...vrijeme je

...vrijeme je

nedjelja, 31. siječnja 2010.

ENIGMA: TKO JE UKRAO 3500 TONA ŽITARICA IZ SILOSA „ĐAKOVŠTINE“ d.o.o???

Ovih dana mediji donose podatke o katastrofalnim posljedicama nevjerojatne propasti tvrtke „Đakovštine“ d.o.o. Uz ovaj slavonski gigant vezana je egzistencija 6000 ljudi, što radnika i njihovih obitelji, što kooperanata. Dug tvrtke je oko 500 mil. kuna! Seljaci potražuju oko 20.mil. kuna, ili povrat svojih usjeva koje su uskladištili u silose, a koji su misteriozno nestali.
Ova organizirana pljačka mogla se dogoditi samo uz pomoć HDZ-ova kadra - ministra Čobankovića i Pankretića koji se za sada drže po strani, ravnatelja robnih rezervi Tomislava Tomića (HDZ) koji navodno nema pojma gdje je žito, i članova NO „ Đakovštine“d.o.o. koji su mahom iz redova HDZ-a i HSS-a i koji također ne znaju ništa!
Odmah se pojavio spasilac vlasnik „ŽITA“ d.o.o. koji će kupiti tvrtku te zadržati svih 427 radnika. Opet se ponavlja pretvorba do privatizacije na hadezeovski način. Nema proizvoda, nema ni zrno žita, nema niti jednog goluba i sve je spremno za parolu: IDEMO DALJE.

Obzirom da autor ovih redaka posjeduje snimke tajnoga sastanka gdje se ova situacija planirala još u proljeće prošle godine dužni smo javnosti podastrijeti dokaze umiješanosti
ministra Čobankovića i saborskoga zastupnika Franje Lucića (HDZ). Transkripte donosimo u cijelosti! ( Sastanak se održao u kući Franje Lucića čiji su česti gosti bili Božidar Kalmeta, Šuker, Rončević i Polančec!)

Petar Čobanković: Franjo, ovo je naš stranački kolega dr. Vladimir Gruden.
Franjo Lucić: Drago mi je! A za koji resurs je doktor zadužen?
Petar Čobanković: Jeboga Franjo, to je naš poznati psihijatar, kako da ti kažem?
Franjo Lucić: Petre, nisi ga valjda meni doveo?
Dr. Gruden: Ja sam onaj koji je liječio našega kolegu Šolića.
Franjo Lucić: Pa tako reci, ti si ono lago komuniste da bi Šolić mogo u mirovinu.
Dr. Gruden: Nisam lagao, ja sam čovjek od struke, sve što sam napisao o drugu Šoliću bila je istina! Druga je priča što je Šolić svoje simptome iskoristio za streloviti napredak u HDZ-u.
Petar Čobanković: Pustite Šolića! Došli smo tebi jer smo čuli da si s ekipom toliko ogolio i poharao Županiju da na ovome području ima jako puno izgladnjelih golubova. E, vidiš dr. Grudena zanimaju upravo ti golubovi.
Franjo Lucić: Recite konkretno o čemu se radi. Nemojte biti tako tajanstveni!
Petar Čobanković: Jedan moj pajdo želi privatizirati „Đakovštinu“d.o.o. pa bi mu malo pomogo. Jasno, svi bi ponešto dobili!
Franjo Lucić: Aaa, tako! Tu sam tata-mata! Recite što treba učiniti!
Petar Čobanković: Dr. Gruden ima strahovitu moć hipnotiziranja tj. podređivanja ljudi i životinja svojoj volji. Vidiš, nakon što opljačkamo „Đakovštinu“ tražit će se krivac, a Jaca nam je rekla da krademo i dalje, ali da krivci više ne mogu biti članovi HDZ-a. Uredit ćemo sve tako da ćemo optužiti golubove iz vaše županije koji su prokleto gladni prelijetali i poćokali sve do zadnjega zrna iz silosa.
Franjo Lucić: A to je isti stil kad smo opljačkali ribnjake optuživši kormorane za štetu, ili kad smo pokrali stabla divlje trešnje optuživši divlje svinje! Dobro! Kako to mislite izvesti?
Petar Čobanković: Ja ću usred žetve nagovoriti seljake da žito kombinatima ne prodaju nego da ga uskladište pa da ga poslije mogu prodati po većoj cijeni. Većina će nasjesti jer su iz godine u godinu sve pohlepniji. Međutim, donijet ćemo Zakon o skladištenju bez podzakonskih akata tako da će skladišta raditi bez licence i bez osiguranih Sigurnosnih fondova. Dalje ćemo kamionima prevoziti sirovinu mom pajdi u „ŽITO“ d.o.o., a preostale proizvode brašno, žgance, razne smjese međusobno ćemo podijeliti..
Nakon opustošenja, će moj pajdo doći i spasiti tvrtku te početi raditi s istim onim žitom kojismo ukrali, a uskok će naposljetku optužiti golubove! He, he,he…zar, nije izvrsna ideja?
Franjo Lucić: Dobro, a što ja trebam uraditi?
Petar Čobanković: Primijetili smo da u Pleternici ima jako puno golubova na onoj stambenoj zgradi preko puta policije, pa bi nam netko trebao osigurati pristup k njima!
Franjo Lucić: Nema problema! Tamo je moj izvrsni kolega koji je sa mnom zajedno krao na pleterničkoj dvorani.
Petar Čobanković: E,dobro. Dr. Gruden će hipnotizirati te golubove da svakodnevno lete u Đakovo na silose kako bi imali alibi.
Franjo Lucić: Još mi nije jasno zašto ste izabrali golubove iz naše županije!
Petar Čobanković: Pa, reko sam ti, što gladniji – to poslušniji. Je li tako doktore??


Nakon ove priče trebamo samo malo pričekati da vidimo hoće li USKOK uistinu optužiti golubove za prazne silose?



PRILOG TEKSTU:

Ravnateljstvo za robne zalihe

RAVNATELJ: Tomislav Tomić

Kontakti:
tel: 01 6106 130
fax: 01 6109 132

Ravnateljstvo za robne zalihe obavlja poslove određene Zakonom o državnim robnim zalihama.
Obavlja gospodarske upravne i stručne poslove u svezi s formiranjem, korištenjem i obnavljanjem robnih zaliha i osiguranjem skladišnog prostora za smještaj i čuvanje robnih zaliha;

Priprema prijedlog programa robnih zaliha, programa količine i razmještaja i godišnjeg programa stalnih zaliha, kao i druge akte određene zakonom; zaključuje ugovore o poslovima robnog prometa i druge ugovore na način i uz uvjete utvrđene zakonom i aktima Vlade Republike Hrvatske.

Brine o investicijskom i tekućem održavanju skladišta u vlasništvu Ravnateljstva, odnosno državnom vlasništvu, kao i opreme i sredstava u skladištima i ostalim objektima koje koristi Ravnateljstvo; obavlja financijsko-računovodstvene knjigovodstvene poslove državnih robnih zaliha, vodi računovodstvo Ravnateljstva.

Obavlja analitičko-planske i pravne poslove te nadzor nad provedbom ugovornih prava i obveza o skladištenju i čuvanju robnih zaliha i stanju zaliha te druge stručne i tehničke poslove za izvršavanje funkcije robnih zaliha; obavlja poslove u skladu s odlukama Vlade Republike Hrvatske.

Unutarnje ustrojstvene jedinice u Ravnateljstvu za robne zalihe su:
Odjel za robne zalihe
Odjel za financijsko-računovodstvene i analitičko-planske poslove
Odjel pravnih poslova.

IZJAVA PREDSJEDNICE VLADE JADRANKE KOSOR

Kosor: Đakovštini dugove ne možemo oprostiti, a neviđenu pljačku robnih zaliha treba kazniti


- Kao što se zna Đakovština duguje državi više od 50 milijuna kuna, nestalo je 3 tisuće tona državnih robnih zaliha i mi se bavimo odgovorom na pitanje kako to nadoknaditi, a na državnim tijelima je da što prije otkriju i kazne odgovorne za tu neviđenu pljačku. Što se tiče radnika i seljaka, razumijevanja imamo, a ako bude prostora na neki način poduprijeti ih mi smo za, ali dugovanja ne možemo oprostiti, jer bi to bila Pandorina kutija. Mislim da su se i oni koji vode Grad i Županiju su morali na vrijeme uključiti i nije dobro sav teret problema prebaciti na Vladu – okrznula je Kosor đakovački SDP i HDSSB-ovu županijsku vlast.

subota, 30. siječnja 2010.

ZAŠTO ME OVO STALNO NEODOLJIVO PODSJEĆA NA SADAŠNJU SITUACIJU U KRIMINALNIM I KORUPTIVNIM SKUPINAMA KOJE SU I DANAS NEDODIRLJIVE










Otvorimo ladice,skinimo staru prašinu i neka institucije ove države počnu funkcionirati.
NEMA ZASTARE I NITKO NIJE NEDODIRLJIV !!!

četvrtak, 28. siječnja 2010.

ZAPISNIK S RADNE SJEDNICE PLETERNIČKOG HDZ-a ODRŽANE DANA 25. SIJEČNJA 2010. GODINE U PLETERNICI U GRADSKOM DJEČJEM VRTIĆU


SMOGOVCI


Prisutni:
Franjo Lucić ( gradonačelnik ), Marijan Aladrović ( župan ), Ferdinand Troha ( dožupan ), Antun Ćorković ( župnik HDZ-a), Slavko Gaura ( županijski vijećnik ), Drago Lucić ( županijski vijećnik ), Franjo Delač ( predsjednik GO HDZ-a ), izvjesna Marija ( sutkinja HDZ-a), te domaćice HDZ-a Anka Dorbić ( ravnateljica škole ) i Ljiljana Petrović ( ravnateljica vrtića )

DNEVNI RED:
1. Aktualna politička situacija ( Franjo Lucić )
2. Korumpiranost sudaca (sutkinja Marija )
3. Alkoholizam kod adolescenata ( Franjo Delač )
4. Priprema domjenka ( Anka Dorbić i Ljiljana Petrović )

Ad.1 Aktualna politička situacija
Franjo Lucić: Poštovani drugovi, sve vas lijepo pozdravljam, a posebno ovdje među nama izražavam dobrodošlicu našoj gošći prelijepoj sutkinji Mariji.
( Prostorijom se prolomio gromoglasni pljesak. Nije bilo moguće vidjeti tko je prvi započeo s pljeskom, no zvučao je poput žubora izvora u pustinji. Drugarica Marija imala je na sebi impozantnu naboranu roza haljinu, njeno lice bilo je skriveno prekrasnim pramenovima bujne plave kose, kada se digla da se zahvali prisutnima na srdačnoj dobrodošlici svojim likom zaklonila je pogled polovici nazočnih hadezeovaca. Bila je poput naranče u vreći punoj trulih krumpira. Ovu gotovo savršenu plavušu nagrđivao je patuljasti nos čije su rupice nalikovale rupicama nosa šefice HDZ-a, koja je odavno preboljela ovaj kompleks ogolivši glavu muškom frizurom. Franjina ljubav prema sutkinji Mariji potječe još iz djetinjstva, i stoga nije čudno što Marija u ladicama suda u Požegi čuva 32 kaznene prijave protiv svoga prijatelja Franje i nitko je ne može uvjeriti u Franjinu nepogrešivost. Ovu privrženost prepoznala je i Franjina supruga koja uvijek s ponosom sjedi tik do Marije. Posljednji put imala je tu čast na predstavljanju Franjine pleterničke monografije. - Pljesak je toliko dugo trajao da je drugarica Marija poput Ive Pogorelića morala se više puta podizati sa stolice kimajući glavom prisutnima. )
Franjo Lucić: Kako je to lijepo kad ne moram prisutnima namigivati za pljesak. Ova iskrenost naših ruku govori o tome koliko si nam potrebna i značajna u teškim vremenima koja su pred nama. Dobili smo crvenoga predsjednika koji nas sve želi strpati u zatvor. Diverzija koju smo izveli sa strujom nije urodila plodom, samo smo skrenuli pozornost javnosti na druga Gauru i Hrvatske šume. ( Lucić se uzrujano okreće prema Gauri priupitavši ga: „ Kako ćeš opravdati sve one silne račune ?? )
Slavko Gaura: Druže gradonačelniče, ja, ja…( Gaura je zamuckivao ne znajući što će reći. Prisutni su ostali zapanjeni gledajući u njegove velike oči koje je uspio nadljudski raširiti tako da su nalikovale na umjetne. Marijan Aladrović je prišapnuo iznenađenoj Mariji da je to posljedica od dugotrajnog gledanja u žaruljice, jer staviti 2,5 milijuna žaruljica, sam, bez ičije pomoći, u tako kratkom vremenu, nadarenost je bez premca. Čak je i NASA pokazala zanimanje za druga Gauru, ali pošto nam je potrebno njegovo znanje kao županijskog vijećnika i električara, mislim da ga se Franjo neće tako lako odreći, samo će ga malo špotati…)
Franjo Lucić: A šta ako crveni pronađu račune s Gradom?? Jesi vidio što je napravio onaj glupi električar Prlog našem Polančecu? Baja tjeo kupit helikopter..! Nemoj da se zajebavaš!

Pritaji se! U Pleternici, samo ja i Drago možemo biti bogati, i eventualno Markota ako mu rodi loza!
Slavko Gaura: Druže gradonačelniče, meni je Marijan… ( U tom trenutku je Marijan skočio sa stolice zabranivši Gauri da govori te ga poslao u Drenovac da na klijeti promijeni žarulju koja je treperila! Gaura je hitro i poslušno napustio sjednicu znajući da mu ne gine za radni zadatak barem 5 do 6 tisuća kuna u džep, a i živo mu se fućkalo za dosadne sjednice..)
Franjo Lucić: ( Nije mu bilo pravo što se Marijan umiješao u raspravu ali se ipak suzdržao od navale bijesa te nastavio govor.) Crveni su sve opasniji i organiziraniji, evo pogledajte što su učinili našem podžupanu Trohi… ( Svi se okrenuše i ugledaše tužnoga Trohu kako začađen sjedi u zadnjem redu…)
Ferdinand Troha: Danas je ovdje s nama trebao doći i drug Šolić iznijeti drugi dio predavanja prijašnje sjednice koja je bila prekinuta zbog izvanredne hladnoće. Međutim, neposredno prije samoga polaska napala nas je jedna grupa ljudi, vjerojatno isti oni koji su mi obojili kuću, ženu i automobil, kidnapirali su Šolića i iz gepeka automobila otuđili 168 prvorazrednih kulenova i 50-ak butelja prvorazrednoga vina koje sam nakanio darovati za današnji domjenak. Mene su samo po licu poprskali sa crnim sprejem te me na moje čuđenje pustili. Možda zato što sam jako plako!
Franjo Lucić: Šteta tolikih kulenova. Ipak, reći ću vam da nam je župnik donio hrpu suhomesnatih proizvoda koje je sakupio od naivnih župljana za bogoslove. ( Franjo je već vidno nervozan pogledavao u drugaricu Dorbić i drugaricu Petrović jer su ga vrtićka djeca dok je pričao neprestano vukla za nogavice i gurkala…)
Dragi drugovi, uredili smo gotovo sve Područne škole. Umjesto 3,5 mil.kuna potrošili smo jedva 2 mil. kuna! Nakon svake gradnje treba ostati nešto novca za podijeliti zaslužnima i središnjici stranke jer inače nećemo dobiti za druge investicije. To što se pojedini učitelji usude ogovarati da se fušarilo s gradnjom riješit će naša drugarica Dorbić koja će napraviti popis takvih drskih učitelja, a dalje ćemo … Ajoj,uuu,aaa,aaa – uzviknuo je Franjo! ( Ljiljana je dotrčala i otrgnula jednoga malog dječačića koji je ugrizao Franju za nogu. Anka je brže bolje priskočila i uljnom maramicom obrisala bolno mjesto na Franjinoj nozi. Franjo je bio ganut obazrivošću ove dvije vjerne domaćice te je ovu pomalo smiješnu situaciju iskoristio da ponovno pohvali samoga sebe.) Vidite drugovi, nije slučajno što se prostorije naše stranke nalaze u dječjem vrtiću, jer naši mali članovi već od najranijeg djetinjstva prisustvuju našim sastancima puzajući oko stola i nogu odraslih hadezeovaca, i tako uistinu uče. Ne moram vam kazati da je to moja ideja. Naravno, da primamo samo djecu od članova HDZ-a, nećemo valjda poučavati djecu od crvenih. I naš župnik kad krsti djecu, našu polije s više svete vode i namaže s kvalitetnijim uljem. ( I tako dok je Franjo zaneseno govorio o izgradnji većega vrtića u kojem će se moći odgajati još više mladih hadezeovaca,osjetio je toplinu koja ga je počela prožimati od palca šireći se prema gornjem dijelu nogu, ovaj izvanredni osjećaj koji mu se javlja uvijek kad je vanredno zadovoljan izrečenim prekinuli su prisutni nekakvim čudnim smijehom. Franjo nije primijetio dječačića koji se krišom prišuljao te ga pomokrio po nogavici. Ovaj put poniženi Franjo pokazao je svoju zlu ćud istjeravši svu vrtićku djecu iz prostorije zajedno s tetom Liljanom i tetom Dorbić, te nastavio uzrujano: Izgleda, da su crveni uspjeli uvući i neke svoje članove ovdje, pa molim g. Trohu, podžupana za društvene instalacije, da provjeri situaciju te takvoj djeci oduzme plavu kutu i kapu s oznakom naše cijenjene stranke, da ih možemo razlikovati od naše djece te spriječiti svaku destrukciju. Osim toga, prije upisa ćete osobno morati mene obavijestiti koju djecu namjeravate upisati u vrtić da nam se ne događaju ovakva sranja.
Franjo Delač: Druže gradonačelniče, maloprije sam ovdje vidio jednog dječačića već sad je gotovo isti Đukica Tomić!


Franjo Lucić: Moramo vidjeti ko mu je majka, te angažirati župnika da nam objasni što učiniti u slučajevima kada hadezeovka zatrudni s crvenim. Nismo seljaci da neutemeljeno optužujemo kada stvari možemo znanstveno obrazložiti uz pomoć stručnjaka. Ministar Milinović je za takve stvari tata-mata.
Drago Lucić: Braco, pusti sad umjetnu oplodnju, podsjetio bi te da dadeš upute ljudima u svezi Jadranke i Sanadera jer vlada zbunjenost i dezorijentiranost.
Franjo Lucić: Sve ono što je Šeks pričo o Sanaderovoj bahatosti je samo mali dio njegova profila. Ja ću vam ovdje reći pravu istinu glede Sanadera. I mene je vrijeđo i omalovažavo. Obavezno bi, kad bi god došo u Zagreb, moro kod njega u ured na pregled. Obično bi mi uzeo sav novac iz lisnice govoreći da je to za potrebe stranke. U posljednje vrijeme dolazio sam bez lisnice, tada bi doživljavao torture, razočaran bi me vukao za nos i uške, vičući da sam lopov, da imam široka i pohlepna usta poput Vlade Zeca i da bi mogo doživjeti njegovu sudbinu. Bilo je strašno, ali sam rađe trpio to nego da mi uzima novac pod krinkom da je za stranku.
Antun Ćorković: Franjo, je li istina da je volio muškarce? – Upita župnik sjetno, nakrivivši glavu držeći se desnom rukom za podbradak.
Franjo Lucić: Stvarno ne znam! Sa mnom je svršio uvijek brzo. Ali dok smo čekali u redu neki su ostajali mnogo duže od drugih. Primjetio sam da su crvenih obraza izlazili iz Sanaderova ureda. Obično se tud radilo o Rončeviću, Polančecu, Vukeliću, Bebiću, Šeksu i Matušić Frani. Iz privilegirane grupe jedino crvene obraze nisu imali Jandroković i Hebrang, ali je bilo vidljivo da je Sanader nakon susreta s njima bio crven.
Marijan Aladrović: A kako te je onda postavio za zastupnika u Saboru??
Franjo Lucić: Što misliš da sam to dobio na lijepa usta? Istina je da sam ga podmitio s 1 mil. kuna. Doduše, to sam uzeo od radnika u Tofradu ucijenivši ih s propašću firme, ali kako bi drugčije došao u NO HAC-a? Odakle asfalt, tulije, bandere i ostalo. Ja sam se žrtvovo i dobro pazio da me ne uhvate…Na kraju ove moje iscrpne analize političke situacije želim vam reći da sam u Austriji navijajući za naše rukometaše ostao zaprepašten kada sam čuo da njihovi psi vučjaci laju ko moji u Tofradu. Njemački psi, a laju na hrvatski. Prosto za nepovjerovat, ali to samo znači da će hrvatski jezik u EU zauzeti značajno mjesto u bliskoj budućnosti. ( Franjo se zahvalio prisutnima i dao riječ drugarici Mariji.)

Ad.2 Korumpiranost sudaca
Sutkinja Marija: Pozdravljam sve uvažene drugove, a posebno želim zahvaliti vašem vrlom gradonačelniku Franji što me je pozvao da vas utješim i rasteretim od neizvjesnosti i silnih briga. Što se mene tiče možete svi mirno spavati jer naša ekipa na Općinskom i Županijskom sudu bdije nad pravdom koju u Požegi sigurno neće još dugo krojiti crveni. Naši protivnici nam prigovaraju da smo korumpirani, što nije točno, jer su korumpirani oni koje zanima novac, a ne stranka. Mi smo stranački opredijeljeni i već duže vrijeme djelujemo kao logistika i potpora HDZ-a u našoj županiji, a novac dolazi sam po sebi. S tim je u skladu izjava našega gradonačelnika Franje tadašnjoj crvenoj vlasti da s kaznenim prijavama mogu obrisati guzicu. Evo, ja već duže vrijeme ne kupujem WC papir.
Situacija na Općinskom i Županijskom sudu je takva da se uopće ne morate brinuti za kršenje zakona, jedino što je važno da ne izgubite milost stranke. U tom slučaju vas uistinu može zadesiti sudbina Vlade Zeca od kojega je stranka digla ruke. U Pleternici se to neće dogoditi, budući sam vidjela da imate izvrstan pomladak među kojima ima hrabrih i nadarenih pojedinaca koji su se već danas istakli svojim hrabrim djelima, tako da uopće ne sumnjam da će biti u stanju nastaviti što smo mi započeli…( Marija je pričala, i pričala i što je duže pričala to su je prisutni sve manje razumjeli. Franjo Delač je kratio vrijeme povlačeći nešto iz crijeva koje je tajanstveno nestajalo ispod kaputa.


Franjo Lucić se vidno znojio , te je nervozno trzao glavom pogledavajući na zamišljenog Aladrovića. Troha je pokušavao sa silnim maramicama skinuti crnu boju s lica, te je značajno šapnuo Dragi Luciću kako mu je ipak drago što su ga barem posprejali s crnom bojom umjesto mrske mu crvene. Župnik je zatvorenih očiju kopao po nosu. Napolju se čula graja djece koji su htjeli unutra jer ih je vani pritiskala zima, a sastanak se odužio. Tete su molećivo provirivale pogledavajući da im Franjo dade znak da uđu. Naravno da nije smio remetiti mir potreban za govor osobe koja ga drži na slobodi…)
Ovo svoje kratko predavanje završila bi s probacijom… nastavila je Marija.( Duhovnik HDZ-a Ćorković usudio se prekinuti Mariju riječima: I ja imam problema s probavom, te predlažem gospođi da mi krenemo na slijedeće predavanje jer će nam se hrana ohladiti, a na domjenku se možemo dohvatiti teme o probavljanju. Na to su prisutni brzo zapljeskali dok je povrijeđena Marija ljutito napustila govornicu s licem koje je neumoljivo podsjećalo na Polančecevo.
Franjo Lucić: Zahvaljujem se drugarici Mariji na ovom divnom govoru, a sada molim našega predsjednika GO Franju Delača da održi predavanje o problemu koji je prisutan u našim školama. – ( Župnik je pokušao probuditi Delača iz nekoga njegova čudnoga stanja. Delač, iako je imao širom otvorene oči, nije reagirao na vanjske poticaje te se činilo da je u nekom drugom svijetu. Njegova svjetleća ćela, ispod koje se ljuljala nekakva gumena cijev oko koje su letjele čudne zimske bube, upućivala je na mističnost ovoga događaja. Župnik je ustvrdio da ima viđenje jer je i Delač poput njega veliki vizionar i mistik. Ipak, Franjo je pozvao iskusnu drugaricu Dorbić, stručnjakinju za umjetno disanje, smatrajući da je Delač zamro. Nakon zahvata drugarice Dorbić drug Delač je povratio i došao k sebi. Prostorijom se prolomio pljesak, a drug Delač je krenuo prema improviziranoj govornici te je zaobišao i napustio prostorije vrtića bez ijedne izgovorene riječi oteturavši u nepoznatom smjeru.
Franjo Lucić: Drugovi, vrlo je vjerojatno da se drug Delač neće vratiti, pa predlažem da krenemo na domjenak koje su pripremile naše drage domaćice Anka i Ljiljana. Ajmo, prije nego li dođe debeli Markota!

Ad.3 Crtice s domjenka
Slavko Gaura: ( Nakon što je promijenio sijalicu na Aladrovićevoj klijeti vratio se na domjenak.) Njam, njam,… župniče, mogli ste i za mene nešto odvojiti od bogoslova!
Antun Ćorković: Gaura, Gaura! Nikad ti dosta, a nisi mi zahvalan što se brinem za tvoju bivšu suprugu. Mogo bi gore na brdu promijenit koju sijalicu na slavu Božju.
Marijan Aladrović: ( Došuljao se do Gaure, mudro suzio oči te pokrivši usne rukom prošaptao: Jesi li mi donio račun??
Slavko Gaura: ( Izvadi papir iz hlača zadnjega džepa, zaklonivši ga tijelom od drugih, okrenut prema Marijanu prozbori: 2.654,23 kn, na Hrvatske šume!)
Marijan Aladrović: Glupane, jesam ti reko da račune pišeš na Požeško-slavonsku županiju. I obavezno na svaki račun dodaj još jednu nulu!
Franjo Lucić: Ozlojeđen time što ova dvojica šapću njemu iza leđa bezobrazno ih je prekinuo u došaptavanju, znajući da dijele novac bez njega. Franjo je imao nevjerojatan nos za diobu novca, te je odlučio povrijediti Aladrovića riječima: Ajde, pojedi ovaj sendvič. Ja sam ti ga složio!
Marijan Aladrović: Kao da ne znaš da sam dobio dijabetes. Znaš da ne smijem!
Franjo Lucić: Ajde, ajde, nije to od hrane! Ja dijabetes imam mnogo duže od tebe. U početku ti se podiže s količinom ukradenog novca. Međutim, ja sam već ušo u fazu, što bi reko drug Delač,. – obrnuto proporcionalno; više novca – manje šećera, ha,ha,ha..



Antun Ćorković: Ha,ha,ha.. E, ova ti je dobra Franjo! I meni se bolje diže nakon blagoslova kuća.
Franjo Lucić: Župniče, već vas duže vremena želim pitati što je s đakonom Grbešom? Odjednom je nesto iz župe!
Antun Ćorković: Nije se snašo! Što da ti kažem, nazvo sam biskupa i reko da mi ga skloni s očiju. Prepobožan je, neće se kurvat, neće popit, ne možeš ga s novcima podmitit, i što je najgore reko je za Pavkovića da je dobar čovjek. To mu naprosto nisam mogo oprostit. Osim toga i da je sve to štimalo, ne zna se ulizivat, dodvoravat, lagat, klevetat. Ne zna izraziti zahvalnost! Bio si kad se Rašić oprašto na svetoj misi! Jesi vidio kako je plako! Plače za mnom, a znam da me ne voli! Jesi vidio kako je tebi javno izrazio zahvalnost pred župljanima. Skoro si povjerovo da je to sam smislio! Zapravo, ja sam mu reko!
Drago Lucić: Braco, a gdje nam je drug Zvonimir Bajić?
Franjo Lucić: Poslo sam ga da 24 sata na dan čuva Trohinu kuću. He,he,he. Iako je glup,on je naš najvjerniji član, morat ću ga na slijedećem Danu Grada nagradit!
Drago Lucić: A ko će sad čuvat moju?
Franjo Lucić: Ako treba dići ćemo na noge svih 50 pleterničkih policajaca! Samo što si toliko navalio na čuvanje kuće? Kako moju niko ne čuva? - ( Drago se povukao vidjevši da bi razgovor mogao biti sve neugodniji po njega. Lucić je zagrlio drugaricu Mariju te se obratio prisutnima )- Drugovi, ja sada moram drugaricu Mariju otpratiti, i neću se više ovdje vraćat. Vi se nastavite družiti, a slijedeći put ću ja održati predavanje o tome kako postati uspješan gospodarstvenik i o značaju žena u mojoj osobnoj političkoj karijeri.
( Franjo i drugarica Marija su uz pljesak prisutnih napustili skup!)

Ad.4 Nakon domjenka
Drugarice Dorbić i Petrović zadovoljno su čistile prostoriju punu razbacane hrane svjesni da njihove ravnateljske stolice ovise o svetoj poslušnosti. Ipak, nisu mogli a da se ne dotaknu izgleda sutkinje Marije. Zapravo bile su ljubomorne na pažnju kojom je gradonačelnik Lucić obasipao dotičnu umjesto njih. I tako dok su ćaskale na vratima se pojavio nekakav skitnica zarastao u bradu, s podljevima na oba oka, sav raščerupan, poderan i blatan. Upitao ih je za druga Lucića, a sve pod krinkom kako bi se približio preostaloj hrani. Hrabre drugarice su ga izmlatile metlama i izbacile napolje, dok je on vikao: Ja sam Šolić! Ja sam Šolić!
Plačući, nestao je u magli! Izdaleko se još samo čulo; živio Sanader, majku mu jebem!

nedjelja, 24. siječnja 2010.

SURADNJA SE NASTAVLJA





ZBRKA U REDOVIMA HDZ-a

Nakon našeg upozorenja da se na službenim stranicama ŽO HDZ-a Požega još uvijek pojavljuje neprežaljeni dr.Ivo Sanader stvari su se promijenile.Umjesto dr.Ive Sanadera ubačena je izvjesna plavuša kojoj neznamo ime,a pošto znamo kakva je percepcija u javnosti o plavušama s pravom tu uvrštavamo i gore navedenu organizaciju te postavljamo pitanje predsjedniku ŽO HDZ-a Požega Franji Luciću:"ZAŠTO UMJESTO NEPOZNATE PLAVUŠE NA NASLOVNICI NIJE POSTAVLJENA PREDSJEDNICA VLADE GOSPOĐA JADRANKA KOSOR"
?
Stranica snimljena 23.sijećnja 2010.g u 21,30 sati
==================================================================

Jedini dosljedan liku i djelu dr Ive Sanadera ostao je još predsjednik GO HDZ-a Požega,kontroverzni Ante Šolić, nedopuštajući skinuti svog vođu sa službenih stranica GO HDZ-a Požega,koji če kako čujemo iz pouzdanih izvora bliskih vodstvu GO Dr.Ivu braniti i svojim tjelom ako to bude potrebno.

Stranica snimljena 23.siječnja 2010.g u 21,35 h

srijeda, 20. siječnja 2010.

subota, 16. siječnja 2010.

četvrtak, 14. siječnja 2010.

AUDIOZAPIS KOJI DOKAZUJE UMJEŠANOST FRANJE LUCIĆA U MUTNE RADNJE OKO PREUZIMANJA POŽEŠKE VODOPRIVREDE OD STRANE TVRTKE PRESOFLEX



LUCIC-GALIC-VODOPRIVREDA from matija ivanic on Vimeo.

PITANJE ZA ŽUPANA MARIJANA ALADROVIĆA


Vratimo se mi našem aktualnom županu i bivšem ravnatelju Uprave hrvatskih šuma u Požegi.Ovaj puta biti čemo malo nježniji jer smo došli do saznanja da je dotični obolio od dijabetesa vjerojatno uzrokovan zakašnjelim PTSP-om ili djelovanjem državnih institucija gonjenja.
Od kada je „MENTORU“ FL-oo7 uspjelo preko HDZ-a,isključivo za osobne interese ,dovesti na čelo Uprave šuma Požega gosp.Marijana Aladrovića,inače neprimjetnog i ni po čemu zaslužnog inžinjera šumarstva,koji je u šumarskim krugovima potpuno anoniman(osim možda u Pleternici)iako ga ni tu nitko ne pozna kao inžinjera nego kao vjernog izvršitelja i kuma Franje Lucića počele su se događati čudne stvari u njegovom poslovanju,a što on za sebe kaže“Ja sam uspješan gospodarstvenik“.

No pređimo na stvar.Nešto je vrlo čudno u sprezi između Marijana Aladrovića i vlasnika SGO elektro obrta u vlasništvu Slavka Gaure iz Pleternice.Za pet godina vjerne suradnje među njima koštali su Upravu šuma Požega više od 2,5 milijuna kuna,od čega je blizu 500.000 kuna uplačeno avansno.
E pa onda molimo gosp.Aladrovića da nam objasni koje je Slavko Gaura skupocijene poslove uradio,gdje i s kim,a koji su plačeni kako slijedi:
...2004.godine isplačeno Gauri 101.200,00 kuna
...2005.godine isplačeno Gauri 884.000,00 kuna
...2006.godine isplačeno Gauri 770.000,00 kuna
...2007.godine isplečeno Gauri 656.000,00 kuna
...2008.godine isplačeno Gauri 402.500,00 kuna
UKUPNO : 2.754.270,00 kuna
Kakvi su to radovi bili da se moralo te usluge plačati avansno i to kako slijedi po godinama:
...2005.godina avansno isplačeno Gauri 120.000,00 kuna
...2006.godine avansno isplačeno Gauri 21.500,00 kuna
...2007.godine avansno isplačeno Gauri 240.000,00 kuna
...2008.godine avansno isplačeno Gauri 86.000,00 kuna
UKUPNO: 457.500,00 kuna

Radove koje je dotični Gaura obavio stvarno treba iskontrolirati jer naš izvor informacija ne može odgonetnuti kojom se to on djelatnošču bavi te da zašto su mu isplačeni toliki novci.Prema informacijama djelatnika Uprave šuma i djelatnika s terena saznajemo da on stvarno ide po terenu i mijenja pregorjele sijalice a za drugo ne znaju.Također na teren izlazi isključivo Slavko Gaura,a po nalogu gosp.Aladrovića pošto jedino u njega ima puno povjerenje.

ZATO NAŠE PITANJE GLASI :
Molimo gospodina Marijana Aladrovića,sadašnjeg župana,kojega je na to mjesto postavio isti MENTOR,PŽ-007FL,odnosno Franjo Lucić,da nam odgovori,da li če on i MENTOR,a u suradni sa Gaurom nastaviti suradnju i u Požeško-slavonskoj županiji,pošto i tamo ima dosta sijalica koje pregorjevaju,te da nam objasnio KOJE JE TO POSLOVE GOSPODIN SLAVKO GAURA OBAVIO ZA UPRAVU ŠUMA POŽEGA I TKO JE JOŠ NA KUGLI ZEMALJSKOJ TAKOVE I SLIČNE POSLOVE PLAČA“ AVANSNO“ !

S poštovanjem Grupa građana

subota, 9. siječnja 2010.

Ekskluzivni razgovor s Violetom Janjik: Bandić je preko mene htio naručiti Podumljakovo ubojstvo

Jan 08, 2010 at 12:30 PM
U ekskluzivnom razgovoru za Necenzurirano.com Violeta Janjik otkriva detalje o tajnom sastanku u zagrebačkom Gradskom poglavarstvu, 2004. godine, na kojem je Milan Bandić preko nje pokušao naručiti ubojstvo civilnog aktivista i predsjednika udruge Partnerstvo za društveni razvoj Munira Podumljaka. „Shvatila sam da se boje Podumljakovog postupanja i da oni ne završe iza rešetaka. To sam itekako shvatila. I da su spremni na sve. Ali shvatila sam iz tog razgovora i da su lopovi i da su zaista to počinili. Iz tog se ponašanja također vidjelo, jer ne bi pokazali toliki strahg i bojazan kroz ta silna vrijeđanja, da to nisu napravili. Bandić je bjesnio, pjenio se, kao što to često čini, u jednom se trenutku naslonio na stol, okrenuo prema meni i rekao „Imate li vi koga da riješi tog gada? Novac nije u pitanju!“. Ja vam sada ne mogu opisati taj osjećaj kako sam se ja tada osjećala kad je on to rekao, svakom normalnom to bi bio šok“, opisuje Janjik u razgovoru za Necenzurirano.com.

Gospođo Janjik bili ste nazočni na sastanku na kojem je, prema Vašem svjedočenju Milan Bandić pokušao, preko Vas, u nazočnosti gospodina Šostara naručiti ubojstvo Munira Podumljaka. Možete li kratko opisati pod kojim okolnostima, kako je uopće došlo do tog sastanka, kako to da ste nazočili tom sastanku i što se točno događalo, kada je Bandić došao na taj sastanak?


To je bilo 2004. godine, tada sam se družila sa gospodinom Šostarom, tada smo bili prijatelji, družili smo se, znali smo razmjenjivati iskustva i savjete.

Jedan dan je došao i molio me da li bi došla u Poglavarstvo, Bandić je tada bio dogradonačelnik Grada Zagreba, i da imaju nekih problema, da je tim razgovarao međusobno, Šostar tada meni nije imenovao gospodina Podumljaka, ali je rekao da imaju nekakvih problema, da im cure informacije iz Poglavarstva, da je to za njih dosta strašno, da to za njih nije dobro, da su shvatili, govorio je u množini, da su shvatili d aim unutar kuće treba osoba od povjerenja, osoba koja zna s medijima, osoba koja će blokirati takve informacije, i takvu dokumentaciju koja ih prikazuje u takvom kontekstu, tako reći pljačkaša i lopova.

Ja sam na to rekla da moram vidjeti ponudu, što mi nude, koji bi bili moji uvjeti, jer ja sam tada imala zaštitarsku tvrtku i tvrtku za marketing, imali smo svoj privatni posao, koji je u to vrijeme i tada dobro radio i bili smo zadovoljni.

Gospodin Šostar je znao da mi imamo zaštitarsku tvrtku, te je između ostalog rekao: “Sve o tebi znam, imaš i licencu, provjerena si, znaš zaštititi ne samo osobe nego i neke podatke“.

Ja sam na to rekla, dobro, moram vidjeti uvjete, moram vidjeti što to je, jer ja ne želim stalni radni odnos, to ne dolazi u obzir, ali bi se možda mogli dogovoriti i vidjeti da ti pomognem (Šostaru).

Ja druge nisam znala uopće, ja sam sve ostale koji su bili prisutni upoznala toga dana. Do tada ja njih nikada vidjela nisam.

ja sam došla na dan kada je bilo dogovoreno, to je bilo odmah sljedeći dan nakon ovog razgovora sa Šostarom, on mi je javio mogu li doći sutradan oko devet ili deset sati k njemu u ured, pa ćemo otići do Bandića, odnosno kako ga on zove do Milana, da sjednemo.

Došla sam u dogovoreno vrijeme kod Šostara, sjeli smo se, nakon čega je on rekao „Ajmo odmah, jer čekaju nas“. Ja sam ga pitala tko će sve biti na sastanku, na što mi je Šostar rekao „Ma vidjeti ćeš, mi smo ti ekipa, divni ljudi, vidjeti ćeš, čekaju nas pa idemo da ne kasnimo“.

Tako da smo odmah otišli u sobu kod Bandića, u njegov tadašnji ured dogradonačelnika. Kada smo ušli, onda su oni mene posjeli, unutra je bilo četvero ili petero osoba, Bio je Kojić, zadužen za financije, njega se sjećam, njega sam zapamtila baš zato što je bio najglasniji u vrijeđanju gospodina Podumljaka.

Bio je i gospodin Prežigalo, koji mi je tom prilikom dao i pozivnicu za promociju njegove prve zbirke pjesama, imam sve to sačuvano, i kasnije smo se vidjeli. S Prežigalom sam najviše razgovarala dok smo čekali Bandića.

Nakon što su me posjeli na čelo stola, Šostar me predstavio prisutnima i oni su me vrlo ugodno i lijepo primili, on je njima o meni govorio sve najbolje, i primjetila sam da je istaknuo da imamo zaštitarsku tvrtku i da smo suprug i ja vlasnici zaštitarske tvrtke.

Dok smo čekali Bandića oni su međusobno razgovarali, ja nisam slušala pažljivo taj razgovor, a ja sam razgovarala s gospodinom Prežigalom o poeziji, jer osim što je rekao da je gospodarstvenik predstavio se i kao pjesnik, pa smo malo pričali o poeziji.

U tom trenutku na vrata ulazi Bandić, to je inače moj prvi susret s gospodinom Bandićem. Ja ću biti iskrena, tog čovjeka nikad prije nisam doživljavala, niti mi je kao osoba bio bitan, niti sam o njemu na bilo koji način razmišljala, niti o onom njegovom pijanstvu, jednostavno nije bilo potrebe u mojem životu o jednoj takvoj osobi voditi bilo kakav razgovor, temu, ili bilo što drugo.

Znači, on je meni bio osoba kao bilo koja druga, i zato mi je ovaj susret s njim bio jedan šok, jer je normalno u takvom uredu da ćete na mjestu dogradonačelnika zateći jednu barem donekle pristojnu osobu.

Ali ja moram priznati da je on zaista glup. A to vam mogu reći i čak i tvrditi da je glup, njegovim smo glupostima svi svjedoci, a ja sam to vidjela na samom početku.

Dok je tada ulazio u sobu bio je nervozan, uzrujan, napet, i gledao me, i onda mu je Šostar kad se sa svima njima pozdravio rekao „To je Violeta, moja prijateljica o kojoj sam govorio, koju sam predložio da je ona najbolja za naš tim i može nam pomoći“.

Nakon toga Bandić je odmah pružio srdačno ruku, ali se vidjelo da je jako nervozan, i uopće nije sjeo s nama za stol, nego je cijelo vrijeme nervozno hodao između stolova i povremeno se naslanjao na svoj radni stol, kada je članovima tima izdavao zapovijedi.

Netko od prisutnih tada ga je pitao „Što je bilo, što se dogodilo“, jer nisu mogli dočekati što će čuti, jer je on prije vjerojatno bio na nekom sastanku.

Tada sam shvatila da je on bio na nekom sastanku u vezi gospodina Podumljaka, mada su njegovo ime u tom trenutku spomenuli samo jednom, pa sam shvatila o kome se radi.

Nakon što ga je jedan od prisutnih ponovno pitao što je bilo na tom sastanku Bandić je počeo odmah psovati, ali toliko odvratno i prostački.

Psovao je da „jebo pas mater tom baliji“, vikao je da je Podumljak strani plaćenik, da će on to riješiti, da je njemu već dosta njega, da s kojim će pravom njega prozivati netko tko je došao iz Bosne, zbog nekakvih pljački i ne znam čega.

Govorio je tolike gadosti, nema što nije rekao, i onda sam shvatila nakon što su mu se Kojić i ostali pridružili u vrijeđanju, te je Kojić rekao da će ga on osobno riješiti, da je dosta njima toga, ja tada gospodina Podumljaka nisam znala, shvatila sam da je njima taj predsjednik udruge, nisam tada niti znala točan naziv udruge, ali shvatila sam da im je Podumljak zagorčao život i da ga se jako boje.

Shvatila sam da se boje Podumljakovog postupanja i da oni ne završe iza rešetaka. To sam itekako shvatila. I da su spremni na sve. Ali shvatila sam iz tog razgovora i da su lopovi i da su zaista to počinili. Iz tog se ponašanja također vidjelo, jer ne bi pokazali toliki strahg i bojazan kroz ta silna vrijeđanja, da to nisu napravili.

Bandić je bjesnio, pjenio se, kao što to često čini, u jednom se trenutku naslonio na stol, okrenuo prema meni i rekao „Imate li vi koga da riješi tog gada? Novac nije u pitanju!“. Ja vam sada ne mogu opisati taj osjećaj kako sam se ja tada osjećala kad je on to rekao, svakom normalnom to bi bio šok.

Naći se na jednom sastanku gdje vi mislite da se radi o finim ljudima, civiliziranim, pristojnim i kulturnim, i onda čujete tako nešto.

Tada sam se počela osjećati nelagodno i osjećala sam odbojnost prema tim ljudima, dok sam slušala ta vrijeđanja po nacionalnoj osnovi i te strašne prijetnje. Kada mi se tako obrati, tim riječima, to me silno povrijedilo, jer ja sam tada imala zaštitarsku tvrtku, licencu smo dobili i ja kao fizička osoba, i tvrtka, po novom zakonu morali smo proći itekakve provjere, jer otvorili smo tvrtku za zaštitu osoba, a ne za takve radnje, kao što to rade neke tvrtke, tako da me taj Bandićev postupak posebno uvrijedio da mi netko ovako kaže da imam li ja koga, da novac nije u pitanju i da riješim tog gada. To je strašno.

U tom trenutku sam ustala, jer me Bandić tada takvim pitanjem svrstao na dno, baš na dno, ja sam se tada našla uvrijeđena. I izigranom, jer sam tako dovedena u ured, nepripremljena. Isti trenutak sam ustala i rekla sam im da ću ih sve do jednoga prijaviti, rekla sam im da to nije način stvari tako riješavati, da je ovo pravna država, da imaju pravni sustav.

Niti ne znam što sam im sve u bijesu i ljutnji rekla. U tom šoku. Rekla sam im da ukoliko se bilo što tom čovjeku dogodi da ću ih sve odreda prijaviti. Oni su za mene zločinci i ja to mogu reći nakon svega što sam prošla.

Kako je Šostar reagirao kada ste Vi ustali i napustili taj sastanak?

On je odmah izjurio za mnom van.

Dakle, vi apsolutno smatrate da je Milan Bandić u tom trenutku ozbiljno imao namjeru naručiti ubojstvo Munira Podumljaka?

Točno. Iz cijelog tog razgovora koji se tamo odvio, koji za mene nije razgovor, iz njihovog ponašanja, postupanja, te nakon što mi je rekao što je rekao, to je bilo potpuno jasno, i ja tamo više nisam imala što tražiti.

Šostar je odmah izašao za mnom i rekao za Bandića da se on tako ponaša i molio da se ne ljutim na njega.

Meni je žao da je Šostar takva kukavica i da se boji to javno priznati, jer se boji Milana Bandića, jer zna što ovaj radi, ali se Šostar boji jer zna da bi ga ovaj dao ubiti kad bi bilo što progovorio. Ali ja mislim da bi trebao progovoriti.

Što sad. Ako je činio to što je čino, Šostar neka prizna, bit će mu lakše u životu nego ovasko se nositi s tim.

Kako je Šostar reagirao kada je izašao za Vama nakon što ste Vi napustili taj sastanak?

Govorio je kako on osobno ništa nije kriv, kako on nema veze s tom pljačkom Crvenog križa. Rekla sam mu da mi ovo nije smio napraviti, ovako me dovesti, da ja nisam otvorila zaštitarsku tvrtku da bi radila ovakve radnje.

Šostar mi je odgovorio kako on to nije znao, kako nije znaš da će ovako ispasti na sastanku, molio me da mu oprostim jer nije znao da će Bandić tako odreagirati, da je to i inače njegov stil i nejgov način, da i inače tako reagira, ali je ponavljao kako on (Šostar) nema ništa s tim, da je njega Podumljak optužio za tu pljačku, a da on stvarno s tim nema ništa, da mu pomognem što da napravi, jer da mu je teško, da pustim ovu budalu što on melje (misleći na Bandića, op.a.), da je Bandić takav, da tako rješava stvari, da je to njegov način, ali da on tako ne želi rješavati.

Tada me kroz te moble i isprike Šostar privremeno uvjerio da nema ništa s tim, Šostar je jedini na tom sastanku bio pametan i šutio je, sjeli smo i razgovarali, te kada me pitao što da napravi, rekla sam mu „Gledaj, najbolje bi bilo, moj ti je savjet, otiđi do gospodina Podumljaka, razgovaraj s njim, reci mu što imaš, iznesi mu svoje stajalište, reci mu istinu, neka izvuče onda tebe a neka goni njih, ali mu to obrazloži, daj mu nekakve argumente, daj mu činjenice ako tebe nema nigdje. To ti je najbolje“.

Na to mi je Šostar odgovorio „Ma ja sam čuo da ti on nije dobar ni sa kim, on ni sa kim ne razgovara“.

Rekao mi je kako ja znam puno ljudi da probam naći nekoga tko zna gospodina Podumljaka, pa da on dođe nekako do njega i da razgovara s njim.

Rekla sam mu da mu je to najbolje, ako ga neće tužiti. A ako ga hoćeš tužiti, rekla sam Šostaru, mogu te povezati s odvjetnikom, iako i ti sigurno imaš odvjetnika, mogu te povezati sa svojim odvjetnikom.

Kada je Šostar s Vama razgovarao o Domu Crvenog križa na zagrebačkom Jarunu, on nikada nije nijekao da je do pljačke došlo, nego je samo tvrdio kako on nije umiješan?

Točno. Samo je vadio sebe. Iz svega što sam ja čula vezano za tu pljačku, kako to kažemo, Crvenog križa, po onom čemu sam ja svjedočila je nesporno da je taj Crveni križ opljačkan. Jer su dignuli toliku prašinu oko toga da su čak bili kadri i ubiti čovjeka. To je stvarno nešto što je van pameti i teško za povjerovati. I ja si stalno vrtim taj film o svemu tome što se dogodilo, jer je to zaista teško povjerovati. A pogotovo to da će netko biti toliko glup, zato kažem da je Bandić glup, da će to reći pred prisutnima.

Nakon nekog vremena Vi ste ipak cijeli ovaj slučaj, točnije pokušaj Milana Bandića da na tom sastanku naruči ubojstvo Munira Podumljaka prijavili nadležnim institucijama?

Jesam, sve sam prijavila, krajem 2006. i početkom 2007. godine. Nema gdje nisam podnijela prijave i na USKOK i policiji.

Prema Vašim saznanjima, što su oni poduzeli po Vašim prijavama?

Po mojim sam prijavama dobila samo jednu obavijest gospodina Bajića kako su prijave koje sam ja podnijela proslijeđene USKOK-u, i ja sad već dvije godine člekam na informaciju o tomu što su oni napravili, a Bajić m,i je tada odgovorio da su oni sve proslijedili USKOK-u i da je to u tijeku, te da ću o svemu dalje biti obaviještena.

Ali Vas USKOK nikada nije pozvao niti na saslušanje ni na davanje dodatnog iskaza?

Ne. Ni USKOK, niti policija, ni bilo tko drugi.

Ali Bandić i ekipa su doznali da ste Vi podnijeli prijavu?

Jesu, doznali su.

Jer, nakon prijave ste imali određenih problema zbog ovog slučaja, posebno nakon davanja iskaza na Općinskom sudu u Zagrebu?

Da, imali smo teških problema.

Možete li kratko opisati što Vam se događalo nakon što ste podnijeli prijavu o Bandićevom naručivanju ubojstva Munira Podumljaka?

Toga je toliko bilo, zaista previše toga, da kada bi ja to sve nabrojala, bilo bi to izuzetno puno materijala.

Dogodio se i napad na Vašu majku?

Točno, napad koji ja povezujem s prijetnjama koje sam tada primala.

Mama nije hodala ulicom, odnosno cestom, nego je pješačila širokim nogostupom, širokim skoro četiri metra.

Ljudi koji su to vidjeli rekli su da je sve bilo prazno i da je taj čovjek išao direktno na mamu, da ga je ona upozoravala da pazi da će je srušiti, on uopće nije išao od jednog kioska, nego je išao direktno prema mami s očitom namjerom da je sruši. I utvrđeno je da su joj nanešene teške tjelesne povrede.

Vi to povezujete s činjenicom da ste podnijeli prijavu protiv Bandića?

Točno. Do tada sam ja imala lijep, miran i normalan život.

Bojite li se u ovom trenutku za svoju i sigurnost svoje obitelji? Mislite li da su se oni spremni osvetiti Vama i Vašoj obitelji zbog Vašeg svjedočenja o njima?


Naravno da se bojim. Znam da su se spremni osvetiti, to sam vidjela i u ovom slučaju.

Razgovarao: Domagoj Margetić

petak, 8. siječnja 2010.

Uskok priprema optužni prijedlog protiv Bandića za slučaj "Krašograd"




PROTIV Milana Bandića trenutno se vodi 21 postupak po kaznenim prijavama, a kako doznajemo slučaj "Krašograd" mogao bi biti prvi slučaj koji izravno tereti zagrebačkog gradonačelnika. Prema informacijama Indexa, koordinirana istraga MUP-a, Uskoka i DORH-a u kojoj je sudjelovala i Porezna uprava pri samom je kraju.

"Krašograd" pri samom kraju

Podsjetimo, afera "Krašograd" vezana je za zemljišta između Grada i dvije tek osnovane tvrtke, Karantena i Mala ulaganja, na čelu kojih su studenti. U spornoj razmjeni Zagreb je dao 20.000 četvornih metara zemljišta uz Maksimirsku cestu za 35.000 četvornih metara u Sesvetskom Kraljevcu. Zemljište u Maksimiru procijenjeno je na 321 eura po četvornom metru, a parcela u Sesvetskom Kraljevcu na 185 eura.

U sklopu slučaja "Krašograd" ispituju se i prijetnje prema ljudima koji su otkrili mutne radnje, a prijetnje se povezuju sa čelnim ljudima Zagreba i tadašnjeg vrha Zagrebačkog holdinga.

Zagrepčanka nije okončana

Drugi slučaj koji je i dalje predmet iznimnog interesa istražnih organa svakako je slučaj Zagrepčanke, a i dalje se ispituju svi aspekti kupovine, a kasnije i prodaje tog atraktivnog zemljišta, što na koncu nije ni realizirano, odnosno IGH je odustao od kupovine. Istražni postupak, za slučaj koji Bandić voli reći da je njegov posao stoljeća, i dalje se vodi.

Kupnja stana u Bužanovoj

Policija i dalje nije zatvorila slučaj kupnje stana u Bužanovoj ulici. Ispituju se svi aspekti kupovine, kao i uvjeti koje je zagrebačkih gradonačelnik dobio od Hypo Banke.

Slučajevi prenamjene zemljišta

Pod posebnom lupom su istrage vezane uz zamjene zemljišta kao i prenamjene te nagodbe. Tako i dalje traje istražni postupak za spornu zamjena zemljišta u Resniku. Naime, kako doznajemo sumnja se u mešetaranje, a slučaj je izravno povezan s gradonačelnikom Bandićem kao i s bivšim čelnim čovjekom Holdinga Ljubičićem. Riječ je o zemljištu kojega su kupile osobe izravno povezane sa čelnim dvojcem iz Grada Zagreba, a kupci su Darko Turopoljac i Nino Đondić koji su zajedno s trećim partnerom trebali zaraditi najmanje 16 milijuna eura. Grad Zagreb prenamijenio je to zemljište u građevinsku zonu što je izuzetno pogodovalo novim vlasnicima.

Robni terminali, Rytec

Kada smo kod zemljišta, tu je svakako i slučaj zemljišta Robnih terminala kao i slučaj vezan oko sumnjive prodaje zemljišta Zagrebačkih cesta iz 2005. godine. Izravno je povezana tvrtka Rytac Ivane Bitange i Ines Krmpot koja je kupila 2196 četvornih metara za 60 eura po četvornom metru. Krmpot je jedna od nećakinja Ljubičića, a Rytec je zemljište kasnije prodao po cijeni od 104 eura.

Upleten i Todorić

Priča oko zemljišta nije gotova, jer se i dalje istražuje slučaj zamjene zemljišta Grada Zagreba i tvrtke Maestro gradnja. Pod istragom je i zamjena zemljišta između Grada Zagreba i tvrtke Grokomp nekretnine iza koje stoji Ivica Todorić. Grokomp je dobio atraktivno zemljište na križanju Vukovarske i Heinzelove ulice, neposredno pokraj Agrokorova Superkonzuma, a grad Zagreb ostao je praznih rukava. Slučaj nagodbe prema tvrtki Cios također još uvijek nije okončan, kao ni slučaj zamjene zemljišta u korist Zagrebačke nadbiskupije.

Zagrebačke ceste, priča za sada bez kraja


Dosje Zagrebačke ceste, također nije zaključen, a i dalje se ispituju sve radnje vezane uz poslovne odnose u toj tvrtki, koje su i dovele do premlaćivanja Igora Rađenovića. Dio je, kako doznajemo predan Općinskom državnom odvjetništvu, no cijeli slučaj još uvijek nije zaključen. U toj istrazi izravno se vežu Bandić i Ljubičić.

Poslovi koje je od Grada Zagreba dobivala tvrtka Tigra na čijem je čelu Bandićev kum Milan Penava, u policiji, Uskoku i DORH-u objedinjeni su u jedan slučaj. Pod posebnim povećalom istražnih organa su slučajevi: "Paviljon", "Potok", "WC", Montažna kučica", "Gupčeva zvijezda".

Bandićev kum u Paviljonu

Slučaj Paviljon i dalje je predmet interesa policije. Natječaj za radove na 70 kvadratnih metara velikom paviljonu dobilo je Penavino poduzeće, a njegova ponuda glasila je na dva milijuna kuna, oko tridesetak tisuća kuna po obnovljenom kvadratu prostora. Kad je dobila natječaj, Tigra je posao dodijelila podizvođaču - poduzeću Vigraf. Ova tvrtka zapravo je obnovila paviljon u Nazorovom parku, a za svoj rad Tigri je naplatila 630 tisuća kuna. Razlika od 1.4 išla je u Penavin džep.

Slučaj Potok

Slučaj Potok vezan je za sanaciju potoka Črnomerec - Vrbani bez javnog natječaja, pod opravdanjem hitnosti zbog klizanja terena, a u žiži interesa je opet Tigra. Vodoprivreda je dodjelila osam milijuna kuna vrijedne poslove Tigri, a isplaćuje joj tri milijuna kuna. I sve uz obrazloženje da se radi o direktnom dogovoru između grada i Holdinga. Predmet istrage je 5 milijuna kuna koji su nestali.

Gupčeva zvijezda


Slučaj Gupčeve zvijezde spominjao se u medijima, a on je i dalje predmet istrage. Riječ je o tome da je obnovu jedne jedine tramvajske nadstrešnice na Gupčevoj zvijezdi tvrtka Tigra od Grada Zagreba naplatila 1,2 milijuna kuna. Jedan metar kvadratni sanacije ove nadstrešnice tako je koštao 43,6 tisuća kuna. Ispituje se kako je moguća tolika razlika u cijeni.

Zlatni WC

Izgradnja dva montažna nužnika na okretištima tramvaja Dubrava i Dubec, odnosno slučaj "WC", objedinjen je u dosjeu koji istražuje poslove koje povezuju Penavu i Bandića. Tada je radove od zagrebačke administracije dobila tvrtka Gredelj, a Penavina Tigra ovaj put pojavila se kao podizvođač radova. Predmet interesa je cijena od osamdesetak tisuća kuna po kvadratu WC-a.

Montažne kućice i Crveni križ

Gradnja montažnih kućica na okretištu tramvaja Črnomerec, također se nalazi u "debelom" spisu koji ispituje Tigru i Bandića. Gradnja je plaćena 2,97 milijuna kuna, a cijena kvadrata montažne limenke iznosila je oko 35 tisuća kuna po kvadratu. Ispituje se, naravno cijena. Tigra se spominje u slučaju izgradnje zgrade Crvenog križa u Novom vinodolskom kojeg je također dobila ta tvrtke.

Pogodbe

Od ostalih slučajeva koji su dalje predmet interesa policije i gdje istražne radnje i dalje traju su i pogodovanje tvrtki Aerotel na Aerodromu Lučko. Slučaj Princess koje se veže uz Violetu Janjik također i dalje je predmet istrage. Isto tako istražne radnje oko prijave Srpske pravoslavne Crkve i prijave vezane za Cvjetni trg i dalje traju.

Nadstrešnice

Među posljednjim slučajevima koji su došli pod ruke DORH-a, USKOK-a i MUP-a svakako je izgradnja nadstrešnica na autobusnim i tramvajskim stajalištima u gradu Zagrebu. Ispituje se kako je moguće da jednu nadstrešnicu Grad Zagreb plaća 96.000 kuna što je 27.000 kuna više od stvarne cijene. U natječaju je tako primjerice tražen kvalitetniji inoks, a korišten je lošiji i jeftiniji inoks. Cijena je ostala ista. Sporni su i temelji, jer stvarna cijena postavljanja temelja je 10 milijuna kuna, a naplaćeno je 1,3 milijarde kuna. Ispituje se poslovanje tvrtke Gamont kao izvođača radova kao i Gredelja.