...vrijeme je
četvrtak, 31. prosinca 2009.
subota, 26. prosinca 2009.
RAZMIŠLJANJA JEDNOG TEOLOGA
KOMENTAR BOŽIĆNE PORUKE POŽEŠKOG BISKUPA
Čitajući retke božićne poruke biskupa A. Škvorčevića ne možemo se oteti dojmu o slici Crkve koja se pretvara u sistem vlasti i represije koja isključuje stvaralaštvo i samokritiku. Požeški biskup opijen mističnom svemoći svete vlasti zatvara se u geto koje samo sebe uznosi i slavi zaboravljajući da nije vlasnik Božjega spasenja koje pripada svim vjernicima, te se na taj način stavlja iznad zajednice kojoj bi zapravo trebao služiti.
Biskupova samodostatnost i uhodana pravila igre među crkvenim podanicima stvara otuđenje, pasivnost i automatizam, a posljedica toga je da imamo Crkvu koja misli, govori i ne čini, Crkvu koja nije u stanju aktualizirati Evanđelje te odgovoriti na izazove današnjega svijeta. Poznati teolog dr. Vjekoslav Bajsić usporedio je Crkvu sa slikom ježa koji pokušava sam pretrčati autocestu. Više od sporosti ježa zabrinjavaju „bodlje“ okrenute prema braći laicima. Ovo nepovjerenje prema funkciji laikata unatoč enciklikama Drugog vatikanskog sabora podsjeća nas na nepovjerenje i strah političke i svećeničke elite u Isusovo vrijeme. Isus se nije dodvoravao moćnicima tadašnjega svijeta , nego je raskrinkao njihovo licemjerje osudivši jednako vladajuću elitu kao i one koji ih podržavaju svojim interesnim ulizičarenjem. Svojim primjerom Isus je opunomoćio svakoga vjernika da kritizira i raskrinkava zlo i nepravdu, činili ga oni saduceji ili neautentična crkvena vlast u našoj biskupiji koju predvodi biskup A. Škvorčević. Dakle, nije uopće upitna mogućnost kritike biskupa i njegovih (naših ) svećenika kao svjedoka vjere i posrednika između Boga i ljudi, već s pravom trebamo postaviti pitanje i vlastite indiferentnosti i inertnosti prema bljutavosti crkvenih službenika u naviještanju Evanđelja. Nitko nije slobodan od odgovornosti nad ravnodušjem svjedočenja Isusovog djelovanja. Raskrinkavanje onih koji zbog vlastite oholosti i nedostatka vjere prenose krnje i osakaćeno Evanđelje treba shvatiti kao izraz ljubavi prema Crkvi i zauzetošću prema vrijednostima Radosne vijesti. Bit će onih koji će ovaj komentar shvatiti kao napad na autoritet crkvenih institucija i službenika, međutim odmah ćemo ih podsjetiti da autoritet ne proizlazi iz svete vlasti već od primjerenog življenja Kristova otajstva.
U Škvorčevićevom upravljanju Požeškom biskupijom ima premalo toga božanskoga, dominira logika svake druge ljudske vlasti sa svim njezinim lukavštinama. Kult ličnosti koju provodi Škvorčević centralističkim i autoritativnim vođenjem crkve ima snažnu podršku u kleru. Oni svećenici koji se protive ovakvom vođenju Crkve ili bolje reći; oni koji ne iskazuju dovoljno divljenja bivaju omalovaženi i marginalizirani, stoga nije čudno da svaka vlast želi biti korumpirana, a apsolutna još i više, niti je čudno vidjeti svećenika promaknutog svim mogućim crkvenim titulama te namještenoga u vođenju „izdašne „ župe koji svojim ponašanjem ne samo da ne svjedoči Krista već mnogim anomalijama sablažnjava vjerničku zajednicu. Ovakav Škvorčevićev način vođenja Crkve urodio je mnogim patologijama, poput; pomanjkanja dijaloga, osuđivanje i sprečavanje svakog kritičkog duha, nedostatak stvaralačke mašte, a otvorio put inflaciji poziva na poslušnost, podređivanju, disciplini i svemu onome što u svakom trenutku opravdava postojeću vlast bez obzira kakva ona bila. Otvoreni poziv biskupa na vjernost Crkvi i njemu stavio je u drugi plan poziv na vjernost Kristu. Doduše biskup bi trebao predstavljati Krista, međutim svjedoci smo da je u biskupiji trijumfiralo sve ono protiv čega se Krist borio: moć,vlast i novac. Ispada, da u ovim vremenima korupcijskih afera političari pronalaze nadahnuće u korumpiranom shvaćanju upravljanja podređenima u crkvenoj hijerarhiji. Otud povezanost vladajuće elite i većine biskupa i klera koji već dva desetljeća vrbuju vjernike za stranku HDZ-a Bogataši koji su se preko noći obogatili i koji sudjeluju u izrabljivanju i osiromašenju puka dobili su utočište i alibi crkvenih službenika koji umjesto da ih na svetim misama i u glasilima prozivaju za nečasne radnje, oni ih veličaju stavljajući ih u prve redove pozivajući narod na pljesak. U crkvi je nažalost oživljen onaj tip crkvene nazočnošću s vlašću koja je saveznica moćnih te niti je evanđeoska niti odgovara
pozivu povijesnog trenutka. Usudio bih se reći da crkveni službenici prostituiraju crkveni prostor u političke svrhe i čisto ovozemaljske probitke koji nemaju nikakve veze s Kraljestvom Božjim.
Nažalost, postali smo svjedoci da požeški biskup gradi kraljevstvo na zemlji bez Boga i bez vjernika rastjerujući i dijeleći stado na lijeve i desne, na podobne i manje podobne, na bogate i siromašne itd. Kad imamo sve ovo u vidu, onda ne iznenađuje omalovažavajući opis Isusova rođenja u biskupovoj božićnoj poruci:“ Pred očima nam je prizor siromašne obitelji na putovanju, kojoj se u štali rodilo dijete. Reklo bi se to je samo još jedan od beznadnih slučajeva na zemlji kojih je na pretek i u naše doba…“
Ispada da su Josip i Marija bili na proputovanju, a ni govora nema o tome da su bježali od tadašnje političke i svećeničke elite. Znakovito je da je mali Božić bježao od moćnih te pronašao utočište kod neznatnih. Pita li se biskup hoće li Krista biti stid posjetiti ga u palači prilikom svoga drugog dolaska ili će mu ipak poručiti da je mnogo manje beznadno roditi se u štalici nego poput Heroda živjeti u dvorcu i izdavati naredbe o uklanjanju onih koji se ne uklapaju u primitivne ovozemaljske slagalice. Neprimjereno je Josipovu obitelj nazivati siromašnom obitelji, niti ičiju obitelj koja je spremna surađivati na promicanju života. Siromašan je bio Herod koji je u svojoj palači smišljao smaknuća svojih protivnika. Ne želim biskupa Škvorčevića usporediti s Herodom, ali čini mi se da je mnogo sličniji njemu nego li Kristu.
Centralni dio Škvorčevićeve božićne poruke je lik svetoga župnika Arškoga Ivana Vianneya čije duhovne misli biskup citira kako bi naglasio važnost svećeničkog poziva i sakramentalne vrednote Crkve. Odlomak božićne poruke završava riječima svetoga župnika: „Poslije Boga, svećenik je sve!“ Biskupovo naglašavanje susretanja s Bogom u svetim sakramentima naglašava jednostrano Božju volju, dok je neminovan ljudski napor izostavljen zbog životnoga stila samoga biskupa i većine klera kojega predvodi iz kojega se ne naziru evanđeoski korijeni služenja vjerničkoj zajednici. Time je svjedočiteljska dimenzija crkvenih službenika svedena na razinu pukog činovničkog dijeljenja sakramenata. Prema takvom piramidalnom shvaćanju religiozne zbilje dovoljno je biti na višoj razini da bi više sudjelovao u božanskoj vlasti. Poruka je to mjesnoga biskupa svojim svećenicima i javna podrška da se ne odriču svojih povlastica i prava, a napose da nitko od njih neće biti kažnjen niti prokazan za inertnost, neautentičnost i javnu sablazan s mnogim prisutnim porocima koji kod pojedinih svećenika nadilaze prosječnu izopačenost. Za svećenike u ovoj biskupiji dovoljno je samo iskazivati poslušnost prema biskupu i biti poslužitelj sakramentalnih otajstava. Zato riječi biskupa u kojem svećenike stavlja odmah nakon dragoga Boga zvuče degutantno i nevjerodostojno, jer mu nedostaje osobno svjedočanstvo izgovorenih riječi. Najlakše je prisvojiti slobode za koje su se izborili drugi! Sv. Ivan Arški nije iz palače ulazio u Crkvu! Njegov stan odaje krajnje siromaštvo svećenika koji je za sebe malo trebao. Hranio se krumpirom koji je sam skuhao za cijeli tjedan! Ispovijedao svaki dan najmanje 12 sati! Bog mu je dao milost da umnoži brašno!
Imao je problema s ljubomornim biskupom i braćom svećenicima koji su iskazivali zavist ! Naposljetku, umro je od iscrpljenosti! Ove bitne ljudske napore koji dolaze odozdo u susret Božjoj volji naš biskup Antun nije smatrao shodnim naglasiti jer bi to, između ostaloga, bilo preveliko breme i za njega i za podređene mu svećenike čiji je životni stil kod većine u velikom raskoraku sa stilom življenja sv. Ivana Arškog. Kada sv. Ivan Arški kaže da je poslije Boga svećenik sve, onda uistinu nemamo razloga sumnjati u nadahnutost i istinitost takve izjave, a poglavito u te riječi nisu sumnjali ljudi koje je za života susretao.
Ne očekujemo od biskupa i svećenika da budu sveci, ali očekujemo barem to da budu mrvicu bolji od prosječnih vjernika. Sv. Ivan Vianney poslan je u župu Ars s obrazloženjem:“ U toj župi nema mnogo ljubavi prema Bogu, vi ćete je u nju unijeti!“ Zapitao bih biskupa, osjeća li ikakvu odgovornost zbog sve manje ljubavi prema Bogu u našoj biskupiji i može li
se naviještati vjerodostojno spasenje bez osobnog svjedočenja formuliranog u frazama. Misli li da vjernici u susretu s njim susreću sliku dobroga Pastira ili mešetara ovozemaljskih vrijednosti koji zlorabeći hijerarhijski položaj svojom ohološću i bezobzirnošću prema ljudskim sudbinama sablažnjava vjerničku zajednicu.
Biskup nadalje konstatira da ovaj Božić slavimo u ozračju osiromašenja, korupcijskih afera i općenito nezadovoljstva zbog postojećeg stanja, te se pita:“ od koga možemo očekivati promjene? Kako se može promijeniti današnji svijet?“ zaboravljajući pri tom da je jedan od lidera takvog ponašanja! Nije li i biskup korumpiran ako sudjeluje u lobiranju za aktualnu političku vlast, ili ako zajedno s mjesnim župnikom lobira za izbor ravnatelja škole, a da ne govorimo o tome kako bez ikakve prethodne rasprave premješta župnike, doslovce tjera redovnice, razrješava dužnosti vjeroučitelje laike itd. Što u ovom slučaju znači Crkva koja služi i koja je siromašna? Mogu li se preobratiti ovakvi biskupi koji u Božje ime žele vladati, a prečesto ne žele ni Bogu ni narodu odgovarati?
„Koliko je svećeničkim služenjem svjetala zapaljeno, suza obrisano, mržnji ugašeno…“, pita se Škvorčević, ali se isto tako treba zapitati koliko je on osobno svjetala ugasio, mržnji rasplamsao, suza prouzročio itd. Da li je govorio istinu napisavši: „ S iskrenom željom da nebesko Svjetlo dopre do svakoga od vas,…“, ili se samo pretvara da je Božji, zamućujući to isto Božansko svjetlo, zagorčujući narod.
Na samom kraju božićne poruke biskup pronalazi krivca u komunističkoj vlasti koja je obezvrijedila vrijednosti, osuđivala ljude bez suda na montiranim procesima, proglašavala neprijatelje naroda, progonila nepodobne itd. Čitajući ove retke dolazimo do jednostavnog zaključka da je biskup Škvorčević također komunist koji u svom pastoralnom djelovanju čini sve što su činili i komunisti. Ovo je zapravo jedino mjesto u božićnoj poruci gdje Škvorčević barem nesvjesno osuđuje sam sebe!
Božićna poruka završava pozivom:“Iskazujmo poštovanje, povjerenje i ljubav prema današnjim svećenicima, surađujmo s njima…“ Poštovanje i povjerenje su kategorije koje se zaslužuju vlastitim radom i primjerom! Habitus i pozivanje na vjernost “odozgo“nedovoljni su elementi u promidžbi jedne tako uzvišene profesije.Oni koji su na strani onih koji zakidaju plaću radniku, te sirote ostavljaju bez korice kruha ne mogu se skriti niti iza lažljivih riječi, niti iza mnogih titula i uzvišenog staleža koji ni na jedan način ne mogu opravdati ono što je običnom puku lako vidljivo. Povijest se ponavlja, a dionici takvih nepravdi bez obzira na upozorenja proroka i uz božićne pjesme bez straha ponavljaju pogreške mnogih prethodnika, vjerojatno s nadom da Bog ipak neće doći.
Završavamo ovaj komentar riječima; da će Bog ipak doći i to ponajprije onima koji su najneznatniji i najmanji, onima kojima je i krenuo na početku priče bježeći od moćnih.
Sve vas blagoslivlja i od srca u Gospodinu pozdravlja vjeroučitelj Stanko Pavković, s nadom da će ovaj komentar unijeti barem malo Svjetla više onima koji su u ovoj godini doživjeli nepravdu, osiromašenje i odbačenost! Sretan Božić!
Stanko Pavković, dipl. teolog
25. prosinca 2009. godine
Čitajući retke božićne poruke biskupa A. Škvorčevića ne možemo se oteti dojmu o slici Crkve koja se pretvara u sistem vlasti i represije koja isključuje stvaralaštvo i samokritiku. Požeški biskup opijen mističnom svemoći svete vlasti zatvara se u geto koje samo sebe uznosi i slavi zaboravljajući da nije vlasnik Božjega spasenja koje pripada svim vjernicima, te se na taj način stavlja iznad zajednice kojoj bi zapravo trebao služiti.
Biskupova samodostatnost i uhodana pravila igre među crkvenim podanicima stvara otuđenje, pasivnost i automatizam, a posljedica toga je da imamo Crkvu koja misli, govori i ne čini, Crkvu koja nije u stanju aktualizirati Evanđelje te odgovoriti na izazove današnjega svijeta. Poznati teolog dr. Vjekoslav Bajsić usporedio je Crkvu sa slikom ježa koji pokušava sam pretrčati autocestu. Više od sporosti ježa zabrinjavaju „bodlje“ okrenute prema braći laicima. Ovo nepovjerenje prema funkciji laikata unatoč enciklikama Drugog vatikanskog sabora podsjeća nas na nepovjerenje i strah političke i svećeničke elite u Isusovo vrijeme. Isus se nije dodvoravao moćnicima tadašnjega svijeta , nego je raskrinkao njihovo licemjerje osudivši jednako vladajuću elitu kao i one koji ih podržavaju svojim interesnim ulizičarenjem. Svojim primjerom Isus je opunomoćio svakoga vjernika da kritizira i raskrinkava zlo i nepravdu, činili ga oni saduceji ili neautentična crkvena vlast u našoj biskupiji koju predvodi biskup A. Škvorčević. Dakle, nije uopće upitna mogućnost kritike biskupa i njegovih (naših ) svećenika kao svjedoka vjere i posrednika između Boga i ljudi, već s pravom trebamo postaviti pitanje i vlastite indiferentnosti i inertnosti prema bljutavosti crkvenih službenika u naviještanju Evanđelja. Nitko nije slobodan od odgovornosti nad ravnodušjem svjedočenja Isusovog djelovanja. Raskrinkavanje onih koji zbog vlastite oholosti i nedostatka vjere prenose krnje i osakaćeno Evanđelje treba shvatiti kao izraz ljubavi prema Crkvi i zauzetošću prema vrijednostima Radosne vijesti. Bit će onih koji će ovaj komentar shvatiti kao napad na autoritet crkvenih institucija i službenika, međutim odmah ćemo ih podsjetiti da autoritet ne proizlazi iz svete vlasti već od primjerenog življenja Kristova otajstva.
U Škvorčevićevom upravljanju Požeškom biskupijom ima premalo toga božanskoga, dominira logika svake druge ljudske vlasti sa svim njezinim lukavštinama. Kult ličnosti koju provodi Škvorčević centralističkim i autoritativnim vođenjem crkve ima snažnu podršku u kleru. Oni svećenici koji se protive ovakvom vođenju Crkve ili bolje reći; oni koji ne iskazuju dovoljno divljenja bivaju omalovaženi i marginalizirani, stoga nije čudno da svaka vlast želi biti korumpirana, a apsolutna još i više, niti je čudno vidjeti svećenika promaknutog svim mogućim crkvenim titulama te namještenoga u vođenju „izdašne „ župe koji svojim ponašanjem ne samo da ne svjedoči Krista već mnogim anomalijama sablažnjava vjerničku zajednicu. Ovakav Škvorčevićev način vođenja Crkve urodio je mnogim patologijama, poput; pomanjkanja dijaloga, osuđivanje i sprečavanje svakog kritičkog duha, nedostatak stvaralačke mašte, a otvorio put inflaciji poziva na poslušnost, podređivanju, disciplini i svemu onome što u svakom trenutku opravdava postojeću vlast bez obzira kakva ona bila. Otvoreni poziv biskupa na vjernost Crkvi i njemu stavio je u drugi plan poziv na vjernost Kristu. Doduše biskup bi trebao predstavljati Krista, međutim svjedoci smo da je u biskupiji trijumfiralo sve ono protiv čega se Krist borio: moć,vlast i novac. Ispada, da u ovim vremenima korupcijskih afera političari pronalaze nadahnuće u korumpiranom shvaćanju upravljanja podređenima u crkvenoj hijerarhiji. Otud povezanost vladajuće elite i većine biskupa i klera koji već dva desetljeća vrbuju vjernike za stranku HDZ-a Bogataši koji su se preko noći obogatili i koji sudjeluju u izrabljivanju i osiromašenju puka dobili su utočište i alibi crkvenih službenika koji umjesto da ih na svetim misama i u glasilima prozivaju za nečasne radnje, oni ih veličaju stavljajući ih u prve redove pozivajući narod na pljesak. U crkvi je nažalost oživljen onaj tip crkvene nazočnošću s vlašću koja je saveznica moćnih te niti je evanđeoska niti odgovara
pozivu povijesnog trenutka. Usudio bih se reći da crkveni službenici prostituiraju crkveni prostor u političke svrhe i čisto ovozemaljske probitke koji nemaju nikakve veze s Kraljestvom Božjim.
Nažalost, postali smo svjedoci da požeški biskup gradi kraljevstvo na zemlji bez Boga i bez vjernika rastjerujući i dijeleći stado na lijeve i desne, na podobne i manje podobne, na bogate i siromašne itd. Kad imamo sve ovo u vidu, onda ne iznenađuje omalovažavajući opis Isusova rođenja u biskupovoj božićnoj poruci:“ Pred očima nam je prizor siromašne obitelji na putovanju, kojoj se u štali rodilo dijete. Reklo bi se to je samo još jedan od beznadnih slučajeva na zemlji kojih je na pretek i u naše doba…“
Ispada da su Josip i Marija bili na proputovanju, a ni govora nema o tome da su bježali od tadašnje političke i svećeničke elite. Znakovito je da je mali Božić bježao od moćnih te pronašao utočište kod neznatnih. Pita li se biskup hoće li Krista biti stid posjetiti ga u palači prilikom svoga drugog dolaska ili će mu ipak poručiti da je mnogo manje beznadno roditi se u štalici nego poput Heroda živjeti u dvorcu i izdavati naredbe o uklanjanju onih koji se ne uklapaju u primitivne ovozemaljske slagalice. Neprimjereno je Josipovu obitelj nazivati siromašnom obitelji, niti ičiju obitelj koja je spremna surađivati na promicanju života. Siromašan je bio Herod koji je u svojoj palači smišljao smaknuća svojih protivnika. Ne želim biskupa Škvorčevića usporediti s Herodom, ali čini mi se da je mnogo sličniji njemu nego li Kristu.
Centralni dio Škvorčevićeve božićne poruke je lik svetoga župnika Arškoga Ivana Vianneya čije duhovne misli biskup citira kako bi naglasio važnost svećeničkog poziva i sakramentalne vrednote Crkve. Odlomak božićne poruke završava riječima svetoga župnika: „Poslije Boga, svećenik je sve!“ Biskupovo naglašavanje susretanja s Bogom u svetim sakramentima naglašava jednostrano Božju volju, dok je neminovan ljudski napor izostavljen zbog životnoga stila samoga biskupa i većine klera kojega predvodi iz kojega se ne naziru evanđeoski korijeni služenja vjerničkoj zajednici. Time je svjedočiteljska dimenzija crkvenih službenika svedena na razinu pukog činovničkog dijeljenja sakramenata. Prema takvom piramidalnom shvaćanju religiozne zbilje dovoljno je biti na višoj razini da bi više sudjelovao u božanskoj vlasti. Poruka je to mjesnoga biskupa svojim svećenicima i javna podrška da se ne odriču svojih povlastica i prava, a napose da nitko od njih neće biti kažnjen niti prokazan za inertnost, neautentičnost i javnu sablazan s mnogim prisutnim porocima koji kod pojedinih svećenika nadilaze prosječnu izopačenost. Za svećenike u ovoj biskupiji dovoljno je samo iskazivati poslušnost prema biskupu i biti poslužitelj sakramentalnih otajstava. Zato riječi biskupa u kojem svećenike stavlja odmah nakon dragoga Boga zvuče degutantno i nevjerodostojno, jer mu nedostaje osobno svjedočanstvo izgovorenih riječi. Najlakše je prisvojiti slobode za koje su se izborili drugi! Sv. Ivan Arški nije iz palače ulazio u Crkvu! Njegov stan odaje krajnje siromaštvo svećenika koji je za sebe malo trebao. Hranio se krumpirom koji je sam skuhao za cijeli tjedan! Ispovijedao svaki dan najmanje 12 sati! Bog mu je dao milost da umnoži brašno!
Imao je problema s ljubomornim biskupom i braćom svećenicima koji su iskazivali zavist ! Naposljetku, umro je od iscrpljenosti! Ove bitne ljudske napore koji dolaze odozdo u susret Božjoj volji naš biskup Antun nije smatrao shodnim naglasiti jer bi to, između ostaloga, bilo preveliko breme i za njega i za podređene mu svećenike čiji je životni stil kod većine u velikom raskoraku sa stilom življenja sv. Ivana Arškog. Kada sv. Ivan Arški kaže da je poslije Boga svećenik sve, onda uistinu nemamo razloga sumnjati u nadahnutost i istinitost takve izjave, a poglavito u te riječi nisu sumnjali ljudi koje je za života susretao.
Ne očekujemo od biskupa i svećenika da budu sveci, ali očekujemo barem to da budu mrvicu bolji od prosječnih vjernika. Sv. Ivan Vianney poslan je u župu Ars s obrazloženjem:“ U toj župi nema mnogo ljubavi prema Bogu, vi ćete je u nju unijeti!“ Zapitao bih biskupa, osjeća li ikakvu odgovornost zbog sve manje ljubavi prema Bogu u našoj biskupiji i može li
se naviještati vjerodostojno spasenje bez osobnog svjedočenja formuliranog u frazama. Misli li da vjernici u susretu s njim susreću sliku dobroga Pastira ili mešetara ovozemaljskih vrijednosti koji zlorabeći hijerarhijski položaj svojom ohološću i bezobzirnošću prema ljudskim sudbinama sablažnjava vjerničku zajednicu.
Biskup nadalje konstatira da ovaj Božić slavimo u ozračju osiromašenja, korupcijskih afera i općenito nezadovoljstva zbog postojećeg stanja, te se pita:“ od koga možemo očekivati promjene? Kako se može promijeniti današnji svijet?“ zaboravljajući pri tom da je jedan od lidera takvog ponašanja! Nije li i biskup korumpiran ako sudjeluje u lobiranju za aktualnu političku vlast, ili ako zajedno s mjesnim župnikom lobira za izbor ravnatelja škole, a da ne govorimo o tome kako bez ikakve prethodne rasprave premješta župnike, doslovce tjera redovnice, razrješava dužnosti vjeroučitelje laike itd. Što u ovom slučaju znači Crkva koja služi i koja je siromašna? Mogu li se preobratiti ovakvi biskupi koji u Božje ime žele vladati, a prečesto ne žele ni Bogu ni narodu odgovarati?
„Koliko je svećeničkim služenjem svjetala zapaljeno, suza obrisano, mržnji ugašeno…“, pita se Škvorčević, ali se isto tako treba zapitati koliko je on osobno svjetala ugasio, mržnji rasplamsao, suza prouzročio itd. Da li je govorio istinu napisavši: „ S iskrenom željom da nebesko Svjetlo dopre do svakoga od vas,…“, ili se samo pretvara da je Božji, zamućujući to isto Božansko svjetlo, zagorčujući narod.
Na samom kraju božićne poruke biskup pronalazi krivca u komunističkoj vlasti koja je obezvrijedila vrijednosti, osuđivala ljude bez suda na montiranim procesima, proglašavala neprijatelje naroda, progonila nepodobne itd. Čitajući ove retke dolazimo do jednostavnog zaključka da je biskup Škvorčević također komunist koji u svom pastoralnom djelovanju čini sve što su činili i komunisti. Ovo je zapravo jedino mjesto u božićnoj poruci gdje Škvorčević barem nesvjesno osuđuje sam sebe!
Božićna poruka završava pozivom:“Iskazujmo poštovanje, povjerenje i ljubav prema današnjim svećenicima, surađujmo s njima…“ Poštovanje i povjerenje su kategorije koje se zaslužuju vlastitim radom i primjerom! Habitus i pozivanje na vjernost “odozgo“nedovoljni su elementi u promidžbi jedne tako uzvišene profesije.Oni koji su na strani onih koji zakidaju plaću radniku, te sirote ostavljaju bez korice kruha ne mogu se skriti niti iza lažljivih riječi, niti iza mnogih titula i uzvišenog staleža koji ni na jedan način ne mogu opravdati ono što je običnom puku lako vidljivo. Povijest se ponavlja, a dionici takvih nepravdi bez obzira na upozorenja proroka i uz božićne pjesme bez straha ponavljaju pogreške mnogih prethodnika, vjerojatno s nadom da Bog ipak neće doći.
Završavamo ovaj komentar riječima; da će Bog ipak doći i to ponajprije onima koji su najneznatniji i najmanji, onima kojima je i krenuo na početku priče bježeći od moćnih.
Sve vas blagoslivlja i od srca u Gospodinu pozdravlja vjeroučitelj Stanko Pavković, s nadom da će ovaj komentar unijeti barem malo Svjetla više onima koji su u ovoj godini doživjeli nepravdu, osiromašenje i odbačenost! Sretan Božić!
Stanko Pavković, dipl. teolog
25. prosinca 2009. godine
subota, 19. prosinca 2009.
ZAPISNIK S IZVANREDNE SJEDNICE PLETERNIČKOG HDZ-a ODRŽANE 15. PROSINCA 2009. GODINE
Prisutni: Franjo Lucić (gradonačelnik), Marijan Aladrović (župan), Franjo Delač ( predsjednik gradskog vijeća), Perica Čuljak (član HDZ-a), Slavko Gaura ( županijski vijećnik), Marinko Markota (dogradonačelnik), Antonija Kovačević (dogradonačelnica), Zvonimir Bajić (gradski vijećnik), Antun Ćorković ( velečasni HDZ-a) te gosti Ante Šolić ( predsjednik požeškog HDZ-a), Ferdinand Troha (dožupan za društvene djelatnosti)
DNEVNI RED:
1. Aktualna politička situacija (Franjo Lucić)
2. Ostavka Slavka Gaure na mjesto člana školskog odbora ( Slavko Gaura )
3. Kako postati uspješan gospodarstvenik ( Marijan Aladrović)
4. Askeza i solidarnost prema bližnjima ( Antun Ćorković)
5. Politika u službi vladajućih ( Ante Šolić)
6. Pripremanje domjenka ( Antonija Kovačević i Z. Bajić)
Ad.1
Aktualna politička situacija
Franjo Lucić: Prije nego li se osvrnem na dnevna zbivanja, pozdravljam naše večerašnje goste gospodina Tunju Šolića, našega najiskusnijega, najmudrijega i najsnalažljivijeg hadezeovca u županiji , a usudio bih se reći i šire ( dvoranom se prolomio snažni pljesak kojeg je započeo sam Šolić!), isto tako pozdravio bih i našega uvaženog dožupana za društvene instalacije Ferdinanda Trohu ( ponovno se začuo nešto slabiji pljesak koji je predvodio drug Troha)
Tunja Šolić: Pozdravljam sve prisutne drugove te bih se odmah na početku ispričo za ovu šljivu ispod oka. Maloprije, odmah nakon moga izlaska iz džipa, nasrnuše na mene,onako ovlaš, pet do šest krupnih mladića u crvenim košuljama, nisam htio zvati u pomoć nego sam ih sam ispičkao te su se razbježali shvativši da su naletjeli na bivšeg specijalca, a ovu šljivu nehotice mi je zadao visoki Troha udarivši me laktom vadeći mobitel kako bi javio supruzi da je sretno stigao u Pleternicu.
Franjo Lucić: Poslije će nam naš Tunja održati predavanje temeljeno na njegovom dugogodišnjem političkom djelovanju, a sada ću ja izložiti aktualnu situaciju. Večeras je ovdje s nama i naš Perica Čuljak! Zašto sam ga pozvao? Pa upravo radi toga što je samoinicijativno otišao među 300 crvenih neprijatelja i isključio im struju neposredno pred njihovim Ivom. Ova uistinu hrabra gesta zaslužuje divljenje svih nas, a najvažnije u cijeloj priči je da mu ja nisam naredio nego je sam zamijetio i djelovao po neprijatelju. Svi pravi hadezeovci bi trebali tako djelovati, a ne da je moram o svakoj sitnici brinuti i stoga ću Pericu nagraditi ljetovanjem u Srimi, a osim toga budući da Perica lijepo pjeva pozvat ću ga kod sebe na božićni ručak na kojem će imati čast otpjevati onu pjesmu…kako se zove…e,da..đigli bel. Perice možeš sa sobom povesti mamu i tatu. (pljesak)
Perica Čuljak: Gradonačelniče, ja bi..
Franjo Lucić: Dobro,dobro Perice! Ajde se ti sad dole pridruži Bajiću i motri, da nam se ne dogode sranja ko prošli put! Ajde i ti Antonija dole malo zabavi dečke da im ne bude dosadno!
Nadalje, htio bi se osvrnuti na naš prethodni sastanak na kojem je bilo malih nesuglasica koje su izmirene prolongiranjem promjene grba. Sada nam je važniji projekt tunela na Babjoj gori. Ja sam tamo išo već nekoliko puta da stručnjacima pokažem na kojem mjestu bi trebalo iskopati rupu. Rupa se ne smije kopati bilo gdje i ne smije se ići previše u
1
2
zemlju zbog mogućnosti nadiranja poplavnih voda. Ako se to dogodi onda imate pizdariju kao i u novoj školskoj dvorani, nalila se puna vode pa sad iznova moramo mijenjati parket i isušivati zidove. Razlog tome je što dvije godine nisam mogo nadzirati radove pa je Rudež uspio ubaciti one jeftine kineske cijevi koje često pucaju. Tunel je mnogo ozbiljnija stvar, ali ne zbog tunela nego zbog mogućnosti pronalaženja velikih količina zlata. Naš stručnjak za povijest Tomica Radonić je to davno otkrio u nekim starim knjigama, da se zlatna žila proteže kroz čitavu Babju goru, a prema nekim mojim predviđanjima mišljenja sam da bi mogla ići i do pleterničkoga Starca pa bi imali cijeli niz tunela. Nakon iscrpljivanja rudnika zlata samo bismo još malo prokopali prema Starom Petrovom selu i završili tunel. Novac od zlata išao bi za potrebe stranke, a prevozili bi ga radnici Tofrada pa bismo na taj način zaposlili više stotina pleterničana. Koliko je ovaj podatak tajan svjedoči i činjenica što sam dogradonačelnicu mudro uklonio sa sastanka, žensko je a one sve naposljetku izbrbljaju.
Nadalje, zamijetio sam da me neki novinari nazivaju gradonačelnikom grada na dvije rijeke, što je potpuna neistina! Kako mogu lupetati takve gluposti! Gdje su završili škole? Pa svi znaju da Pleternica ima i rijeku Vrbovu koja je u posljednje vrijeme prestigla po obujmu vode Londžu, a ozbiljno prijeti i Orljavi. Dakle, molim Franju Delača da upozori novinare da sam ja gradonačelnik grada na tri rijeke, a da nismo zasuli ovaj rukavac Orljave koji nam je smeto, mogo sam biti poput gradonačelnika Karlovca na četiri rijeke.
Što se tiče sportske dvorane, napokon smo je izgradili, imamo još jedan mali problem s Jadrankom, nikako da je nagovorimo da otvori dvoranu. Bit će ipak da joj se ne sviđa nova ravnateljica koja ima probleme s valunzima, tj. često mijenja raspoloženja, a pošto i naša premijerka ima istih problema, morat ćemo izabrati novoga ravnatelja. Moje je mišljenje da bi najprikladniji za takvu službu bio Franjo Delač! ( Pljesak je započeo Franjo Lucić. Dugo se pljeskalo čekajući da se Franjo Delač pridigne i zahvali na podršci prisutnih. Međutim, osim nekih čudnih pokušaja uspio je samo prozboriti: HIK, hm!)
Ferdinand Troha: Poštovani gradonačelniče, kao stručnjak za školstvo mogu reći da se divim vašim iznimnim darom za odabir najbližih suradnika. Gospodin Franjo Delač je prava osoba koja će svojim šarmom i nadprosječnom inteligencijom u vrlo kratkom roku pridobiti našu premijerku da što prije dođe otvoriti dvoranu, jer je neprimjereno da učenici čekaju više od mjesec dana otvorenje gotove dvorane. Osim toga, nova ravnateljica nije spriječila diverziju na dvoranu od strane crvenih, nego se pokušala izvući na aljkavost i pohlepnost vašega kuma Rudeža. Kao stručnjak za društvene instalacije vjerujte da smo stvar uredno istražili, a u tome nam je pomogao upravo Franjo Delač i stoga bi njegova instalacija bila veliki napredak za ovo mjesto. Priče o tome kako naš profesor Delač pije su neistine jer on nije od onih koji piju od žalosti ili od veselja već od jutra.
Franjo Lucić: Slažem se s vama, odnosno, vi se slažete sa mnom, jer je to moj prijedlog, međutim, kako ćemo o tome izvijestiti novu ravnateljicu da se ne uvrijedi?
Antun Ćorković: Tu stvar prepustite meni. To je moja pjevačica! Već sam je više puta uspješno tješio kad je bila u depresiji!
Franjo Lucić: Župniče, preko ove usluge nećemo samo tako preći! Koliko značite našoj stranci svjedoče i pritisci na mene da vas se nagradi za životno djelo. Tolike duše, toliko žrtvovanja za druge, naprosto vam se moramo odužiti. (Lucićev govor je prekinuo snažni i dugotrajan pljesak, dok se župnik naklanjao više puta, smiješeći se, da bi izvukao mobitel i obavio kratki razgovor, nakon kojega se ispričao riječima:
Antun Ćorković: Evo upravo sad me je pozvao vlč. Jušić na jedan neodgodiv susret, žao mi je što vam večeras neću moći održati predavanje o askezi, ali ću vam samo kratko reći da je askeza; ljubav prema sebi do te mjere koja ne isključuje naše najbliže, dakle, sve, baš
sve za naše najdraže, a oni koji ne prepoznaju našu solidarnost i odricanje za bližnje nisu zavrijedili ništa do li prezira i zaborava. ( Odlazi do Franje te nakon zagrljaja i nekoliko
međusobnih slasnih poljubaca odlazi veselo i spretno poput kakvog baletana unatoč ogromnom trbuhu i stisnutim nogama!)
Franjo Lucić: Predavanje ćemo čuti drugi puta. Župnik je nepredvidiv i pun energije. Mislim da bi bilo dobro na slijedeći sastanak pozvati i vlč. Jušića, naposljetku i on je naš pleterničanin i hadezeovac.
Ja bi se sada još osvrnuo na predsjedničke izbore. Nadam se da vam ne trebam objašnjavati za koga ćete glasati. Čuli ste što je učinio onaj tupavi Bajić u Bučju. Oblijepio je čitavu granicu s Hebrangom, pa je poslije morao sve ići skidat i zaći u svaku kuću kako bi prišapnuo da je naš kandidat Bandić. Te naputke su dobili i naši svećenici koji će prilikom blagoslova nagovarati ljude da glasuju za Bandića. Žalosno je što je tako i što ljudi ne mogu sami uz pomoć Bandićeva plakata zaključiti da je naš. Mi kažemo –idemo dalje, a Bandić idemo raditi. Osim toga na crvenoj kockici plakata je njegovo ime što znači da dolazi od crvenih, a na plavoj kocki piše predsjednik što znači da će biti naš i da će podržavati naše projekte. Ja bih završio s prvom točkom, pa ako neko ima kakvo pitanje neka slobodno kaže.
Marijan Aladrović: Ja bih predložio gradonačelniku da počne primjenjivati zakon o zemljištu, dok mnogi neodgovorni seljaci ništa na zemljištima ne rade meni kronično nedostaje zemlje…
Franjo Lucić: Marijane, pa nedavno si uzeo 6 hektara na pet godina po minimalnoj cijeni!
Marijan Aladrović: Pusti to, u blizini moga voćnjaka ima zemljišta od crvenih koji ne žele prodati, a presiromašni su da ih obrađuju. Moramo ih stisnuti, što će to njima.
Tunja Šolić: Slažem se, i u Bibliji stoji da oni koji imaju puno trebaju imati još više, a oni koji imaju malo oduzet će im se i ono malo. To su lijenčine i probisvijeti koje ne treba žaliti!
Marinko Markota: Dečki govore ispravno, ja već gotovo cijelo desetljeće otkupljujem svu zemlju širom naše općine, i ne mogu ostvariti zacrtane planove, jer me ti isti seljaci ucjenjuju sa cijenama. Oni bi za hektar zemljišta htjeli 5000 kuna. Mislim da bi trebalo naći model da to sve nama ovdje prisutnima pripadne besplatno kao i ona zemljišta koja smo uzeli za vrijeme rata, pa ćemo se mi brinuti za širu društvenu zajednicu, a ne da na svakom koraku rastu šikare.
Franjo Lucić: Slažem se s vama, no, o tome ćemo podrobnije na jednom od idućih sastanaka.
Ad.2
Ostavka Slavka Gaure
Slavko Gaura: Drugovi, čuli ste da vas zanima zašto sam dao ostavku na mjesto člana Školskog odbora. Poznato vam je da imam silne političke obveze te da naprosto ne mogu sve stići, a dobijo sam za nadolazeće mačkare i jednu novu obvezu. Znate da se svake godine naš Franjo Delač prilikom maškara preruši u vuka i onda se obloče da može hodati četveronoške poput pravog vuka , međutim pri tome ne može zavijati jer mu smeta rep kojeg je prijašnjih godina pridržavala gđa. Dorbić, a sada je stranka dodijelila meni tu ulogu…
Franjo Lucić: Gaura, nemoj zajebavat, reci istinu! Mi ovdje jedni drugima nismo ništa tajili.
3
Slavko Gaura: Dobro, dobro, moro sam dati ostavku jer mi je Franjo reko da dam, a njemu je opet neko drugi reko da meni kaže. Međutim, ne vidim u čemu je problem, kod nas u Bosni posve je normalno tući ženu i djecu. Ko od vas nije ufatio ženu za vrat i vuko je po ulici. Ma hajte molim vas budimo solidarni! Ja sam ostavku dao samo iz ljubavi prema našem gradonačelniku, ali nikako zbog toga da bi se osjećao krivim.
Ad.3
Kako postati uspješan gospodarstvenik?
Marijan Aladrović: Poštovani drugovi put do uspješnog gospodarstvenika nije nimalo lak. Ja sam odlučio biti uspješan još kao dijete shvativši da ako se ranije ustanem i kasnije legnem te taj dan jako malo potrošim mogu postati uspješan gospodarstvenik. Uz ovu tajnu morate zadovoljiti nekoliko uvjeta:
1) Uvijek se morate znati dodvoriti onoj stranci koja upravlja zemaljskim dobrima. Tako sam ja za vrijeme komunizma bio komunista!Šta mislite da mi je bilo lako? A kad su došli hadezeovci i kad sam vidio da će preuzeti vlast postao sam hadezeovac. Dakle, morate biti spremni na brzu metamorfozu inače od uspješnog gospodarstvenika neće biti ništa. Uvijek morate ostaviti put za drugi izbor, ako bi kojim slučajem komunisti došli na vlast, ja posjedujem tu moć da im dokažem da sam jedan od boljih njihovih članova itd. Nijedna vlast ne smije biti prepreka razvoja vlastita gospodarstva. Nadam se da ste shvatili da ovu gipkost posjeduju samo rijetki ljudi.
2) Morate neprekidno stjecati nekretnine i pokretnine, sve vaše misli moraju stremiti tome kako po svaku cijenu prigrabiti što više. Do nekretnina sam došao na više načina:
a) nasljedstvom ( kad je riječ o bližoj i daljnjoj rodbini ne smiju vas zaustaviti emocije, osjećaje poput pravednosti i solidarnosti morate zatomiti, potrebno je diskreditirati svu rodbinu, jer ako se to podijeli pravedno onda nitko od toga nema ništa!, dakle, morate poduzeti sve kako bi sve pripalo vama. Ne smijete se osvrtati na nezadovoljne u krugu obitelji, nego samo hrabro krenite dalje u stjecanje)
b) neposrednom pogodbom ( pogađajte se s ljudima koji su alkoholičari, primitivni i glupi te svima onima koje možete prevariti, jer pogodbom s promućurnim ljudima ne možete ništa steći!)
c) kupovinom od Republike Hrvatske ( procedura je zakonska, a riječ je o čistom lopovluku, ali drugovi bez lopovluka nema uspješnosti! To ide po prilici ovako: katastar sve čestice vlasnika koji su umrli ili koji ispoljavaju nebrigu zakonskom procedurom prenese u vlasništvo države, a država vraća lokalnim jedinicama koji u bescjenje dijele podobnima, vi samo morate paziti da se nađete u krugu podobnih…)
Postoje još mnogi načini, ali ne bih bio uspješan gospodarstvenik da vam sve otkrijem.
Ipak, vrlo je važno u svemu besplatno koristiti državnu imovinu. Koliko su mi pomogli
strojevi Hrvatskih šuma, sati i sati besplatnog rada, a najveći štos je kad šumariji
izgrađuju putove Franjini komunalni bageri, to su patenti koje samo hrvatski
čovjek može izumiti.( Zapravo naši bageri zarađuju i kada ništa ne rade!) Korištenje
društvene imovine možete vidjeti na fasadi moga stana, ista
boja kao i na gradskoj kući, a vjerojatno malo vas zna da sam za vrijeme upravljanja
Pleternicom imo dva ista auta, ista boja, ista marka, a jedan službeni dok je drugi bio
osobni, he,he Korištenje društvenom imovinom možete primjenjivati i u izgradnji
vikendica,
tu sam izgradio čitavi sustav zaštićeni patenata, tu su još i blagodati elementarnih
nepogoda itd.itd. ( dvoranom se prolomio snažan pljesak kojega je predvodio Troha!)
4
Franjo Lucić: Marijane, kako si se nahvalio, ispada da si bolji gospodarstvenik od
mene! Morat ću i ja održati jedno predavanje o gospodarstvu, da prisutni čuju malo i
moga iskustva, jer ja sam bez škole postigao još više.
Drugovi, župnik je morao otići, pa danas nećemo čuti predavanje o …o.., kako ono?? (
iz dvorane mu je netko prišapnuo – askeza!) e, da protezi! ( Nitko se od prisutnih nije
pokušao nasmijati izuzev Aladrovića koji je nakon Lucićeva prijekorna pogleda brzo
zašutio!) Sada dajem riječ uvaženom Tunji Šoliću koji će s nama podijeliti svoje
političko iskustvo nakon što smo čuli gospodarska iskustva.
AD.5
Politika u službi vladajućih
Tunja Šolić: Drugovi, došo sam večeras k vama po ovoj hladnoći da vam dam potporu i udijelim nekoliko savjeta kako zadržati vlast i neprijatelju ne dopustiti da se izrazi. Sam naslov moga predavanja slovi da se politikom mogu baviti samo oni koji vladaju i koji su dobili službu da služe nama. Evo, možda niste primijetili da ovi naši drugovi koje smo poslali da motre stoje mirno i nepomično kod Tuđmanove glave da ne možete razlikovati ko je kip a ko čovjek. Takvu odanost i služenje tražimo koje ne zahtijeva objašnjenje i razloge, nego samo izvršenje. ( Šolić pred prisutnima odbacuje papir s kojega je čitao i stavlja naočale u džep!) Nisam ja profesor da vam čitam priče, sada ću vam od srca ispričat nekoliko mudrosti koje će vam pomoći u političkom upravljanju i mani…mani…izigravanju naših protivnika.
Počet ću od svoga djetinjstva. Kao mali ukro sam janje i odnio učitelju da ne moram ići u školu, i tako dok su ostala djeca gubila vrijeme učeć ja sam se mogo posvetit stvarima koje sam voliotj. Istraživačkom radu. Naša je kuća imala uvijek jaja zahvaljujući meni jer sam otkrio način kako kokoši mogu nositi jaja i po zimi. Evo u čemu je stvar, jaje se zametne u kokoši ali ne ide van zbog zime. Ako izlazno crijevo namažete mašću ono će postati elastično i kokoš će s lakoćom nositi jaja i po zimi. Svaki sam dan uredno kokoš po kokoš zamašćivao desnim kažiprstom, koji je danas vidno iskrivljen zbog reume, jer nije bilo jednostavno čitavu zimu u kokošinjcu izložiti prst hladnoći. Dobro sam poznavao narav i drugih životinja kao što su; ovce,goveda, magarci,koze i slično. To moje iskustvo upravo mi je pomoglo da u Slavoniji postanem veterinar, a daljnji rad s životinjama pomoglo mi je da bolje razumijem ljude, i da poslije postignem zavidnu karijeru i steknem bogatstvo na kojem su mi mnogi zavidni. U politiku ne treba dovoditi puno školovanih ljudi, doduše, oni trebaju biti prisutni , ali samo formalno poput našeg Miličevića. ( Šolićev govor prekida zvuk sirene prve pomoći i buka koja dopire od Franjinog spomenika. Opet svi potrčaše prema prozoru, ali prepustiše Franji da razmakne zavjese. Vani su ljudi unosile zaleđene statue Kovačevićke, Bajića i Čuljka!)
Franjo Lucić: Budale se smrzle! Prekidamo sjednicu jer moram organizirati medije da o ovome šute da nam se ne rugaju! Ne znam tko im je rekao da dole stoje po toj hladnoći??
Nastavak slijedi
Nakon sjednice dva drugara Franjo i Tunja nastavili su u veselom tonu.
DNEVNI RED:
1. Aktualna politička situacija (Franjo Lucić)
2. Ostavka Slavka Gaure na mjesto člana školskog odbora ( Slavko Gaura )
3. Kako postati uspješan gospodarstvenik ( Marijan Aladrović)
4. Askeza i solidarnost prema bližnjima ( Antun Ćorković)
5. Politika u službi vladajućih ( Ante Šolić)
6. Pripremanje domjenka ( Antonija Kovačević i Z. Bajić)
Ad.1
Aktualna politička situacija
Franjo Lucić: Prije nego li se osvrnem na dnevna zbivanja, pozdravljam naše večerašnje goste gospodina Tunju Šolića, našega najiskusnijega, najmudrijega i najsnalažljivijeg hadezeovca u županiji , a usudio bih se reći i šire ( dvoranom se prolomio snažni pljesak kojeg je započeo sam Šolić!), isto tako pozdravio bih i našega uvaženog dožupana za društvene instalacije Ferdinanda Trohu ( ponovno se začuo nešto slabiji pljesak koji je predvodio drug Troha)
Tunja Šolić: Pozdravljam sve prisutne drugove te bih se odmah na početku ispričo za ovu šljivu ispod oka. Maloprije, odmah nakon moga izlaska iz džipa, nasrnuše na mene,onako ovlaš, pet do šest krupnih mladića u crvenim košuljama, nisam htio zvati u pomoć nego sam ih sam ispičkao te su se razbježali shvativši da su naletjeli na bivšeg specijalca, a ovu šljivu nehotice mi je zadao visoki Troha udarivši me laktom vadeći mobitel kako bi javio supruzi da je sretno stigao u Pleternicu.
Franjo Lucić: Poslije će nam naš Tunja održati predavanje temeljeno na njegovom dugogodišnjem političkom djelovanju, a sada ću ja izložiti aktualnu situaciju. Večeras je ovdje s nama i naš Perica Čuljak! Zašto sam ga pozvao? Pa upravo radi toga što je samoinicijativno otišao među 300 crvenih neprijatelja i isključio im struju neposredno pred njihovim Ivom. Ova uistinu hrabra gesta zaslužuje divljenje svih nas, a najvažnije u cijeloj priči je da mu ja nisam naredio nego je sam zamijetio i djelovao po neprijatelju. Svi pravi hadezeovci bi trebali tako djelovati, a ne da je moram o svakoj sitnici brinuti i stoga ću Pericu nagraditi ljetovanjem u Srimi, a osim toga budući da Perica lijepo pjeva pozvat ću ga kod sebe na božićni ručak na kojem će imati čast otpjevati onu pjesmu…kako se zove…e,da..đigli bel. Perice možeš sa sobom povesti mamu i tatu. (pljesak)
Perica Čuljak: Gradonačelniče, ja bi..
Franjo Lucić: Dobro,dobro Perice! Ajde se ti sad dole pridruži Bajiću i motri, da nam se ne dogode sranja ko prošli put! Ajde i ti Antonija dole malo zabavi dečke da im ne bude dosadno!
Nadalje, htio bi se osvrnuti na naš prethodni sastanak na kojem je bilo malih nesuglasica koje su izmirene prolongiranjem promjene grba. Sada nam je važniji projekt tunela na Babjoj gori. Ja sam tamo išo već nekoliko puta da stručnjacima pokažem na kojem mjestu bi trebalo iskopati rupu. Rupa se ne smije kopati bilo gdje i ne smije se ići previše u
1
2
zemlju zbog mogućnosti nadiranja poplavnih voda. Ako se to dogodi onda imate pizdariju kao i u novoj školskoj dvorani, nalila se puna vode pa sad iznova moramo mijenjati parket i isušivati zidove. Razlog tome je što dvije godine nisam mogo nadzirati radove pa je Rudež uspio ubaciti one jeftine kineske cijevi koje često pucaju. Tunel je mnogo ozbiljnija stvar, ali ne zbog tunela nego zbog mogućnosti pronalaženja velikih količina zlata. Naš stručnjak za povijest Tomica Radonić je to davno otkrio u nekim starim knjigama, da se zlatna žila proteže kroz čitavu Babju goru, a prema nekim mojim predviđanjima mišljenja sam da bi mogla ići i do pleterničkoga Starca pa bi imali cijeli niz tunela. Nakon iscrpljivanja rudnika zlata samo bismo još malo prokopali prema Starom Petrovom selu i završili tunel. Novac od zlata išao bi za potrebe stranke, a prevozili bi ga radnici Tofrada pa bismo na taj način zaposlili više stotina pleterničana. Koliko je ovaj podatak tajan svjedoči i činjenica što sam dogradonačelnicu mudro uklonio sa sastanka, žensko je a one sve naposljetku izbrbljaju.
Nadalje, zamijetio sam da me neki novinari nazivaju gradonačelnikom grada na dvije rijeke, što je potpuna neistina! Kako mogu lupetati takve gluposti! Gdje su završili škole? Pa svi znaju da Pleternica ima i rijeku Vrbovu koja je u posljednje vrijeme prestigla po obujmu vode Londžu, a ozbiljno prijeti i Orljavi. Dakle, molim Franju Delača da upozori novinare da sam ja gradonačelnik grada na tri rijeke, a da nismo zasuli ovaj rukavac Orljave koji nam je smeto, mogo sam biti poput gradonačelnika Karlovca na četiri rijeke.
Što se tiče sportske dvorane, napokon smo je izgradili, imamo još jedan mali problem s Jadrankom, nikako da je nagovorimo da otvori dvoranu. Bit će ipak da joj se ne sviđa nova ravnateljica koja ima probleme s valunzima, tj. često mijenja raspoloženja, a pošto i naša premijerka ima istih problema, morat ćemo izabrati novoga ravnatelja. Moje je mišljenje da bi najprikladniji za takvu službu bio Franjo Delač! ( Pljesak je započeo Franjo Lucić. Dugo se pljeskalo čekajući da se Franjo Delač pridigne i zahvali na podršci prisutnih. Međutim, osim nekih čudnih pokušaja uspio je samo prozboriti: HIK, hm!)
Ferdinand Troha: Poštovani gradonačelniče, kao stručnjak za školstvo mogu reći da se divim vašim iznimnim darom za odabir najbližih suradnika. Gospodin Franjo Delač je prava osoba koja će svojim šarmom i nadprosječnom inteligencijom u vrlo kratkom roku pridobiti našu premijerku da što prije dođe otvoriti dvoranu, jer je neprimjereno da učenici čekaju više od mjesec dana otvorenje gotove dvorane. Osim toga, nova ravnateljica nije spriječila diverziju na dvoranu od strane crvenih, nego se pokušala izvući na aljkavost i pohlepnost vašega kuma Rudeža. Kao stručnjak za društvene instalacije vjerujte da smo stvar uredno istražili, a u tome nam je pomogao upravo Franjo Delač i stoga bi njegova instalacija bila veliki napredak za ovo mjesto. Priče o tome kako naš profesor Delač pije su neistine jer on nije od onih koji piju od žalosti ili od veselja već od jutra.
Franjo Lucić: Slažem se s vama, odnosno, vi se slažete sa mnom, jer je to moj prijedlog, međutim, kako ćemo o tome izvijestiti novu ravnateljicu da se ne uvrijedi?
Antun Ćorković: Tu stvar prepustite meni. To je moja pjevačica! Već sam je više puta uspješno tješio kad je bila u depresiji!
Franjo Lucić: Župniče, preko ove usluge nećemo samo tako preći! Koliko značite našoj stranci svjedoče i pritisci na mene da vas se nagradi za životno djelo. Tolike duše, toliko žrtvovanja za druge, naprosto vam se moramo odužiti. (Lucićev govor je prekinuo snažni i dugotrajan pljesak, dok se župnik naklanjao više puta, smiješeći se, da bi izvukao mobitel i obavio kratki razgovor, nakon kojega se ispričao riječima:
Antun Ćorković: Evo upravo sad me je pozvao vlč. Jušić na jedan neodgodiv susret, žao mi je što vam večeras neću moći održati predavanje o askezi, ali ću vam samo kratko reći da je askeza; ljubav prema sebi do te mjere koja ne isključuje naše najbliže, dakle, sve, baš
sve za naše najdraže, a oni koji ne prepoznaju našu solidarnost i odricanje za bližnje nisu zavrijedili ništa do li prezira i zaborava. ( Odlazi do Franje te nakon zagrljaja i nekoliko
međusobnih slasnih poljubaca odlazi veselo i spretno poput kakvog baletana unatoč ogromnom trbuhu i stisnutim nogama!)
Franjo Lucić: Predavanje ćemo čuti drugi puta. Župnik je nepredvidiv i pun energije. Mislim da bi bilo dobro na slijedeći sastanak pozvati i vlč. Jušića, naposljetku i on je naš pleterničanin i hadezeovac.
Ja bi se sada još osvrnuo na predsjedničke izbore. Nadam se da vam ne trebam objašnjavati za koga ćete glasati. Čuli ste što je učinio onaj tupavi Bajić u Bučju. Oblijepio je čitavu granicu s Hebrangom, pa je poslije morao sve ići skidat i zaći u svaku kuću kako bi prišapnuo da je naš kandidat Bandić. Te naputke su dobili i naši svećenici koji će prilikom blagoslova nagovarati ljude da glasuju za Bandića. Žalosno je što je tako i što ljudi ne mogu sami uz pomoć Bandićeva plakata zaključiti da je naš. Mi kažemo –idemo dalje, a Bandić idemo raditi. Osim toga na crvenoj kockici plakata je njegovo ime što znači da dolazi od crvenih, a na plavoj kocki piše predsjednik što znači da će biti naš i da će podržavati naše projekte. Ja bih završio s prvom točkom, pa ako neko ima kakvo pitanje neka slobodno kaže.
Marijan Aladrović: Ja bih predložio gradonačelniku da počne primjenjivati zakon o zemljištu, dok mnogi neodgovorni seljaci ništa na zemljištima ne rade meni kronično nedostaje zemlje…
Franjo Lucić: Marijane, pa nedavno si uzeo 6 hektara na pet godina po minimalnoj cijeni!
Marijan Aladrović: Pusti to, u blizini moga voćnjaka ima zemljišta od crvenih koji ne žele prodati, a presiromašni su da ih obrađuju. Moramo ih stisnuti, što će to njima.
Tunja Šolić: Slažem se, i u Bibliji stoji da oni koji imaju puno trebaju imati još više, a oni koji imaju malo oduzet će im se i ono malo. To su lijenčine i probisvijeti koje ne treba žaliti!
Marinko Markota: Dečki govore ispravno, ja već gotovo cijelo desetljeće otkupljujem svu zemlju širom naše općine, i ne mogu ostvariti zacrtane planove, jer me ti isti seljaci ucjenjuju sa cijenama. Oni bi za hektar zemljišta htjeli 5000 kuna. Mislim da bi trebalo naći model da to sve nama ovdje prisutnima pripadne besplatno kao i ona zemljišta koja smo uzeli za vrijeme rata, pa ćemo se mi brinuti za širu društvenu zajednicu, a ne da na svakom koraku rastu šikare.
Franjo Lucić: Slažem se s vama, no, o tome ćemo podrobnije na jednom od idućih sastanaka.
Ad.2
Ostavka Slavka Gaure
Slavko Gaura: Drugovi, čuli ste da vas zanima zašto sam dao ostavku na mjesto člana Školskog odbora. Poznato vam je da imam silne političke obveze te da naprosto ne mogu sve stići, a dobijo sam za nadolazeće mačkare i jednu novu obvezu. Znate da se svake godine naš Franjo Delač prilikom maškara preruši u vuka i onda se obloče da može hodati četveronoške poput pravog vuka , međutim pri tome ne može zavijati jer mu smeta rep kojeg je prijašnjih godina pridržavala gđa. Dorbić, a sada je stranka dodijelila meni tu ulogu…
Franjo Lucić: Gaura, nemoj zajebavat, reci istinu! Mi ovdje jedni drugima nismo ništa tajili.
3
Slavko Gaura: Dobro, dobro, moro sam dati ostavku jer mi je Franjo reko da dam, a njemu je opet neko drugi reko da meni kaže. Međutim, ne vidim u čemu je problem, kod nas u Bosni posve je normalno tući ženu i djecu. Ko od vas nije ufatio ženu za vrat i vuko je po ulici. Ma hajte molim vas budimo solidarni! Ja sam ostavku dao samo iz ljubavi prema našem gradonačelniku, ali nikako zbog toga da bi se osjećao krivim.
Ad.3
Kako postati uspješan gospodarstvenik?
Marijan Aladrović: Poštovani drugovi put do uspješnog gospodarstvenika nije nimalo lak. Ja sam odlučio biti uspješan još kao dijete shvativši da ako se ranije ustanem i kasnije legnem te taj dan jako malo potrošim mogu postati uspješan gospodarstvenik. Uz ovu tajnu morate zadovoljiti nekoliko uvjeta:
1) Uvijek se morate znati dodvoriti onoj stranci koja upravlja zemaljskim dobrima. Tako sam ja za vrijeme komunizma bio komunista!Šta mislite da mi je bilo lako? A kad su došli hadezeovci i kad sam vidio da će preuzeti vlast postao sam hadezeovac. Dakle, morate biti spremni na brzu metamorfozu inače od uspješnog gospodarstvenika neće biti ništa. Uvijek morate ostaviti put za drugi izbor, ako bi kojim slučajem komunisti došli na vlast, ja posjedujem tu moć da im dokažem da sam jedan od boljih njihovih članova itd. Nijedna vlast ne smije biti prepreka razvoja vlastita gospodarstva. Nadam se da ste shvatili da ovu gipkost posjeduju samo rijetki ljudi.
2) Morate neprekidno stjecati nekretnine i pokretnine, sve vaše misli moraju stremiti tome kako po svaku cijenu prigrabiti što više. Do nekretnina sam došao na više načina:
a) nasljedstvom ( kad je riječ o bližoj i daljnjoj rodbini ne smiju vas zaustaviti emocije, osjećaje poput pravednosti i solidarnosti morate zatomiti, potrebno je diskreditirati svu rodbinu, jer ako se to podijeli pravedno onda nitko od toga nema ništa!, dakle, morate poduzeti sve kako bi sve pripalo vama. Ne smijete se osvrtati na nezadovoljne u krugu obitelji, nego samo hrabro krenite dalje u stjecanje)
b) neposrednom pogodbom ( pogađajte se s ljudima koji su alkoholičari, primitivni i glupi te svima onima koje možete prevariti, jer pogodbom s promućurnim ljudima ne možete ništa steći!)
c) kupovinom od Republike Hrvatske ( procedura je zakonska, a riječ je o čistom lopovluku, ali drugovi bez lopovluka nema uspješnosti! To ide po prilici ovako: katastar sve čestice vlasnika koji su umrli ili koji ispoljavaju nebrigu zakonskom procedurom prenese u vlasništvo države, a država vraća lokalnim jedinicama koji u bescjenje dijele podobnima, vi samo morate paziti da se nađete u krugu podobnih…)
Postoje još mnogi načini, ali ne bih bio uspješan gospodarstvenik da vam sve otkrijem.
Ipak, vrlo je važno u svemu besplatno koristiti državnu imovinu. Koliko su mi pomogli
strojevi Hrvatskih šuma, sati i sati besplatnog rada, a najveći štos je kad šumariji
izgrađuju putove Franjini komunalni bageri, to su patenti koje samo hrvatski
čovjek može izumiti.( Zapravo naši bageri zarađuju i kada ništa ne rade!) Korištenje
društvene imovine možete vidjeti na fasadi moga stana, ista
boja kao i na gradskoj kući, a vjerojatno malo vas zna da sam za vrijeme upravljanja
Pleternicom imo dva ista auta, ista boja, ista marka, a jedan službeni dok je drugi bio
osobni, he,he Korištenje društvenom imovinom možete primjenjivati i u izgradnji
vikendica,
tu sam izgradio čitavi sustav zaštićeni patenata, tu su još i blagodati elementarnih
nepogoda itd.itd. ( dvoranom se prolomio snažan pljesak kojega je predvodio Troha!)
4
Franjo Lucić: Marijane, kako si se nahvalio, ispada da si bolji gospodarstvenik od
mene! Morat ću i ja održati jedno predavanje o gospodarstvu, da prisutni čuju malo i
moga iskustva, jer ja sam bez škole postigao još više.
Drugovi, župnik je morao otići, pa danas nećemo čuti predavanje o …o.., kako ono?? (
iz dvorane mu je netko prišapnuo – askeza!) e, da protezi! ( Nitko se od prisutnih nije
pokušao nasmijati izuzev Aladrovića koji je nakon Lucićeva prijekorna pogleda brzo
zašutio!) Sada dajem riječ uvaženom Tunji Šoliću koji će s nama podijeliti svoje
političko iskustvo nakon što smo čuli gospodarska iskustva.
AD.5
Politika u službi vladajućih
Tunja Šolić: Drugovi, došo sam večeras k vama po ovoj hladnoći da vam dam potporu i udijelim nekoliko savjeta kako zadržati vlast i neprijatelju ne dopustiti da se izrazi. Sam naslov moga predavanja slovi da se politikom mogu baviti samo oni koji vladaju i koji su dobili službu da služe nama. Evo, možda niste primijetili da ovi naši drugovi koje smo poslali da motre stoje mirno i nepomično kod Tuđmanove glave da ne možete razlikovati ko je kip a ko čovjek. Takvu odanost i služenje tražimo koje ne zahtijeva objašnjenje i razloge, nego samo izvršenje. ( Šolić pred prisutnima odbacuje papir s kojega je čitao i stavlja naočale u džep!) Nisam ja profesor da vam čitam priče, sada ću vam od srca ispričat nekoliko mudrosti koje će vam pomoći u političkom upravljanju i mani…mani…izigravanju naših protivnika.
Počet ću od svoga djetinjstva. Kao mali ukro sam janje i odnio učitelju da ne moram ići u školu, i tako dok su ostala djeca gubila vrijeme učeć ja sam se mogo posvetit stvarima koje sam voliotj. Istraživačkom radu. Naša je kuća imala uvijek jaja zahvaljujući meni jer sam otkrio način kako kokoši mogu nositi jaja i po zimi. Evo u čemu je stvar, jaje se zametne u kokoši ali ne ide van zbog zime. Ako izlazno crijevo namažete mašću ono će postati elastično i kokoš će s lakoćom nositi jaja i po zimi. Svaki sam dan uredno kokoš po kokoš zamašćivao desnim kažiprstom, koji je danas vidno iskrivljen zbog reume, jer nije bilo jednostavno čitavu zimu u kokošinjcu izložiti prst hladnoći. Dobro sam poznavao narav i drugih životinja kao što su; ovce,goveda, magarci,koze i slično. To moje iskustvo upravo mi je pomoglo da u Slavoniji postanem veterinar, a daljnji rad s životinjama pomoglo mi je da bolje razumijem ljude, i da poslije postignem zavidnu karijeru i steknem bogatstvo na kojem su mi mnogi zavidni. U politiku ne treba dovoditi puno školovanih ljudi, doduše, oni trebaju biti prisutni , ali samo formalno poput našeg Miličevića. ( Šolićev govor prekida zvuk sirene prve pomoći i buka koja dopire od Franjinog spomenika. Opet svi potrčaše prema prozoru, ali prepustiše Franji da razmakne zavjese. Vani su ljudi unosile zaleđene statue Kovačevićke, Bajića i Čuljka!)
Franjo Lucić: Budale se smrzle! Prekidamo sjednicu jer moram organizirati medije da o ovome šute da nam se ne rugaju! Ne znam tko im je rekao da dole stoje po toj hladnoći??
Nastavak slijedi
Nakon sjednice dva drugara Franjo i Tunja nastavili su u veselom tonu.
srijeda, 16. prosinca 2009.
TISKOVNA KONFERENCIJA PREDSJEDNIKA GO HDZ-a POŽEGA ANTE ŠOLIĆA ODRŽANA 16.12.2009.GODINE
Tiskovna konferencija je bila vrlo interesantna te je zatražen i prijenos televizije
nedjelja, 13. prosinca 2009.
LUCIĆEV NADAHNUTI GOVOR U SABORU
Braneči lik i djelo pobjeglog premijera Ive Sanadera
Lucić je u Hrvatskom saboru zadivio sve zastupnike
svojim nadahnutim istupom i rekao:
Lucić je u Hrvatskom saboru zadivio sve zastupnike
svojim nadahnutim istupom i rekao:
četvrtak, 10. prosinca 2009.
Breaking news
KAKO DOZNAJEMO IZ DOBRO OBAVIJEŠTENIH KRUGOVA DANAS JE PO NALOGU USKOK-a POLICIJA UPALA U TVRTKU "TOFRADO" U VLASNIŠTVU FRANJE LUCIĆA TE U TVRTKU "HRVATSKE ŠUME" IZUZIMAJUĆI DOKUMENTACIJU NA DALJNJU OBRADU.
USKORO OPŠIRNIJE
USKORO OPŠIRNIJE
srijeda, 9. prosinca 2009.
BAHATOST PLETERNIČKOG SILNIKA FRANJE LUCIĆA
HDZ-ovci Josipoviću isključili struju
Izdano: 13:01 7. prosinca 2009
Igor Mušić
Na predizbornom skupu predsjedničkog kandidata Ive Josipovića u Pleternici, "predstavnici" lokalnih vlasti prekinuli su dovod struje za ozvučenje ne bi li spriječili predstavljanje SDP-ovog kandidata.
Kako nam je objasnio organizator Branko Tušek, skup je započeo u 10 sati na pleterničkom stadionu malih sportova, na kojem se okupilo 200-300 građana. Taman nakon što se Josipović popeo na pozornicu, kao i tamburaši koji su trebali uveličati cijeli događaj, stigla je tročlana "delegacija" lokalne vlasti koja je prekinula dovod struje za ozvučenje.
Tušek ističe kako je javno okupljanje prijavljeno te je plaćeno korištenje prostora, pa tako i električna energija potrebna za ozvučenje, ali Josipovićevo obraćanje tamošnjim stanovnicima očito se nije svidjelo gradonačelniku Pleternice i saborskom zastupniku HDZ-a Franji Luciću. Naime, kako tvrdi Tušek, Lucić je u ovom incidentu odigrao ulogu naredbodavca. Njemu kao i njegovim izvršiteljima poručuje da "prespavaju i razmisle", jer ovakvo "bahato i necivilizirano ponašanje neće spriječiti građane i njihove glasove da se čuju".
op.a Poznato je da je Franjo Lucić veliki stručnjak u poznavanju električne energije,a poznato je to i USKOK-u
http://pozezani.com/forum/index.php?topic=7313.0
ELEKTRIČNI GRADONAČELNIK
Nakon nedavnoga incidenta prilikom boravka predsjedničkog kandidata Ive Josipovića u Pleternici možemo sa sigurnošću utvrditi da će ovdašnji hadezeov gradonačelnik Franjo Lucić ostati zapamćen u povijesti Pleternice kao električni gradonačelnik. Električni ili strujni događaji i nestašluci vezani za djelovanje ovog saborskog zastupnika obilježili su ovo naše mjesto koje je nažalost postalo poznatije po električnom gradonačelniku Luciću nego svetištu Gospe od suza.
Izrazi poput električnog poslovanja, električnog potpisa, električne trgovine vraćaju nas u davnu ali nezaboravljenu 1926. godinu kada je Pleternica zamjenila ulične lampe-petrolejke s električnom energijom dobivenom iz male hidrocentrale. Događaj koji se može povezati s našim električnim gradonačelnikom opisao je pok. župnik Ljudevit Petrak u svojoj knjizi: Pleternica vjekovima, str.263: „ …Poslije toga su došli službenici iz Vinkovaca u Pleternicu i došli do župnika, M. Golleka. Očekivali su da će ih počastiti. Međutim, nisu bili počašćeni. Na općinskoj sjednici na kojoj su bili nazočni i ti službenici M. Gollek zatraži da se i njemu dovede struja tj. u crkvu i župski stan. Službenici kažu da se to neće moći provesti jer je crkva i župski stan na brdu, struja ne može na brdo! Na to M. Gollek odgovori: - Ako je tako onda se ne mora struja dovoditi na brdo, neka samo ide po niskom!“
Obzirom da se radilo o uvaženom župniku nitko se pred njim nije smijao, kao što se nitko nije smijao ni nakon Franjina sramotnoga govora u Saboru RH, međutim župnikovo neznanje nije ostalo zaboravljeno i nakon 80 godina, a Franju saborski zastupnici danas zovu „električni“!
Ljubav Franje Lucića prema električnoj energiji rođena je još dok je prodavao električne šporete te kupcima objašnjavao razliku između trofazne i dvofazne utičnice. Po njegovom mišljenju šporeti s trofaznom utičnicom izmislili su srbi, a i tri puta više troše struje od jednofaznih. Franjinu ljubav prema rasvjeti svjedoči i mnoštvo uličnih svjetiljki u gotovo svim selima. Rasvjeta je montirana na ružnim debelim betonskim stupovima koje više ne možete vidjeti nigdje osim u filmovima koji prikazuju vrijeme 30-tih godina prošloga stoljeća. Betonski stupovi toliko su gusto načičkani da mnogi pleterničani smatraju da se tu radi o nekim mutnim poslovima, osobito kada vide S. Gauru kako se penje po njima.
Koliko se Lucić sprijateljio s električnom energijom svjedoči i činjenica da mu je prvom u Pleternici uspjelo nagovoriti struju da se ne registrira prilikom ulaska u njegovu tvrtku Tofrado, pa kad ga je otkrio i prokazao naš sugrađanin Ivica Kvesić, opravdao se javnosti da je samo malo brikovao i da će poput trupaca platiti kasnije. Dakle, ovaj događaj svjedoči o tome da gradonačelnik iz dana u dan ima sve veće spoznaje o električnoj energiji i da će pučanstvu naposljetku otkriti i neke nove metode potrošnje struje nakon kojih ćete dobiti račun od 0 kuna.
Tema električnog gradonačelnika je neiscrpna, ne želimo ovdje govoriti o gradonačelnikovim intimnim električnim pomagalima već samo o onim električnim događajima o kojima bruji cijela Hrvatska, pa svršimo ovu priču o Franji posljednjim strujnim deliktom. Na sam dan Josipovićeve predsjedničke kampanje neposredno pred njegovo obraćanje pleterničanima, dolazi Perica Čuljak, onaj isti koji je na nedjeljnoj misi pjevao milozvučnim glasićem psalam 26 (…dosudi mi pravo ,Jahve, jer hodim u nedužnosti…) te na zaprepaštenje prisutnih isključuje struju. Jasno je svima da Perica Čuljak „ hodi u nedužnosti“ i da iza toga stoji strujomen Franjo Lucić koji zna da kad upališ struju nastane svjetlost, a kad je ugasiš nastane mrak. Tako je naš električni gradonačelnik shvatio vezu između Boga i struje, te poželio biti Bog u Pleternici, a za svoje potrčke odabrao je pjevače iz crkvenoga zbora. Dobro zamišljeno, no, ipak ima jedna nepoznanica: - Je li pitao Boga, može li on umjesto njega biti Bog u Pleternici???
Bit će ipak da je dobio blagoslov samo od župnika, a što Bog misli o takvima piše u Bibliji. Razlog ovog strujnog delikta električnog gradonačelnika nije potrebno komentirati. I pticama na grani je jasno da se Franjo uplašio Josipovićeva govora u kojem stoji da će se obračunati s korumpiranim i onima koji su ukrali bogatstvo, a tu se Franjo prepoznao pa je tom električnom gestom poručio Josipoviću da neće trpjeti raskrinkavanje u svom mjestu. I tako će Pleternica zahvaljujući električnom gradonačelniku biti jedini grad u Hrvatskoj u kojem se nekom predsjedničkom kandidatu prijetilo strujom.
Izdano: 13:01 7. prosinca 2009
Igor Mušić
Na predizbornom skupu predsjedničkog kandidata Ive Josipovića u Pleternici, "predstavnici" lokalnih vlasti prekinuli su dovod struje za ozvučenje ne bi li spriječili predstavljanje SDP-ovog kandidata.
Kako nam je objasnio organizator Branko Tušek, skup je započeo u 10 sati na pleterničkom stadionu malih sportova, na kojem se okupilo 200-300 građana. Taman nakon što se Josipović popeo na pozornicu, kao i tamburaši koji su trebali uveličati cijeli događaj, stigla je tročlana "delegacija" lokalne vlasti koja je prekinula dovod struje za ozvučenje.
Tušek ističe kako je javno okupljanje prijavljeno te je plaćeno korištenje prostora, pa tako i električna energija potrebna za ozvučenje, ali Josipovićevo obraćanje tamošnjim stanovnicima očito se nije svidjelo gradonačelniku Pleternice i saborskom zastupniku HDZ-a Franji Luciću. Naime, kako tvrdi Tušek, Lucić je u ovom incidentu odigrao ulogu naredbodavca. Njemu kao i njegovim izvršiteljima poručuje da "prespavaju i razmisle", jer ovakvo "bahato i necivilizirano ponašanje neće spriječiti građane i njihove glasove da se čuju".
op.a Poznato je da je Franjo Lucić veliki stručnjak u poznavanju električne energije,a poznato je to i USKOK-u
http://pozezani.com/forum/index.php?topic=7313.0
ELEKTRIČNI GRADONAČELNIK
Nakon nedavnoga incidenta prilikom boravka predsjedničkog kandidata Ive Josipovića u Pleternici možemo sa sigurnošću utvrditi da će ovdašnji hadezeov gradonačelnik Franjo Lucić ostati zapamćen u povijesti Pleternice kao električni gradonačelnik. Električni ili strujni događaji i nestašluci vezani za djelovanje ovog saborskog zastupnika obilježili su ovo naše mjesto koje je nažalost postalo poznatije po električnom gradonačelniku Luciću nego svetištu Gospe od suza.
Izrazi poput električnog poslovanja, električnog potpisa, električne trgovine vraćaju nas u davnu ali nezaboravljenu 1926. godinu kada je Pleternica zamjenila ulične lampe-petrolejke s električnom energijom dobivenom iz male hidrocentrale. Događaj koji se može povezati s našim električnim gradonačelnikom opisao je pok. župnik Ljudevit Petrak u svojoj knjizi: Pleternica vjekovima, str.263: „ …Poslije toga su došli službenici iz Vinkovaca u Pleternicu i došli do župnika, M. Golleka. Očekivali su da će ih počastiti. Međutim, nisu bili počašćeni. Na općinskoj sjednici na kojoj su bili nazočni i ti službenici M. Gollek zatraži da se i njemu dovede struja tj. u crkvu i župski stan. Službenici kažu da se to neće moći provesti jer je crkva i župski stan na brdu, struja ne može na brdo! Na to M. Gollek odgovori: - Ako je tako onda se ne mora struja dovoditi na brdo, neka samo ide po niskom!“
Obzirom da se radilo o uvaženom župniku nitko se pred njim nije smijao, kao što se nitko nije smijao ni nakon Franjina sramotnoga govora u Saboru RH, međutim župnikovo neznanje nije ostalo zaboravljeno i nakon 80 godina, a Franju saborski zastupnici danas zovu „električni“!
Ljubav Franje Lucića prema električnoj energiji rođena je još dok je prodavao električne šporete te kupcima objašnjavao razliku između trofazne i dvofazne utičnice. Po njegovom mišljenju šporeti s trofaznom utičnicom izmislili su srbi, a i tri puta više troše struje od jednofaznih. Franjinu ljubav prema rasvjeti svjedoči i mnoštvo uličnih svjetiljki u gotovo svim selima. Rasvjeta je montirana na ružnim debelim betonskim stupovima koje više ne možete vidjeti nigdje osim u filmovima koji prikazuju vrijeme 30-tih godina prošloga stoljeća. Betonski stupovi toliko su gusto načičkani da mnogi pleterničani smatraju da se tu radi o nekim mutnim poslovima, osobito kada vide S. Gauru kako se penje po njima.
Koliko se Lucić sprijateljio s električnom energijom svjedoči i činjenica da mu je prvom u Pleternici uspjelo nagovoriti struju da se ne registrira prilikom ulaska u njegovu tvrtku Tofrado, pa kad ga je otkrio i prokazao naš sugrađanin Ivica Kvesić, opravdao se javnosti da je samo malo brikovao i da će poput trupaca platiti kasnije. Dakle, ovaj događaj svjedoči o tome da gradonačelnik iz dana u dan ima sve veće spoznaje o električnoj energiji i da će pučanstvu naposljetku otkriti i neke nove metode potrošnje struje nakon kojih ćete dobiti račun od 0 kuna.
Tema električnog gradonačelnika je neiscrpna, ne želimo ovdje govoriti o gradonačelnikovim intimnim električnim pomagalima već samo o onim električnim događajima o kojima bruji cijela Hrvatska, pa svršimo ovu priču o Franji posljednjim strujnim deliktom. Na sam dan Josipovićeve predsjedničke kampanje neposredno pred njegovo obraćanje pleterničanima, dolazi Perica Čuljak, onaj isti koji je na nedjeljnoj misi pjevao milozvučnim glasićem psalam 26 (…dosudi mi pravo ,Jahve, jer hodim u nedužnosti…) te na zaprepaštenje prisutnih isključuje struju. Jasno je svima da Perica Čuljak „ hodi u nedužnosti“ i da iza toga stoji strujomen Franjo Lucić koji zna da kad upališ struju nastane svjetlost, a kad je ugasiš nastane mrak. Tako je naš električni gradonačelnik shvatio vezu između Boga i struje, te poželio biti Bog u Pleternici, a za svoje potrčke odabrao je pjevače iz crkvenoga zbora. Dobro zamišljeno, no, ipak ima jedna nepoznanica: - Je li pitao Boga, može li on umjesto njega biti Bog u Pleternici???
Bit će ipak da je dobio blagoslov samo od župnika, a što Bog misli o takvima piše u Bibliji. Razlog ovog strujnog delikta električnog gradonačelnika nije potrebno komentirati. I pticama na grani je jasno da se Franjo uplašio Josipovićeva govora u kojem stoji da će se obračunati s korumpiranim i onima koji su ukrali bogatstvo, a tu se Franjo prepoznao pa je tom električnom gestom poručio Josipoviću da neće trpjeti raskrinkavanje u svom mjestu. I tako će Pleternica zahvaljujući električnom gradonačelniku biti jedini grad u Hrvatskoj u kojem se nekom predsjedničkom kandidatu prijetilo strujom.
srijeda, 2. prosinca 2009.
Jedan od dugovječnih članova NO HAC-a je i gradonačelnik Pleternice,saborski zastupnik i predsjednik ŽO HDZ-a Požega Franjo Lucić
Kalmeta je znao za izvlačenje novca iz HAC-a tzv. "dodatnim ugovorima" | ||||||
Dokumentacija Nadzornog odbora Hrvatskih autocesta d.o.o. (HAC) koju posjedujemo dokazuje kako je ministar mora, prometa i infrastrukture Božidar Kalmeta znao i preko svojeg čovjeka odlučivao i davao suglasnosti na potpisivanje tzv. "aneksa" osnovnim ugovorima za izvođenje radova na autocestama. Naime, za svaki takav "aneks" za izvođenje tzv. "dodatnih radova", tražena je posebna suglasnost Nadzornog odbora HAC-a, koji je pod kontrolom ministra Kalmete, i koji takve odluke donosi tek nakon što predsjednik Nadzornog odbora Zdravko Livaković sa sadržajem takvih odluka prethodno upozna ministra Kalmetu, odnosno nakon što Kalmeta Livakoviću da suglasnost na sadržaj odluka o tzv. "aneksima" na osnovne ugovore, o kojima je izričito odlučivao Kalmeta. Da je Kalmeta doista kontrolirao poslove ugovaranja tzv. "aneksa" na osnovne ugovore, za izvođenje tzv. "dodatnih radova" u izgradnji autocesta, a koji su se "aneksi" ugovarali bez javnih natječaja i transparentne procedure ugovaranja, dokazuje i slučaj ugovaranja "Dodatka broj 1" osnovnom Ugovoru broj 45212-400-1735/05, od 6. travnja 2005. godine. Livaković izričito provodio Kalmetine odluke
Naime, kako nam to potvrđuje i naš izvor u HAC-u Božidar Kalmeta je u potpunosti kontrolirao donošenje ovakvih odluka na Nadzornom odboru HAC-a, i to upravo preko Zdravka Livakovića, kojemu je ministar izdavao naloge za postupanje Nadzornog odbora, odnosno za donošenje ključnih odluka, a posebno odluka u svezi potpisivanja tzv. "aneksa" za izvođenje "dodatnih radova" na izgradnji autocesta.
"Livaković ovakve odluke nije mogao, niti bi htio donositi sam. Pogotovo ne kada se radilo o višemilijunskim iznosima. On je Kalmetin čovjek i funkcionirao je isključivo kao instrument ministra Kalmete u Nadzornom odboru, odnosno provodio je one odluke i upute koje mu je davao izričito ministar mora, prometa i infrastrukture Božidar Kalmeta", navodi naš izvor u HAC-u.
"Dodatak broj 1" Ugovoru broj 45212-400-1735/05 otkriva Kalmetinu umiješanost u korupciju i kriminal u HAC-u
Da je Kalmeta doista kontrolirao poslove ugovaranja tzv. "aneksa" na osnovne ugovore, za izvođenje tzv. "dodatnih radova" u izgradnji autocesta, a koji su se "aneksi" ugovarali bez javnih natječaja i transparentne procedure ugovaranja, dokazuje i slučaj ugovaranja "Dodatka broj 1" osnovnom Ugovoru broj 45212-400-1735/05, od 6. travnja 2005. godine.
U slučaju ugovaranja ovog "Dodatka", iz dokumentacije nadzornog odbora razvidno je kako su u HAC-u, u dogovoru sa poduzećima s kojima su imali sklopljene ugovore o radovima na autocestama, dogovorno i bez javnog natječaja, mimo izvorne projektne dokumentacije na temelju koje je potpisan osnovni ugovor, mijenjali trasu autoceste, i to na način da je cijena nakon promjene trase znatno skuplja od cijene ugovorene osnovnim ugovorom.
Tako je osnovnim ugovorom, za radove izgradnje autoceste Zagreb – Split – Dubrovnik, Sektor: Split – Ploče, Podsektor III: Ravča – Ploče 1, sa poduzećima Hidroelektra Niskogradnja d.d., Konstruktor Inženjering d.d., Viadukt d.d., Cesta Varaždin d.d., Zagorje Tehnobeton d.d., Strabag d.o.o., Osijek Kotekts d.d. i Ingra d.d., ugovorena ukupna cijena radova u iznosu od milijardu 749 milijuna 170 tisuća 277,19 kuna, što sa porezom na dodanu vrijednost iznosi 2 milijarde 133 milijuna 987 tisuća 738,17 kuna.
Međutim, "Dodatkom broj 1" iz travnja 2008. godine, ta se cijena uvećava za vrtoglavih 433 milijuna 794 tisuće 228 kuna, bez poreza na dodanu vrijednost, opravdavajući ovakvu vrijednost tzv. "dodatnih radova" premještanjem trase za izgradnju sa prvotno zamišljene, projektirane i ugovorene.
Dokumentacija Nadzornog odbora upućuje na shemu izvlačenja novca na relaciji izvođači radova - Uprava HAC-a – Nadzorni odbor – Kalmetino Ministarstvo
Međutim, dokumentacija Nadzornog odbora HAC-a upućuje kako se ipak radilo o dogovorenoj shemi za izvlačenje novca iz HAC-a, namijenjenog cestogradnji.
Naime, jasno je kako je trasa autoceste mijenjana jednostranom odlukom i međusobnim dogovorom naručitelja poslova (HAC-a) i izvođača radova, uz suglasnost Ministarstva, a što je rezultiralo potpisivanjem višemilijunskog dodatka osnovnom ugovoru, čime se, zapravo, krugu ljudi oko Božidara Kalmete omogućilo izvlačenje novca namijenjenog izgradnji autocesta, u izrazito netransparentnim postupcima koji su se uglavnom odvijali na relaciji izvođači radova – Uprava HAC-a – Nadzorni odbor – Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture.
Odluka Nadzornog odbora broj 10/2008.
"Nadzorni odbor daje suglasnost Upravi Društva da, u osnovi u tekstu koji je dostavljen za glasovanje, sklopi Dodatak broj 1 Ugovoru (broj 45212-400-1735/05 od 6. travnja 2005. godine) za izgradnju autoceste Zagreb – Split – Dubrovnik, sektor: Split – Ploče, podsektor III: Ravča – Ploče, dionicu Ravča – Ploče 1 i dodatni radovi u ukupnoj vrijednosti od 433.794.228,00 kuna bez PDV-a, te odrediti krajnji rok završetka svih radova 30. prosinac 2009. godine", stoji u Odluci Nadzornog odbora HAC-a broj 10/2008. sa konstituirajuće sjednice održane 8. travnja 2008. godine, koju je potpisao predsjednik Nadzornog odbora Zdravko Livaković.
Međutim, dopis kojega je Uprava HAC-a uputila Nadzornom odboru kao zahtjev za ugovaranje ovog "Dodatka", sa obrazloženjem takvog prijedloga, jasno dokazuje kako je Nadzorni odbor bio upoznat i sa detaljima dogovora oko izmjene trase navedene autoceste, zbog čega je i došlo do značajnog poskupljenja cijene radova u visini od oko pola milijarde kuna.
Nadzorni odbor HAC-a pod Kalmetinom kontrolom
Drugim riječima, dokument kojim Uprava traži suglasnost od Nadzornog odbora za potpisivanje i ugovaranje "Dodatka" potvrđuje kako su članovi Nadzornog odbora bili upoznati s detaljima dogovaranja izmjena trase autoceste, dakle, sudjelovali su u osmišljavanju tehnologije izvlačenja novca iz HAC-a.
Upućenima u HAC-u jednostavno je poznato kako Nadzorni odbor takve odluke nije donosio bez prethodnog usaglašavanja i dogovaranja s ministrom Božidarom Kalmetom, koji je prije samog donošenja na službenim sjednicama morao "amenovati" svaku odluku Nadzornog odbora.
Jednostavno, ne postoji mogućnost da Božidar Kalmeta nije znao za sklapanje ovakvih ugovora i osmišljavanje ove tehnologije izvlačenja novca iz HAC-a. Nadzorni odbor HAC-a s Livakovićem na čelu, a kako nam to potvrđuju izvori u samom HAC-u, samo je provodio Kalmetine naloge.
Nadzorni odbor sudjelovao izmjenama trase autoceste kako bi se omogućilo izvlačenje novca iz HAC-a
Dokument pod naslovom "Suglasnost za sklapanje Dodatka 1 Ugovoru broj 45212-400-1735/05 od 6. travnja 2005. godine za izgradnju autoceste Zagreb – Split – Dubrovnik, sektor: Split – Ploče, podsektor III: Ravča – Ploče, dionicu Ravča – Ploče 1", kojeg je Uprava HAC-a uputila Nadzornom
odboru prije sjednice 8. travnja 2008. godine dokazuje kako je Nadzorni odbor od početka bio uključen u ovakve sumnjive poslove u HAC-u.
"Na sjednici Nadzornog odbora održanoj 5. veljače 2008. godine dana je informacija o potrebnim izmjenama i dopunama ugovora o građenju dionice Ravča – Ploče autoceste A1 zbog izmjene trase, produženja roka završetka radova te ugovaranja dodatnih radova.
Za novu trasu dionice autoceste do čvora Ploče 1 potrebno je ugovoriti dodatne radove u ukupnoj vrijednosti od 433.794.228,00 kuna bez PDV-a. Vrijednost dodatnih radova utvrđena je temeljem novog troškovnika koji je sastavni dio glavnog projekta", stoji u obrazloženju kojim Uprava HAC-a predlaže nadzornom odboru usvajanje prijedloga o ugovaranju "Dodatka" na osnovni ugovor.
Iako u samoj odluci Nadzornog odbora to nije navedeno, iz ovog prijedloga Uprave jasno je kako je Nadzorni odbor bio informiran o detaljima ugovaranja i pregovora oko ugovaranja ovog "Dodatka", obzirom da i sama Uprava HAC-a u svojem obrazloženju navodi kako su članovi Nadzornog odbora o izmjeni trase autoceste informirani na ranijoj sjednici od 5. veljače 2008. godine, iz čega proizlazi kako su članovi Nadzornog odbora prethodno dali suglasnost na promjenu trase autoceste, kako bi se mogli opravdati astronomski troškovi tzv. "dodatnih radova", prema ovom "Dodatku" osnovnom ugovoru.
"Interni" dopis direktora Sektora za građenje od 25.3.2008.
Detalje oko ugovaranja navedenog "Dodatka" razotkriva i dopis kojeg je direktor Sektora za građenje Goran Legac, pod brojem 45212-400-(100)-interno-49/08, od 25. ožujka 2008. godine, uputio predstojnici Uprave HAC-a Snježani Ceković.
"Ugovor o građenju ur. br. 45212-400-1735 za predmetnu dionicu potpisan je 6.4.2005. godine na iznos 1.749.170.277,19 kn bez PDV-a i s rokom građenja 30.12.2008. Ugovor je bio za 19,4 km trase autoceste sa spojem u Staševici na državnu cestu.
Iste 2005. godine odlučeno je da se premjesti trasa i uskladi sa širim prometnim rješenjem koje uključuje integralno čvorište, spoj na državnu granicu s BiH i na luku Ploče. Navedena izmjena uzrokovala je potrebu ponavljanja cjelokupnog upravnog postupka.
Nova trasa definirana je spojnim točkama na Vc koridor i duljine je 25 km. Obzirom na nedostatak i kašnjenje donošenja prostornih planova nije bilo moguće provesti Studiju utjecaja na okoliš i sve dokumente u slijedu. Izmjena prostornog plana dubrovačko neretvanske županije donesena je 10. svibnja 2006. godine, a splitsko dalmatinske županije 24. rujna 2007. godine. Zahtjev za ishođenje lokacijske dozvole je podnesen 12.9.2007. godine, prije donošenja prostornog plana i paralelno sa SUO, ali se proces ishođenja mogao aktivirati tek po usvajanju SUO 21.1.2008. godine. Ishođenje lokacijske dozvole očekuje se tijekom travnja 2008. godine.
Odlukom Uprave društva ur.br. 45212-100-107/08 osnovano je stručno Povjerenstvo za izradu nacrta teksta ugovora kojim se mijenja i dopunjuje postojeći ugovor o građenju koje je podnijelo izvješće o radu Upravi, ur.br. 45212-100-107/08-1 od 11.3.2008. godine.
Idejni projekti su izrađeni. Početak radova na trasi planiran je za travanj 2008. godine po dobivanju lokacijske dozvole da bi rok izgradnje bio kraj prosinca 2009. godine.
Troškovnici su izrađeni na temelju idejnog projekta i obrađeni su temeljem radnih verzija glavnih projekata. Na temelju do sada izrađene projektne dokumentacije, ugovorenih jediničnih cijena i obrađenih suglasnosti nepredviđenih radova sa prethodna dva podsektora vrijednost radova iznosi 2.107.274.997,23 kn bez PDV-a ili 20,47% više od ugovorenog iznosa. Dodatnim ugovaranjem do Zakonom o javnoj nabavi dopuštenog maksimalnog iznosa od 25% preostaje 4,53% od vrijednosti osnovnog ugovora što može predstavljati paušalni iznos za nepredviđene radove do izrade glavnih projekata", stoji u dopisu kojeg je Legac uputio Upravi HAC-a, sa zahtjevom za potpisivanje spornog "Dodatka".
Legac je, međutim, namjerno lažno izračunao postotak za koji "Dodatak" prelazi vrijednost osnovnog ugovora, jer taj postotak nije računao od iznosa ugovorene vrijednosti osnovnog ugovora od 1.749.170.277,19 kn bez PDV-a, nego je obračunavao od iznosa nekoliko zajedno obračunatih ugovora u iznosu od 2.107.274.997,23 kn bez PDV-a, kako bi namjerno lažno prikazao da se potpisivanjem "Dodatka" dolazi do visine od 20,47% više od ugovorenog iznosa osnovnim ugovorom.
Naime 25% od iznosa osnovnog ugovora iznosi 437.292.569,29 kuna, dok vrijednost na koju se ugovarao sporni "Dodatak" iznosi 433.794.228,00 kuna bez PDV-a, dakle niti četiri milijuna kuna manje od granične vrijednosti dopuštene zakonom za prekoračenje ugovorne vrijednosti u ovakvim slučajevima.
Evidencija ugovora u Upravi HAC-a pokazuje da je ugovaranje tzv. "dodatnih radova" bilo obrazac izvlačenja novca
Tajni dokument Uprave HAC-a u kojem se vode evidencije ugovora o građenju ipak otkriva kako je ugovaranje tzv. "dodatnih radova" i sklapanje tzv. "dopunskih ugovora", kako ih vode u dokumentaciji Uprave HAC-a, bilo obrazac poslovanja Uprave Hrvatskih autocesta, te je iz tablice koju ekskluzivno objavljujemo u prilogu ovom tekstu razvidno kako su se u nekim slučajevima potpisivali tzv. "dopunski ugovori" na višemilijunske iznose, bez javnih natječaja i bez transparentne i javne procedure ugovaranja tzv. "dodatnih radova".
Zanimljivo je da su ujedno najveći iznosi za tzv. "dodatne radove", odnosno najveći iznosi ugovoreni "dopunskim ugovorima" ugovarani za dvadeset i osam ugovora za dionicu Čvor Sveti Rok – Dugopolje, pa je tako po ugovoru 400-2005/1734, na dionici Dugopolje – Ploče ugovoren dopunski ugovor u vrijednosti od 100 milijuna 806 tisuća 252,48 kuna; po ugovoru broj 400-2005/1736 ugovoren dopunski ugovor u vrijednosti od 88 milijuna 308 tisuća 064,06 kuna; te je po istom ugovoru sklopljen i Dopunski ugovor II. u vrijednosti od 21 milijun 128 tisuća 144,77 kuna i treći dopunski ugovor (po ugovoru broj 400-2005/1736) u iznosu od 6 milijuna 681 tisuću 114,83 kune; te Dopunski ugovor IV za isti ugovor (po ugovoru broj 400-2005/1736) u vrijednosti od 17 milijuna 633 tisuće 768,64 kune, Dopunski ugovor V (po ugovoru broj 400-2005/1736) u vrijednosti od 9 milijuna 424 tisuće 603,10 kuna; Dopunski ugovor VI (po ugovoru broj 400-2005/1736) u vrijednosti od 18 milijuna 993 tisuće 514,17 kuna, Dopunski ugovor VII (po ugovoru broj 400-2005/1736) u vrijednosti od 28 milijuna 588 tisuća 443,68 kuna.
Osim navedenog na istoj dionici potpisan je dopunski ugovor po ugovoru broj 400-2005/4205, u iznosu od 73 milijuna 732 tisuće 809,23 kune, sa poduzećem Konstruktor inženjering d.d.
DA SE MALO PODSJETIMO...
I ovo bi moglo biti aktualno...
ZANIMLJIVOhttp://rapidshare.com/files/315185455/FRANJO_LUCIC-KAZNENA_PRIJAVA-BRANITELJSKI_KREDITI-SRIMA-TOFRADO.zip.html
Pretplati se na:
Postovi (Atom)