...vrijeme je

...vrijeme je

petak, 5. ožujka 2010.

PRIGODNO UZ 20-tu GODIŠNJICU HDZ-a POŽEŠKO_SLAVONSKE ŽUPANIJE:KAKO FRANJO LUCIĆ DISKRIMINIRA LJUDE IZ BIH

KAKO FRANJO LUCIĆ DISKRIMINIRA LJUDE IZ BIH

Zbog osobne mržnje prvog čovjeka HDZ-a u Županiji izgurani ljudi porijeklom iz BIH sa svih značajnijih mjesta i unutar samoga HDZ-a !


Nitko nije radio ozbiljniju znanstvenu analizu o broju pučanstva naše Županije koji su rođeni ili su porijeklom iz Bosne i Hercegovine. ( Pod porijeklom mislimo na najbližu rodbinu u izravnoj liniji, otac, najviše djed, jer kad bi se išlo u dalju povijest vjerojatno bi mnogi šokci i ostali starosjedioci došli do zaključka da porijeklo vuku iz BIH, poglavito kad je riječ o prezimenima koja završavaju na –ić.) Ipak, površnim pregledom prezimena lako je zaključiti da ih najviše ima na području Pleternice, Kutjeva, Jakšića, Velike i Požege. Grubo gledajući, možemo sa sigurnošću reći da je u našoj Županiji gotovo svaki treći čovjek iz Bosne i Hercegovine. Za vrijeme domovinskoga rata doselio se i popriličan broj bosanaca iz Posavine, zatim tu su još brojna druga prezimena iza kojih se krije isprepletenost u rodbinskim vezama s ljudima iz BH-a područja. Svima njima zajednička je ljubav prema starom kraju…
Ako bi smo ih promatrali kroz političku prizmu, većina njih su desno orijentirani glasači koji su u svojim sredinama donijeli dvadesetogodišnju prevagu na stranu HDZ-a. Istina je i to, da pod velikim utjecajem prošlosti i nekih povijesnih nepravdi glasuju godinama za HDZ bez obzira na političku i društvenu stvarnost. Tako bi primjerice, u Pleternici na lokalnim izborima pobijedilo tele na mjestu za gradonačelnika, ako bi mu na but stavili znak – HDZ.
Paradoks je u tome, što istodobno imamo izuzetnu i neupitnu podršku lokalnim HDZ-ovcima
od strane bosanaca i hercegovaca, dok im ti isti vlastodršci zbog osobne i lokalne netrpeljivosti uklanjaju s položaja „zemljake“, omalovažavajući ih i zbijajući šale s njihovim govorom, podrijetlom i sl.
Od kada je na čelo ŽO HDZ-a došao Franjo Lucić sustavno se radi na istrebljenju bosanaca i hercegovaca u političkom i društvenom životu požeštine.
U temeljnim ograncima i gradskim odborima bili su zastupljeni oko 40%, dok je danas, zahvaljujući angažmanu Franje Lucića taj broj sveden na svega 11% ili točnije od ukupno 240 (predstavnika stranke HDZ-a u raznim odborima) tek njih 32 porijeklom su iz BIH. To je nepobitna matematička činjenica! Obzirom da brojke mnogima znaju biti apstraktne idemo na konkretne primjere!

1. STANKO PAVKOVIĆ, dipl.teolog

Nakon što je izabran za ravnatelja škole u Pleternici, Franjo Lucić je rekao: „ Neće nam gangar upravljat školom! Sredit ćemo mi njega!“ Njegov prijatelj pleternički župnik Ćorković je rekao: „ Ravnatelj hercegovac? Njih nije dobro imati ne samo za susjeda, nego u župi, a za ravnatelja škole – pa to je katastrofa.“ Pavkovića su ne samo otjerali iz škole, nego su mu uz pomoć biskupa zabranili posao vjeroučitelja te oduzeli svako pravo na rad.
2. IVO GRBEŠ, vjeroučitelj i stalni đakon

Zbog netrpeljivosti pleterničkoga župnika Ćorkovića protjerao ga je iz župe. Prijateljima se opravdavao riječima: „ Ti RAMCI suviše su pobožni, osim toga podsjeća me na ovcu!“ Komentar nije potreban..

3. FRANJO NOVAK, ravnatelj knjižnice u Pleternici

Ovog čovjeka su toliko ustrašili i omalovažili da se boji vlastite sjene. U strahu za posao izgubio je svako dostojanstvo. Izgleda da ga na poslu drže zbog brata i šogorice koji su suci na Općinskom sudu u Požegi i koji su lojalni HDZ-u.

4. MARIO ŠARIĆ, vjeroučitelj
Iako je završio fakultet za vjeroučitelja ne može dobiti posao zahvaljujući opet pleterničkom župniku Ćorkoviću koji je rekao za njega: „ Ne treba nam, imamo previše hercegovaca vjeroučitelja!“ Da bi mu biskup dao mandat, Ćorković mu mora dati preporuku, što ne želi dugi niz godina!“ I tako je Mario jedinstven primjer u RH.

5. BRANKO RAJIČ, VŠS
Trebao je biti izabran za šefa željezničkog kolodvora u Pleternici, ali zahvaljujući lobiranju Lucića diskreditiran je samo iz jednoga razloga jer je hercegovac,

6. ZVONKO POLIĆ,VŠS

Također, lobiranjem Lucića spriječen u pokušaju pozicioniranja šefa policijske postaje samo iz razloga što je hercegovac!

7. MARINKO MARKOTA,VŠS

Ovaj uspješan gospodarstvenik, u punom smislu, dugo je godina bio u nemilosti Lucića koji mu je kočio projekte. Uspjeli su ga pridobiti, ipak, to nije prava ljubav! Markota je izgubio onaj ugled koji je imao prije Lucićeva interesnog zagrljaja.

8. dr. BORISLAV MILIČEVIĆ

Još jedan obrazovani hercegovac kojega je Lucić i ekipa iskoristila i ispljunula. Lucić ge je izbacio sa Veleučilišta u Požegi i zamijenio osobom sa VŠS, što je paradoks nad paradoksima ali govori o nevjerojatnoj mržnji prema hercegovcima.
9. DARIO ČILIĆ, prof.


Ravnatelj Đačkoga doma u Pakracu i ravnatelj Srednje škole, došao je u nemilost Franje Lucića čim je ovaj čuo da je iz Međugorja. Franjo već ima osobu za njegovo mjesto. Pogodit ćete: - nije iz BIH-e.

10. Dr.MARICA TOPIĆ, ravnateljica bolnice u Lipiku


Pod prijetnjama i pritiskom Lucića i Huške dala otkaz! Lucić je za ovu uvaženu liječnicu, čuvši kako priča s nevjerojatno hercegovačkim akcentom, rekao da: „ bleji poput ovce!“

11. mr.sc. MITAR OBRADOVIĆ, ravnatelj Doma zdravlja Požega

Kuju se planovi za njegovu smjenu! Nedavno ga je saborski zastupnik Huška napao putem medija. Još jedan hercegovac kojemu treba skinuti glavu...

12. Goran Bonić, dipl. inž. građ.

U vrijeme kad je Bonić kao izrazito stručna osoba tražio posao, gradonačelnik Lucić je zaposlio Ivicu Kovačića u gradski ured koji ne samo da je niže obrazovan nego dolazi iz Rajsavca. Time je još jednom pokazao da jedno govori, a drugo radi! Lucić nije htio Bonića iz susjednoga Gradca jer si nije mogao zamisliti da surađuje s čovjekom koji nosi takvo prezime.Osim toga imao je još jednoga inž. građevine u Gradcu, ali i taj je bio hercegovac.

13. Marko Vidakušić, poduzetnik

Vidakušić je Franjin prijatelj iz djetinjstva koji mu je gratis iz samilosti zbog njegove neimaštine uveo vodu u kuću, a Lucić mu se tako odužio da mu ne želi dati koncesiju za pogrebne usluge Markove tvrtke, već zamislite, pleterničane pokopava tvrtaka „Macelja“ iz Požege.
14. Ante Šarić, dipl. oecc.
Čovjek koji je Luciću godinama uspješno vodio financije građevinskog materijala, koji ostaje bez posla tražeći povišicu. Lucić se lišio njegovih usluga zamijenivši ga osobom sa SSS. Danas Ante uspješno radi u Kutjevu.

15. Vladimir Leko, dipl. ing.šumarstva

Leku nije potrebno posebno predstavljati, njegovi patenti i nagrade su poznate široj hrvatskoj javnosti. Grad Pleternica mogao je iskoristiti Leku kao najveći pleternički brend. Međutim, Leko je od Lucića doživio diskreditaciju, ismijavanje i izgon…

16. Rade Brekalo, hrvatski branitelj

Prvi predsjednik MO HDZ-a Gradac koji je odmah uvidio Lucićeve skrivene nakane te ga javno prokazao. Doživio je također političku diskreditaciju i izgon iz kruga povlaštenih.

17. Mile Baketarić, poduzetnik

Vlasnik staračkoga doma u Resniku koji je došao u sukob s Lucićem jer mu je ovaj brutalno ukrao ideju o geranto domaćicama

18. Slavko Zelić, poduzetnik

Veliki dobrotvor pleterničkog župnika i čovjek koji je u ratnim godinama Luciću posuđivao novac i pomagao mu u prvim poslovima: Grubo je odbačen od strane ove dvojice i nepravedno oklevetan i obezvrijeđen.

19. Tomo Grubišić, poduzetnik

Tomo se jednom prilikom prijavio na projekt kreditiranja malog i srednjeg poduzetništva u Pleternici, te je na vlastitoj koži osjetio nemilost Franje Lucića. Svih 6 mil. kuna Lucić je podijelio između sebe, brata i udane kćerke koja je za te novce kupila skupocjeni automobil.
Tomo je naravno dobio 0 kuna, shvativši da su njegovi projekti poslužili samo za transparentnost projekta.

20. Božo Bošnjak, poduzetnik

Vlasnik veoma perspektivne mljekare čiji brend bi mogao postati najprepoznatljiviji dio Pleternice. Očigledno je da pleternička vlast Boži daje mrvice s kojima će se teško dogoditi brži razvoj tvrtke s više zaposlenih. Jedan od razloga ovog maćehinskoga odnosa nije samo Lucićeva pohlepa već i Božino ramsko podrijetlo.

21. Stipe Franjić, poduzetnik

Stipe je nevjerojatni vizionar i inovator ispred svoga vremena. Lucić umjesto da ga prepozna kao veliki kapacitet, pokazuje veliku ljubomoru i netrepeljivost. Sam Stipe je jedno vrijeme poslovno surađivao s Lucićem, ali se na sreću istrgnuo iz njegovih kandži. U to kratkom vremenu suradnje uvjerio se da se radi o sebičnom i bezobzirnom čovjeku niskog intelektualnog praga.

22. Ante Barišić – Ćana, umjetnik

Ćana je veliki ljubitelj svih ljudi, a poglavito zavičajnog kraja. Organizirao je KUD Rakićaka.
U samim Lucićevim počecima vođenja grada davao mu je bezrezervnu podršku. Ipak, vidjevši da je ovaj prigrabio pola grada te da se počeo bahato ponašati i krojiti sudbine nedužnih ljudi okrenuo mu je leđa. Ono što mu Ćana najviše zamjera , to je svakako hajka na njegove „zemljake“. Možemo sa sigurnosti reći da je Ćana među prvima upozoravao na taj problem Lucićeve netrepeljivosti prema hercegovcima koji je iz verbalnoga davno prešao u stvarnu praksu..


23. Ante Bazina, poduzetnik

Autoprijevoznik koji je prometno izolirana sela povezao s Požegom. Doživio je silna podmetanja od Lucića koji i danas koristi svoje veze na Općinskom sudu da bi ga dokrajčio.
Ova još jedna u nizu Lucićeva netrpeljivost imala je za posljedicu enormnu cijenu prometnih usluga APP-a, što je posljedica monopola.

24. Ivica Kvesić, električar

U Pleternici imamo primjer električara koji se surađujući s Lucićem u samo nekoliko godina nevjerojatno obogatio. S druge strane bivši djelatnik HEP-a Ivica Kvesić nakon što je upozorio na krađu struje Lucićevih tvrtki u Pleternici ostao je bez posla. HEP je uspio zataškati slučaj, ali pod pritiskom osvetoljubljivog Franje Lucića nije zaboravio dati Kvesiću nepravedan otkaz ugovora o radu.

25. Ante Topić, poduzetnik

Ovo je jedna zanimljiva priča o dvostrukim kriterijima koje Lucić sustavno provodi zlorabeći vlast u Pleternici. Gospodin Topić vratio se iz Australije u Pleternicu te kupio kuću u glavnoj ulici da bi pokrenuo posao. Nije se nadao da će ga zadesiti sudbina mnogih sa sličnim prezimenima. Iste radnje koje su dozvoljene u glavnoj ulici Čorku, Abramoviću i osobno Luciću nisu dozvoljene Topiću tako da već 6 godina ne može graditi ništa na parceli u koju je uložio 130 000,00 eura. Da stvar bude još zanimljivija Lucić paralelno s ovom zabranom kupuje i ruši povijesni pleternički mlin da bi na tom mjestu položio svoj građevinski materijal.
Poruka je, Lucić može rušiti što hoće, pa ako treba i povijesnu starinu, a oni koji mu nisu po volji ni običnu „straćaru“!, itd.itd…


Nije nam cilj ovdje unedogled navoditi sve slučajeve, niti poticati mržnju, već argumentirano dokazati tezu o diskriminaciji po regionalnoj osnovi koja je na ove naše prostore ušla s pojavom Franje Lucića koji gaji neku svoju osobnu mržnju, a razlozi izgleda stoje u činjenici što ga je neki hercegovac preduhitrio obljubivši djevojku koja će mu poslije postati suprugom.

Obradili smo većinu ljudi s područja Pleternice, budući je glavni negativac Franjo Lucić.
Osim što su navedeni ljudi iz BIH, svi su visoko obrazovani. Lucić iz dna duše mrzi obrazovane ljudi, jer mu je škola išla veoma teško i jer je jedva završio trogodišnju trgovačku.


Istraumatiziran vlastitim intelektualnim neuspjehom pokušava dokazati, poput njegova kolege Šolića, da je škola čovjeku nepotrebna u životu. U prilog tome donosimo fotografiju prvoga
pleterničkoga gradskoga vijeća, iz koje se jasno vidi da nema više dr. Jagustina, dr. Svibena, mr. Marinca, Kolarića, Mikšika, leškovića, Arambašića i dr. Lucić i Aladrović su se potrudili da ih se skloni kako bi okruženi podobnima ( vlastiti brat, omamljeni Delač i čitava obitelj Vukoja, tata i dva sina!!) i neukima mogli spletkariti i nepravedno se bogatiti unedogled.

Dokle će ih svojim glasovima podržavati bosanci i hercegovci, i mogu li i ubuduće očekivati njihovu potporu, to ćemo vidjeti!? Prvim naznakama prosvijetljenosti svjedočili smo u Kutjevu na prošlim lokalnim izborima. Za nadati se je da će i u drugim našim mjestima bosanci i hercegovci progledati i kazniti one koji ismijavaju njihovu regiju, kulturu , jezik i ljude. Nadam se da će isto tako shvatiti da je HDZ postao stranka preko koje „Lucići“ mogu ostvarivati svoje privatne interese na štetu zajednice, i da će napokon shvatiti da njihova djeca s vlastodršcima koji mrze njihovu kulturu neće imati šanse da se izraze u ovoj kotlini, osim ako se odreknu sami sebe poput raznih Novaka, Vukoja, Barbarića i slično.

I tako bi to ukratko bilo i sve pod blagoslovom svečenika sklonim mafijaškim sprovodima


srijeda, 3. ožujka 2010.

KRONOLOGIJA PLETERNIČKE STVARNOSTI


KRONOLOGIJA PLETERNIČKE STVARNOSTI

KRIMINALNE MALVERZACIJE –Lucić-Aladrović
KLJUČNE RIJEČI:malverzacije,funkcije,moć,imovina

1990-1995. godine
- u političkom životu neprepoznatljivi, sitni seoski špekulanti
- samo maštaju kako smijeniti tadašnjeg načelnika općine Kolarića
- 1995. godine upisuju se u HDZ-e uz svesrdnu pomoć novog lokalnog župnika te postaju članovi stranke o kojoj do tada baš nisu lijepo govorili.

1997. godina
MENTOR –(Lucić) financijski ojačao (KRENULO GA), a -IZVRŠITELJ(Aladrović)(NAČELNIK)odnosno gradonačelnik Pleternice
U tom vremenskom period izvršena je čistka svih ljudi koji ne žele veličati lik i djelo Franje Lucića. Iz HDZ-a se uklanja većina ljudi čiji povijesni korijeni dolaze iz BiH, uklanjaju se starosjedioci Pleterničani pa tako na jedan vrlo čudan način Lucić postaje čelnikom pleterničkog HDZ-a, koji onda opet na još čudniji način postaje čelnik ŽO HDZ-a Požeško-slavonske županije i zauzima visoku poziciju na listi za parlamentarne izbore te ulazi u Sabor RH u petoj izbornoj jedinici
2002. godina
IZVRŠITELJ shvatio da je MENTOR pohvatao veze u vrhu HDZ-a u Zagrebu, slijede putovanja: Izrael, Njemačka, Rim, Lurd, itd…

2004.godina
-MENTOR isključivo radi osobnog interesa postavlja IZVRŠITELJA na mjesto Upravitelja uprave šuma Požega (glavna veza Marija Bajt).
2009.godina
IZVRŠITELJ uspijeva omogućiti da službeni dug prema Hrvatskim šumama (Jutarnji list-05.09.2009.g,str.10.) iznosi više od 11 milijuna kuna od strane MENTORA-čitaj TOFRADO, a za uzvrat je postavljen na mjesto Župana Požeško-slavonske županije(sva su sredstva bila dozvoljena, cilj mora biti ostvaren).
IZVRŠITELJ napušta Upravu šuma Požega (cilj je ostvaren), a glavni zasdatak je ZAMESTI TRAGOVE KRIMINALNIH RADNJI, no tu dolazi do problema koji traju.

ALI TO NEĆE MOĆI

Na toj se stepenici spotakao i Vlado Zec sa dijelom tima-pravomoćno osuđeni (dvije pravomoćne presude) i nalaze se tamo gdje bi morali biti gospoda Lucić-Aladrović u skoroj budućnostii sa drugim dijelom tima Vlade Zeca. I njima je obećavano svašta no “obećanje ludom radovanje”. Međusobna isprepletenost u kriminalu toliko ih je čvrsto povezala da su nerazdvojni. Nikada ne prođe ni sat vremena da se ne čuju mobitelom, a šapuće se i nešto drugo, no o tome čemo drugom zgodom (ČUDNA LJUBAV) kada prikupimo vjerodostojne materijale.
Za gospodu Lucića i Aladrovića se stvarno u periodu 1990-1995 nije ništa čulo, niti su išta značili u političkom životu, a načelnika općine gospodina Kolarića nisu voljeli jer nije bio domaći čovjek, a bio je vrlo školovan, načitan i poliglota.
Odlaskom dotadašnjeg župnika Ljudevita Petraka u mirovinu ( 1994. god.) dolazi novi župnik Antun Ćorković koji i danas stoluje na tom prostoru, a nekada je živio u Drenovcu. U to vrijeme postaje glavna poluga za sva zbivanja te uzima dvojac Lucić-Aladrović i tada počima sve to zlo u inače divnom i mirnom pleterničkom kraju, koje na žalost traje sve do danas, mada se sada već tome polako nazire kraj ulaskom USKOKA I DORH-a u Hrvatske šume i Tofrado.
SAMO KASNO JE
Nema se više gdje raditi, nema Oropleta koji je zapošljavao više od 500 ljudi i svega vezano na to poduzeće (misli se na kooperante i ostalo).
Kada je gosp.Lucić ojačao i postao “GLAVNI” član HDZ-a odmah postavlja, na zaprepaštenje i čuđenje svih u Pleternici gosp.Aladrovića za načelnika, odnosno gradonačelnika Pleternice. Tada se uveliko počima krčmiti državni novac i počinje se stvarati plan za ovo što danas imamo. Kasnije postavlja gosp.Aladrovića za upravitelja Uprave šuma Požega, kupuje se Oroplet, počima borba za svaki segment vlasti u Pleternici pa i dalje, ovladava se sportskim, kulturnim, vatrogasnim, lovačkim i svim drugim segmentima društva, isključivo trošenjm onog dijela društvene imovine koju ne mogu uzeti za sebe.
Rezultat tog udruženog pothvata, kako piše JUTARNJI LIST ( od 05.09.2009.god. na str.10.), je dug stvoren prema Hrvatskim šumama u iznosu većem od 11 milijuna kuna. Za uzvrat što mu je omogućio taj dug, Lucić gosp. Aladrovića, opterećenog silnim aferama i potpuno nepoznatog postavlja na mjesto župana Požeško-slavonske županije mada i veći dio članstva HDZ-a, posebno onog poštenog dijela, za njega nikad nije ni čuo (ALI NOVCEM SE MOŽE SVE!)
I što se sada dešava ?
Županija postaje ispostava i taoc jednog čovjeka koji sada i dalje obećava g.Aladroviću visoko mjesto na listi za parlamentarne izbore i siguran ulazak u Sabor RH kako bi se zajedno spasili kaznenog progona. U međuvremenu i župan želi postati MECENA(čitaj Aladrović), jer je i on financijski ojačao pa velikodušno poklanja 5.000 kuna obitelji umrlog hrvatskog branitelja u Drenovcu. Ali čijih novaca, s kojeg žiro računa je taj novac dignut, tko upravlja tim računom?? Najmanje je za povjerovati da je to pošteno zarađen novac ili da je to osobni novac od župana! Hrvatskim braniteljima NE TREBA NIKAKVA MILOSTINJA, pa makar ona dolazila i od župana g.Aladrovića, a pogotovo što on sa braniteljima:
-NIKADA NIŠTA NIJE IMAO ZAJEDNIČKO
-JER SE ISTOG U STVARANJU HRVATSKE DRŽAVE U PERIODU OD 1990-1995 NIGDJE NIJE VIDJELO NITI SE ZA ISTOGA ČULO.
(Neka objavi svoju biografiju za taj period!)
Gospodin Aladrović nije samo nanio štetu Hrvatskim šumama s tim što je omogućio da Franjo Lucić duguje Hrvatskim šumama više od 13 milijuna kuna, šteta je puno veća, pitanje je da li će ikada to platiti, jer je legalan dug za koji dvojac lucić-Aladrović misle da nikada neće morati odgovarati.
ŠTETA JE PUNO VEĆA, možda i tri puta toliko jer je sva roba iz Uprave šuma Požega koja je išla prema Tofradu , u periodu od 2004 do 2010 PREKLASIRANA i plaćana po znatno nižoj cijeni nego što je cjenik Hrvatskih šuma, te popraćena fiktivnim zapisnicima o REKLAMACIJI, a možda je već i veći dio te robe bio prorezan i prodan, što je objektivno vrlo teško i gotovo nemoguće utvrditi.
PRIJEVOZ TRUPACA
Sličan slučaj događao se i sa prijevozom trupaca. Vozili su kamioni Uprave šuma Požega, a pisano je i fakturirano Bog zna šta, posebno na kraćim relacijama-šumarija Pleternica-Tofrado, gdje u jednom danu kamion može napraviti i po osam tura što je također nemoguće iskontrolirati.
Sve što se dešavalo u šumariji Pleternica bilo je isključivo pod kontrolom TANDEMA SNOVA-Lucić-Aladrović jer kada je osvojena vlast u Pleternici dvojac je šumariju privatizirao te je to postala prva privatna šumarija u Hrvata, pa tako gosp.Aladrović postaje na dosta čudan način vlasnik sindikalne dvorane šumarije Pleternica, koju uređuje na račun šumarije i istu već 15 godina iznajmljuje kao poslovni prostor, a u posljednje vrijeme i još neke prostore u dvorištu iste šumarije, za koje pokazuje interes.
2010.godina
Dug Tofrada prema Hrvatskim šumama koncem mjeseca veljače 2010. godine iznosi 13 milijuna kuna.
-Traži se model da se to sve zataška.
-Pušta se priča da će to sve biti riješeno i da će Hrvatske šume taj dug otpisati. Očito se išlo smišljeno, udruženo, organizirano. Dug je isti kao u 5. mjesecu 2009. godine! Ne poduzima se ništa, radnici su na ulici, novca od prodane robe nema, gospoda Aladrović I Lucić uvaženi su građani i krojači tuđih sudbina, a krivac vjerojatno RECESIJA koja sa ovim slučajem nema nikakve veze.
Pa gdje je tu kraj i što još treba da pravna država profunkcionira ???



DOKLE TAKO ???


GRUPA GRAĐANA

O tome obavijest: USKOK, Gajeva 30a, 10 000 Zagreb
DORH, Gajeva 30a 10 000 Zagreb