pun košar svježe ubranih kockavica, te iznio hrvatskoj javnosti slijedeće činjenice:

„ Ako itko poznaje ovu biljku u dušu, onda sam to ja. Riječ je o biljci koja je zaštićena još 1958. godine na dan moga rođenja. Svakodnevno sam je susretao, još kao dječak, dok sam napasao svoje dvije krave Jagodu i ovu drugu…kako se ono zvala…mislim da se i ta druga zvala Jagoda… Za vrijeme hrvatskoga proljeća od njih smo pravili šahovnice te ih šivali na kape preko petokraka. Ne znam zašto, ali krave ih nisu htjele jesti iako nisu imale neugodan miris. Ja sam ih obožavao jesti. Evo, još i sad imam jezik išaran crveno – bijelim kockicama!“ ( Franjo je značajno isplazio jezik, a iznenađeni novinari međusobno su se pogledavali, što je upućivalo na to da je Franjin jezik bio uistinu kockast.).“ Osim toga – nastavio je Franjo – uvijek bi na ispaši nabrao naramak kockavica te bih na njima sjedio. Posljedica toga dugotrajnog sjedenja je činjenica da mi je stražnjica također prekrivena crveno – bijelim poljima.“

( Nakon što je jedna novinarka izrazila sumnju pokretom glave i kolutanjem očiju, Franjo je na zaprepaštenje prisutnih hitro pokazao i stražnjicu i time svima napokon dao na znanje zašto je najveći rodoljub među slavoncima, pobivši tvrdnje onih koji su zagovarali tezu da je pukim slučajem postao prvi čovjek ŽO HDZ-a!

Župan Marijan Aladrović s ponosom je pogledavao one koji su u nevjerici motrili Franjinu kockasto - dlakavu stražnjicu. Sada je svima napokon moralo biti jasno da je Luciću za strelovit napredak u HDZ-u bilo dovoljno samo skinuti gaćice i okrenuti leđa.)

Nakon iskustvenoga Lucićeva izlaganja, u znanstvenom stilu je nastavio šumarski stručnjak župan Aladrović:

„ … na svjetskoj izložbi –Japan Flora 2000- kockavica je proglašena hrvatskim nacionalnim cvijetom, jer crvenkasti cvijet s bjeličastim kvadratićima (kockicama) podsjeća na grb RH. Kao šumarski stručnjak neprekidno sam radio na stvaranju nastajanja novih staništa ove ugrožene nacionalne biljke , naravno, uz veliku pomoć gospodina Lucića. Poznato je da ova biljka, osim na livadama, raste i u šikarama i svijetlim šumama, te smo bili prisiljeni stvarati staništa nemilosrdnom sječom mlade šume ili u najmanju ruku prorjeđivanjem guste slavonske šume. Imali smo veliku sreću što je gospodin Lucić intimno vezan za ovu biljku pa je pokazao veliko razumijevanje za odvoz nagomilanih trupaca kako bi oslobodio prostor za rast kockavice. Ovaj entuzijazam gospodina Lucića nezabilježen je na ovim prostorima, a posljedica našega zajedničkoga altruizma je pojava suvremene KOCKAVICE s novim nazivom: - NEOBIČNA KOCKAVICA! ( Diže kockavicu u zrak!)

Možemo sa sigurnošću potvrditi da nema sela ni brežuljka gdje ih danas ne možemo zamijetiti. Zbog velike rasprostranjenosti ne postoji ni jedan stručni tim koji ih može prebrojiti. Stoga je potpuno neosnovano govoriti o izumiranju kockavice jer je riječ samo o izumiranju obične kockavice čije je vrijeme prošlo i za kojom ne treba žaliti! Danas imamo širom županije razasute neobične kockavice, i to će postati naš prepoznatljivi brend. Koliko je gospodin Lucić bio ispred svog vremena svjedoči i drveni spomenik u obliku kockavice podignut ispred gradske kuće, preciznije, ispred ulaznih vrata šumarije koji će prilikom dolaska premijerke Kosor biti obojen bojama kockavice kao vjerodostojan znak ljubavi prema domovini.. Na kraju mislim, da nije potrebno isticati, da će premijerka Kosor prilikom obilaska naše županije dobiti i nekoliko primjeraka NEOBIČNE KOCKAVICE koje će s ponosom moći pokazivati euvropljanima kao jedno od rijetko sačuvanih nacionalnih blaga.

- Jutarnji.hr

- Jutarnji.hr

PROBNA VOŽNJA UGLEDNIH SABORSKIH ZASTUPNIKA NA RELACIJI PLETERNICA - NAŠICE

PROBNA VOŽNJA NA RELACIJI PLETERNICA – NAŠICE


Slavno ime „Franja“

Ime „Franja“ je postalo zaštitni znak Pleternice. Osim na nevjerojatnim mjestima ( jedan radnik Tofrada iz Bilica ga je pronašao u rascjepljenom drvetu, a seljak iz Zagrađa na tek ubranom klipu kukuruza…) možemo ga često naći ubilježenog u zemljišnim knjigama kao vlasnika mnogih pleterničkih nekretnina, kao i duž čitavog Jadrana. Isto ime možete naći na nekoliko skupocjenih automobila, ili čak na reklamama u centru Pleternice, pa je tako na jednoj pisala slijedeća poruka: „ Ovu zgradu vratio je u posjed grada Pleternice vaš gradonačelnik Franja!“. Nevjerojatno, čovjek koji je gradu uzeo mnoge zgrade sada vraća jednu. Doduše, nije njegova, ali sada kada je zajednička možda se odluči da je uzme i na tom mjestu osnuje: „Franjinu akademiju za brzo bogaćenje“. Koliko je Lucićevo ime obuzelo Pleternicu svjedoče i nastojanja gradskih vijećnika da se glava krave s grba Pleternice zamijeni Franjinom glavom, ali sam Franjo nije pristao tužno promrmljavši: “ E, da je na grbu bila glava baruna Trenka, ovako nije zgodno da mijenjam glavu bika…“. Franjino prijateljstvo sa stranačkim prijateljem i župnikom Pleternice iznjedrilo je nevjerojatnu ideju. Župnik zadivljen njegovim likom i djelom dao je na hostijama ugravirati ime „Franja“. To ,nažalost, ne mogu vidjeti mnogi vjernici jer iz poniznosti ,pri pričesti u usta ,zatvore oči, ali zato župnik onim malobrojnim vjernicima koji se pričešćuju na ruku s ponosom stavlja hostije na kojoj piše „Franja“. Čak u posljednje vrijeme nagovara vjernike da je ispravnije primiti pričest na ruke, iako je takve nekada nazivao oholicama, osim toga, župnik je dao ,prilikom hodočašća u Fatimu, na desnoj podlaktici istetovirati ime „Franja“! U restoranu „Klas“ možete popiti kavu iz šalica na kojima piše „Franja“, na donjem vešu pleterničkih policajaca žutim slovima izvezeno je ime „Franja“, čak i u veterinarskim stanicama prodaju seljacima one žute štipaljke za stoku na kojima piše „Franja“, radnici pleterničkog komunalca imaju čizme s oznakom „Franja“, u većini javnih ustanova širom Županije mogu se naći kalendari, rokovnici, upaljači na kojima piše - „Franja“. Slavu Franjina imena počeli su pronositi i nevjerojatni prezervativi zapaženi uoči prošlih devetnica itd.itd. Nešto se šuška da izgrađena pleternička dvorana čeka na otvorenje već cijelu jednu godinu jer se mjerodavni ne mogu dogovoriti oko imena dvorane. Veliko je pitanje da li će se zvati „Dvorana Ive Tomića“ ili „Franjina dvorana“! Slijedom toga doći će do preimenovanja nekih ulica, vinograda, riječnih tokova, a da ne govorimo o porastu broja novorođenčadi s imenom „Franja“. Ipak, ono što nas u ovoj priči najviše zanima je pojava autobusa pod nazivom „Brzi Franja“.

Autobus zvani „Brzi Franja“


Kako je „Brzi Vinko“ uslijed pretvorbe postao „Brzi Franja“ ne znamo, ali znamo niz pojedinosti vezanih za ovaj Lucićev projekt inspiriran poznatim srpskim filmom „Tko to tamo peva“. Obzirom da je Lucićeva mama trgala ulaznice u starom pleterničkom kinu, mali Franjo je imao slobodan pristup za razliku od druge siromašne djece. Obožavao je kaubojce, pa je tako legendarni vestern - „Pljačka banke“ gledao 183 puta, „ Krađu goveda“ preko 200 puta, „Veliku prevaru“ više od 300 puta, a „ Kako srušiti Boga na tjeme“ nebrojeno puta. Ovo bogato iskustvo Franjo je uspio osuvremenit i provesti kroz program stranke HDZ-a koja mu je omogućila strelovit uspjeh pod svaku cijenu, stoga je autobus pod imenom „Brzi Franja“ ostvarenje Franjinoga dječačkoga sna, da i on jednoga dana vozi autobus koji će biti jedina alternativa putnicima kao što je bila putnicima i u navedenom kultnom filmu.
Nakon što je Franji Luciću pošlo za rukom zatvoriti dionicu pruge Pleternica- Našice odmah je organizirao probnu vožnju s uglednim stranačkim gostima poput: Vladimira Šeksa, Božidara Kalmete, Polančeca, Rončevića, Mravka, Matušića,Nevena Jurice, carinika Barišića i nevjerojatnog govornika u Saboru gospodina Stjepana Milinkovića zvanog Bata. ( Njega je Franjo pozvao zbog nevjerojatne sličnosti s glavnim glumcem filma „Tko to tamo peva“ – Danilom Batom Stojkovićem.)


( Uistinu je iznenađujuća sličnost ove dvojice! Teško da se može razabrati tko je pravi Bata. Obojica obrazovani, obojica nadareni retoričari, s tim da je Danilo ponosno nosio svoj nadimak cijeli život, dok se Stjepan ovim nadimkom ponosio samo do 90-ih godina. Stjepan je postao cijenjen među saborskim zastupnicima HDZ-a tek kada se saznalo da svi ravnatelji bogatijih javnih ustanova kupuju slike njegove žene po nevjerojatnim cijenama, iako ova ne zna slikati!

Nakon ovakvih vijesti Bata je postao planetarno popularan među stranačkim prijateljima, te je od mirnog saborskog zastupnika postao zastupnik s najviše izrečenih govora, replika i sl.)
Od domaćih gostiju neizostavan je pleternički župnik Ćorković, aktualni župan Aladrović, predsjednik gradskog vijeća Pleternice Franjo Delač, Lucićev brat Drago i bivši šef kolodvora Vid Marić, mudri HDZ-ovac koji je sudjelovao u pljački željeznice zgrabivši popriličnu otpremninu tri minute prije redovite mirovine. Vid Marić je imao zadatak glumiti konduktera, pa je tom prilikom obukao željezničarsko odijelo, da bi se putnici osjećali kao u vlaku. Obzirom da su mogli povesti samo jednu ženu, donešena je teška odluka da od dvije drugarice ravnateljice Dorbić i Petrović ipak ide drugarica Anka Dorbić. Drugarica Petrović iako prirodna plavuša nažalost je otpala zbog kratkih i zdepastih nogu. Autobus su opskrbili, po nagovoru V. Šeksa a na zadovoljstvo Franje Delača, dovoljnim količinama alkohola uredno pohranjenog u Franjine bačve na krovu autobusa. Pripremili su i peć za kotlovinu, a za meso će se pobrinuti župan Aladrović uz put. Drugarica Dorbić je kao dobra domaćica i ženska sa smislom za humor obukla kecelju s tradicionalnom porukom: „Kuharica pile peče, iz pileta voda teče, pile ćemo da jedemo, kuharicu da…“

Kulturno umjetnički program i blagoslov „Franje“ i putnika

Nakon što su uglednim gostima braća Vidakušić izveli prigodan kulturno umjetnički program pod nazivom „Igra medo“, jer , ko za vraga, Lucićev omiljeni bend KUD iz Zagrađa imao je nastup u Vodicama, i nakon što je biskup Škvorčević blagoslovio autobus i putnike riječima: „ Bože, čuvaj ovaj autobus pun nade za obespravljene i siromašne, njegovog vlasnika dobročinitelja Franju, nagradi požrtvovnost naših uvaženih predvodnika Stada koji i u ovoj probnoj vožnji pokazuju običnim ljudima da su s njima i da su spremni podijeliti i podnijeti sve brige i probleme malih ljudi… Živio nam Šeks! „ – svršio je biskup, a prisutni su uzviknuli: „Živio“! Franjo je poljubio biskupa i dao mu neku crnu torbicu, tek toliko da biskup ne bi otišao praznih ruku! Naime, biskup se ispričao što se neće moći zajedno s njima žrtvovati za dobrobit zajednice, budući ima problema s hemoroidima, između ostaloga, čuo je i da je put loš i drndav, a to nije dobro za njegovu istrošenu prostatu! I dok su tisuću okupljenih učenika, s balonima u rukama, skandirali: „Franjo, Franjo, Franjo…“, crkveni zbor pjevao „Odu radosti“ , autobus je krenuo, a volan je ponosno držao glavom i bradom sam Franja.

S „Brzim Franjom“do Čaglina

Nakon nekog vremena, nakon što je glavu uspio smiriti od silnih tikova, Franjo je na iznenađenje prisutnih stavio čarapu na glavu uz neki čudan smijeh. Franjinu crnu čarapu na glavi krivo je razumio Kalmeta, koji je kao ministar prometa sjedio na suvozačevu mjestu, te je i on hitro stavio čarapu na glavu ali s prorezima za oči, a onda su i neki drugi ugledni gosti počeli stavljati čarape na glavu, uozbiljivši do tada opuštena lica. I ovaj put uvaženi predsjednik Sabora Vladimir Šeks morao je intervenirati upozorivši prisutne da se ne ide u pljačku banke nego da im Franjo samo želi pokazati kako i on poput Miška može voziti zatvorenih očiju…
Putem se dogodio mali incident. U Zarilcu je Franjo po nagovoru Šeksa izbacio brbljavoga Vida Marića od čijega ulizivanja i nekog čudnovatog nerazumljivog humora Šeks nije mogao doćo do riječi, a kamo li održati govor. Nakon Franjine veoma grube reakcije – udario ga je nogom u debelu stražnjicu – Šeks je veselo uzviknuo: “Ovoga su trebali umiroviti mnogo prije, pa i po cijenu da mu se da više novaca!“ Potom se prisutnima obratio riječima: „Dragi moji, veoma mi je drago što smo zajedno s Franjom u ovom autobusu kako bi smo kao pučka stranka pokazali narodu da ne idemo iza njega već ispred njih podmećući leđa. Neke od vas sam svojim jakim vezama uspio privremeno izvesti iz zatvora. Znam da vam nije lako, ali zbog naroda i trenutne situacije morate malo otrpjeti, pa znate i sami da vam se neće ništa dogoditi dok sam ja na vlasti. Pokušao sam pridobiti Jacu, ali nakon što se zaglavila u liftu s tjelohraniteljem, u potrazi je za novim stanom, i nečija će majka opet zaplakati…“
Franjo je organizirao da na svakom stajalištu ugledne putnike pozdrave bacanjem cvijeća i pljeskom. U Zarilcu i Knešcima zbog nedostatka školske djece dočekalo ih je nekoliko poznatih županijskih HDZ-ovaca poput podžupana Trohe, načelnika Bobana, uvažene načelnice „Lole“ i predsjednika skupštine dr. Galića. Budući je u autobusu postalo pretijesno ravnateljicu Anku Dorbić i matematičara Delača premjestili su na krov autobusa.
Franjo je imao probleme pri predstavljanju načelnika Bobana Šeksu koji se sada već poprilično pripit nikako nije mogao sjetiti gdje je ta Velika. Boban se hvalio s najvećim kolačem, s najduljim stolom, s najvećim stadionom, s najvećom rupom u brdu i slično, ali tek kada je spomenuo da u Velikoj rastu i najveći Zečevi Šeks je odgovorio: „Pa, kaži brate da ste veći dužnici od države i da ste i grobove roditelja stavili pod hipoteku!“ Odnekud se prišuljao i Troha s kulenovima i srdačno rukovao sa Šeksom, koji je veselo prozborio: „Ooo, evo ga naš povjerenik! Ti si primjerak političara koji je opstao zahvaljujući kulenovima! - Franja! Trohu želim za zastupnika u Saboru. Momak ima potencijala“! - energično će Šeks. Franjo se nasmiješio, pogledavajući Aladrovića koji se ugrizao od muke za usnicu! Dr. Radoslav (Ciprijanov) Galić odbio je rezervirano mjesto na krovu autobusa i povrijeđen otišao u nepoznatom smjeru. „Lola“ je sada bila jedina ženska u autobusu. Hrabro je sjela između Polančeca i Mravka, te joj se na momenat učinilo da ju pomalo neobično gledaju! Franja je između Ciglenika i Latinovca sve veselije društvo vozio jedno vrijeme u rikverc.nažalost, ovu njegovu sposobnost nije nitko zamijetio!
U Latinovcu je društvo ostalo bez ministra Kalmete. On je slučajno dok se išao pomokriti iza obližnjeg drveta ugledao bivšeg sladoledara Jusufa Kaljmetija, i kad se saznali da su rođaci i da se nisu vidjeli zadnjih 300 godina Božidar je odlučio ostati. U Latinovcu ih nije nitko dočekao, a i ono malo prisutnih koji su se ondje slučajno zatekli samo je stajalo i nijemo promatralo, te je Franja srdito prozborio.“Svinje! Na što je Šeks mudro zaključio: „ Uvijek će biti pokvarenih svinja, čudovišta su oni koji stoje i gledaju!“
Franjo je zaključio da je od svih gostiju najmanje društven zastupnik Matušić. Matušić je stalno nešto mjerkao po kartama i zapisivao, dok mu nije prišao Šeks i ohrabrio ga riječima.“ Matušiću, ajde prestani mjerkati kilometre. Napiši da si išao iz Dubrovnika u Podgoricu preko Zagreba, Beograda i Skoplja, te da si se istim putem automobilom vratio nazad, na što je Matušić odahnuo! Zanimljivo je bilo vidjeti podžupana Trohu koji je izvadio smotuljak dječjih slika s natjecanja – „Volim Hrvatsku“ i nagovarao zastupnika Milinkovića Batu da mu ih proda, nudeći mu polovicu zarade. Bato je elegantno odbio uvjeravajući ga da mu supruga u posljednje vrijeme ništa ne radi osim što crta pa se tih ružnih slikuruna nakupilo, a sve ih je teže prodati…
Na željezničkom kolodvoru u Čaglinu dočekao ih je načelnik Đurina, sva školska djeca s ravnateljicom i crkveni zbor na čelu s župnikom. Susret je bio dirljiv, a sada već poprilično zapijeni Šeks obećao je prisutnima da će riješiti njihovu prometnu izoliranost letećim automobilima jer je sigurno jedno: „ prugu nema potrebe ni popravljati, treba strpljivo pričekati jedno vrijeme jer za 50-ak godina na ovim prostorima prometovat će leteći automobili…“ Zabrinuti Franjo se raspitivao za druga Tunju Šolića koji ih je trebao dočekati u Čaglinu ali je dobio ohrabrujuću vijest da je Šolić promijenio plan te će se ukrcati u Ljeskovici. Šeks je bio oduševljen dočekom u Čaglinu, ali ga je Franjo spustio na zemlju riječima: „ Sve su to svinje, hraniš ih kukuruzom pa idu za tobom, a poslije ih pokolješ! Ha,ha,ha…“
U Ljeskovici, u centru sela, dočekao ih je drug Tunja Šolić. Međutim, Franja je primjetio, nakon što se ovaj rukovao sa Šeksom da nešto nije u redu, te mu se približio i sumnjičavo ga pogledao u oči izjavivši: „Pa ti nisi Šolić!“ – „Jesam“ – „Nisi“ – uporno će Franjo! – Jesam! –„Nisi“ – „Jesam“ – uporno će neznanac! – „Kako se zoveš?“ – upita ga Franjo! –„Ivica“ – odgovori neznanac! – „Ha, sad sam te uhvatio u laži! A gdje je drug Šolić?“ – Neznanac nije htio ništa odgovoriti!...Franjo se dosjetio, te su brzo otišli u obližnji Dom za bolesno psihičke odrasle osobe, gdje im se ispričala gđa. Krijanović za zabunu oko identiteta. Odgovorila je: „ Odnekud se pojavio gospodin Šolić i potukao se s našim pacijentom iz čista mira. Nakon intervencije naših službenika, zamijenili smo ga s pacijentom zbog fizičke sličnosti i nevjerojatne agresije i pružanja otpora. Pri tom je histerično i nesuvislo izgovarao rečenice poput: -„Svima ću vam polomiti bubnjiće“, „250 milijuna…“, „Neka da ostavku“, „Neka da ostavku“… i sl. Hospitalizirali smo ga i on je sada nesposoban za bilo kakvo putovanje…“ –„Neće ovo tek tako proći!“ – uzvratio je Franjo, te zviždaljkom pozvao putnike na ukrcaj.

Lov i ručak u Londžici

Nakon već dobrih tri sata vožnje odlučeno je da se jede u Londžici. Franjo je dao gostima kratke naputke: „ Dragi drugovi, poznato vam je da me u mom kraju prijavljuju za svaku sitnicu. E, sada kada bi vas počastio pečenim volom, odmah bi neki zlobnici rekli da se častimo na račun iz državnog proračuna. Zato ćemo mi svoj ručak sami zaslužiti te pokazati vlastitim primjerom narodu da se odgovorno ponašamo prema društvenoj imovini. Pa neka narod vidi da smo sposobni ručak i zaraditi. Stoga će Vam Marijan svima podijeliti lovačke puške pa idemo u lov. Ovdje na ovom području ima svakakvih životinja: fazana, svinja, divljih veprova, a ima i ličkih medvjeda…!“ Aladrović se odnekud pojavio s hrpom lovačkih pasa i 40-šumskih radnika, te je veselo stao dijeliti puške i vojničke čizme za lov. U trenutku kada je došao do Bate Milinkovića ispriječio se Šeks upozorivši Aladrovića da Bata ima poremećaj mahanja ruku i da bi ih vjerojatno posve slučajno sve pobio. Obzirom da ne maše samo kada sjedi bilo bi dobro naći dva seljaka da ga nose u lov pa neka Bata fotografira, trebat će mu slike. Osim Milinkovića pušku nije dobio pijani Delač koji je u potpunom delirijumu otpuzao u šumu u nepoznatom smjeru, kao ni drugarica Anka Dorbić koja je dobila kuhaču i zadatak da naloži vatru. Franji je pomalo bilo žao Anke, jer unatoč reklami na kecelji nije je nitko ozbiljno ni pogledao, svi muški otišli su za atraktivnom „Lolom“, zato joj je Franjo nešto na uho zašaputao a ova je obrisala suze.
Lov je počeo! Uzbuđeni putnici u novoj ulozi i s izvanrednom logistikom za tren nestadoše u gustoj šumi. Jedino im je moglo biti žao što nisu dobili konja za lov poput Franje i Šeksa. Da se kojim slučajem Jaca odazvala, vjerojatno bi samo ona bila na konju!




Nakon nekoliko sati lova vratila se „Lola“, dobro raspoložena, sa svoja dva vjerna pratitelja Polančeca i Mravka i osim nekoliko krpelja i mravi ne uloviše ništa! Zatim se odnekud pojavio župnik Ćorković. E, on je ulovio nevjerojatan ulov bez ijednog ispaljenog metka. Bilo je tu nekoliko prasaca, tele i četiri purana. Iza župnika Aladrovićevi momci vodili su dvojicu svezanih seljaka koji su vikali: „Lopovi jedni!Majku vam jebem!“ i slične prostote, stvarno neprimjereno i seljački, zaslužili su da ih se odvede na policiju! Uskoro se pojavio i Lucićev brat Drago koji nije ništa ulovio, ali je zarobio drskog drvokradicu u nedozvoljenoj sječi kolja za paradajz, te lopova uspio pridružiti onim prostim seljacima koji su se ispred „Marice“ opraštali s ženom i djecom. Carinik Barišić, Rončević i Jurica su ulovili nekoliko fazana, jednu nepoznatu pticu koja je nalikovala na kokoš i neku čudnu životinju. Matušić se ponosno pojavio s divljim veprom, a Boban je ulovio zeca. Šeksa je ponosno doneo konj, a iza njega su Aladrovićevi momci nosili ličkog medvjeda upucanog nevjerojatnom preciznošću ravno iza uha. Ipak, najveće iznenađenje je bio ulov Franje Lucića, na posebno improviziranim kolima dovukli su mrtvog nilskoga konja, veoma traženoga krivca za nastalu štetu u pleterničkoj sportskoj dvorani. Franja ga je ubio jednim nevjerojatnim hicem što je i na obdukciji dokazano, naime, metak mu je prošao kroz oba oka i mozak da bi završio u srcu. Franjo je bio iznimno ponosan, a i potvrdio je svoje teze o tome kako u životu ne treba ići nikada ravno do cilja, već obilaznim putevima. Prije ručka čekalo se još samo na Trohu i Aladrovića, no, Aladrović je javio da ih se ne čeka jer je u potrazi za Trohom, očigledno se negdje izgubio.
Dok je rezala i pripremala meso drugarica Dorbić je među okrvavljenom divljači ugledala Franju Delača kako stenje. Svi su iznenađeno dotrčali, a Jurica se ispričavao prisutnima da je čuo kako nešto šuška u grmlju, a kad je izvirio rog pomislio je da je riječ o jelenu i pucao. „Dobro, dobro Jurice ,nisi ti kriv!“ - uvjeravao ga je Franjo, te nastavio: „ Naš Delač stvarno ima rog na čelu, i ja sam mu već duže vrijeme govorio da će ga doći glave, i da dođe kod mene u pilanu da mu ga odpilimo. Međutim, evo vidite što se dogodilo. Skoro je zbog roga izgubio čitavu glavu!“

Već se polako i smračivalo dok je vesela družina bezazleno pjevala ne misleći zlo nikome i ne misleći ni na nikoga sve dok iz obližnjega šumarka nisu začuli uzdahe i jecaje. Vidjeli su prisutni da su se župnik i drugarica Dorbić prije gotovo jedne ure izdvojili od njih, nakon što je župnik besuspješno tražio dobrovoljca da mu prorekne sudbinu ,samo njemu svojstvenom metodom , gatanjem iz stražnjice. Brzo su svi pohitili stišavajući jedni druge u nadi da će ih zateći „in flagranti“, međutim dogodilo se nešto neviđeno, drugarica Dorbić pokušavala je župniku izvući iz stražnjice odrezanu šapu divljeg vepra, što joj nikako nije uspjevalo. Požežanka „Lola“ kao načelnica za spašavanje ne samo da je s lakoćom oslobodila župnika nesretne šape, nego je detaljnom pretragom župnikove stražnjice uspjela izvaditi WC četku, nekoliko šeflenki i ostale tričarije. Nakon ove mučne scene svi su izgubili volju za pjesmom i druženjem, pa je Šeks naredio da se što prije krene za Našice jer je poprilično kasno i jer su već na putu više od 16 sati.

Kraj probne vožnje i doček u Našicama

Obzirom da su svi učenici škola organizirani za doček „Brzog Franje“ otišli spavati, a župnici nisu više mogli privoliti članove crkvenih zborova na dugotrajno čekanje, mjerodavni su digli na noge sva vatrogasna društva iz okolice da oko ponoći dočekaju „Brzog Franju“ i vladara RH u sjeni, druga Šeksa.
Na platou ispred kolodvora u Našicama ,Šeks je održao veličanstven govor, koji je prisutnim vatrogascima natjerao suze na oči, i pokazao još jednom svima zašto je Šeks toliko omiljen među pukom. Donosimo vam dio govora: „…ovom vožnjom dokazali smo našim protivnicima da pruga ovom kraju neće nimalo nedostajati budući imamo „Brzog Franju“, ovom vožnjom dokazali smo da je moguće iz Pleternice doći u Našice, i da uz dobrog vozača put i nije tako dug…ono što me posebno fasciniralo je složnost i organiziranost naših ljudi na terenu. Uhvatili smo nekoliko nepristojnih seljaka koji nisu htjeli surađivati s župnikom, te ostatke komunističke prošlosti obradit će naša policija, uhvatili smo sasvim slučajno uz put jednoga drvokradicu vrijedne slavonske šume i kaznit ćemo ga… šume su naša bogatstva, a uz brižne čuvare Lucića i Aladrovića ta bogatstva ostat će sačuvana za nas i našu djecu..ovi ljudi koji su danas zajedno sa mnom po ne znam koji put izložili svoja pleća i svoje vrijeme na dobrobit zajednice zaslužuju pljesak! Nakon govora započeo je strahoviti prolom oblaka, i kiša od tada do danas nije stala, uslijedile su poplave po Slavoniji! Nije li to blagoslov; dok drugi muku muče s nestašicom vode, mi Slavonci imamo je u izobilju. Ajde, barem nešto!
A „Brzi Franja“ iako se iz njega dimilo, autobus je to budućnosti ovoga kraja, i još k tome na električni pogon!